TID 2010. Kanuom po Dunavu Mohač - Beograd

Doživljaje i utiske sa ovoga putovanja prvenstveno dugujem njima:

Dejanu (osoba koja stoji u sredini oslonjena o stolicu) - velikom entuzijasti što se tice plovidbe na vesla po rijekama, majstoru za regate i sve oko njih, velikom drugarcini, prijatelju i covjeku... i

Pedi (osoba desno od Dejana) - strpljiva, dobra duša koja brzo uci i usvaja nova znanja, tolerantna i nadasve ugodna i prijazna mlada osoba. (Moramo mu naci primjerenu djevojku).

Hvala im za trud, strpljenje i pomoc koju su mi pružili. Našim rastankom u Beogradu zapocelo je poznanstvo i prijateljstvo koje ce se nastaviti ne samo na Dunavu vec i na drugim rijekama. Pa krenimo:

Na poziv Dejana da se pridružim TID-u ucinio sam to bez puno planiranja i premišljanja. Unazad nekoliko godina sam želio pristupiti toj najvecoj medunarodnoj regati, regati medu regatama, ali nisam znako kako i kome se javiti.





I eto poziv je stigao, pripreme sam obavio, zatražio i dobio pomoc forumaša - rijekoplovaca i rijekoljubaca, otvorio si "sva vrata" i krenuo. Svojim automobilom došao u Beograd, pretovario plovilo i opremu na Dejanov automobil, te zajedno s njim i Pedom iz Beograda se uputio u Mohac.





Uz put smo malo svratili u Backu Palanku, zatim u Sombor, kod Bezdana ušli u Hrvatsku pa onda iz Hrvatske u Madarsku i eto nas popodne u Mohacu. Vrijeme malo kiša pada, pa onda se sakuplja da bi opet padala.





Po dolasku na odredište, bolje receno polazište, podigoh šator, Odiseja pripremih za putovanje, a onda, vjerojatno i sami pogadate, sazrelo vrijeme da se osvježim...





Kamp regataša se podizao uz zaštitni zid pored obale Dunava na travnatom terenu. Postepeno je rastio jer su pristizali regataši koji su toga jutra krenuli iz Baje, ali i pristizali oni koji ce kao i ja, odavde startati i zapoceti regatu.





Društvo je bilo raznoliko, razlicite starosne dobi i sa raznih strana svijeta. Kasnije sam saznao da je iz Mohaca startalo ucesnika iz 13 zemalja. Postepeno cete neke i vidjeti kroz ovu pricu.





Moje ukljucivanje u regatu je pocelo malo ranije jer su regataši iduci dan imali slobodan, a tek se drugoga dana pocinjalo sa plovidbom, tako da sam imao vremena na pretek, a obaveze me još nisu kacile. Iskoristio sam sve slobodno vrijeme za obilazak Mohaca, no o tome jednom drugom prilikom. Prvo sam bacio oko na Dunav,





a potom se poceo "aklimitizirati" na društvo i zbivanja u kampu.

Predvecer smo dobili i veceru...





...koju je pratila živa muzika svirajuci vesele madarske pjesme...





...domacini se pobrinuli i da ne budemo žedni...





Vrlo brzo je došla noc. Po onoj kiši najpametnije je bilo uvuci se u šator i dobro odmoriti. Ucinio sam najpametnije...

Iduci dan je bio slobodan tako da nam se pridružilo još više vegataša, ali su neki i otišli kucama završivši regatu.





Dane regate pocinjem brojati od 28.07.2010. i oznacavam ga kao

1.Dan Mohac 1448 Rkm - Apatin 1402 Rkm





Sinoc smo predali pasoše predstavniku TID-a iz Madarske, zajedno sa ispunjenim formularima, a ovi su ih predali Policiji na kontrolu. Dogovor je bio da ca nam danas oko 08.00 sati pasoši biti vraceni. Medutim niti madarskoj policiji nije se žurilo tako da smo pasoše dobili oko sat kasnije. Dosadu cekanja na polazak svatko je na svoj nacin razbijao








A onda ipak polazak. Prije toga su nam vraceni pasoši.






Vec na startu sam susreo svoje stare znance od prošle godine koji su ucestvovali na regati na Kupi. Bracni par madara iz Budimpešte snažno su zaveslali ne bi li se medu prvima domogli Apatina.





