SAHARA - NAVIGATOR

2007-08 započinje moj projekt "AVANTURA DO KRAJA SVIJETA". cilj projekta je posjetiti i snimiti najteže dostupna mjesta na KUGLI. zapadna sahara (stvarno ime države) posljednijh je 30 godina 2000 km dugim zidom podjeljena na okupirani dio pod ingerenciom brojčano nadmočnijih i vojno opremljenijih marokanaca i na drugoj strani pravih stanovnika pustinje Saharava koji tamo već tisuće godina žive, iako su brojčano i vojno slabiji, gerilskim načinom borbe na poznatom terenu utjerali su strah u kosti marokanskoj vojsci. 30 godina ovdje nije snimala niti jedna televizija . u početku nakon kaj smo s UN-om godinu dana rješavali dozvole za snimanje, ali i sa našim ministarstvom obrane jer smo snimali i kontingent naših vojnika, projekt je trebao financirati HRT ali tadašnji direktor Galić 9 dana prije puta dobiva dojavu iz konzulata u maroku da su nestala dva španjolska novinara na tome području i da nikako ne šalje ljude dolje jer je opasno. HRT odustaje od cijelog projekta i logistički i financijski. Godinu dana truda uzalud. no nema veze skupljamo minimalna sredstva od sponzora(avio karte, satelitsku navigaciju, opremu za pustinju), uzimam godišnji i u projekt uključujem svoju suprugu(obadvoje smo speleolozi, ronioci, padobranci, glajderi i volimo avanturu) kao tonca, osvjetljivaca, organizatora i pomoćnog kamermana i krecemo na svoju prvu avanturu života. U sahari smo proveli mjesec dana dobar dio i u društvu naših časnika. UN nam je na raspolaganje stavio đipove helikoptere avijone i sve moguće resurse. imali smo problema jer nam je kompletna oprema u avio transportu nestala(u marokanskom avionu a ne od UN-a), osim kamera i snimateljske opreme koju smo imali u ručnoj prtljazi. ali sve je odlično prošlo a fotke su trenutci kada smo imali vremena i daha izvaditi i fotoaparat.(zapadna sahara je najzagađenije područje minama koje su dobrim djelom jugoslavenskog porjekla. u skorije vrijeme tamo je život izgubilo više od 30 UNovaca). mi smo imali sreče i proputovali saharu na teritorijima Maroka , Zapadne Sahare, Alžira i Mauritanije i vizili se dionicama najpoznatijeg relija na svijetu Pariz-Dakar.

Kapa dolje ljudi!
Stvarno!
Vidim, Garmin je malo "istrčao" =)
Neka, svaka vam čast, i supruzi i tebi!
Vidim naše dečke tamo, bojnika i satnika =)
Siguran sam da ste se, usprkos gubitku opreme, dobro proveli te da će vam ta prva zajednička avantura ostati u sječanju cijeli život.
Respect!

sad mi je jasno o čemu smo pričali...
biti na takvim mjestima je velika stvar..
raditi na takvim mjestima još veča...
a največa poslije svega ostati jednostavan..

Fenomenalno!!!

Svaka cast! Sta bi ja dao da tak stalno nnegdje putujem!

Sada je tamo mirno kako je bilo nekada.

Inače vezano za mine Yu proizvodnje, SFRJ je nekada bila politički i materijalni pokrovitelj pokreta POLISARIO.

Svaka čast na reportaži, mislio sam i ja objaviti svoju iz Sahare ali bi me sada bilo stid :-)

Ufff...
...zanimljivo.

Da proveli smo dosta vremena i sa pripadnicima polisarija. S UN-om smo imali privilegij da mozemo po potrebi prelaziti zid tako da smo bili gosti obiju sukobljenih strana. Nasi decki dole na terenu rade odlican posao ali generalno UN ne pridonosi puno rjesenju problema nego samo odrzanju pat pozicije i prekidu vatre. Svakako objavi svoju pricu o sahari svi bi rado vidjeli tvoje fotke jer tesko je da smo bili bas na istim mjestima. E da i da napomenem da smo i od strane UN-a ali pogotovo od strane nasih casnika imali odlican suport i da su nam uvelike olaksali posao. nadam se da smo im tu uslugu barem djelomicno uspjeli vratiti nasim pricama o njihovom poslu koje su se u vise navrata reprizirale ja HRT-u.

Super slike! Stvarno je lijepo da ides na takva mjesta. Vidim da ima puno kostiju i takvih stvari...uzmi si kost od deve ili rogove nekakve i mozes ih prodat nekome tko radi nozeve. Biznis

Odlicno, kakav je ovaj caj sta oni stalno piju?

Odlično. Oduvijek sam htio na takav put, pogotovo u pustinju. Dali to sam financiraš ili? može li se kakav posao tamo naći? ono da se brineš za životinje ili nešta. Dosta bi mi bila hrana i da imam gdje spavat.

Pomorac je napisao/la:Odlicno, kakav je ovaj caj sta oni stalno piju?

