BICIKLIMA OKO BALATONA

već si nekoliko godina maštam o obiteljskom višetjednom putovanju biciklima. sada mi kćer Nola ima 4 godine i dovoljno je već velika i za takav podvig.
namjera nam je biciklima krenuti iz zagreba i u okvirno 2 tjedna odpedalirati do balatona u mađarskoj i zaokružiti ga pedalama u ležernom turističko-biciklističkom stilu s vrečama za spavanje i šatorom.

ovo je samo uvodni dio teme gdje ću u nekoliko postova opisati kako teku pripreme i što sve od opreme nosimo, te kako smo za taj put prilagodili bicikle.
postoje dvije varijante puta. jedna je ta da, kako sam već naveo, da krenemo iz zagreba i proputujemo nekih 800km u dva, dva i pol tjedna.
supruga radi u ronilačkom sektoru i njima je sad full sezona tako da je upitno koliko će godišnjeg moći uzeti. ako idemo na kraće od dva tjedna recimo 10tak dana onda čemo autom do mađarije pa samo zaokružiti blatnjavo jezero. nekih 300-350km sa razgledavanjem sadržaja u široj regiji.

cijeli bi put 800 km mogao prijeći za recimo 6 dana ali ne zaboravite da na biciklu u sjedalici vozim i četverogodišnju kćer te da ćemo zbog nje i jakog sunca dnevno moći prelaziti manju kilometražu nego bi mogao, a više vremena lizati sladolede ili se voziti u nekom lunaparku ili se kupati u blatu.

osim kćeri koja sada ima oko 16 kg i sjedalice od još 3-4 kg na biciklu će biti natovareno i okvirno 30-35 kg moje i noline opreme. šator, karimati , vreće, kuhala, voda i hrana, rezervna odjeća itd. složit ću detaljan popis opreme kada ju posložim.

na put sam planirao krenuti svojim putnim authorom sinergyjem(najajčim iz serije authorovih trekkinga). ipak odlična čvrsta aluminijska rama od prevrijednih talijanskih columbus zonal cijevi u kombinaciji sa 700x28 tankim kotačima mi se učinila ipak nedovoljno robustna za skoro 170kg tereta koliko će moj bicikl morati nositi tih 800km puta (u to ulazim ja , nola i sva oprema)

na sreću samo nekoliko dana prije puta mozgao sam, od kolege najvećeg hrvatskog aktivnog biciklističkog turera, kupiti kogu miyatu, jedan od dva najčešće vožena bicikla na putovanjima oko svijeta.
na nesreću, zapravo na dvije nesreće, ta koga mi je bila za moj stas malo pre velika i još gora stvar, prodana je dan prije nego sam ju došao pošteno isprobati.
pri razgledavanju podruma prijatelja turera, velikog zaljubljenika u bicikle, uočio sam i drugi najčešće korišteni bicikl u svijetu za globetrotter putovanja, surlyja long haul truckera.

kroz život vozio sam stvarno jako puno bicikala. od onih najjeftinijih krševa do onih najskupljih i najrafiniranijih. nakon svega isprobanog mogu tvrditi da mi ergonomski i filozofski najviše pašu čelični bicikli sa tehnologijom shimanovih vrhunskih grupa sa kraja 90tih godina prošlog stoljeća. tih devedesetih shimano je proizvodio neuništive komponente. i ja još vozim svoju STX grupu na mojoj 17 godina staroj univegi.

e upravo me to kod surlyja oduševilo old school čelična cro-mo rama sa XT komponentama garniture stare 15 godina a ipak nove.

dakle ovo je moj novi bicikl koji je zamijenio jedinog preostalog aluminijskog iz ergele u kojoj sada jašu samo 4 čelika.







vidi se da je bicikl crvenkasto smećkaste boje, valjda najnepoželjnije ofarban od svih u mojoj ergeli ikada, ali ni to nije slučajno. zna se da se manje atraktivni bicikli manje i kradu, a kod ovog surlyja je meni jedino bitan komfor i pouzdanost.
XT grupa u savršenom stanju u kombinaciji sa fleksibilnim čeličnim okvirom i brooksovim flyjerom bi to trebali zagarantirati.













veliku količinu tereta će na mom bajku nositi bike-turerima omiljeni TUBUS nosaći prtljage koji su inače skupi ko suho zlato, nadam se da su toliko i pouzdani jer nije prvi puta da bi mi se otkinuo nosač prtljage na putovanju.









nakon svih kotača koje sam vozio ipak su mi srcu najviše prirasli 26 colni.
vozio sam sve veličine ali mislim da 26 ima prednost što se robusnosti tiče nad 28 i 29 tkama. čvršći je, bicil je manji, guma se pravilnije i jednostavnije montira itd.
no kada se 26tice vrte na jednim od najboljih parallaks XT nabama onda jure skoro ko 700tice.
bivši je vlasnik surlyja na istim takvim nabama na svom cannondelu odvozio više od 12 000km u komadu i nakon rastavljanja nije ni mast trebalo mijenjati u njima.