Dunav je tokom noci narastao oko 80-tak cm tako da je brz tok rijecne matice u jednom pomagao u veslanju, ali je ujedno i prijetio sa drvecem i panjevima koje je nosio. No to nas i nije mnogo uzbudivalo.





Put je pred nama, širina rijeke zadivljujuca, jedino još i da nas lijepo vrijeme podrži u plovidbi.





Uz obalu smo opažali i ribolovce koji su strpljivo cekali da naide koja gladna riba.

Vodeni put je pokazivao koliko je narastio dolaskom višega vodostaja.





Povremeno smo se susretali i sa ostalim ucesnicima koji se krecu plovidbenim putem Dunava.







Ali susretalo se i one koji su naglo krenuli u jakom tempu, pa su se poslije zamorili i lakše veslali








Doplovih i do 1433.km granice Madarske sa Srbijom i Hrvatskom. Na srpskoj strani nema nikakve oznake, dok je to na hrvatskoj strani oznaceno...





... dobar razlog da se to proslavi...





Nešto dalje, par kilometara, u daljini se nadzire Batina sa spomenikom na vrhu brda znanom pod imenom Julka podignutim u spomen na pale partizane i crvenoarmejce prilikom forsiranja Dunava od 11 do 22.11.1944. godine. Spomenik je napravljen po ideji Antuna Augustincica.





Dunavski rukavci su nabujali kao i sam Dunav, mutni su i obala se ni ne vidi jer je voda ušla u raslinje obale.

Pogled na Batinu, malo Baranjsko mjesto.






Nasuprot Batini je Bezdan. Mjesto gdje ilegalno pristadoh uz obalu...





susretoh "svoje" regataše kako se relaksiraju i opuštaju umorne mišice meditirajuci...





... ali i mjesto gdje sa Mossijem popih koje pivce uz "cašu" razgovora. Nažalost nismo mogli predugo razgovarati.Put se morao nastaviti, a kao kaznu za ilegalan pristanak uz obalu, dobismo kišu...






...put nas provede i ispod mosta koji veže Bezdan i Batinu, Srbiju i Hrvatsku...

Na desnoj strani rijeke vide se redovi vikendica na Zelenom otoku, teritoriji RH.








Vodeni put nas je vodio dalje. Nismo se previše žurili, vec lagano, opušteno veslali uživajuci u plovidbi, miru i rijeci...





... a rijecni kilometri su prolazili...








...kolegica, regataška iz Novog Zelanda, zapocela regatu u Njemackoj na izvoru Dunava, sa namjerom da je završi na ušcu...









... vikend naselje na lijevoj obali rijeke uzvodno od Apatina ...

...popodne se u daljini poceo nadzirati Aparin...








... ali i dolazilo nevrijeme koje me zahvatilo pred ulazak u rukavac gdje je u Apatinu trebalo pristati i gdje cemo prenociti. Toliko je kiša padala da nisam mogao ništa snimati kako mi fotoaparat ne bi zakisnuo.





Doplovih i u Apatin. Po velikom pljusku izvukoh kanu i opremu van iz vode. Prodadoh i mjesto gdje cu postaviti šator. Prodoh kontrolu dokumenata i obavih sve oko objave ulaska u Srbiju, a onda i kiša prestade. Postavih šator i kada sam se "uselio" u njega eto ti odnekale novinarke.





Dejan i Peda joj skerenuli pažnju na mene obzirom da sam jedini i prvi koji iz Hrvatske ucestvuje na TID-u, kao zanimljivoj osobi sa kojom bi joj bilo zanimljvo napraviti intervju. I tako postadoh i novinska medijska licnost...





...nakon "izjave za javnost", a prije vecere uputih se u razgledavanje mjesta gdje pristadosmo i podigosmo kamp.





U dunavskom rukavcu apatinci sagradiše predivnu marinu ...

...ali i popratne objekte, ne bi li vratili život na obalu rijeke sa koje su se tako udaljili u proteklim decenijama...









Taman kada sam razgledao okolinu, sjeo i poceo natezati rogonju za rogove eto ih opet po mene. Ovoga puta došla nekakva TV ekipa pa hoce nešta pametno cuti o regati. Tako postadoh i TV medijska licnost...





Nakon "ceremonije prije vecere gdje zahvalismo domacinima na prijemu i gdje ih darovasmo prigodnim skromnim poklonima, prihvatismo se jela i kojekakvih prica. Nismo niti bili svjesni kada pade noc.






Kako je centar grada udaljen malo više od kilometra od mjesta gdje smo postavili kamp, uputio sam se u grad jer u Apatinu nikada nisam bio. Ostao sam ugodno iznenaden.





