TID 2010. Kanuom po Dunavu Mohač - Beograd

Prodoh neprimjecen pored para zaljubljenih, Novozelandanke i Nijemca Svake godine se sastaju na ovoj regati i plove zajedno, a onda se dogodine ne vidaju. Svaki svoj trenutak koriste da bi bili zajedno.











Na desnoj strani rijeke na hrptu povišene obale poceo se pojavljivati grad Ilok.











Poceo mi se "približavati" i most preko Dunava koji spaja Backu Palanku sa Ilokom.

Doplovih i do ulaza u Tikvaru, mjesta gdje cemo postaviti kamp za nocenje. Sa obje strane prolaza rijekoljupci postaviše svoje šatore, ali umjesto da uživaju u miru i tišini pustili su preglasno da trešte novokompovani narodnjaci pretvarajuci oazu mira u oazu buke i neukusa.





Polako ulazim kroz prolaz. Pogled lijevo, prema izvoru nesnosne buke ...





... a potom udesno prema strpljivcima koji tu buku stiocki podnose .





Sama Tikvara me oduševila. Nisam odmah pošao prema mjestu gdje cemo postaviti kamp, vec sam je poceo obilaziti kružnom plovidbom u lijevo gdje se nalaze splavovi.

Na poziv društva sa jednoga splava pristao sam uz njih i popio nekoliko domacih hladnih rakijica. Od društva dobih informaciju da cemo za veceru imati ovcetinu u kupusu, te iako oni pripremaju gilaš, da ce svratiti na ovcetinu jer je nezaboravna i nenadmašna po okusu. Još me pozvaše i da navratim i jedem kod njih kada gulaš bude gotov. Zahvalio sam im na pozivu i obecao da cemo se poslije vidjeti u kampu.

Dolaskom u kamp postavih šator i uselih se u njega. Cak dobih i cuvaricu šatora.








Potom podoh malo u obilazak. Susretoh i jednoga jako radoznalog labuda koji kada mi se približio, najednom me uhvatio kljunom za palac. Oguljena koža sa palca osta mi kao uspomena na njega, ali i ova fotografija.





Vidjeh i kuhare kako spremaju jelo za nas...

Sredenost Tikvare me oduševila ... za svakoga ima ponešto sadržaja ...








Vidjeh i plovilo u vlasništvu nekoga sa foruma Moja ladja. Potajno sam se nadao da cu vidjeti i vlasnika, ali nisam ga vidio.






A onda prema protokolu okupismo se u 16.00 sati kod autobusa koji su došli po nas. Cilj je bio posjeta jednome svetom mjestu za pivoljubce





Do njega dodosmo za dvadesetak minuta vožnje...





Svidjelo mi se uredeno dvorište, mirisi koji u njemu vladaju ...





Malo da se i vi obrazujete...

Nakon detaljnog razgledanja muzeja piva, pocesmo i sa konzumacijom istoga, tu na samom izvoru. Iskoristih situaciju da nazdravim sa svojim lanjskim prijateljima sa Kupe, a sa kojima sam se ove godine susreo u Mohacu i zajedno zaplovismo.

Od 12 ucesnika lanjske regate na Kupi, susreo sam 7 na ovoj regati. Lani sam im umjesto opraštanja rekao da se necemo opraštati, vec cemo se pozdravljati kada se sretnemo na rijekama, te neka znaju da kada god zaplove rijekom povezani su sa mnom, jer sam možda i ja toga trenutka u nekoj rijeci. Bili su sumnjicavi u mogucnost ponovnoga susreta. Dobro su to zapamtili i spomenuli mi te rijeci. Bili su presretni kada smo se vidjeli na ovoj regati.





Zatim napravismo bezbroj zajednickih fotografija...





... a onda odoh tamo gdje sam se najljepše osjecao ...





Nakon obilaska pivovare, vratismo se u kamp. Tu je sve bilo spremno...








... dobismo i živu muziku ...




... domacini nam zaželeše najtopliju dobrodošlicu ...

... a mi im se zahvalismo, malo ih darovasmo skromnim pokloncicima...





... a onda se prihvatismo ovcetine ....





.. i kupusa ...





Bolje jelo žlicom do sada nisam jeo. Upoznah i kuhare, uzeh od njih recept da probam to kod kuce napraviti. Zaista vrhunsko jelo. Svaka cast majstori .





Zapoce i veselje ...