sada će bicikl freekovi stati na zadnje noge kada blebnem da su meni kantileveri naj draži oblik kočnica za bicikl. neki su sretni spoj performansi, minimalne mase i jednostavnosti. začudili bi se da su kantiji najpopularnije kočnice u ciclecroosu i da pošteni par košta i preko 300 dolara.
moje LX iako ne na tom nivou ali će siguran sam isporučiti očekivano što se pouzdanosti i kočionih performansi tiče.





baš kao većina turnih bicikala i moj ima i blatobrane koji malo širim schwalbe maratonkama (2:00) ne dozvoljavaju da nas zašpricaju u slučaju kiše i blata.



bicikl je kupljen složen upravo ovako kako ga predstavljam sa nosačima i svim ostalim, dakle ništa nije mijenjano na bajku a sve kao da je složeno prema mojim specifikacijama, kao da sam ga ja za sebe šerafio. zato je od trena kada sam ga ugledao pa do trena kada sam izustio "da" kupujem, prošlo svega nekoliko minuta.
jedini dio surlyja prema kojemu ne znam kako da se postavim i što bi o njemu mislio je ne malo važan upravljač ili kako ja velim "guvernal".
na biciklu je stigao taj leptir guvernal i iako sam ga viđao na biciklima najvećih svjetskih putnika biciklista, tipa tillman, meni ipak za sada nije još sjeo.
nekako je na njemu svaki osjećaj dobar ali niti jedan nije idealan. još nisam odlučio hoću li mu dati šansu ili ću ga skinuti i uzeti konvencionalniji guvernal.



zgodna stvar koja krasi long haul truckera je i nosać rezervnih žbica koji su postavili na jednu od cijevi zadnje vilice. žbice još nisam postavio jer mi za vožnju zagrebom nisu neophodne.



na ovome je modelu turera zadnja vilica nešto duža, upravo da se pojednostavi nošenje tereta smještenog u bisage koje se pričvršćuju na nosače prtljage.
time je sprečeno udaranjei struganje petom po bisagama a i bicikl takvom geometrijom nije živčan nego je manje osjetljiv na trzaje guvernala.



inače surly trucker okvir u SAD-u košta oko 600 dolara a ja sam cijeli bajk platio tako kako ga vidite 7500kn, no za to je sinergy morao na bubanj.
mislim da je cijena bila više nego fer jer takav kompletan novi bajk u USA košta oko 1300 dolara i to sa slabijom opremom bez brooksa i bez tubusovih nosaća a sve to mu dodajena cijeni još oko 500 dolara pa +carina porez i shipping, teško da bi ga u hravatskoj mogao dobiti ispod 17 -18 tisuća kuna tako da mi se ponuđena cijena činila više nego povoljna, a i čovijek od kojega sam ga kupio ulijeva povjerenje i jako puno zna o biciklima a ovaj je sebi slagao zapravo svom sinu za jedno dugo putovanje na koje nažalost nije krenuo.



kad pofotkam malo stavim ukratko i o ostaloj opremi za put. tipa bisagi, obuća odjeća itd.

ovaj vikend planiramo s kćeri na dvodnevnu pisarovinsku biciklijadu pa će to biti idealna prilika za isprobati kondiciju i veći dio opreme koju ćemo koristiti na putu.

suprugi i meni cilj je u idućih nekoliko tjedana povećati opću kondiciju. tako da kada krenemo na put da nam nepoznata komfiguracija terena i eventualna veća dnevna distanca koju ćemo zbog nekog iznenadnog razloga morati prijeći da nam ne predstavlja problem.
iz tog ćemo razloga idućih nekoliko vikenda do puta, u pauzi od mojih snimanja, raditi biciklističke izlete sa sve većim opterećenjem.

čim sam instalirao dječju sjedalicu zaključio sam da moramo bitno reorganizirati raspored prtljage na biciklima i to iz razloga što ja zbog dječje sjedalice na gepeku neću moći viziti bisage. dakle ostaje mi sve što trebam za dva tjedna puta potrpati na prednji dio bicikla, a stvari moje četverogodišnje kćeri morat će na svoj bicikl natovariti supruga.



ona će uz zadnje bisage također nositi i prednje.
odlučili smo na bicikle teret dodavati postepeno. svaki pripremni izlet torba više, tako da na ovome prvom uz Nolinih 22kg sa sjedalicom, na bicikl sam stavio još oko 15kg opreme u bisage pričvršćene na prednju vilicu bicikla.





na najavljeni izlet smo krenuli u malobrojnom društvu, puno je ljudi odustalo zbog kiše koju su najavili ali i zbog duljine vožnje od više od 100km.