Predivno ureden centar grada, prepun zelenila i cvijeca odiše mirisima cvijeca i cistocom. Ljudi izašli u šetnju, ljetnja topla noc...





Nakon razgledanja grada vratih se u kamp. Tamo se vec društvo pocelo okupljati na "vecernje razgovore".

...okupiše se regataši iz Slovacke, Madarske, Srbije, Hrvatske, Bugarske... i price podoše... i ne samo price. Da bi lakše krenule pocesmo konzumirati i nacionalna pica...





...pa onda nacionalna jela pogodna za dugo nošenje izvan frižidera...





...pri tome nismo bili sebicni. Nudili smo i bili ponudeni i tako do duboko u noc...








NASTAVLJAMO SA PLOVIDBOM

2. Dan Apatin 1402 Rkm - Bogojevo 1366 Rkm





Nakon sinjošnjih "razgovora" i isprobavanja nacionalnih specijaliteta, probudih se odmoran i osvježen. Noc je mirno protekla bez kiše i vjetra. Nakon dorucka pospremismo svoje stvari, složismo šatore i krenusmo dalje.





Polagano veslajuci "opraštao" sam se od prelijepoga kutka dunavskog rukavca koji urediše vrijedni Apatinci.








U lucici vidjeh i jedan camac sa zastavom foruma Moja ladja. Ne znam ciji je, ali eto da sam bolje srece mogao je netko u njemu i biti pa bih ga upoznao.





Isplovih iz rukavca u Dunav. Na ulazu savladah virove koji tu postoje, a onda se prepustih struji rijeke ...





... prodoh pored novog pristaništa za "bele lade" kojime Apatinci uložiše napore da "privuku" velike kruzere i dobiju turiste koji bi posjetili Apatin. Pristaništem dominira kip rode (možda i caplje, nisam siguran).





... a potom i pored pravoslavne crkve Hram Sabora svetih apostola koja sagradena na sredini krivine rijeke dominira ovim djelom Dunava uzvodno i nizvodno od Apatina.





Kako nisam jako veslao, vec više održavao pravac i uživao u rijeci, stigoše me i prestigoše mnogi ucesnici regate...

Iako je rijeka nabujala, a u proteklo vrijeme jedva da je i bilo suncanih dana, uz rijeku se susrecu zaljubljenici u vodu i prirodu...





...a Dunav i njegove obale prosto odmaraju oci...





Lagano ploveci bliže lijevoj obali zacuh pozive s obale da svratim do prirodoljubaca koji tu podigoše logor. O njima sam vec pisao tako da ih ne moram posebno predstavljati. Dovoljno je reci da se radi o vrlo ugodnim ljudima.





...i ne samo da su mene pozvali, vec to uciniše i sa mojim prijateljima, bracnim parom iz Budimpešte. Vidjevši moj kanu uz obalu osmjelili su se i pristali tako da provedosmo jedno vrijeme u ugodnom društvu sa domacinima iz Apatina





Nakon predaha put se nastavlja lagano u rijecnoj tišini...





Susret sa drugim ucesnicima regate je uvijek srdacan na obostranu radost...





... a Dunav i njegove obale nam se otkrivaju u najljepšem izdanju...

... ponekad zastasmo i radi osvježenja i kupanja ili da uhvatimo koju zraku škrtoga sunca koje se povremeno pojavljivalo...





...koristili smo i "precace" ploveci kroz dunavske rukavce ...





... susretali velike brodove ...





... ali i medusobno se castili zalihama lijeka protiv dehidracije. Prijatelju Radi iz Beograda lijek je baš zatrebao...





... a onda, nama s desne strane, primismo u društvo rijeku Dravu. Odmah iza ušca s desne, hrvatske strane, nalazi se mjesto Aljmaš, poznato izletište Osjecana.











Ovdje, iza Aljmaša Dunav dobija na širini i snazi. Tacno se osjeca njegova moc pri pogledu niz rijecni tok.

Susresmo i Vaska iz Bugarske. Plovi od Budimpešte do Bugarske. Vrlo dobar i ugodan covjek sa kojime je pravo veselje razgovarati...





...u društvo nam je došao i ucesnik regate iz Njemacke. Zapoceo je regatu na izvoru i ide do ušca.





...držeci se tako jedni za druge zapocesmo zajednicku, medunarodnu, seansu borbe protiv dehidracije..





