9 dana na Dravi , veslanje - NAVIGATOR

ovo če biti dosta duga i detaljna tema. planiram staviti više od 200 fotografija zato molim za strpljenje.
nakon odre krenuli smo sa snimanjem druge epizode moga serijala "Za avanturom po Hrvatskoj". iako nam je plan bio preveslati dio mure, dravu i dunav do iloka, zbog predviđenog kišnog vremena i manjkom slobodnih dana ostatku ekipe s početnih 2 tjedna tura je skračena na 9 dana i rijeku dravu sa završetkom u kopačkom ritu, kruni divljine hrvatske prirode. ovu 300km dugu dionicu zahtjevnom je učinilo nepovoljno izrazito kišno vrijeme, pa smo vrijeme na vodi i oko nje iskoristili i za test brojne opreme po mojem izboru koju smo nosili.
krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz zagreba i oko 11 sati stigli u legrad na ušču mure u dravu.
















trebalo je pažljivo složiti brda opreme u vodonepropusne bačve i torbe kako bi se točno znalo kod koga je što. nosili smo puno tople rezervne suhe odječe, hranu za svih 9 dana i vodu i ostale napitke, brdo video opreme(tri kamere vodootporno kučište za kamere, stative, more baterija jer dopunjavanja neče biti, kazeta i razno raznih štendera). na fotki su i svi tipovi oštrica koje če nam služiti za brojne zadatke od pripreme hrane, cijepanje drva za kuhanje i ogrijev i čišćenje mjesta za dizanje kampa i sl. na fotki nisu jedino sve more koje smo nosili. imali smo dva modela model Force i model 2000. tu je moj vjerni spyderco impala, foxov kukri i novi model male morine sjekirice. kosir sam dobio večer uoči puta pa sam odlučio i njega ponjeti i isprobati.

u ekipi su kao i na odri: Harry, Davor, Dragec, Žac i ja NAVIGATOR. s time da če nam se tjekom plovidbe još trojica priključiti.

i krenuli smo!

u gornjem toku drava je prilično brza rijeka teče mjestimično i brže od 10km/h tako da s našim veslanjem na garminovoj satelitskoj navigaciji skidamo rekorde od 14 pa i više kilometara na sat no to bi kratko trajalo. uglavnom nam je brzina oko 9-10km/h. kanui i kajak su nam poprilično natovareni pa si nemožemo priuštiti divlju vožnju po mjestimičnim brzacima odnosno jesmo jednom pa je jedna od mojih kamera do kraja puta ostala i nakon sušenja poluispravna.





buduči da plovimo kroz međunarodne vode po pravilu istaknuli smo hrvatske i mađarske zastave







žac je zaboravio sunčane naočale pa je od davora posudio ove za "varenje" s neke naftne bušotine, ni ne sluti da mu sunčane naočale zapravo neče ni trebati jer uglavnom ono što nas očekuje je "kiša"









ja veslam sa iskusnim divljevodašem dragecom, žac je prekaljen na svim vodama a davor i harry nemaju iskustva sa brzacima a to se i vidjelo prilikom prolaska pod jednim od mostova išli su pre blizu stupu pa su se zbog vrtloženja oko stupa zamalo prevrnuli. imali su sreče više nego pameti i napunili kanu sa jedno 60-70 litara vode. da su se prevrnuli, njih kanu i njihove stvari idučih dana skupljali bi do osjeka. pristajemo uz sprud i puljkamo vodu.

