KANARI - NAVIGATOR

ovo je valjda naš izlet koji od svih u životu na koje sam išao ima najmanje veze sa survivalom i bushcraftom. najme na jednom povratku iz afrike sjetili smo se da na kanarima živi brat našeg dobrog prijatelja, pročelnika GSS stanice zagreb Roberta Erhardta Vili Erhardt pa smo ga odlučili posjetiti. doputovali smo avionom na grand canariu i iznajmili automobil. to nam je običaj u civiliziranim krajevima (ali i nekim neciviliziranim ali gdje ima vozila). obično nas auto dnevno košta koliko i nočenje u nekom apartmanu samo što ovako autom imamo individualni prijevoz(nismo ovisni o voznom redu a i lakše nam je sa teškom snimateljskom opremom) spavamo u šatoru a autom lako nađemo neko lijepo zabito mjesto(nije pravilo znali smo spavati i u parku u sred grada)



vili ovdje ima turističku agenciju i s obitelji lijepo i ugodno živi. nije htjeo ni čuti za naš plan spavanja u šatoru nego nas je ugostio u super apartmanu s lijepim pogledom na bazene









navečer nas je izveo u lokalni domaći restoran i zamolio da nam nose cijelu večer kanarska tradicionalna jela. bilo je tu svega pre finoga, pečene prepelice i slične delicije i još nam je naručio i privatnu miziku tradicionalnih kanarskih napjeva.



imali smo sreče da smo tamo bili potpuno slučajno u vrijeme karnevala. s HRT press iskaznicom mogli smo se prešetavati i iza bina za ovaj otok tog najsvečanijeg dana















no nismo se samo smucali po civilizaciji. popeli smo se i na vrh otoka i vucarali se malo i po divljini. uglavnom je naseljeno područje uz obalu a u unutrašnjosti još ima i prave divljine.















i baš mi tu zazvoni telefon, nekaj su me iz firme zvali niš bitno!









u brdima smo znali naletiti na odlične živopisne restorančiče prave male hacjende. obično smo bili sami. iznenadile su nas izrazito slatke krvavice. nisu nam baš pasale, a to je njihovo autohtono vrlo cjenjeno jelo. nakon toga smo naručivali janjetinu!







i uz more je priroda prekrasna i restorani više nego dobri, klopali smo u onima umjerenih cijena.





posjetili smo zanimljiva piktoresna mjestašca uz obalu



















no meni je u najljepšem sječanju ostao ovaj gradič s uličnim sajmom lokalnih rukotvorina i lijepe arhitekture živopisnog imena!











na tim se sajmovima uvijek nađe i zgodnih domačih oštrica no ovdje u potrazi za pravom potrošio sam malo više vremena(napisat ču kao odvojenu priču jedan drugi dan) dakle da se vratim na temu na otoku također ima i pustinja(pjesak je vjetar dopuhao iz sahare



nakon predaha i čarolije u ovome raju čekala nas je realnost i noč na pustom aerodromu u minhenu





i na kraju, Vili hvala!

vidim da ste se ljepo proveli....

krasni hotel, predivna priroda, odlično potrošeno vrijeme =)

Navi svi smo mi ljubomorni na tvoja putovanja

heh stvarno Navi uživa na čestim putovanjima ....

Lepo ostrvo i lep provod koliko vidim. Kontrast je videti te u gojzericama kraj bazena nasuprot turistima koji se suncaju. Scena na steni me asocira na film Nemoguca Misija kada se Tom Kruz pentra uz stenu, dobija poziv za zadatak i nezaobilazno poruka se samounistava posle pet sekundi. Da li se i tebi telefon samounistava kada te zovu iz firme?

nadam se da se nebu razletio, do sada još nije!

baš nam je bilo dobro, jedno od rijetkih mjesta gdje nismo radili(snimali) osim malo za sebe, nego smo besposličarili!

odlične fotke... pa moras malo i uzivati na tim patničkim turama, sve mi te dođe žao kad kreneš na jedan tako težak put
..što se tiče samouništenja mobitela.. moj ima tendenciju ispadanja iz ruke cim vidim da je poziv iz firme..rijetko kad me dobiju na mobitel jer shvatio sam da kod mene većinu poslova radi onaj koji se prvi javi na telefon..tako ja propustim par poziva, nazovem za sat, dva i kazem da sam bio u guzvi a sef najčešče kaze ma nema veze riješio sam...
e..i samo da napomenem..počeo sam kemijat dršku na kukriju..nastavit cu danas kad dodem s posla pa ce uskoro biti slika!!!

ovi kaktusi su mi LEDILO!
totalno ludo!

damjan
mene si zvali jer samo se neplanirano odlučili otisnuti do kanara pa sam im falio na poslu! znao sam da sam pomalo kriv zato sam primio poziv! a zvali su i da provjere jesam živ!

jedva čekam fotke skinute ručke baš me zanima kako tang na kukriju izgleda

LUKSA
tih kaktusa ima dosta po ajmo reči kaktus-livadama! rastu ko korov!

na kanarima se njihovi tipični noževi prodaju na svakoj trafiki. obično su to steinles replike originala koje umjesto rogovih imaju plastične ručke s imenom mjesta u kojemu je nož kupljen i takav nož košta oko 30 eura.

ja sam htjeo pravi izvorni nož od originalnih materjala, pa sam dosta od dragocijenog vremena ovdje potrošio upravo na pronalazak kovača koji če mi takav nož izraditi.
i pronašao sam ga.





otac i sin bave se proizvodnjom tradicionalnih vrlo tankih fino kovanih oštrica ugljičnog čelika a ručke se rade od roga u mozaik spojenih tankom brončanom rešetkom poput vitraja.









ovi su noževi tradicionalno filigranski rad i batoning i slične stvari s njima nebi prošle no za ono za kaj su napravljeni, rezanje mesa, pripremu hrane, međusobne obračune, za to su odlični.



svaki majstor ima unikatni ornament, poput potpisa, kojim označava profinjena vitka leđa noža.



cijena noža je bila oko 100 eurića. nije baš malo ali ja bi toliko tražio samo za napraviti ovakvu vitraj ručku, a di je još kovanje oštrice i šivanje kožne futrole.