Menta sa crnim čajem, ili samo menta, ili samo crni čaj ili možda čak i nešto drugo :bog:

je istina čaj je od mente ali si sad zamislite da u svaku od ovih malih čaša ide 5 velikih žlica šećera. nakon dve ture čaja objašnjavali smo ima da imamo šećernu bolest i unatoč njihovom gostoprimstvu koje među ostalim iskazuju udjelom šećera u čaju, da čemo umrijeti od šećera. bilo im je neobično kaj baš svi bolujemo od te opake bolesti ali su zakiljučili da je to od našeg nezdravog zapadnjačkog života. nije nam bilo druge nego se složiti. ovaj prostor sahare sa strane polisarija je izuzetno salbo naseljen. na teritoriju veličine hrvatske živi oko 400 ljudi. malo je to jasnije kada smo saznali činjenicu da imaju samo jedan površinski izvor. sve ostalo su arteški bunari. mi smo prvi civili zapadnjaci koje su ovi ljudi vidjeli jer je za civile i turiste ovaj dio sahare APSOLUTNO zabranjen. imali smo sreče da smo bili službeno sa UN-om. na internetu ču kad uhvatim vremena otvoriti svoj kanal pa čete moči gledati i video. zato sada pre opširno ne opisujem svoje priće. e da sbog navedene situacije posao ovdje nemožeš nači zato jer ovdje nitko niš ne radi, osim nomadske šetnje za ono malo bilja koje izraste u ovako extremnim uvjetima. ako se netko sječa prije jedno 5-6 godina relly pariz dakar morao je zračnim desantom svih vozila preskočiti ovo područje jer je bilo visoko rizično i od polisarija koji su tražili lovu za prolaz a škrti francuzi im nisu htjeli ni lipe platiti ali su zato platili ogromne novce rusima da dođu sa onim ogromnim Antonovima i prevezu vozila. i zbog velike koncentracije mina koje su na tom rellyju uzele nekoliko života. mi smo dnevno đipovima po pustinji radili po 300km po užasnom pjesku i kamenju, mislim užasnom za put a ne ružnom. pod sobom smo nosili pancirke za koje tvrde da u slučaju američke protutenkovske mine nam mogu spasiti trup ako možemo podnjeti živjeti bez ruku ali ako naletimo na jugoslavensku čao đaci(morali smo potpisati da idemo na vlastitu odgovornost i u slučaju nesreće da nećemo tužiti UN. nakon mjesec dana i na to se navikneš. putevi su takvi da smo se obavezno morali vezati onim četverogurtnim pojasevima kao na mom padobranu. pitao sam ih da jer mi je pojas smetao za snimanje, da zašto su pojasevi jer se tu baš i nemamo s kime sudariti. vrlo brzo na skoku od metar preko dine kada mi je skoro pukao vrat od udrca u krov automobila sam saznaorazlog

Pametni znaju čemu služi pojas oni drugi plačaju 500 kn i boli ih glava.

NAVIGATOR je napisao/la:Nasi decki dole na terenu rade odlican posao ali generalno UN ne pridonosi puno rjesenju problema nego samo odrzanju pat pozicije

bravo care...slike su ti super..ne gledam tv bas cesto pa sam propustio te tvoje reportaze..ali vidim po tekstu koji sam citirao da bi mogle biti zanimljive pa me zanima kak se zovu ove dosad emitirane...

Serijal od 30 epizoda "Avantura do kraja svijeta", zapadna sahara zaboravljena zemlja, argentina, ognjena zemalj, antarktika, chile, rapa nui. Samo se financiramo a onda prodajemo gotove price.

Bome ste prošli svega i svačega - svaka čast!
Mogu mislit kako ti je bilo kad si zveknuo glavom u krov od vozila na tom hupseru...
Jako mi je drago da konačno vidim lice iza tog serijala!

nakon dve ture čaja objašnjavali smo ima da imamo šećernu bolest i unatoč njihovom gostoprimstvu koje među ostalim iskazuju udjelom šećera u čaju, da čemo umrijeti od šećera. bilo im je neobično kaj baš svi bolujemo od te opake bolesti ali su zakiljučili da je to od našeg nezdravog zapadnjačkog života.

Ovo me od srca nasmijalo

u slučaju američke protutenkovske mine nam mogu spasiti trup ako možemo podnjeti živjeti bez ruku ali ako naletimo na jugoslavensku čao đaci

U Angoli su yu mine zadavale velike glavobolje južnoafričkoj vojsci, išlo je do toga da su radi istih morali razvijati posebno konstruirane oklopne kamione sa V profilom dna kao bi raspršili učinak detonacije!

mi smo imali garminovu satelitsku navigaciju sa specijalnim kartama za vojsku gdje su unešene opasne zone koje su jako zagađene minama. u tom slučaju uređaj bi počeo bipkati na uzbunu a na displeju bi se pojavila mrtvačka glava sa smjerom najbližeg izlaska prema sigurnoj zoni. malo sam se raspitivao o tim kartama i mislim da su rađene pomoću snimki iz satelita koji mogu detektirati veče koncentracije minskih polja, no problem su one pojedinačne koje se ne vide i činjenica da u pustinji nema stalnih ruta, cesta(utabanih i sigurnih zbog stalnog korištenja) nego se one miču kako se miču i pješćane dine ali i mine s njima.