...potece i pice, razgovori ...





... pridruži nam se i društvo sa splava ...





... uz pivce svakakve price potekoše. I tako do duboko u noc. A onda je i kiša pocela, najprije lagano, a kada sam otišao u šator spavati pocela je jako da pada. Sva sreca da mi dno šatora nije propuštalo nakupljenu vodu koju je krov neometano propustio. Imao sam priliku spavati u pravom vodenom krevetu.

5. Dan Backa Palanka 1295 Rkm - Novi Sad 1258 Rkm




Prode i ova burna, kišovita noc. Šator mi je propuštao kišu tako da sam imao osjecaj kao da nemam krova na njemu. Dobro da sam imao najlona tako da se ipak nekako zaštitih od kiše i ne smocih se posve. Krišom sam promatrao ostale regataše i vidjeh da i oni "dobiše" kišu kroz krov svojih šatora. Nije da mi je od toga bilo lakše, ali nekako mi je bilo milo da nije baš moj šator najgori.

Sinoc je jedan regataš iz Austrije dobio nemilu, tragicnu vijest, da mu je sin poginuo vozeci traktor. Bilo nam je žao covjeka i suosjecali smo se s njegovom tragedijom.

Poslije dorucka, kavice i rakijice pocnemo raspremati logor, pakirati se da podemo dalje...








Put do Dunava vodi nas ispod malenoga mosta koji spaja omaleni otocic sa obalom, ustvari dio obale koji s jedne strane razdvaja prolaz kojim sam jucer ušao u Tikvaru i prolaz s druge strane za izlaz iz Tikvare. Odmah po prolasku ispod mostica ulazimo u rijecnu struju Dunava.








Prodosmo i pored kupališta gdje se Backopalancani kupaju na Dunavu...





... a potom ispod mosta što Srbiju s Hrvatskom povezuje.

Danas je Rade dobio pomocnika u svojem kanuu, sina našeg prijatelja. Kako mu je bilo teško veslati zadirkivali smo ga da mora paziti da mu veslo ne bude suho. Kada god smo mu se približili brže bolje bi zaveslao i pokazivao nam da je veslo mokro.








Uz obalu vidjesmo i prekrasnih vikendica. Neke su za prošloga vodenoga vala bile do pola u vodi ...








Ni danas nismo sami na vodi. Rijecni saobracaj ide neometano...






Vidjesmo i poneku plažu koju visoka voda nije potopila. Vecinom su posjecene od kupaca ili izletnika koji pored nje postaviše šatore pa dane provode suncajuci se i kupajuci. Poneki i ribe pecaju...





Susretoh se i sa svojim znancima sa Kupe od prošle godine. Bracni par Engleza svake godine dio odmora provodi na rijekama. Pošli su iz Budimpešte pa idu do Bugarske. Vrlo ugodni i veseli ljudi koji odišu životnim optimizmom.

Prema gustoci vikend naselja uz rijeku "osjeti" se da smo u gušce naseljenom kraju ...








... a na jednom pristaništu sacekao nas je "u zasjedi" s fotoaparatom naš dobro znani forumaš Marinkovic Zoran. Pozva nas u goste...





...neki su spretno pristali i izašli iz kanua, ali Vasko, regataš iz Bugarske, krivo je procjenio dubinu vode uz samu obalu i umjesto da pri iskoraku iz kanua dotakne dno on se izvrnu sa kanuom jer nije dotakao dno. Tu je rijeka dubine oko 2 metra. Ljubazno smo ga molili da to ponovi više puta kako bi ga snimili iz svih uglova.

Nije prihvatio naše molbe...





Ispred Zoranove vikendice sve je bilo spremno za docek gostiju...





... i Vasko je uspio pristati i izaci iz rijeke ...





... potom kao kompletirana ekipa, osvježismo se ponudenim picima od strane domacina i njegove supruge. Ocekivali oni da mi mižemo ostati duže pa da se razgori žar i nešto na njemu da se ispece. Sudbina nam nije bila naklonjena, imali smo obaveza zbog kojih nismo raspolagali sa toliko vremena da ostanemo. Zadovoljismo se sa nekoliko izvrsnih pica pa podosmo dalje ...

... neki pretvoriše kanue u jedrilice...