37 kilometara nizvodno od legrada odlučujemo se završiti s veslanjem za taj dan. pronalazimo lijepi sprud za kamp. istovarujemo čamce i podižemo šatore.








danas smo malo ranije završili s veslanjem dok se cijela ekipa ponovno ne uhoda s postavljanjem novih šatora. ja koristim vrijeme za testiranje novih oštrica. i onako je trebalo nacjepati drva za huhanje i ogrijev. u igri je moj vjerni več provjereni fox kukri, kosir s kojim i inače kao tipom oštrice imam vrlo malo iskistva i nova morina sjekirica.















testove ču detaljnije objaviti pod temom noževi ali ukratko: kukri je poslovično dobar, kosir me najviše iznenadio, več kod oštrenja večer prije sam skužio da se radi o izuzetnom čeliku. najme taj kosir je davor kupio od kovača prije 35 godina na sajmu u varaždinu i od nekog je ludog čelika prilično tvrdo zakaljen. sa svojom popriličnom težinom i flat grindom kroz svako drvo bilo suho ili friško ide kao kroz putar. morina sjekirica me nije impresionirala iako po težini ravnopravna s kukrijem siječe daleko lošije kao da je kut oštrice pre velik, to je možda dobro za kalati suhe okrugle cjepanice kupljene u bauhausu ali ne i za kamp sjekiricu i upotrebu u divljini. zato more noževi oduševljavaju sve članove ekipe svojom oštrinom i ergonomijom. po ukusima smo se podjelili, ja i davor skloni tradiciji radije smo uzeli model 2000 dok ostatak ekipe bez pogovora zbog inventivnog dizajna bira novi model Force. naš kuhar davor je zaboravio bitan detalj u kuhinji pogotovo kad je o kotliču riječ "kuhaču" no u nekoliko minuta modelom 2000 iz naplavljene grane izrađuje zamjensku. kaže model 2000 mu bolje leži u ruci kod pripreme hrane gdje koristi razne hvatove noža a i zgodno mu je jel nemora paziti na koju ga stranu okrene kad ga vrača u futrolu što nije slučaj kod novih modela. slažem se s njime zato je taj nož i moj izbor. napominjem da su svi članovi ove avanture imali priliku jedan dan isprobati dva navedena modela mora i odlučiti se za jedan.



prvu večer dravski paprikaš pa na spavanje!

na sreču budi nas sunce a ne kiša. za doručak mesni doručci i paštete i neke čokoladne žitarice za desert. čeka nas ozbiljan veslački dan a treba i potegnuti zbog snimanja i najavljenog nadolazečeg lošeg vremena.





no prije polaska malo zezancije službeni napad na mađarske teritorijalne vode pračkama!





krečemo dalje a brza drava uskoro usporava i mjestimice postaje plitka tako da moramo izlaziti i vuči kanue.







dravski pjesak odavno je poznat po zlatu, svjetlucanje raspiruje zlatnu groznicu i raspravu o isplativosti toga posla u današnje vrijeme, a svjetlucanje u pjesku zgasio je kemičar harry tvrdnjom da sve što sija nije zlato.





nedoumice o zlatu ipak smo riješili prijateljski



a ja sam se sjetio da moram i snimati inače niš od serijala o potrazi za pustolovinom u hrvatskoj.









to je i prilika za završni dvije godine dug test za moje GARMONT GTX IDAHO gojze koje sam bez ikakvog održavanja nakon antarktike, ognjene zemjle, rapa nuia, neprekidnom hrmbanju na motoru i biciklu podvrgnuo i kkonačnom dravskom testu za nepromakanje. noge su ostale suhe a biti če još toga putem.





u gornjem toku drava prolazi dobar dio kroz mađarsku, u tom je dijelu obala dosta ružna visoka pješčana, prirodnu idilu remete i grdosije od starih hrđavih brodova za koje stvarno neznam kuda mogu ploviti.








cijelim tokom uz samu obalu i na hrvatskim i na mađarskim dijelovima ima puno malih ribičkih kučica neke su sklepane od smeča a neke stvarno zanimljivo napravljene.





a ribiči imaju neki neopisiv poriv da pred kamerama puštaju ribu natrag u vodu. ista nam se stvar dogodila i na odri a i ovdje na dravi, čovjek pred nama upeca ribu od kile i onda ga ja snimam intervjuiram i onda je on odluči pustiti natrag u vodu, kao nek još raste. bog te neče ja u životu nisam upecao ribu od kile(dobro jesam ali ne u hrvatskoj) najradije bi mu rekao da je nama da za večeru al si mislim ma nek se i ribi s nama posreči.

