PO KORZICI MOTOROM - NAVIGATOR

dakle supruga i ja smo odlučili motorom proputovati korziku sardiniju i siciliju. na putu smo planirali biti 4-5 tjedana. krenuli smo nakon moje završene šihte na HRT-u u popodnevnim satima iz naše kuće u maksimiru i po promjenjivom kišnom vremenu i prvu noć prespavali na istarskoj obali.







često smo stajali na autoputu po italiji radi presvlačenja u kišne kombinezone.





na korziku, iako je to francuski otok, mi smo krenuli iz grdog lučkog talijanskog gradića livorna (bezličan lučki grad)



ukrcali smo se na veliki trajekt i prepustili višesatnom odmaranju riti od dugotrajnog sjedenja na motoru.













malo po malo nazire se i ciljani otok i šarolika pomorska gužva i glavni grad













u rodnom napoleonovom gradu odma smo posjetili buvljak i meni najinteresantnije staro oružje i lokalne kovače noževa.

prvu noć slagali smo šator na nekom mjestu kamenjem ograđenom da se ljudi tu ne mogu parkirati ali mi smo ko pravi balkanjerosi motorom ipak prošli i tek ujutro vidjeli na kakvom smo mjestu.









korzika je otok opsega oko 1200km s dosta visokim planinama, oko 2000m i najzavoitijim cestama na svijetu. na večini fotki sam samo ja u kadru jer supruga uglavnom fotka.
iako prekrasne prirode, sjeveroistočna je obala, njene nepregledne plaže, kontaminirane su opasnim azbestom (od tvornica koje su ovdje sredinom prošloga stolječa sagrađene, slično kao i u bakru kod rijeke)




















tipična korzika

korzika je izuzetno skupa a mi niti inače ne spavamo u uređenim kampovima nego na divlje.
na motor je natovareno brdo stvari, opreme i tek vrlo malo hrane. nakon par dana zaključili smo da nam se ne isplati kupovati i kuhati jer trošimo dragocjeno vrijeme a na koncu nas košta skoro isto. pizza je oko 100kn a mala piva oko 40, velike ni nema. iako smo isprva cijenama bili šokirani ali se brzo privikneš i pomiriš da zalihe samo malo brže kopne. često bi klopali osim doručka tek navečer i po totalnom bi mraku bauljali u potrazi za mjestom za šator. koji puta na mjestima gdje zbog konfiguracije tla nije bilo moguče drugdje otvoriti šator nego u kampu, ilegalno bi se u njemu smjestili na jednu noč jer recepcija se otvara tek u 9 ujutro i radi do 6 popodne pa ako dođeš recimo u 7 navečer i odeš u 8 ujutro nitko te niš ne pita.





a tek bi nam jutro otkrilo sliku ambijenta koji je stvarno često bio fantastičan









iako smo mislili da je zloglasni kuklus klan i ovdje pustio krake prevarili smo se, to su samo korzikanski svečenici.





na cesti smo doslovce živjeli. jeli, brijali se prali

zbog svojih stvarno uskih i zavojitih cesta (tu se vozi najzavojitiji reli na svijetu) nama je često trebalo jako puno vremene za proči vrlo male udaljenosti. jedan smo dan 120 km vozili oko 4 sata. upravo iz tog razloga motor je idealno prevozno sredstvo za ovaj otok.


/IMG_2540Small.jpg[/img]

















kretanje je još problematičnije u visokim brdima gdje mješanci između domačih i pitomih svinja doslovce nadiru iz svakog grma i vrlo su opasni za susresti iza zavoja na uskoj i lošoj cesti.(čest slučaj i to ne samo svinje, mi smo po mrklom mraku naletili na crnu kravu na sred ceste)



valda zato imaju izuzetno razvijenu mesnoprerađivačku industriju(od silne živine koju zgaze).



jednom prilikom smo se i dobrano rasuli! no motor je bio toliko natovaren i oklopljen torbama koferima i bisagama da nije zaradio niti ogrebotinu. sve je riješilo pranje i podmazivanje pri povratku u civilizaciju.





sa čistim motorom malo naslikavanja i još malo off roada























pred kraj drugog tjedna našega puta stiže mi vjest iz hrvatske da idem raditi dokumentarac o veslanju iz italije u hrvatsku preko jadrana u kayacima(supruga mi to još uvijek spočitava). na skračenom odmoru do kraja smo ostali na korzici i temeljito je upoznali jer više nismo imali vremena za sardiniju i sicijiju(drugi puta) otok smo uz obalu prošli dvaputa i kroz planine poprijeko također dva puta ( naletjeli na obučni padobranski logor legije stranaca) sveukupno sa putem do hrvatske oko 6000km.

i na kraju kao i na svakom dijelu svijeta skupimo malo karakterističnog tla za našu zbirku. ovaj puta je to bilo neobično šareno kamenje!