... a Vali iz Ruse, Bugarska, pretvori svoj gliser u kanuu. On je zapoceo regatu u Budimpešti dovezavši kamionom svoj gliser. Od Budimpešte vecinom vesla, a kada toliko zaostane da nikoga ne vidi od ucesnika regate, upali motor i ode ispred ekipe iz Bugarske, pa onda opet gasi motor i vesla. Dobar drugarcina, skromnih zahtjeva i vesela srca.








... na nekima mjestima Dunav baš i nije toliko pitom. Zna biti dosta jakih virova koje je poželjno obilaziti..





Veslajuci pored Vala zacusmo u daljini pjesmu i graju ljudi, a iz raslinja pored obale dizao se dim. Pridosmo malo bliže, a onda neki ljudi izadoše na malu cistinu na obali i pozvaše nas da dodemo. Poziv rado prihvatismo.





Dolaskom bliže vidjesmo da tu ima jako puno ljudi okupljenih oko vatri i stolova. Nekakva fešta...

... Dunav nam otkriva nezaboravne scene ...








... pogled na Banoštor ....









... susresmo i regataše koji potražiše odmor na obali, a možda još nešta ...





...dode i do nesporazuma. Naš forumaš Misha D ocekivao me na ulazu u Dunavac kod Cerevica, medutim nisam shvatio tacno gdje se trebamo vidjeti tako da udoh u Dunavac nasuprot Banoštra kod skele. A u Dunavcu lijepi prizor ...

Dodosmo i do Cerevica, mjesta gdje su mi, prije nekoliko godina, provalili u šator i iz nega ukrali lovacki nož koji sam nosio. Nož koji baš nema neku posebnu vrijednost, ali ima sentimentalnu...





... na lijevoj strani rijeke su vikendice ...





... a onda ulazak u Dunavac. Pored ušca Dunavca je carda, a pored nje vezana plovila Mishe D i njegovog društva ciji postadoh gost...









Nakon okrepe o kojoj je vec bilo rijeci na ovom forumu, krenusmo ispraceni Mishom D ...





... bilo nas je velikih, ali i malih rijekoplovaca ...

Fruška gora nam je pokazivala svoje cari i ljepote ...





... na putu sretoh i regatašicu Žuži iz Slovacke. Komunikativnu i veselu ženu koja vec godinama plovi Dunavom na TID-u...





...pred Novim Sadom veliko ruglo od vikendica koje sprijecavaju prilaz obali rijeke. Svaki vlasnik je uzurpirao onoliko obale kolika je širina njegove vikendice pa neplanski ureduje samu obalu kako želi. Vjerujem da je to sve bespravno sagradeno...





... i najvece je ruglo koje sam do sada vidio uz sve rijeke kojima sam plovio ..








... "preko puta" kojim plovimo lijepo se vidi Ratkovac...

.. cilj današnje etape je blizu. Puštamo da nas voda nosi uživajuci u prelijepom suncanom danu koji polako izmice...








...polako prilazimo sve bliže ...





... i Sremsku Kamenicu vidjesmo ...





... ali i jednu lijepu vilu ...

Pred samim ciljem susretoh majku sa kcerkom kako veslaju camac.Zamoliše me za dozvolu da me fotografiraju...





... molbi sam im udovoljio. Za vas je i ova fotografija dovoljna ...





... cilj današnje etape se primakao ...








... smjestismo se na novosadskoj plaži Štrand, prelijepom mjestu na kojem Novosadani razviše razne sportske i kulturne aktivnosti...





Bivamo pocašceni sa najobilnijim jelom na dosadašnjem dijelu regate od izvora pa do Novog Sada.





Nakon vecere malo prošetasmo, a onda umorni zavukosmo se u šatore na spavanje. Tokom noci šator mi je obilazio cuvar cuvajuci me od miševa i zmija...

fenomenalno.ovaj jez na kraju mi se posebno svidio.

6. Dan Novi Sad - slobodan dan na regati






Danas ne idemo nigdje, ne plovi se. Slobodan je dan. Šta u biti znaci slobodan dan na regatama? Šta se radi toga dana i kako se "potroši" cjelodnevno vrijeme? ...

Ustadosmo ujutro kada je tko želio, ali obzirom da je sunce uprlo u šatore vrlo brzo smo se razbudili jer su se šatori pretvorili u plastenike. Temperatura se u njima dignula kao u tropima, a i puni su nam vlage od prošlih kišnih dana i noci, tako da se u šatoru osjecaš kao u tropima.