harry kuka, dosta mu je 40 kilometara i 6 sati provedenih u čamcu. imao je sreče jer bi nastavili s veslanjem bez obzira na njegove jadikovke da nismo naišli na fantastičan sprud za kamp na sred rijeke.







ubrzo nas je posjetila i naša granična policija. ljubazni momci nema kaj. provjerili su nam osobne, plovidbene dozvole i to je to. zamolili su nas da razmislimo oko izbora lokacije za kamp ali kada smo ih pomoću Garmin GPS-a uvjerili da stojimo u hrvatskoj i da je granica 60 metara južnije dečki su nas pozdravili i defenderom kroz 1.5m duboku vodu otišli od kuda su i došli.

postavljamo kamp. mora sjekirica pokazuje još jedan nedostatak zbog tankog zadnjeg metalnog dijela od svega nekoliko milimetara gotovo je njome nemoguče klinove od šatora zabijati a kad to i uspijemo oštrim zadnjim bridovima ošteti klin.







žac mozga gdje postaviti šator





štima se i gitara jer ima dosta naplavljenog drva za veliku logorsku vatru pa če biti i svirke. danas snimamo pjesme u živo koje ču ja kasnije koristiti kao muzička podloga za televizijsku priču pa je vatra bitna i zbog ambijentalne rasvjete. žac uči osnove kamere. možda ču trebati pomoć.













bila je prava uživancija slušati ih, gitara pjesma i usna harmonika uz pucketanje vatre.

budim me ujutro jak pljusak. srečom imam broj direktno od našik prognostičara s HRT-a. čapka mi precizno otkriva vremensku kartu područja kroz koje plovimo. veli, još pričekajte jedno dva sata da vas prođe kišna fronta i pustite je još pola sata da odmakne biti če oblačno ali ako ne veslate pre brzo trebali bi biti suhi.

dok ostali još hrču u šatorima hvatam kameru i sva moguča protukišna pomagala i snimam jutarnje kadrove kiše(još jedan test za moje gojze)








čamce smo nočas u dva navrata vukli iz vode na sprud a vodena linija se zbog jake kiše približila šatorima za više od 10 metara.











po oblačnom vremenu prolazimo i doljnji miholjac. problem je s izlaskom za kenjanje i pišanje jer još vrludamo kroz mađarsku gdje nam je strogo zabranjeno iskrcavanje.

poslje doljnjeg miholjca s rijeke nas na počinak pozivaju dravski vukovi. ne oni pravi nego udruga koja se bavi pecanjem i veslanjem po dravi. viču i galame ima fiša ima vina ima svega. stajemo i postavljamo šatore.









od tolke galame i gostoprimstva mislili smo tu bumo se naklopali delicija i ušparali na zalihama kad niš. podjelio sam s njima svoje kobase i mesne nareske i to je to pa na spavanje. stariji iz ekipe su ostali pit do dugo u noč.
ujutro smo započeli raspravu o noževima najme oni su svi bili opremljeni razno raznim modelima koji se "nikada ne zatupe" a kao naše more nevaljaju, nisu dost oštre. no kad sam si jednim potezom pred njima izdepilirao pola potkoljenice(ruke su mi od sličnih prezentacija več čelave) čulo se još neka nevjerica i odma su mi donjeli rakiju da to dezinficiram, ali kada sam kukrijem jednim potezom odsjekao jedno 5 cm debelu granu nisu više komentirali.
ne zamjeram im ja kaj nas nisu nuđali delicijama, nekada na glasu i bogati krajevi sada su zapravo siromašni i nemaju ni za sebe





vatrogasna za kraj i gibamo dalje.

cijelo jutro prati nas magla. držimo se skupa jer ako se previše odmaknemo jedni od drugih gubi se vizualni kontakt. opasnost su nam slabo vidljive podvodne zapreke i panjevi tik pod površinom vode zbog kojih bi se mogli prevrnuti u trenu.

















