BICIKLIMA OKO BALATONA

samo da se ubacim sa pohvalom vozaćima motornih vozila u tom kraju.. isto iskustvo kao i navi, svi te zaobilaze u širokom luku! nedaleko te trgovine di je navi gablecovo ja sam noćio...

nakon okrijepe hladnim karlovačkim prelazim poslijednje kilometre do dravanture. čak i prije ulaska u kamp vidi se da su si dečki ove godine dali posebno truda i svi su putokazi prema kampu lijepo i jasno označeni(zaboravih fotkati)
osobno izbjegavam vožnju biciklom makadamskim stazama od kvarcnog pijeska iz razloga jer je izuzetno abrazivan za sve dijelove na biciklu, no čak i ovdje na prašnjavom nasipu varaždinci su me pozitivno iznenadili jer je dio nasipa namjenjen biciklima mjesto zloglasim kvarcnim pjeskom posipan mrvljenim asfaltom. vjerovatno zaostalim od uređenja neke od prometnica. vrlo praktično jer je takav mrvljeni asfalt prema biciklu daleko prijateljskije nastrojen od tvrdog i hrapavog pijeska.





nakon još nekoliko kilometara stižem do kampa





u kampu je odlična atmosfera, brdo ljudi i zanimljiva predavanja upravo traju, baš je Vuk imao novo zanimljivo predavanje o tragovima najopasnijeg predatora na svijetu, no o tome ću više nakucati i fotki staviti pod temom dravantura.
otišao sam do svojeg uobičajenog mjesta koje je na sreću unatoč velikom broju posjetitelja ostalo prazno i podignuo si šator u nadi da ću se nakon mjeseci napornog rada kao bi između ostalog skupio i lovu za projekt balaton, da ću se ovdje bez obaveza konačno odlično naspavati.















nastavak za tren

ooo kako sam se prevario glede dobrog spavanja.
nakon odlične fešte i svirke oko vatre u središtu kampa, u ponoć sam se povukao u svoje odaje.







i sve bi bilo idilično da se neki manijak nije odlučio cijepati drva u 5 ujutro. ali ne cjepati trešće i slično nego balvane. nevjerovatno mi je kako se uvijek mora nači netko s pomanjkanjem osnovnog bontona koji bez i malo razumjevanja za sve ostale baš sad mora brusiti svoje drvosjeća vještine. da budem iskren nemam pojma o kome se radilo, ali nakon što sam umoran nakon dužeg vremena trpljena akustičnog maltretiranja viknuo neku psovku iz šatora i u kojoj su mi se pridružili glasovima još mnogi iz obližnjih šatora "cijepaču" je došlo iz dupeta u glavu pa je nakon nekog vremena ponovno sve utihnulo.

nakon jutarnje kave i još malo druženja krećem natrag za zagreb.
nadao sam se da će mi Kengur koji je na dravanturu također došao biciklom, barem djelom dionice biciklom na odlasku raditi društvo ali kako sam išao dosta rano oko 10 sati on je ipak odlučio ostati još malo.

Vuk me fotkao na izlasku iz kampa



iako sam jučer prošao istom dionicom ali ni povratak nije bio ništa manje zanimljiv. svi oni krajolici koji su mi iza leđa jučer neopaženo promicali, imao sam ih prilike vidjeti danas.





jedino što su brda iz pravca varaždina bila nešto strmija čak povremeno s usponima i većim od 10%.

na sreću neije bilo vjetra koji mi je jučer cijelom dionicom snažno puhao u prsa i znatno me usporavao. čak i sa strmijim usponima bez vjetra moja se prosječna brzina popela čak za 3 kma na sat što uopće nije malo.

kako sam otišao bez doručka putem sam odlučio stati i nešto pojesti. glad me uhvatila već negdje oko novog marofa no na nesreću u nedjelju ujutro apsolutno nišata putem nije radilo ni dućani ni restorani ni trafike.

tako sam gladan pedale vrtio i nadao se spasu u zelini jer ipak je to na toj štrehi najveći gradić.
nakon strmog uspona do središta zeline zaprepastilo me da iako je podne već odavno otkucalo da apsolutno ništa nije ni tamo radilo, di smo mi još od europe. sad sam već bio ozbiljno gladan i nakon 50 km pedaliranja zbog gladi mi je već falilo i snage.