Nakon jutarnje higijenske procedure lagano se okupljamo u grupice, osvježimo se rakijicom, kavicom i doruckom, a onda brzo iznesemo sve stvari koje su mokre, da se osuše. Oni koji su duže na regati moraju još oprati rublje. Dotjerujemo i svoj izgled brijuci se ( na rijekama se ne brijem pa me to nije opterecivalo ), ako postoji mogucnost detaljnije se operemo, popravimo opremu koja se pokvarila ili se pocela kvariti, a onda kud koji mili moji.





Osobno sam malo obišao okolinu da snimim poneku fotografiju za svoju "arhivu", ali i da bih vidio šta se zbiva oko nas. Iznenadilo me koliko je mladih oba spola aktivno u pripremama za sportska nadmetanja. Po cijeli dan su se smjenjivale ekipe na raznoraznim treninzima na podrucju gdje smo kampovali. Za pohvalu koliko je mladih Novosadana obuhvaceno u sportskim aktivnostima.





A ucesnici regate okupili su se kako bi odali pomen i pocast poginulim sinu našega regataša iz Austrije. Taj nemili dogadaj nas je sve pogodio, ali nam ukazao da život tece i dok se regata odvija u svim svojim lošim i dobrim stranama.





Nakon što smo obavili jutarnje poslove nas nekoliko krenusmo obalom Dunava da malo obidemo Novi Sad i Petrovaradin koji nam tajanstveno izgleda onako preko rijeke na vrhu brda.

U tom cilju "forsirasmo" Dunav preko mosta. Na drugoj strani nas docekao Petrovaradin u svoj svojoj ljepoti i velicini. Najprije donji dio...





...zatim po stepenicama podosmo u gornji dio smješten u utvrdi ...





... a sa vrha je pucao prekrasan pogled na sve strane. Prema Novom Sadu ...





... starom, donjem dijelu Petrovaradina ....






... prema Dunavu koji tako mirno i idilicno lice pokazuje ...

Sa Petrovaradina bih vam mogao puno lijepih fotografija pokazati, ali to cu jednom drugom prilikom. Nakon razgledanja tvrdave vratismo se u centar Novoga Sada. Centar me uvijek oduševljava svojim prekrasnim uzgledom. Sada se još i renovirao, ali unatoc raskopanosti nije izgubio svoj jedinstveni šarm...





... cvjetni aranžmani u punoj rascvjetanosti još su ga više uljepšali ...








... kada se umorih, sjedoh do staroga nam znanca da se odmorim ...





U gradu kupismo lubenicu od 16,5 kg koju smo jedva po onoj vrucini donijeli u kamp. Brže smo je smazali nego što smo je nosili. Nakon rucka koji je svako za sebe pripremio ili se snašao u okolnim ugostiteljskim objektima, poceli smo se okupljati u grupice radi razgovora i druženja. Razmjenjivali smo i price i pricice a bilo nas je iz raznih država na okupu. Cak nam niti jezik nije bio problem. Zajednickim naporima svih nas uspjeli smo jedni druge prevoditi da svima bude jasno o cemu se prica. Price, samo da bi lakše tekle, uredno smo zalijevali i podmazivali dostupnim mazalima...





Još jucer, odmah po dolasku upoznah vlasnika i njegovu ekipu koja ima Dunavski rafting. Ponovo sam ih posjetio, a razgovori su tekli nesputano kao da se znamo barem sto godina. Sve se vrtjelo oko rijeka, plovedbe njima, ljudi koji se susrecu uz i na rijeci ...

Vlasnik, gospodin Aleksandar i njegova ekipa uspješno pružaju usluge raftinga i plovidbe po Dunavu i Tisi, ali za svoje klijente su u stanju mnogo toga pružiti kako bi im boravak na rijekama bio nezaboravan. Pogodili su u srž želja avanturista svojim asortimanom usluga.





Razgovarajuci malo sa jednim, malo sa drugim društvom nisam ni primjetio kada dode noc, a poslije i vrijeme za odmor. Dan odmora je zaista bio dan kada smo se malo odmorili, povratili dah i uhvatili snagu za nastavak puta...

7. Dan Novi Sad 1258. Rkm - Stari Slankamen 1215. Rkm







Prode i dan odmora. Jutro nam donese uobicajene aktivnosti oko sredivanja sebe, pospremanja opreme i sklapanja šatora te svih priprema za polazak. Stigne se u svemu tome malo zameziti, popiti rakijica i kava, popricati sa ostalim ucesnicima regate.