iako je veći dio ture bio kroz pitom krajolik ali pri prolasku vukomeričkih gorica prema pisarovini i jamnici bilo je i nekoliko vrlo ozbiljnih uspona.
zapravc nije da su bili previše strmi i dugi nego smo mi bili znatnije sporiji od večine. nevjerovatno koliko dodatna težina na biciklu po ravnici gotovo da ni nema utjecaja na brzinu kretanja dok je na uzbrdici kao da vučem prikolicu punu bloketa iza sebe.









putem se zaustavljamo na različitim kulturno povijesnim znamenitostima.







iako su sada samo djelomično pune, bisage na prednjem dijelu bicikla uvelike ga čine tromijim ali i vrlo fleksubilnim. zadnjih godina moj turni bicikl je bio aluminijski author sinergy, totalno me ponovno oduševio osjećaj elastičnog čelika koji pri većem opterećenju i teretu jače dolazi do izražaja i čini bicikl udobnim i mekanim kado da je fulić.





radimo pauzu i ručamo na pisarovinskim ribnjacima. imaju odličan gulaš.
razmišljam hoće li mi sve potrebno stati u samo dvije bisage.
drago mi je da sam ipak odlučio uzeti ortlieb jer slove kao najpouzdanije što mi itekako treba kada razmislim što ću sve u njih morati staviti.
također tubus, prednji nosać tereta ni kod većih opterećenja i drndanja po rupama za sada ne pokazuje slabost.







nastavljamo dalje kružnom rutom kroz jamnicu i okolna sela





iako smo veći dio rute vozili u grupi na kraju odlučujemo još malo se provozati po okolici i produžiti prema jastrebarskom, kupinečkom kraljevcu remetincu i zagrebu, pa taj dio ture ostajemo sami.

na kraju je garmin pokazivao malo više od 120km.
ovo i je bila prva tura sa surlyjem i mogu treći da sam vrlo zadovoljan. jedino što na biciklu nije na nivou zadatka su paktne kantilevera koje škripe i loše koće iako su nove, već sam nabavio kvalitetnije pa ću ih do idućeg izleta promijeniti.





iako do nedavno nisam bio siguran želim li ga zadržati ili ću ga zamijeniti ali me već sada oduševio turni ergo upravljač. za grad je nespretan ali na otvorenom kod manevriranja teškim natovarenim biciklom na dužim dionicama vrlo koristan.



najviše od svih me oduševila moja kćer koja je skroz mirno i strpljivo provela više od 6 sati u sjedalici bez prigovaranja. čak je i zaspala na dva sata prilikom povratka.



i za kraj fotka klupe za odmor koja iako u idealnom ambijentu ali ipak nam se čini da rijetko ispunjava svoju funkciju. kako je i nama svrha ovog izleta bila kondicija a ne odmaor ni mi ju nismo iskoristili u tu svrhu osim za fotografiju.

Bit će vam to zanimljiv put, nema se šta za reći više.
Bar ćeš skinuti višak kila za koje si prigovarao

Sretno s pripremama i naravno na putu za koji se spremate.

istina, sad sam na 96kg što je za mojih 186cm jedno barem 7-8 kg previše.
nadam se da ću se nakon pripremnih turica i samog puta vratiti barem toliko lakši.
iako mi svi koji su bili govore suprotno, da je taj dio mađarske poznat po vrlo dobroj kuhinji i umjerenim cijemama klope i pive no ipak mislim da će svakodnevno pedaliranje potrošiti višak kalorija.

pozivam sve koji su propedalirali navedenu balatonsku rutu da mi pomognu savjetima i preporuće lijepe gradiće i ostale znamenitosti koje su putem vidjeli i dobre restorane i kampove koje su posjetili.
također ako netko ima prijedlog oko modova bicikla na koji ga naćin učiniti još boljim za ovo putovanje, svaki ću savijet rado pročitati.

Svaka cast, hvale vrijedan pothvat, nadam se da nece biti vecih problema na putu i da ce sve teci po planu, samo polako i sigurno....

ne znaju dobro engleski. pitaj odmah koliko je cijena ručka za obitelj. da ne bi ispalo da kaže 1800 forinti, a poslije izda račun s 2000 forinti. imao sam takvu neugodnu situaciju, a nisam imao dovoljno forinti, nego točno 1800. ispalo je kao da sam ih htjeo opljačkati za 200 forinti. pokvarili su mi Balatoniranje.

aaaaaaaaaaa, super ti je ova starudija od bajka.

vratio si me u dane kad sam se i sam aktivno bavio biciklizmom.

kad su rame bile čelične, geometrije istih ergonomske, a kad se reklo da je bicikl deore lx, na biciklu je sve bilo deore lx, a ne zbir skupog zadnjeg mjenjača i jeftinijeg prednjeg i sumnjivih komponenti od pogona na dalje.

inače, kantilever kočnice i nisu neka sreća, možda nebi bilo loše zamjeniti ih v-brejkom, ipak je bolji.