spas sam pronašao u jednom putokazu na izlazu iz zeline,gdje me nakon kraćeg uspona u šumi dočekalo lijepo roštilj izletište.







iako ljudi nije bilo puno ipak sam na gotovi obrok pričekao skoro sat vremena, što mi je bilo dobro za odmor.
ono što je došlo bilo je ukusno, primjereno obilno gladnom biciklistu i jeftino.

velika piva i čevapi sve skupa 40kn.



nastavak za tren

kako mi je prosjećna brzina bez vjetra u prsa zapravo s vjetrom u leđa bila nešto veća tako je i vrijeme putovanja od varaždina prema zagrebu bilo osjetno kraće pa sam odlučio još malo produžiti rutu i odpedalirati kroz prepuštovec.
mjesto koje u mojem sjećanju ima posebnu važnost zbog brojnih izleta i prvih biciklijada u djetinjstvu koje su završavale upravo u ovome djeci prilagođenom izletištu.
iako je to značilo dodatnih 20tak kilometara pedaliranja, nije mi bilo teško zbog uspomena iz djetinjstva koje je to mesto u meni probudilo.

no dolaskom u sam prepuštovec veliko razočaranje. prije zagrepčanima drago  izletište totalno je zapušteno, propalo, vjerujem u nekom od slijedova privatizacija. kao da ovdje nikoga nije bilo već cijelo stoljeće.
nekada se ovdje čula cika sretnih klinaca koji su prema ovome gnijezdu zabave napravili svoje prve duže biciklističke korake. danas se samo zastori kroz razbijene šajbe avetinjski vijore.

odma mi se zamračilo pred očima i kroz glavu su mi prošli svi onim kromanjonci-kamenjarci kvrgavog naglaska koji su nam od države u ime domoljublja napravili opustošenu olupinu i uništili večinu toga što je vrijedilo i svih nas starosjedioca koji smo im to naivno dopustili. ništa od toga europa neće još dugo u "našem" mentalitetu promijeniti.











jedina stvar koja mi je ublažila bijes na postojeće stanje je bila pomisao na skorašnji odlazak na biciklističku avanturu po balatonu s obitelji.

pri ulasku u zagreb razmišljam i dolazim do zaključka da je zapravo odlično što mi je dogovoreno podvodno snimanje "propalo" i što mi je to pružilo mogućnost uživanja u slobodnom vikendu uoči odlaska na put.
zaključujem i da su vozači na cestama sjeverne hrvatske nevjerovatno pristojni i brižni, zapravo jedinih prometnih problema na ovome kratkom putu imao sam na povratku kroz sesvete i dubravu gdje vozači kao da su imali cilj zgurati me sa nedeljinim slabim prometom opustjelim zagrebačkih prometnica. koji su mi prolazili skoro na milimetar kraj još 2-3 slobodne trake.
svjetsn sam da je većina takvih "krotitelja oktanskih krntija" tek nedavno prije nekoliko godina doselilo u ove prigradske kvartove i da će još vječnost proći prije nego li shvate da postoji u životu još puno više osim "use, na se i podase".

stižem doma u poslijepodnevnim satima i željno isčekujem povratak mojih cura s mora, a ponedjeljak je poslijednji dan prije odlaska.
još samo sve potrpamo na bicikle i u utorak ranim jutrom krećemo.

Krotitelj oktanske krntije: kok, engl. Cock

Želim vam sretan put i siguran povratak doma.  

cock stvarno  

hvala na dobrim željama!

sad slijedi prelomnica onaj najzanimljiviji dio priće. krećemo u nepoznato.

u ponedjeljak počnem ja slagati lagano opremu na bicikle. supruga radi ručak i sjetim se da trebamo još kune promijeniti u forinte.
to će supruga a ako nema u našoj banci u kvartu biciklom će skoknuti do glavne banke na trgu bana tu bi trebali moći tih nekoliko tisuća kuna promijeniti u stranu valutu.