s maglom ču i završiti za danas!

nakon cjelodnevnog veslanja po magli i kiši stajemo u sopju. u ljetnim mjesecima to je neka vrsta izletišta s nadstrešnicom ali sada zbog lošeg vremena nema nikoga, čak ni ribiča.













drva su toliko mokra da vatra teško gori davor kuha grah s tjesteninom i kobasama. ja osobno više volim večer u totalnoj divljini a ne ovakvoj poludivljini. sjedimo za stolom i klupama a ne uz vatru pa je svima brzo nakon večere hladno bez svirke odlazimo u šatore na počinak.
da smo sjedili bliže vatri vjerovatno bi veselje potrajalo do dugo u noč. zanimljivo mi je kako takva jedna sitnica kao vatra može utjecati na raspoloženje cijeloga tima.
kiša bubnja po šatorima cijelu noč. kod biranja opreme odabrao sam šatore koje več koristim godinama po cijelome svijetu. ferrino blow bio je moj najdraži šator svih vremena no njihova nova verzija blow light nije mu ni blizu. sva sreča Iglu-Športov brand Outdoor Expert napravili su direktnu kopiju tog legendarnog šatora i još ga poboljšali uz još kvalitetnije materjale i znatno nižu cijenu od 899kn što je oko 400kn jeftinije od originala. šator je izizetno lagan i prostran, lakši je od 3 kile i deklariran za tri osobe. aluminijske šipke doprinose ukupnoj lakoči i jednostavnosti slaganja nad uobičajenim šipkama od teškog fiberglasa. aluminijski klinovi su nevjerovatno čvrsti i niti jedan nisam uspio saviti bez obzira na podlogu u koju samo ih zabijali. i najvažnije unatoč izrazito jakim pljuskovima niti jedan šator nije nigdje propustio ni kapi.
suhi se budimo i krečemo dalje.







izmjenjuju se sunce kroz oblake i povremeni pljuskovi. na čamcu je i inače teško držati vrijedne stvari tipa novčanik, mobitel fotoaparat suhima a još u ovako vlažnim i promjenjivim uvjetima to je prava umjetnost. kapaciteta 10l vodonepropusne torbe fell free iz americanshopa učinile su te sitnice dostupnim i potpuno zaštičenim od vode. i inače ču tu torbu koristiti na biciklističkim avanturama kao vodonepropusni dodatag bisagama.

konačno se odljepljujemo od hrvatsko mađarske granice tako da više nemoramo brinuti da se slučajno ne iskrcamo u krivoj državi no pojavio se novi još gori problem!






u doljnjem toku rijeka drava je večinom s obje strane riskantna zbog mina zaostalih iz rata. rijetko izlazimo pa klopamo spojeni u splav na sred rijeke. opčenito nam je hrana pokretač za veslanje. naprimjer dogovorimo se na 25 kilometru klopamo napolitanke i onda svi ko ludi veslaju do tog kilometra. zgodno je jer je svaki kilometar na rijeci označen s metalnom pločom koja pokazuje točan broj kilometara koji nas dijeli do ušča u drugu rijeku, konkretno u našem slučaju od ušča drave u veliki dunav. mi još metalne ploče provjeravamo GPS-ima, nisu baš uvjek točne, koji puta od jedne do druge ploče ima i više 0d 1.5km a koji puta manje od 500m no za grubu orjentaciju su ok.











u večernjim satima pronalazimo zgodno mjesto na obali i u blizini kaj nam je i najvažnije nema minskih oznaka. uigrana ekipa u roku manjem od 5 minuta postavlja logor. dok jedni napinju užeta za sušenje mokre opreme drugi po šumi skupljaju drva za vatru kojih na sreču ima u izobilju. neobično nam je jer nigdje nema tragova ognjišta. uživamo u kadrovima rijeke u sumrak a davor u kotliću kuha krumpir gulaš s kobasama.