(iako nisam baš ni ljubitelj v-brejka, ili ne koči ili blokira)

probaj pakne poštelati tako da su prednjim dijelom bliže felgi, da u odnosu na felgu budu pod kutem od otprilike 10-15 stupnjeva, možda prestane cviliti.

u svakom slučaju želim vam svaku sreću i uživanciju..

Ovakva biciklistička tura je pravi aktivni odmor ...možda Mađarska nije najatraktivnija destinacija ali za obiteljsku pustolovinu je idealna ..
Možda i mene ekipa nagovori da ja sa svojim rogom krenem na neku našu domovinsku rutu ..
Znači na Dravu dolaziš bajkom...

vrlo zanimljiva tema

Mije
i ja se nadam da će sve biti ok, kondicione pripreme bi i bicikle i nas trebale dovesti do nivoa da taj put prođemo bez ikakvih problema.

goxxon
vidiš to za obiteljski ručak uopće nije loša ideja. kažu mi da su mađari kao i mi da se sve s njima da dogovoriti. mislim da će nam biti jednostavnije oko preračunavanja jer mislim da imaju sada eure ili sam možda u krivu. to uopće nisam provjerio. ja uzeo zdravo za gotovo da već imaju eure a možda to uopće nije tako.

Frenky
ja sam veliki deklarirani ljubitelj čelika kad je o biciklima, noževima i sjekirama riječ.
obožavam fleksibilnost "mekanost" čeličnih rama pod opterećenjem, nekako imaju dušu.
na mom je bajku sve XT osim kočnica kojima sam takošer zadovoljan.
imam još dva bicikla sa shimanovim cantileverima i koče primjereno dobro čak i vrlo dobro.
razlika je što imaju solidne clarksove paktne a na surlyju su neke kineske anonimus koje ću ovih dana zamjeniti.
kada vozim kćer i onako imam četvero očiju otvorenih i uvijek vozim barem 30% sporije nego bi inače tako da uvijek stignem na vrijeme statii

Mladen
zato smo i odabrali za prvu ozbiljniju rutu upravo mađarsku, zato jer je prilično ravna, dok se malo ne ufuramo.
u jesen planiramo eurovelo 6 rutom od beča prema sjeveru tako da nam je ova tura samo štih proba da se malo usaglasimo s biciklima i opremom.

rog uopće nije loš bicikl za lagana putovanja, puno sam biciklirao s čeličnim seniorom jedino mu treba promijeniti onaj pogon na kajle.
što se drave tiče nadam se da dolazim, iako 30.6 i 1.7 imam snimanje u delnicama.

Gmaster
drago mi je da ti se tema sviđa, postavio sam ju s namjerom razmjene iskustva ljudi koji su već prošli ovu ili neku sličnu rutu.

@Navigator: još uvijek su ti forinte. Hungarian forint (HUF)

fala goxx!
eto već prve korisne informacije iz prve ruke.
sigurno će mi tečaj biti povoljniji sada kad znam da nisu euri da u hrvatskoj za kune kupim forinte nego da tu prvo kupujem eure pa ih u mađariji mjenjam za forinte.

@Navigator
s obzirom na putno iskustvo vjerujem da sve pomno isplaniraš sve detalje...samo mali savjet nekoga iz bankarsko sektora...

pošto forinta nije "uobičajena valuta" zna se desiti da ih nema na "lageru u poslovnici/mjenjačnici", pa ih je potrebno naručiti koji dan prije

dobar provod...

Ratnik hvala na savijetu i ja sam razmišljao o tome, tako ću i napraviti.

NAVIGATOR je napisao/la:sigurno će mi tečaj biti povoljniji sada kad znam da nisu euri da u hrvatskoj za kune kupim forinte nego da tu prvo kupujem eure pa ih u mađariji mjenjam za forinte.

Po mom iskustvu, u Mađarskoj na većini mjesta prihvataju plaćanje u €, ali je kurs slobodan, tako da ta opcija i nije opcija. Ali: ako imaš tekući račun u nekoj od banaka iz Unicredit ili Intesa lanca, onda bez provizije možeš dizati novac na bankomatu tog lanca, po tečaju koji vrijedi u tvojoj banci (naravno, karticom koja je vezana za tekući račun - ne kreditnom). Probao u 6 zemalja EU.