... nekoliko kilometara dalje bivamo pozvani od mladih prirodoljubaca iz Bogojeva da im se pridružimo na rijecnom ostrvu.





...pozivu smo se odazvali i bili pogošceni na razini šefova država. Njihova gostoljubljivost zahtijeva da im posvetim posebnu pažnju. O njima ce još biti rijeci, a vec sam ih i spomenio jer su spasili jednoga jastreba iz vode.





...ostasmo sa njima nekoliko predivnih sati. Uz razgovor, pice i jelo vrijeme je proletjelo. Slikasmo se svi zajedno prije rastanka, zahvalismo im se pa nastavismo dalje. Ako budu ovo citali još jednom im se zahvaljujem na gostoprimstvu i ugodnom vremenu što ga s njima provedosmo.





Plovidbu nastavismo dalje ...

... a daljina nam postade izazov...





...pored nas su plovili veliki brodovi spram kojih naša plovila djeluju kao orahove ljuske. Maja, Bugarka iz Sofije, tiha patnja starijih regataša koji je godinama znaju sa dunavskih regata, samouvjereno vesla svoj kanu. I ona je krenula iz Budimpešte i ide do Bugarske.





U daljini vidjesmo mostove preko Dunava. Prvo cestovni, a zatim i željeznicki. Odmah iza njih s lijeve strane rijeke je vikendaško naselje Bogojevaca, mjesto predvideno za kamp.





Po dolasku postavismo šatore pa se pridružismo domacinima koji nam priredoše docek. Prvo poljubac...





...zatim priprema...






...a onda navali na kotlice sa grahom. Grah je bio izvrsan tako da privuce nekoliko pivca za sobom.





...malo razgovora i izmjena prica i pricica...






... pa onda muzika koja u srce ude...





... i tako duboko u noc..





...se pjevalo i plesalo ...

obozavam citati o tvojim avanturama.dosta detaljno opisano a i dosta fotki za gledati.nema sta,covjek od prakse.svak cast.

apatin je zbilja lijep,bar sudeći po fotkama,i crkva,hram sabor svetih apostola je predivna.
dunav

kad ploviš,držiš li se određenog položaja u rijeci(bliže obali,sredina..) ili slobodno mijenjaš poziciju?

odlicno pitanje.bas me zanima razlika.

Ako si na sredini rijeke koja je kao Dunav široka onda ne možeš napraviti atraktivne fotografije jer se obala i sadržaj obale gubi u prostranstvu. Znači zbog lijepih fotografija idem bliže jednoj od obala.

Ali najljepše je polagano sredinom rijeke, opušteno i sa ćefom. Kada je u pitanju plovni put tu se moraš strogo pridržavati međunarodnoga prava koje regulira plovidbu rijekama koje imaju plovni put.

Ako rijeka dijeli dvije države onda se moraš pridržavati propisa koji reguliraju kretanje po granicamadržava (pograničnom pojasu). Po potrebi trebaš za takvo kretanje dozvolu obje države ako si u vlastitom aranžmanu (meni su do bile rijeke Mura, Drava, Kupa)

3. Dan Bogojevo 1366 Rkm - Backo Novo Selo 1319 Rkm





Osvanulo prekrasno jutro okupano suncem i bez vjetra. Sve mi je teško bilo ustati. Otvorio sam šator i uživao u pogledu ležeci u vreci za spavanje. Uokolo mir koji prekida cvrkut ptica. Nigdje ni traga sinocnjoj burnoj veceri.





Nakon ustajanja uobicajena procedura. Održavanje licne higijene, kavica koju je Maja iz Bugarske skuhala, malo rakijice sa Vaskom, Valom, Radom i Majom, dorucak, pa onda slaganje šatora, ukrcavanje opreme u kanu, kontrola mjesta gdje se kampiralo da nešta nije ostalo iza nas, pa onda polazak.





Polazak je neposredno iza željeznickog mosta. Sa mjesta polaska mostovi djeluju impozantno i velicanstveno.





Dunav u jutro djeluje pitomo i usporeno, mada slika samo vara. Tokom noci narastio je desetak centimetara.








Prije rijecne krivine posljednji pogled na mostove i Bogojevo...





Na obali rijeke nailazi se na kampere koji danima kampuju na jednom mjestu uživajuci u prirodi i rijeci. Ova im godina baš i nije previše naklonjena. Vrlo hladno i kišovito vrijeme i visoki vodostaj Dunava sprijecili su mnoge da kampuju pored rijeke.