uz vatru, pjesmu i odličan gulaš sve se loše zaboravlja i mine i kiša ipokvarena kamera. u kasne sate taman pred dolazak oluje i kiše odlazimo na počinak. iz šatora čujem cvrčanje krupnih kišnih kapi po užarenom ognjištu. mislim si valjda če sutra biti sunčano.

sreča kiša se tokom noči ispadala pa nam je dala pauzu taman da pospremimo opremu i obavimo osnovnu higijenu i brijanje u lončiču vode. često sam u životu bio u situaciji da se moram oprat, umit obrijat i oprat zube i sve to samo sa litrom vode, i ostatak ekipe nema prigovore, uz kavu uživaju u maglovitim kadrovima jutra.







sklapamo šatore i u grmlju svega dva metra od šatora pronalazimo prevrnutu ploču opasnost od mina. sad nam je malo jasnije zakaj nema ognjišta i zakaj ima toliko suhih drva u okolici. kroz šumu vodi samo jedan dobro utabani put do čamca koji je na ovome mjestu privezan.













uz dravu srečemo sve više ribiča u čamcima i prvi ozbiljni trag civilizacije vikend naselje. grabimo prema osijeku.



















uplovljavamo u osječku luku gdje nas čeka Ivan kayakaš iz osijeka koji če nas sutradan provesti malo ušćem drave u dunav. sjedamo na terasu lokala u centru luke i zasluženo naručujemo osječko pivo. konobar nešto kao promrmlja "nememo osječko", čistimo uši jer mislimo si možda su nam se tjekom 5 dana veslanja i ne baš idealnih higijenskih uvjeta uši začepile ali odgovor i dalje ali samo malo razgovjetnije stravično odzvanja u našim glavama, u sred osijeka "NEMAMO OSJEČKO". tip nam izdeklarira cijeli popis raznoraznih fensi-šmensi piva ali osječko ni u talonu. naručujemo crni tomislav i dogovaramo se za dalje,
grmljavina i najava pljuska nas upozoravaju da moramo dalje.

(završetak priče danas navečer, sad sa kćerkicom koje sam se najviše tjekom puta zaželio idem u maksimir i na sladoled)

posljednju dionicu od osjeka do ušća veslamo po jakom pljusku. Harry prigovara "jer da se nismo toliko zadržali u osijeku na pivi mogli smo veslati po suhom vremenu. no istina je da smo u osijeku stali na jedno 2 sata a od osjeka do ušča nam treba barem 3 tako da bi nas kiša i onako ulovila. opremljeni smo odličnim ferrino pelerinama(koju ja koristim i za vožnju biciklom) kao i s maskirnim šeširima koji imaju na zadnjem dijelu oboda pustinjski dodatak koji inače štiti od sunca. kao i šešir taj se dodatak pokazao odličnim protiv kiše i komaraca (štiti tjeme vrat i dio ramena).









zadnje sate veslamo kontra struje, dunav je naglo narasao pa se voda iz njega uljeva u dravu tako da imamo osječaj da veslamo uzvodno. predvečer se kroz poplavljene ravnice probijamo do seoca slikovitog imena ušće.









no javlja se problem. pokušavamo pristati uz jedan od brojnih pontonskih molova gdje su privezani ribarski čamci no slavonci poznati kao gostoljubivi domačini široke ruke viču na nas i maltene nas tjeraju, kvragu i slavonska gostoljubivost taj tren su za mene bili gori od najškrtijih otočana, no nakon kratkog razgovora jedan se smilovao i dopustio nam izlazak preko njegovog pontona na kopno a i tamo smo morali paziti gdje stajemo da slučajno ne zakoraknemo na susjedov teren. mislim si ovog neme nigdje čak ni u čileu(gdje sam upoznao najgore ljude u životu, no to je jedna druga priča). objašnjavam im da bi samo htjeli negdje prespavati u šatorima i da nam treba samo mali komad travnate livade kojih ovdje ima u izobilju. ubrzo se stvar potpuno mjenja i postajemo glavna atrakcija u mjestu. ljudi nam prilaze i nude da kod jednih spavamo kod drugih jedemo kod trečih pijemo i slično. fijjjuuuu mislim si ovo več liči na slavonce! zahvaljujemo na gostoprimstvu i prihvačamo pozive ali za drugi dan sad smo malo umorni od veslanja i kiše i nedostatka osiječkog piva. postavljamo šatore tik do rijeke uz red voćaka i na počinak.