Navi, prva postaja bi ti mogla biti na Črnom otoku, to je nekih 80 km, za prvi dan bi bilo dovoljno

Mozes svugdje u madarskoj placati u eurima ali ce ti kusur vratiti u forintama, istina svatko ima svoj tecaj pa je dobro saznati sluzbeni tecaj i preracunavat kod svake transakcije ii nedat se zahebat.. Lakse je ponjeti forinte ili dizati pare s bankomata kako je kolega rekao.. I dobro danecete tamo koristiti taxi jer likovi nisu normalni.. 3 put sam se vozio sa jednim od par sluzbenih taxija u budimpesti sa kojima kao nema problema kao sa ostalih 50ak legalno ilegalnih taxi firmi koje posluju i sva 3 puta neki problemi oko placanja, uglavnom ti madari izgleda vole zahebavat turiste jer mi je lik sad zadnju voznju do aerodroma htio naplatit 80 eura iako je sluzbena cijena 25 eura i iako sam ga prije nego sam usao u taxi pitao jel do aerodroma 25 eura..na kraju dodemo na aerodrom ja mu dam 30 eura lik trazi jos 50 i prijeti policijom, ja se smijem, nevjerujem i kazem zovi policiju i onda mi je ljutito izvadio torbu iz gepeka, pozelio dobrodoslicu na madarskom i otisao, i na kraju sam opet popusio 5 eura

Sto se tice pothvata svaka cast, noli takoder, moja sumnjam da bi se htjela voziti 6 sati. Sto se tice prednjih bisega, odustao sam od niih jer jer mi je tlaka boriti se sa volanom ali ak nemozes staviti zadnje nema druge..

I sad taman kad si skinuo i zadnjih 100g viska serafa sa aluminijskog presao na celicne

franciscus
mislim da ću ponijeti nešto keša da imamo za neke osnovne potrebe, piva sladoled itd.
sve ostale transakcije plaćat ću kreditnom karticom pa će mi stići račun po srednjem tečaju HNB-a za forintu.

Dravman
mislim da ću prvi dan spavati točno na granici mađarije, ima jedno odlično mjesto za koje sam dobio preporuku. 80 km mi je za prvi dan pre malo, barem 120.
cilj nam je potegnuti što prije do balatona pa ćemo tamo laganini po 60 km na dan.

damjan
sva sreća taxije nadam se nećemo morati koristiti.
ja ti Nolu od prve godine često vozim na biciklu i već smo bili na brojnim cjelodnevnim izletima biciklom. ako joj zadam neki cilj i obećam nagradu ako to ostvari tada i planinu okrene.
slažem se da su prednje bisage muka ali nema mi druge, jer supruga ne može ipak sve nositi.

što se olakšavanja bicikla tiče tu si u krivu, MOJ NAJ BAJK voodoo wanga kojega sam maksimalno olakšavao je također dobri stari čelik. kao i svi ostali bicikli u mojoj kolekciji.

Vidis i to sam htio pitat pa uvijek zaboravim, zasto vices u naslovima tema?
Sorry moja greska za voodoo, izgleda da nisam pratio bitne detalje al sam automatski pomislio da lagani bicikl radis laksim... A cemu micat par grama serafa sa ionako teske hrpe celika, mislim pa i dalje ce bit tezak bicikl?
Mogao si probusiti par rupa borerom kroz ramu na strateskim mjestima ili lagano pobrusiti pol mm sa citave rame i skinuo bi par kila.. Zahebavam se malo ali uvijek sam vozio ili gurao bicikl, rijetko kad ga nosio pa mi tezina uglavnom nije bitna

E i mozda je bolje umjesto kreditne kartice uzeti obicnu visu electron od tekuceg racuna jer isto vrijedi svuda al je teze zloupotrijebe ili bar nabiju manje troskove ako je izgubis il ti je maznu, nepreporuca se izgubiti recimo amex platinum ili black jer ti neko na nju kupi jahtu a u ducanu za te kartice nesmiju zvati za autentifikaciju ako im ne blokira da je ukradena sto moras prijaviti ali nazalost vecina shvati prekasno da kartice nema..
I kad opce tocno krecete na put il i to negdje pise al sam propustio?

NAVIGATOR je napisao/la:franciscus
mislim da ću ponijeti nešto keša da imamo za neke osnovne potrebe, piva sladoled itd.
sve ostale transakcije plaćat ću kreditnom karticom pa će mi stići račun po srednjem tečaju HNB-a za forintu.

Moj se komentar i odnosio na keš, plaćanje kreditnm karticom se podrazumijeva. Međutim, keša će ti trebati malo više nego samo za sitnice, jer "trinkgeld", napojnica ili kako god to hoćeš zvati, u Mađarskoj je običaj koji se smatra vrlo ozbiljnim iskazom zadovoljstva ili nezadovoljstva uslugom. Na to su me upozorili mnogi koji su u Mađarskoj često, a to sam čak i pročitao u, haj'mo reć' nekovrsnom vodiču koji stoji u sobama hotela Zara u Budimpešti i u kome ti kažu da se od tebe očekuje da uz plaćen račun karticom onome ko te uslužio ostaviš cca 10% tog iznosa u kešu ili, ako plaćaš kešom, zaokružiš na višu cifru. Dobro, i ovdje to fercera otprilike tako, ali tamo ti se lako može dogoditi da te, ako to ne uradiš, neki šef nečega pita šta to nije valjalo, pa ti objašnjavaj da je sve bilo kako spada, ali ti nemaš keša. Usput, oko Balatona mlađi svijet obično dosta dobro govori engleski, a njemački znaju skoo pa svi, takvo je moje iskustvo. Sretan put tvojoj maloj ekspediciji!