Nakon svega toga polazak. Usput se opraštam sa prijateljima, organizatorima raftinga i plovidbe na Dunavu. Cašica izvrsne rakijice od dunja za rastanak oplemeni okusom usnu šupljinu.





Petrovaradin nas promatra sa brda otkrivajuci sve svoje cari kada ga se sa rijeke promatra ...





... potom uz novosadski kej dalje ...








... pa ispod cestovnog mosta ...





... pored prelijepoga broda - restorana ...

... željeznickoga mosta ...





... i pomalo ostavismo Novi Sad iza sebe...





Nešto dalje uocih i prekrasnu marinu. Gotovo da je nisam niti primjetio onako uvucenu u dunavski rukavac.





Prolazimo i pored usidrenih teglenica i brodova ...





Vidjeh i jako devastiran brod. Nekada je zacijelo bio prekrasan. Zanimljivo bi mu bilo saznati prošlost. Šta ga je to zadesilo da je toliko devastiran, tko mu je vlasnik i da li ga namjerava prenamjeniti za nešta?





Lagano veslajuci "domogosmo" se otvorenoga Dunava i velikih prostranstava.

Susresmo i belu ladu. Ovoga puta nije pravila velike valove.





Hotel Dunav u Sremskim Karlovcima, mamio nas je u svoje prostore. Odolismo porivu da pristanemo osjecajuci još uvijek u ustima okus izvrsne rakijice od dunja.





Pored hotela sagradena je mala marina koja je bila prepuna camaca.





... vodeni put nas vodi dalje ....








Ploveci po Dunavu mogli smo gledati televizor. Svojim prisustvom pokazivao je stupanj naše kulture ocuvanja okoline i obzira prema njoj...

... vidjesmo i prekrasne plaže ...





Pogled niz rijeku nam presjece most kod Beške preko kojega se odvija saobracaj autoputa Beograd - Novi Sad. Postojanje dizalica na mostu oznacava da se nekakvi radovi na njemu odvijaju.





Vec je i podne prošlo, vrijeme da se negdje pronade miran kutak i dobra hrana. Sa ranijega putovanja znam da ovdje postoji mala gostionica sa prekrasnom terasom sa koje puca pogled na Dunav. Pri zadnjoj plovidbi ovim djelom Dunava, prije nekoliko godina, ovdje sam stigao gotovo u isto vrijeme kao sada. Jedino je dan bio puno topliji i jace osuncan. Pivce koje sam ovdje popio spasile su "moje motore" da ne zakuhaju. Vratile su mi radnu temperaturu.

I ovoga puta sam navratio ali da nešta pojedem.











Sa terase se i most dobro vidio. Tada vidjeh da se pored postojecega gradi novi most. Kada bude u funkciji razdvojice se postojeci promet tako da ce jednim mostom ici u jednom, a drugim mostom u drugom smjeru. Time ce auto-put izmedu Beograda i Novog Sada biti bez "uskih grla" na kojima je dolazilo do usporavanja prometa.

Hladovina na terasi je prirodna i cine ju sjenke dva razgranata stabla ...





... narucih riblju corbu koju mi donesoše. Bila je odlicna, ali kako kasnije cujem i jedino jelo koje nude. I nje je ubrzo nestalo...





... tako da, kada je pristigao kolega iz Slovacke, popismo pice i premjestismo se u restoran dvestotinjak metara dalje kako bi i on mogao rucati.





Restoran je veliki, ima živu muziku i kolega mi je bio zadovoljan kvalitetom jela. Meni je jelenko uslužen na dobroj temperaturnoj razini, tako da sam zatražio repete, tj. drugu bocu...





Nakon jela podosmo dalje ispod mosta. Od njega do vukovarske ade ima tacno 100 km uzvodno. Prošloga puta sam tu udaljenost preveslao za dan i pol.





Na pitomim obroncima Fruške gore smjestile se brojne vikendice i naselja. Sa vode puca prekrasan pogled na njih.

Susretoh i Radu kako zajednicki vesla u kanuu Novosadanina Janika. Svoj je kanu vezao za Janikin kanu i složno veslaju kako bi Janik uhvatio grif za veslanje kanua jednim veslom.






Smjenjuju se prelijepi prizori ...











... vidjesmo i lijepi brodic usidren malo dalje od obale...