nakon obilnih nočnih pljuskova budimo se u magleno jutro. otvaram šator i doručkujem friške šljive direktno iz krošnje. izlazimo iz šatora, dragec melodijom iz usne harmonike usnulom mjestu najavljuje još jedno idilično jutro.









odma ujutro napao nas je roj komaraca kao i na gotovo svim lokacijama gdje smo se dulje zadržali ali ovdje se činilo da su najžešći, spasilo nas je sredstvo protiv komaraca sa povečanim postotkom repilenta. inače autani i slični substrakti bi šljakali jedno pola sata no ovo nas je sigurno od uboda štitilo i po nekoliko sati čak i u najgorim uvjetima nabavili smo ga u Americanshopu.



ujutro nam se pridružio i ivan i poveo nas u veslanje lijepim i skrivenim dijelovima ušća drave u dunav.











navečer prihvačamo gostoprimstvo obitelji kovačevič joze i milene. na trijemu njihove lijepo uređene vikendice klopamo najbolji burek od buče i špeka koji sam ikada okusio, oni ga zovu pita. a nakon dobre klope na počinak.





u šatoru si razmišljam "imamo sreče jer je vodostaj u kopačkom ritu jako visok što nije uobičajeno za ovo doba godine" veselim se sutrašnjem njegovom preveslvanju!

budimo se rano oko 7 sati. danas nam je raspored jako natrpan. imat čemo rijetku priliku veslati kopačkim ritom inače najstrožim rezervatom divlje prirode u hrvatskoj. ravnateljica parka mi je kao velikom ljubitelju prirode i avanturistu izašla u susret i radi snimanja ovoga projekta dozvolila nam kajacima i kanuima uploviti u ovaj zeleni biser(bez pretjerivanja) što inače nije običaj, dapače inače nije dozvoljeno.

no prije tog još jedan važan događaj. žacu je danas rođendan i to smo skromno proslavili





glavna se fešta sprema za navečer a sad posao. dogovor s glavnim nadzornikom parka kopački rit i kratak intervju. ako pažljivo pogledate dok ja snimam davor mi asistira kao tonac, ta je pozicija obično rezervirana na terenu za neku maladu zgodnu curu s novinarskim ambicijama ali u ovom slučaju i pomanjkanju takvih posližio je i naš glavni kuhar.






i krenuli smo u kopački









bez GPS-a(Garmina) se u kopački neide ili bez dobrih vodiča a mi smo imali i jedno idrugo. od renđera koji su nas pratili saznali smo o stvarnim opasnostima koje nam prijete. prošle su godine našli kostur prije dvije godine zalutalog biciklista u ritu. nestao je prije dvije godine a pronađen je pored bicikla koji je bio u odličnom stanju nije ni gume trebalo napumpati a od čovjeka su ostale samo kosti. da stvar bude još gora pronađen je samo nekih 150m daleko od drave. da je došao na dravu sigurno bi ga spazio neki od brojnih ribiča a ovako nebu pod oblake.
saznajemo bitne detalje i o rici jelena kojoj nadzornici u ovo doba godine posvečuju največu pažnju.





snimamo kratke izjave i obečanje da če nas nači ako se izgubimo. nadzornici su morali dalje za rikom jelena a mi smo dobili na povjerenje slobodan prolaz ritom uz obavezu da se javimo kad završimo sa snimanjem i izađemo iz teritorije parka. zapravo je kopački potpuno poplavljen samo voda, šume i šikare pa i nemožemo neku ozbiljnu štetu ni nanjeti našim tihim ekološkim plovilima.