damjan je napisao/la:...
E i mozda je bolje umjesto kreditne kartice uzeti obicnu visu electron od tekuceg racuna jer isto vrijedi svuda al je teze zloupotrijebe ili bar nabiju manje troskove ako je izgubis il ti je maznu, nepreporuca se izgubiti recimo amex platinum ili black jer ti neko na nju kupi jahtu a u ducanu za te kartice nesmiju zvati za autentifikaciju ako im ne blokira da je ukradena sto moras prijaviti ali nazalost vecina shvati prekasno da kartice nema..
...

Nisu sve kreditne kartice iste, recimo baš Amex ima franšizu, koja trenutno iznosi 1125 kn... Znači, to je max koji ti platiš, oni ganjaju sve dalje... A kod online krađe si i bez toga...

http://www.americanexpress.hr/osobne-kartice/osobne-kartice/charge/american-express-osobna-kartica-%28zelena%29/sigurnost.html

Dok kad ti maznu elektronku od tekućeg (visa electron ili maestro) i ako je mogu koristit, pometu ti sve sa računa + dozvoljeni minus, pa sve dok ne prijaviš krađu/izgubljeno za to odgovaraš... Maestro je malo bolji jer sve ide samo sa PIN-om, dok visa electron postoje kod kojih se kupuje uz potpis, bez PIN-a, a kad ste uopće doživili da vam je neko na prodajnom mjestu uz karticu uzeo dokumente ili provjerio potpis...?

Znaci skoro za svaku karticu je drukcija fora, gadovi bankarski.. Meni je diners na potpis, a visa electron tekuceg na pin

projekt bicikliranja oko balatona po ničemu ne bi bio poseban jer su mnogi ljudi koje poznajem učinili isto. no ipak za mene i suprugu je tih 800 kilometara izazov iz razloga što uz sebe na put pedaliramo i našu kćer.
onaj tko nema djece teško može pojmiti koliko je stvari, igračaka, rezervne odjeće, hrane itd potrebno za četverogodišnje dijete na dvotjednom putovanju.
bicikl inače taman nudi toliko prostora za prtljagu koliko je potrebno za jednu osobu.
upravo će biti najveći izazov na samo jedan i pol bicikl, pola zato jer kako ja vozim svoju kćer najkorisniji dio prtljažnog prostora neće biti iskorišten za nošenje prtljage, dakle na bicikl i pol natovariti prtljagu za tri osobe.
upravo zato svaki centimetar prtljažnog prostora mora biti dobro iskorišten.
kako će supruga na svom KTM-u nositi veći dio prtljage tako smo morali nabaviti prtljažnik veće nosivosti od onoga koji je imala ranije.





izbor je pao na T0PEAK po meni njkavalitetniji dostupni brand nosača prtljage dostupan u hrvatskoj.
ja na svom surlyju vozim TUBUS-e ali njih nema kod nas za kupiti a i koštaju ko suho zlato.
nosač je oko 1000kn i to u americi. nasuprot toga TOPEAK nudi po mojem iskustvu solidnu robusnost uz umjerenu cijenu od 200 i sitno kuna.
dobro je što su nosači predviđeni upravo i za bisage i što imaju aluminijsku ploču koja ujedno služi i kao blatobran.



stvarno malo i šlampavo opskrbljeno hrvatsko tržište vidi se i po izboru artikala, naprimjer bilo je nemoguće u svim dućanima u zagrebu pronaći dva identična nosača bidona žute boje pa sam jedan kupio u DSG-u a jedan druge nijanse žute i drugog proizvođača u rog-jomi.



na prošlih nekoliko kondicionih biciklističkih izleta supruga je zaključila da čak i po hladnom vremenu troši puno vode tako da su joj makar dva bidona na biciklu neophodna.

kako ja na svom surlyju vozim i kćer a ona također kao i ja uvijek pije puno vode tako da će nam tri bidona biti jedva dostatni za poludnevne potrebe bicikliranja.



iako je veći dio obale balatona gusto naseljen i turistički razvijen mi planiramo malo proširiti krug vožnje i povremeno spavati na divlje tada ćemo vodu iz bidona koristiti i za piće ali i za kuhanje i pranje .
zbog promjenjive potrebe za količinom vode koja će nam za sev to biti potrebna na svoj bicik sam se odlučio montirati TOPEK-ove nosaće bidona sa promjenjivim prihvatom za bocu.
jednako sigurno mogu primiti male cocacoline konzervekao i velike boce od litre.
mislim da su trenutno također najkvalitetnije što se u hrvatskoj da nabaviti ako gledamo verzibilnost, iako postoje karbonski lakši i možda vizualno dojmljiviji i skuplji.
ovakav jedan nosač košta oko 70-80kn dok običan aluminijski je oko 50kn.









iako bi mnogima palo na pamet da dodatnu vodu možemo nositi i u bisagama ali prostor u bisagama biti će iskorišten za svu ostalu opremi i to iskorišten do u milimetar jer sa sobom moramo nositi i rezervnu odjeću i šatore, termareste, vreće za spavanje, rezervni alat i dijelove, nešto hrane, kišnu opremu, poneku barbiku itd.
iz tog razloga su nam dodatni nosaći za vodu itekako bitni.