aaa.poludit cu...ja na poslu moram gledat ovakve divote.. prosao sam dobar dio europe al na korzici jos nisam bio iako su mi od tamo korjeni...korzika je jedino mjesto za koje sam si još zacrtao da cu otici (u europi) i chile izvan europe..
korisna informacija za onaj azbest..di ste saznali za to..jos prije ili tek kad ste dosli na otok?
i ako mozes odgovorit na ovdje ili na pm koliko para kosta trajekt za osobu..ne za motor..
i samo stavljaj slike i dalje (čekam chile)

to za azbest smo znali i ranije, piše o tome nešto u vodiču ali za veličinu područja koje je kontaminirano zaprepašteno smo saznali tek na otoku. karta za osobu ti je jeftina nekih 40tak eura. za motor i nas dvoje povratna je bila oko270 eura.

odlična reportaža Navi,puno slika i opisa što najviše volim....zavidim ti na ovakvom izletu...

Navigatore ovo je impresivno,pravi odmor,a gdje ste djevojcicu ostavili i za nju mjesto treba naci!
Cestitam na ovoj reportazi jer zaista ima dimenzije dobre reportaze i zelim vam jos puno ovako lijepih provoda!

prava stvar...
mislim da je to ono nešto...
što pustolove čini sretnim ljudima...

A što reći nego divno!
napasao sam oči prekrasnim prizorima!

Volim motore ali ih neželim voziti jer mi svijet prebrozo prolazi pred očima!

Za mene koji nikada neće ovakva mjesta obići je ovo osviježenje , kao i svaka reportaža koju pogledam iz nepoznatog dijela svijeta!

Fotografije su fantastične!
Daj još majstore! :bog:

Divno.

Odlican izbor lokacije za ovakav put. Svaka cast.
Ja se povremeno upustim u slicnu avanturu, ali stopom, jer nisam vozac.

hehe navigatore saka cast....i iskreno ti zavidim na ovakvom putovanju i to jos motorom....ajd vidim da ste se ljepo proveli...

na svakom dijelu svijeta koji posjetim kupim neki autihtoni primjerak reznog alata karakterističan za taj kraj(nož, mačetu, sjekiru ili sl.)

korzikanci su ludi za noževima i u tradiciji im je nositi preklopni nož nalik našoj kosturi. meni je u jednom planinskom mjestu za oko zapeo ovaj. zapravo odlučio sam da mi se najviše sviđa taj nakon što smo već poodmakli motorom nekih 300km prema jugu otoka pa smo se po zavojitim cesticama morali po njega vračati skoro cijeli dan.





ovaj krasni ručni rad kupila mi je moja žena i za njega izcaltala nekih 120 eurića.
majstor je caggiari, nema internet stranicu, i certifikat i specifikacija materjala su na francuskom pa kužim jedino da je drvo ručke maslina i da je čelik termički obrađen na 1050 stupnjeva.







osim leđa noža gravurama je ukrašen i cijeli backlock mehanizam(vrlo je precizno napravljen do savršenstva i nema ni malo lufta čak i kada se odkoči. nož koristim u mirnim šetnjama oko vikendice ili po perifernim zagrebačkim parkovima, (park prirode medvednica npr.)

uz nož je došla i lijepa kožna futrola ali sam ju nakon povratka u ZG poklonio kumu kao suvenir.

navi ovo je super,svaka čast..kako je supruga reagirala poslje pada? moja je odustala od vožnje na motoru poslje jednog klizanja od 30-ak metara po asfaltu,što nije ni loše haha. godinama se vozimo skupa pa mi ponekad dosadi jer volim voziti off road a u dvoje to i nije neki gušt

Danas i supruga vozi motor, pardon skuter(piaggio energy nabrijani) nije neka strasljiva cura tak da nema frke, ona takodjer gusta u svemu tome pa makar tu i tam morala padati.

.

Natipkam sutra francuski text pa mozda ce netko na forumu skuzit o cemu se radi, o kojem materjalu

jeli bilo frke?
Valjda su se smirili,osamdesetih je bilo dosta pucnjave-bar se tako meni zalomilo par puta.U Calvi-ju smo mislili da je fešta dok nas policija nije pokupila.
Ovo im je službena zastava ali kada je s povezom preko očiju odaje separatiste(nema slobode )


izlaz iz Bonifacia,moji putevi su pretežno morski :migg:

ma nije bilo frke jedino oko cijena malih piva, jer nema velikih a male koštaju po 25 kuna a u dućanu se ne prodaju ohlađene. onda nakon cijelog dana vozikanja pod kacigama i u jaknama kad staneš žedan mrak ti padne na oči koliko love ode dok ne utažiš žeđ. valjda su zbog tog mraka na očima sada svugdje ove njihove glave upravo s povezom preko očiju. zgodan je bonefacio, zavidim ti na pomorskim putevima.

Vidim da si među svoje sponzore ugurao tatu i sina Šepić. :bog:

istina Marjan i Kazimir su moji dobari prijatelji i opremom me opskrbe za svako značajnije moto putovanje