nakon svakodnevnog višesatnog veslanja malo smo dobili na masi







friške kupine iz netaknute prirode



divlje svinje plivaju bez straha, prednost kad idemo bez motora



s obzirim da je sve poplavljeno i da nema ni metra suhe zemlje i klopamo na vodi ali ni pišanje nije baš jednostavno morali smo se popeti na plutajuče drvo da bi to obavili iz relativno nestabilnih kanua i kayaka













































podvodnom kamerom pokušavam snimiti bujnu vegetaciju ispod površine i žabe kako plivaju.

po povraku nam je gospođa milena napravila najbolji fiš koji sam ikada jeo i to od ribe koju je kao strastvena ribolovka sama upecala









nakon fiša i pohane ribe krenuli smo s kulenovom sekom, špekom i sličnim delicijama. morini noževi kojima su bili svi članovi veslačke avanture opremljeni nastavili su i nadalje nakon 9 dana upotrebe fascinirati i nas ali i sve slučajne prijatelje koji su ih s nama imali priliku koristiti a poneki i dobiti na poklon. davor poslovični poznavatelj noževa i brušenja noževa u kuhinji ali išire ostao je paf nakon konstantne svakodnevne upotrebe njihovom oštrinom prktičnošču i otpornosti na koroziju. niti jedan od naših noževa nije dobio niti piknjicu od hrđe mada su često cijele dane bili potopljeni u vodi na dnu kanua.





no morina sjekirica me je osobno totalno razočarala. Lako se istupila, nije praktična u ulozi kamp sjekirice(nije dobra ni za zabijati klinove od šatora) po reznim svojstvima nije niš naročito a po cijeni je samo malo jeftinija od savršene GB sjekire i na kraju zaštitni sloj joj se gotovo noktom može skinuti i hrđa ko blesava







no vratimo se žacovoj proslavi rođendana. nakon obilne klope žac je za tu priliku ponjeo dvije cohibe(cigare) iako ne pušim odnosno zadnji put sam zapalio cigaru prije više godina na expediciji na kubi, zapušio sam jednu i nakon dva tri pućka(slično pušenju lule) skoro sam se srušio u nesvjest no on izdržljiv kakav je svoju je savladao do kraja(gerijatrija se odala svirci i alkoholu). uz pjesmu i zezanciju završio je i ovaj dan.







sad kad razmišljam o svemu, mislim da mi je uz svo veslanje, hladnoču i kišu bilo najteže zapravo u mnogim ljepim situacijama ili napetim prestati na tren uživati i uzeti kameru i snimiti kadar tako da taj moj doživljaj na neki način dožive i drugi.

na kraju zahvalio bi Parku prirode Kopački Rit, Navigo sistemima (Garmin), Iglu športu, Replikartu, Americanshopu na potpori našem projektu "Za avanturom po Hrvatskoj" te obitelji Kovačevič na finoj kuhinji i gostoprimstvu.
zahvalio bi i svojem timu na strpljenu i požrtvovnosti zbog snimanja a najviše Dragecu koji je veslao za dvoicu kada sam ja snimao a to je bilo prilično često!

hvala i svima vama forumaši na strpljenu dok sam dva dana kucao ovaj putopis i moderatoru na tome kaj je bacio oko i sve držao pod kontrolom

u daljini več vidim projekt veslanja močnim dunavom do crnog mora ali najprije kroz jedno 3 tjedna biciklima po lonjskom polju do tada pozdrav od NAVIGATORA i ekipe "Za avanturom po Hrvatskoj"

fotke su nesebično podjelile i požrtvovno snimile vješte i mirne ruke davor i žaca!(ja sam uglavnom držao kameru!

Ma ne znam šta da kažem. Navi, ti si car, svaka čast tebi i ekipi naravno na veslanju, snimanju, slikanju i strpljenju da obradiš i uploadaš tolike predivne slike i prepričaš nam sve. Jedino mi je žao što nisam bio tamo

Eh Navigatore, ti si valjda jedan od rijetkih Hrvata koji uživa u svom poslu =)

Šta reč, odlične fotke i odlično prepričano.