Neznam dal ste razmisljali o tome al svakako je po meni odlicna stvar hidratacijska naprtnjaca ili samo mjehur kojeg stavis u ruksak koji nosis na ledjima, ako ima tu mogucnost..ja sam prosle godine u American shopu kupio jedan upravo zbog povecane potrebe za tekucinom kad se vozim u ljetnim mjesecima kada za par sati popijem i dvije litre vode..i od tada mi je nezamjenjiv dodatak na biciklistickim voznjicama, zapremnine je 3 litre sto mi je kao 6 bidona koje sam inace koristio...

ma to sa camelbackom mi je mrsko jer se na ljetnoj vrućini sav uznojim ispod tog mjehura vode a još mi se i tekućina zagrije od topline tijela. za neke ultramaratonce i slične mi je to ok ali osobno preferiram stati i u hladovini cugnuti malo vode.
ovaj sam put sve učinio samo da nikakav ruksak ne nosim na leđima.
nakon što već nekoliko mjeseci intenzivno koristim bisage, zapravo samo jednu koja se u sekundi klikne i skine s nosaća a nosi se na ramenu kao torba, dakle od tada mi je mrsko na leđa stavljati bilo što a pogotovo kod cijelodnevnih vožnji.
po potrebi na terenu umjesto bidona mogu zataknuti u nosač i bocu od 1.5 l vode i tako znatnije povećati kapacitet vode ali na koncu konca idemo kroz mađarsku oko jezera a ne kroz saharu tako da mislim da će nam ove predviđene rezerve vode biti taman.

kako napreduje projekt? jesi slozio svu opremu, odnosno jesi pronasao mjesto za opremu?

dali si, ustvari sigurno jesi razmisljao o prikolici za kćer, šta je s tom opcijom? otvorilo bi ti se dosta prostora za dodatnu prtljagu, a i ona bi bila komotnija imala bi vise mjesta!

u utorak krećemo.
mogu nabaviti prikolicu za bicikl, ona koja izgleda ko mini kampica ali iskreno nikada kćer ne bi u njoj vozio. u toj je prikolici vrlo nisko podu i svaki neoprezni manevar automobila u blizini bi mofao završiti kobno. ovako je ona u sjedalici vrlo visoko i blizu mene i u slučaju nekod sudara ili guranja automobil udara u bicikl a ne direktno u nju.

sve je spremno za put i oprema se polako sortira, pakiranje u nekoliko fotografija sutra.

Ajd sretan ti put! Želim ti što manje problema s opremom i prtljagom, a što više uživanja u samom putovanju i druženju s obitelji.  

kako se bližio dan polaska na balaton i kako me u hrvatskoj neće biti neko vrijeme morao sam pozavršavati neke projekte.
vikend snimanje ronjenja kod Mraza u delnicama trebalo je biti zadnje prije polaska u mađariju.
zbog tog snimanja i dolazak na ovogodišnju dravanturu bio je upitan.

u četvrak su mi organizatori ronjenja javili da me neće trebati oba dana za vikend nego samo za nedjelju, ali u subotu ujutro javili su mi da je kompletan događaj odgođen. nema veze jer po ugovoru i onako naručeno moraju platiti pa makar ne bilo odrađeno tako da zbog neobavljenog posla nisam bio deprimiran.

subota je oko 9 sati ujutro a ja sam upravo saznao da imam slobodan vikend, moji su još na moru i vraćaju se tek u nedjelju navečer.
kako sam sve za biciklistički izlet na balaton već unaprijed pripremio odlučio sam još malo izbrusit kondiciju i na brzinu se spakirao i krenuo iz zagreba prema varaždinu biciklom na dravanturu.



na bicikl sam popakirao sve što će mi trebati za višednevni biciklistički izlet. šator, karimat, vreću za spavanje, vode, kuhalo, nešto hrane, rezervnu odjeću, jer su za taj vikend i kišu najavljivali, i još kojekakve sitnice.

zapravo sve to ću na biciklu imati za nekoliko dana na balatonu  + još moju četverogodišnju kćer u sjedalici.



oko 11 krećem iz zagreba.
sva sreća pa sunce još ovih dana nije pre jako no ipak mažem se kremom sa jačim zaštitnim faktorom.

nakon malo više od sat vremena pedaliranja evo me u gradu sv. ivan zelina.