nakon ručka kćer me zove da je svrbi buša, jučer se vratila popodne s mora i uopće ne dvojim da su uzrok tome ubodi brojnih komaraca koji su i na moru neizbježni.

ujutro se budim a moja kćer ko strašilo, sva puna crvenih flekova po licu ali i po cijelome tijelu + temperatura 39+.
trčimo doktorici u ambulantu, gotovo sam siguran da su vodene kozice. taman prije 3 tjedna imala ih je susjedna vrtićka grupa, tri tjedna inkubacije i to je to.
za peh u domu zdravlja nam kažu da se neki dan doktorica na poslu srušila u nesvjest i da ju neće biti dugo vremena možda se i ne vrati. mijenja ju neki mladi doktor ali ni njega nema on je na godišnjem. pasmat..r. odlazimo do najbližeg doma zdravlja i tamo nas prihvaćaju pod opsadnim stanjem kao da mi kćer ima ebolu a ne vodene kozice.
ukratko do jeseni na bicikliranje s kćeri ili na boravak u našoj kući na moru mogu zaboraviti.
osula se toliko da je doktorica ustvrdila da je skupila kozice cijelog vrtića. idućih 2 mjeseca nema na sunce. mislim si zar može gore, samo tren kasnije pada mi na pamet da nas je Nola poštedila velike muke. pod time ne mislim na mukotrpno pedaliranje do sada neviđenim prostranstvima oko balatona nego činjenice da se isti scenarij mogao dogoditi za 3-4 dana kada smo mogli biti stotine kilometara biciklima udaljeni od kuće. ne bi nam bilo druge, u tom slučaju, nego zvati nekoga da iz hrvatske dođe po nas.

u pravili na projektu avantura do kraja svijeta obično bi jednom godišnje (najviše dva puta) odradili putovanje od 2 mjeseca. zadnjih nekoliko godina stvarno imam problema sa restaratanjem projekta.
2009 smo planirali raditi na otoku sv. helena u sred atlantika. nola se rodila pa smo odustali.
iduće smo godine trebali ići na galapagos sa istom ekipom iz amerike s kojima smo bili na antarktici.
projekt je odgođen od njihove strane jer financijska konstrukcija nije bila zatvorena od strane sponzora. započinjala je svjetska financijska kriza.
2010 smo trebali krenuti karavanom kroz jordan ali je i taj projekat iz sličnih razloga obustavljen.
2011 smo ponovno naumili na svetu helenu ali mi je sestra ostala bez posla pa je putovanje palo u drugi plan. 2012 smo počeli razmišljati da možda grizemo pre velike zalogaje, ajmo smisliti neki manji a jednako zanimljiv i tu se rodila ideja o putovanjima biciklom koja mogu biti jednako zanimljiva makar biciklom prelazimo puno kraće distance nego smo to navikli, tako da nas sve izađe i puno jeftinije.
na kraju je ispalo da nismo uspjeli ni taj stvarno mali zalogaj progutati.
ipak, baš smo zapeli tako da balaton odgađamo samo do početka 9 mjeseca od kada smo supruga i ja ponovno na godišnjem odmoru.

eto odgovor onima koji su mislili da tipkam i linkam uz hladnu pivu u nekom mađarskom internet kafeu, nije, tipkam od doma a razlog tome su vodene kozice!

baš sam se pitao dal nešto krivo kužim.... koji peh! al ajd i sam si našao nešto pozitivno, koliko se to može nazvati pozitivnim.. mislim na onih 3-4 dana dužu inkubaciju...

najbitnije je da malenoj bude dobro a ...biti će vremena za karavane.. 

Ufff,koliko sam ja toga propustio radi mladunčadi,to je roditeljstvo...bit će veći gušt u 9. mjesecu,ne brini.Sad bar imaš vremena detaljno još jedamput napraviti inventuru opreme.