NAVIGATOR je napisao/la:mi smo imali garminovu satelitsku navigaciju sa specijalnim kartama za vojsku gdje su unešene opasne zone koje su jako zagađene minama. u tom slučaju uređaj bi počeo bipkati na uzbunu a na displeju bi se pojavila mrtvačka glava sa smjerom najbližeg izlaska prema sigurnoj zoni. malo sam se raspitivao o tim kartama i mislim da su rađene pomoću snimki iz satelita koji mogu detektirati veče koncentracije minskih polja, no problem su one pojedinačne koje se ne vide i činjenica da u pustinji nema stalnih ruta, cesta(utabanih i sigurnih zbog stalnog korištenja) nego se one miču kako se miču i pješćane dine ali i mine s njima.

Kontam, sigurniji ti dođe ruski rulet... =)

Svaka čast autoru. Mislim da bi bila i dobra ideja da napraviš hrvatskog velikana preživljavanja.

tek sam sad vido ovu tvoju avanturu!

lijepe slike!

odvažno!

ali moram reći da nije toliko strašno prolaziti minskim poljima!

nemojte me sad shvatiti kao da se preseravam, ali to stvarno nije toliko strašno.

zašto to govorim, zato jer većina ljudi se boji doći u jebenu Petrinju, misle da će nastradati od mina!

a toliko je prekrasne prirode!

stvarno prekrasno,svaka vam čast....eh što bih i ja volio tako putovati po svijetu stalno....ali opet kad malo promislim to je za mlađe ljude,dok si još mlad,nemaš djece,dok si bezbrižan. kasnije kad napuštaš obitelj i ideš na drugu stranu svijeta,mislim da nije svejedno i da nije ravnodušan osjećaj...

Wild Wolf je napisao/la:stvarno prekrasno,svaka vam čast....eh što bih i ja volio tako putovati po svijetu stalno....ali opet kad malo promislim to je za mlađe ljude,dok si još mlad,nemaš djece,dok si bezbrižan. kasnije kad napuštaš obitelj i ideš na drugu stranu svijeta,mislim da nije svejedno i da nije ravnodušan osjećaj...

Glupost!

obitelj je ograničenje samo u glavi i društvu!

Ako te obitelj ili ti tvoj životni drug, odnosno žena voli!
neće ti nikada zamjeriti!
ona osoba koja te voli, te čeka, jer si jedan i jedinstven, i obratno ako si žena!

Ništa ne znači da se moraš do 25 oženiti ili udati!

srodnu dušu možeš naći sa 80, ili nikada!

Ona osoba koja te ne poštuje i ne cijeni što radiš, nije za tebe!

A drugi par čarapa je kada muški bježe u lov , na nogomet i ostale zanimacije , samo da nebi bili sa ženom!
malo glasno razmišljam ali je to tako!

Ma je Luksa nakon par dana i mi smo se navikli. Radis a u glavu ti svi ti krajolici pa zaboravis na mine! Istina Wolfe i ja sam od nedavno otac pa sad malo i razmislim prije negoli se upustam u nekaj. Jer mi fale!

Svaka čast na trudu,odlične slike!

Oooo, razmišlja se puno kada čovjek ima obitelj!
Neizmjerno više nego kada je sam :migg:

Ovo je glasno razmišljanje!

većina ljudi misli , ako imaju obitelj , da su dobri ljudi, ali su samo društveno prihvatljivi, ništa drugo, svako je osoba za sebe!

dobar si onoliko koliko si dobar prema svojim bližnjima

ja 20 godina radim sa svakakvim ljudima, koji skrivaju svoju plaću od žena, koji se opijaju dok su na terenu, ili na poslu, koji ganjaju žene niskog morala, a doma izigravaju oca!

LUKSA je napisao/la:

većina ljudi misli , ako imaju obitelj , da su dobri ljudi, ali su samo društveno prihvatljivi, ništa drugo, svako je osoba za sebe!

Kontam ja što ti misliš Lukša - i tu si potpuno u pravu! Ali kada dođe prvi klinac - nešto klikne u glavi... Barem je kod mene bilo tako, a ikod mojih prijatelja... Iako sam svjestan kakvih sve ljudi ima, bez brige...

LUKSA je napisao/la:Ovo je glasno razmišljanje!

većina ljudi misli , ako imaju obitelj , da su dobri ljudi, ali su samo društveno prihvatljivi, ništa drugo, svako je osoba za sebe!

dobar si onoliko koliko si dobar prema svojim bližnjima

ja 20 godina radim sa svakakvim ljudima, koji skrivaju svoju plaću od žena, koji se opijaju dok su na terenu, ili na poslu, koji ganjaju žene niskog morala, a doma izigravaju oca!

Bravo Luksa tvoj post pokazat ću nekim članovima svoje obitelji pogotovo onaj dio
o bližnjima.