E to se zove odlična foto reportaža prekrasnih krajolika Hrvatske, jedva čekam i TV epizodu. Hvala što si to prvo podijelio s nama sretnicima što pratimo ovaj forum.

Jedna od boljih izletničkih reportaža na forumu, svaka čast. Želja mi je nabaviti kanu i proc cjeli tok rijeke Drave. Imam jedno pitanje, a veže se na ovo:

ubrzo nas je posjetila i naša granična policija. ljubazni momci nema kaj. provjerili su nam osobne, plovidbene dozvole i to je to.

Gdje ste nabavili plovidbene dozvole? Da li se to treba imat jer kolko vidim vi ste veslali.

Jos jedna u nizu odlicnih reportaza, stvarno je gust gledati i citati. Moram priznati da sam (kao i veci dio foruma) pomalo ljubomoran na tvoj posao.

svaka cast bez reci sam

Odlicno,
javi kad ovo bude trebalo bit na tv-u

Mene interesira koji to kafic na Promenadi nije imao Osjecko ?

Jako lijepo, svaka cast i naravno zavidim kao vecina :migg:
Vidim da planiras u moj kraj, Lonjsko polje je jako ljepo i navozo sam se kroz njega samo bi moglo biti zeznuto u ovo doba godine ak pocnu kise i Sava pocne rast....

pazit čemo na vodostaj. javit ču ti prije nego krenemo pa nas možeš uputiti u trenutno stanje ako si blizu

plovidbene dozvole je sredio davor mislim u graničnoj policiji ispostava čakovec ili slično.


osječko pivo nema najjugoistočniji kafič u luci koji ima terasu tik uz dravu nisam zapamtio ime da su imali osječko pivo onda bi ga sigurno zapamtio

nemas brige, mozda se i sretnemo :migg: postam sutra koju fotku ak stignem da vidis sta te ceka

ok hvala unaprijed!

Mene uvijek takve reportaže vesele : ova je posebna jer je započela sa mjesta gdje sam ja dvaput stao , gdje Mura ulazi u Dravu kod Legrada odnosno rubnog dijela "Hrvatske amazone".Dalje je sve lijepo prikazano i opisano.

Nadam se da će biti reportaža i sa Papuka koji je prekrasan za izlete...

Prekrasno!!! Možda i ja jednom krenem na tako nešto do tada uživam u tvojim reportažama.

Sjajan pothvat!
Tek sam nedavno otkrio forum, slijedom mudrog naputka drugara avanturiste.
Nas 8, skupina avanturista u duši, ali silom prilika smješteni na radna mjesta u urede, okupimo se jednom godišnje u punom sastavu i odemo u (kako mi to nazivamo) AKCIJU.
Ništa spektakularno, izaberemo neki poludivlji kraj, nabavimo karte, odredimo rutu, opremimo se i zaputimo tamo. Za sada bez negativnih iskustava

No ove se godine javila ideja da bi kupili čamac (rafting) ili par kanua/kajaka i iduće se godine spustili niz neku od domaćih rijeka. Za sada je ideja u povojima, ali ono što me zanima je - je li plovna dozvola potrebna za plovidbu domaćim rijekama ili je potrebna isključivo za pogranične vode kao ove u kojima ste vi veslali nedavno?
Svi dodatni savjeti su više nego dobrodošli...

Svim onima koji se vole zaputui u divljinu toplo preporučam gornji tok rijeke Krke, koji smo obišli ove godine. Ne može ga se prehodati uz rijeku cijelim putem, ali uz malo kombiniranja i malo sreće u dva se dana mogu obići tri prva buka i nauživati prirode i dobre zabave...

A

bok!
dozvole ti trebaju samo na rijekama koje presjecaju pogranična područja i na rjekama u sklopu parkova prirode, naprimjer gacka i sl.

Hvala na brzom odgovoru.
Pretpostavljam da nabavljanje dozvola nije prevelik problem ako se osoba naoruža strpljivošću i ode na prava mjesta? Imaš li kakav savijet ili preporuku?

A