Jako lijepo opisano, doživljeno i Navi skidam kapu na trudu da ovaj forum osvježiš na svoj način.
To nam treba, avanture iz prve ruke i detalji podjeljeni onima koji će se tek otisnuti u nešto slično...
Svako dobro tebi i obitelji!  

dobra reportaža, pročitah sve! moram pitati svoje da li su imali neku vezu u Krašu, kad smo kod kuće 80ih mlatili Runolist čokolade. sad si mi pobudio sumnju, možda su mi roditelji bili članovi UDBE??!! nisam, niti znao da su postojale zloglasne "šećerne table" - imao sam sretno djetinjstvo

u znak potpore tebi i tvojoj obitelji šaljem čokoladu!

da baš nas je iznenadilo ovo s kozicama, no nedaj bože nešto gore od toga.

goxx kaj se ti ne sjećaš ranih 80tih i šećernih tabli.
to su bili slatkiši nalik čokoladi ali napravljkeni samo od šećera, nekog punila, smeđe boje i vode.
bez mlijeka i kakaovca.

krašev runolist, ono još starije tamno plavo pakiranje bili su premija u to vrijeme i u odabrane su dućane dolazili samo u malim količinama.
iako si imao love nisi mogao kupiti više od 1-2 a i to je sve planulo u nekoliko sati.
ja sam u to vrijeme vičući obilazio cijeli svoj kvart i obavještavao da je stigla kava, čokolada ili detrđent za suđe.
za tu bi uslugu nerijetko od susjeda dobio i pokoji novčić.

odgodili smo svoju biciklističku pustolovinu po mađariji za kraj ljeta ali nema veze pripreme još traju.
put do vraždina i natrag nekih 180km iskoristio sam za konačni test i nedoumicu oko vrste guvernala na svom biciklu.

na surlyju je došao ergo guvernal kojemu je prednost velika mogučnost različitih hvatova što je veliki + na dugotrajnim vožnjama. nezgodno je to što se šifteri i ručice kočnica nalaze vrlo usko blizu lulice guvernala pa tako kod kočenja i promjene brzina imamo veliko opterećenje na ruke ako kao ja na prvome kotaču nosimo veliki teret.

iako ima prednosti i mana ergo guvernalu sam dao nekih 500-600km fore da se naviknem na njega ili odustanem.
nakon varaždina sam odustao i jučer postavio klasični rajzer.
iako ergo ima beskonačno položaja na kraju mi se čini da niti jedan nije onaj pravi.
sa standardnim guvernalom i cijeli je bicikl nekako vozniji, normalniji.





već sam ranije razmišljao o toj zamjeni ali nisam znao što staviti na krajeve. koje ručke i koje rogove. njih za kratke vožnje ne smatram nužnima i na većini ih bicikala nemam ali za duže vožnje pod opterećenjem i za uspone rogovi su skoro neophodni.
zapravo odavno već znam što želim ali je to u hrvatskoj već duže vrijeme nedobavljivo.
hoću ručke i rogove u komadu od odličnog proizvođača ERGON-a. samo što je on skup i takva ručka košta oko 300kn.
prihvatljivu zamjenu za trećinu sam cijene kupio kon Nikole, organizatora dravanture. u njegovom dućanu bike box blizu trešnjevačkog placa.
gripovi koji oblikom vrlo podsjećaju na ergogripove do nedavno mi nepoznate marke GEPIDA.
stvarno su ugodni iako bi kut rogova u odnosu na ručku mogao biti koji stupanj veći.

sorry Navi, ne. ipak si stariji. stvarno ne znam za to, kod nas je dostava slatkiša bila normalna. lijep pozdrav

Već dugo čakam da ti bacim ove fotke pa nikako, mislim da će ti se sviđati...

Ovaj prvi možda i znaš čiji je, "parkiran" je u tvom "rajonu"

A drugi mi je od frenda

a vidim ovaj je televizijski, taj old bold mi nije nešto al ovaj dolje strava za putovanja a i cijena mu je poprilična, krasan transportni bicikl.

ja nikako da za ovu godinu dovršim ovu temu.
igrom slučaja zbog vodenih kozica moje kćeri u sedmom mjesecu i lošeg vremena u devetom ipak s obitelji nisam otišao do balatona. ja sam se brzinski biciklom zaletio do mađarske tek toliko za gušt ali to je bilo stvarno brzinski tamo jedan dan i drugi dan nazad.
postavim fotke kad uhvatim vremena.