... Rijeka živi, promet po njoj se odvija ...

Nekoliko kilometara uzvodno od Dalja naišao je Bugarski brod koji je prevozio cestovna prometala. Podigao je velike valove tako da smo imali poteškoca da ih savladamo. Po njegovom prolasku još je dugo vremena površina rijeke bila nemirna ...





U daljini se vidi i Dalj, sa cuvenom rijecnom krivinom...





... pomalo mu se primicemo ...





Odlucio sam ici bliže jednoj obali rijeke. Sa sredine rijeke ne dobivam fotografije kakve bih želio. Sve se izgubi u širini i visini prostora teko da na fotografiji ostade nebo i voda te tanka linija kopna koje se jedva vidi. Iz ove udaljenosti dobivam fotografije znatno ljepše i sadržajnije ...








Nailazimo i na rijecne nauticare koji se usidriše na pogodnim mjestu i odmaraju u ljepoti rijeke...

Visoki vodostaj rijeke potopio je mnoge lijepe plaže. Nailazili smo ipak na neke koje smo iskoristili za pristajanje i suncanje ...





... a rijeka "putuje" ocrtavajuci maticu na mirnoj površini ...








... prodosmo i pored Borovog Sela ...








... pa dodosmo i do Vukovara ...

U Vukovaru nam se pridružila rijeka Vuka ...








Nasuprot Vukovara nalazi se Vukovarska ada, poznato kupalište Vukovaraca. Njen položaj je zbunio mnoge regataše jer je plovni put izmedu Ade i Vukovara, a granica izmedu RH i Srbije s lijeve strane ade po sredini Dunavca. Mnogi ispred mene su htjeli pristati na Adu, ali kada su culi da to nije Srbija, odustali su od pristajanja, jer po protokolu nije se smjelo pristati na teritorij RH.





Kako je tek prošlo podne odlucio sam pristati misleci da nekakav roštiljcic radi na Adi. Razocarala me cinjenica da samo šank radi. Ipak nisam želio dalje dok ne jedem...





...vidjevši privezanoga moga Odiseja, pomalo su poceli pristizati ostali regataši. Bili su iznenadeni kada su zaculi da se sada nalaze u Hrvatskoj. Umirio sam ih rekavši im da nema problema da mogu slobodno pristati, neke i pocastio picem jer nisu imali sitnih Eura, a konobar druge valute nije primao.





Cijela Ada je prekrivena finim pijeskom. Pijesak je iskorišten kao odlicna podloga za sportska i djecja igrališta. I plaže su lijepe, pješcane.





Kako nema ništa za pojesti na Adi, morao sam podici svoju kuhinju i napraviti si rucak ...

... poslije kojega je prijalo Vukovarsko pivo koje sam tada prvi puta konzumirao...








Nakon okrepe podosmo nizvodno. I vrijeme se polako pocelo kvariti..











... bilo ih je koji su se odmarali ...








... na drugoj, desnoj strani Dunava vidi se Sotin ...

Spremalo se nevrijeme koje nas je pomalo pristizalo. Najprije je prestao vjetar ...





... potom je sve utihnulo, a u zraku se osjecalo da ce se nešta dogoditi ...





... a potom nakon par minuta, je zapuhao snažan vjetar podignuvši velike, neugodne valove koji su nam poceli zapljuskivati vodu u kanue...





... procjenismo da je najbolje da se sklonimo dok prolazak prvih udara nevremena ne pokaže kakva ce oluja biti. Zavukosmo se u raslinje obale da sacekamo da se vrijeme stabilizira ..





... prvih desetak minuta vjetar je bjesnio, kiša pocela da pada, digoše se visoki valovi, a onda se vjetar stabilizirao, smanjili se valovi pa nastavismo dalje ...





... neki i zajedriše uz pomoc kišobrana ...

... po laganoj kišici dodosmo do kraja današnje etape puta - Backog Novog Sela.








Podigosmo kamp pored Carde u vrbiku ..





... a onda pocesmo ispitivati zalihe šanka. Upoznah i dvije Australke koje idu od izvora Dunava do ušca. Nas troje imamo skoro 200 godina, ali eto plovi se ...






Prema planu zapoce i oficijelni dio vecere uz dobrodošlcu domacina i zahvale domacinu na doceku ...





... a potom pocesmo "tamaniti" riblju corbu po kojoj je domacin nadaleko poznat i ponosan...