Iduci dalje vidjesmo da se Radin kanu kojega su šlepali odvezao. Niti Rade, a niti Janik to nisu primjetili u žaru veslanja po nekakvim svojim taktu. Bespomocno je plovio nošen rijekom. Pokupio sam ga i privezao za svoj kanu te ga teglio za sobom. Poslije smo ih zafrkavali i ponudili im na prodaju kanu po cijeni dva piva. Kanu su preuzeli, ali ostaše dužni za neisplacenu cijenu. Iduce godine, na ime kamata dugovati ce cijeli sanduk, ali to ce biti posebna prica.








Veslajuci polako stigosmo i do Staroga Slankamena.








Cilj današnje etape je marina u Slankamenu.






Prodsmo pored restorana gdje sam jeo najbolju riblju corbu do sada ...

Na kraju pristasmo pored marine.





Postavismo logor u dvorištu i pored Bolnice, a nakon toga odoh na zasluženo pivce, kojim sam sebe pocastih.








... i ostali regataši se raskomotiše ...





Još nisam pošteno niti popio pivce kada me pozvaše na oficijelni docek u zgradu bolnice. Tu smo se okupili predstavnici iz svih zemalja koje ucestvuju na regati, poslušali rijeci dobrodošlice Ravnateljice bolnice, predstavnika Turisticke zajednice opcine Indija, doktorice koja je šef odjela u bolnici, a onda i mi njih pozdravismo. Dobismo i simbolicke poklone od njih na koje smo uzvratili svojim poklonima,





Popismo i zajednucku rakijicu od dunja, a onda podosmo na veceru.

Veceri nisam mogao prisustvovati jer me iznenadio LSI svojim dolaskom sa suprugom i prijateljima da me pozdrave.






Nakon malo cašcavanja i druženja u obližnjem restoranu pokazah im naš logor i život u njemu. Možda sam im i potakao kakve avantristicke želje. Tko ce ga znati. Nakon nekoga vremena odoše svojim putem. U kampu je nocno druženje pocinjalo bez rasvjete, onako u romanticnom mraku...





Promatrali smo orkestar mladih sviraca koji su tihom glazbom uljepšavali ugodaj zajednickog druženja...









Jelenka je bilo sasvim dovoljno za sve nas...

Atmosfera je opuštajuca, relaksirajuca, razgovori postaše malo glasniji kao i pjesma...





... sve dok ne dode jedna regatašica sva ljuta protestirati da od nas ne može spavati. Da je netko uz nju bio ne bi se tužila na naš glasan razgovor i glasnu muziku, a ovako ...

Nakon njenoga protesta prestala je muzika, zamro razgovor, a regataši se polako udaljili svatko prema svom šatoru (tako se kaže)...ipak je dobar dio noci bio pred nama...

8. Dan Stari Slankamen 1215. Rkm - Beograd 1169.Rkm





Jedno standardno jutro na regati sa nestandardnim zbivanjima. Nocu je bjesnilo nevrijeme nad nama. Zalilo nas pošteno, nekima je vjetar otkrio šator (Radi) pa su se probudili u vodenom krevetu, neki su se pokrivali najlonom u šatoru (ja), a neki nisu dobili niti kapi kiše u svoj šator.





Prije nego se pospremismo i na put krenusmo, docekaše nas domacini iz Turisticke zajednice Indija sa vrucim burekima i jogurtom. Burek sa sirom mnoge iznenadi jer nigdje do sada na regati ne dobiše dorucak. A dorucak u Slankamenu je tradicionalan.





Kako bi nas uvjerio u ispravnost bureka i predsjednik TZ Indija raspalio je zajedno sa nama po bureku. Maltene su iskre frcale ispod zubi kako smo ga u slast grizli.





Malo se osvježih sa rakijicom kod novoga prijatelja sa kojime cu vjerojatno (tako je rekao) ploviti prema Ðerdapu iduce godine.





Nakon svega podosmo. Prvo kroz marinu ...





...pa prema "otvorenoj pucini" Dunava...

Vrijeme idealno za plovidbu, sunce nije upeklo, nema padavina, nije prevruce, nema neugodnoga vjetra. Divota.











Uživam u prizorima izdignute obale od Staroga Slankamena prema Surduku. Osjecam se kao da plovim u Arizoni...









... i ovdje ima izletnika i ljubitelja rijeke...