iznenadio sam se koliko su vozači koji su me mimoilazili kulturni, nisam na to baš navikao u svim dijelovima hrvatske. možda je razlog tome naš ulazaku u EU, pa svi dan prije tog događaja nastoje biti civiliziraniji nego su to inače ili činjenica da vozim u smjeru varaždina i čakovca koji imaju stoljetnu biciklističku tradiciju u svakodnevnom prometovanju.
kako bilo, vožnja je iznimno ugodna, a auti i kamioni me zaobilaze u široookooommm luku.



putem okidam koju fotku i isprobavam novu ortliebovu torbicu na guvernalu, ona je na balatonskom điru namjenjena baš za ovakvo fotkanje iz vožnje. u njoj uz ostale sitnice stoji fotić i zgodno mi je što ga i u samoj vožnji mogu jednom rukom izvaditi, upaliti, okinuti fotku i spremiti natrag u torbicu.



putem promiću poznati krajolici već mnogo puta viđeni u vožnji automobilom ili motorom. ovako s bicikla imaju mi još veću draž.





na balatonu, plan nam je prolaziti oko 50-70 km dnavno, tako da mi je ovih 80 km do varaždina idealan trening prije samog puta.

konfiguracija terena je također vrlo slična kakva će nam biti uokolo balatona, dakle ravnica sa povremenim brežuljcima.

pauzu radim na pola puta. nakon odvoženih oko 45 km stajem u brezničkom humu, u dućanu koji je na tom mjestu več pola stoljeća.
iz djetinjstva se sjećam da smo tu uvijek, kada bi išli u vikendicu, stajali i kupovali špeceraj a ono po čemu mi je taj dućan posebno ostao u sjećanju je bilo to da je gazda dućana očito imao neku vezu u krašu pa u 80tim godinama prošlog stoljeća kada su u yugi bile dostupne samo "šećerne table" ovdje se za stalne mušterije uvijek pronašla koja prava pre fina runolist čokolada od alpskoga mlijeka.

sjećam se anegdote kada se gazda potukao sa jednim novinarom koji je sa police za sebe bezobrazno uzeo baš sve mlječne čokolade, kada sam sa suzom u oku i strijepnjom gledao hoće li i za mene ostati koja.
novinar je uz prijetnje i psovke sa šljivom na oku izvukao deblji kraj a mi klinci debelog smo gazdu dućana trajno uvrstili u rubriku "heroja" odma uz supermena i bruce leeja koji su dominirali tih godina.

danas je taj dućan ostao zarobljen u prostoru i vremenu. na sreću takvima se čine i njegove cijene. za sendvić od pola bijelog kruha, 15 deka tirolske, pivu, veliki kefir i papirnate maramice platio sam samo 20kn.





punog želuca nastavljam dalje prema novom marofu.
ovdje krajolik postaje brežuljkastiji a uzbrdice češće i strmije, no ipak znatno kraće nego ih se sjećam iz auta ili sa motora, što je neobićno obično se na biciklu uvijek čine znatno duže zbog graški znoja na čeu od napornog pedaliranja-penjanja s prtljagom.



zavojita stara varaždinska cesta lijepo vijuga nedaleko brzog autoputa koji čak i autom i motorom izbjegavam.



u prolasku novim marofom lijepo je označena biciklistička traka kolnika.



nedugo nakon savladavši još nekoliko uspona u predgrađu sam varaždina



varaždin je po meni od hrvatskih gradova naj skloniji biciklistima, lijepo se to vidi već kod samog ulaska na periferiji, označene trake, biciklistički semafori, spušteni rubnici itd.



stigao sam čak i nešto prije planiranog a kako sam slutio da na dravanturi u kampu nema hladne pive, putem do obala drave bacio sam se u potragu.
za peh na štrehi kojom sam išao nigdje birca, gostione ni birtije na vidiku.
kako već godinama dolazim na dravanturu već mi je prilično poznat ovaj kraja tako da sam krenuo nekim prećicama kroz kvartove i taman prije posljednjih redova kuća u smjeru kampa ugledao sam spas, malu fleku banera "karlovačko" kroz bršljan i živicu ograde "afrikas bara"

malo me ekipa u ugodnom ambijentu birca najprije čudno gledala ovako natovarenog ali brzo su se ponovno posvetili hladnim pivama koje su im upravo stigle. poveo sam se njihovim primjerom i sam naručio jednu hladnu.









do varaždina mi je laganim tempom, koji ne umara, uz mnoga zaustavljanja, fotkanja, okrijepu i sve ostalo trebalo oko 5 sati.
po meni prihvatljivo čak i za češći odlazak biciklom do tog dijela hrvatske.



nastavak za tren.

samo da se ubacim sa pohvalom vozaćima motornih vozila u tom kraju.. isto iskustvo kao i navi, svi te zaobilaze u širokom luku! nedaleko te trgovine di je navi gablecovo ja sam noćio...