... cak ju je i kolegica iz Madarske pohvalila ...





Uspio sam "uhvatiti" zajedno cijelo osoblje Carde. Blistali su od zadovoljstva vidjevši kako njihova riblja corba nestaje u našim želucima. Zaista je bila odlicna, za svaku pohvalu.





Dobismo i informaciju da je današnje nevrijeme poharalo podrucje u Bogojevu sa kojega smo jutros krenuli. Lomilo je stabla, odnosilo crijep sa krovova. Umakosmo mu na vrijeme.

Siti i napiti u neko doba noci potražismo po kiši svoje šatore ...

4. Dan Backo Novo Selo 1319 Rkm - Backa Palanka 1295 Rkm






U samo jutro, nešto prije 7 sati probudio nas je zvuk aviona koji je uokolo letio na niskoj visini stvarajuci veliku buku. Potpuno nas je razbudio pa ustadosmo.






Kako je jucer padala kiša iskoristih jutro da malo razgledam okolinu ...








Carda se nalazi na samoj dunavskoj obali medu velikim topolama. Ovako ujutro djeluje prelijepo. Avion nas i dalje nadlijece, pa su se neki zapitali što se zbiva. Strucno sam im objasnio da je to prirodni nacin za rastjerivanje komaraca, kojih je bilo u izobilju. Ovakvo ih je objašnjenje umirilo. Još sam im objasnio da oko podne kada navale obadovi, lokalno stanovništvo poziva u pomoc MIG-ove kako bi ih rastjerali. Let MIG-ova pouzdano rastjeruje obade. Sumnjicavo su me gledali, ali nisu komentirali ništa.

Nakon obilaska okoline podoh na dorucak, prethodno degustirajuci šljivku na šanku.





Tek sam na kraju primjetio ovu tablu, pa neka se zna ..





I "moja" mala ekipa, gledajuci s lijeva udesno Rade (iz BG) Vali, Maja i Vasko iz Bugarske izmigoljili iz šatora. Onako sneni jedva su pristali da ih slikam.





Nakon što smo popili jutarnje osvježenje odlucismo poci u samo selo. Trebalo nam je kruha i ponešto tekucih problema ako ih nademo.





Put je od Carde vodio do nasipa, preko njega ravno u selo. A selo kao i svako backo selo koje je nastalo prema projektima Nijemaca koji su nekada, do kraja II svj. rata živjeli u njemu. Sada u njemu žive ljudi iza rata doseljeni iz BiH, pretežno Muslimani, koji su se privikli na Backu i sistem života u njoj.

U selu me iznenadio ovaj spomenik. Ocuvan i skromno ureden, ali cijel. Cestitke svima koji ga održaše ovakvime.





Doduše crkvu baš ne ocuvaše, ali kako smo culi, uskoro je i ona na redu.





Po djelomicno obavljenim "šopingu", vratismo se u kamp. Domace rakijice nismo pronašli u selu. Kao nitko je ne prodaje. Šteta.
U kampu dobih i cuvara svojega šatora. Kako nije tražio novac za cuvanje dadoh mu stari kruh koji sam imao. Radosno je prihvatio dnevnicu...





Neki su davno prije krenuli. Krenusmo i mi ...





Nocas Dunav nije rastio, ali nije ni opadao što znaci da je vrhunac vala stigao. Lijepe scene obale se izmjenjuju ...

Danas nam se ne žuri. Etapa nije dugacka, a u Backoj Palanci trebalo bi stici do 16.00 sati tako da lagano održavam pravac kanuu prepustivši rijeku da me nosi...








Lijeva obala rijeke pokazuje koliko je zapravo visok rijecni vodostaj.





Na desnoj strani je obala povišena tako da sama cinjenica da se voda uvukla u raslinje kazuje isto.





Vrijeme je toplo i oblacno bez padavina. Našavši najudobniji položaj tjela u kanuu gotovo dremuckam na vodi. Doplovih i do Šarengrada...








... a rijeka se pruža prema horizontu i stapa se sa njim...

Prodoh neprimjecen pored para zaljubljenih, Novozelandanke i Nijemca Svake godine se sastaju na ovoj regati i plove zajedno, a onda se dogodine ne vidaju. Svaki svoj trenutak koriste da bi bili zajedno.











Na desnoj strani rijeke na hrptu povišene obale poceo se pojavljivati grad Ilok.











Poceo mi se "približavati" i most preko Dunava koji spaja Backu Palanku sa Ilokom.