sjekira, alat bez kojeg se ne moze

Ta je kupljena u željezari koja je propala odavno, nema oznake proizvođača, ali koliko se sjećam da je bio uvoz iz BiH, Kreševa, 0,7 sjekira.

Ima li neko iskustva sa slovenačkim sjekirama "Tovarna kos", vidim da imaju neku nisku cijenu a ne djeluju mi loše?

Delete je napisao/la:Ima li neko iskustva sa slovenačkim sjekirama "Tovarna kos", vidim da imaju neku nisku cijenu a ne djeluju mi loše?

Ako ovdje netko o tome išta zna to ti je Max.

Pozdrav ekipa, imam pitanje prepoznaje li netko možda ovaj žig sa slike? Imam doma četiri sjekire s tim žigom i jako puno ljudi ih imaju ali nitko mi nije znao reći tko što i odakle. Prema potpisu kovača na jednoj tesarskoj koju imam čini se da je Slovenac, moguće i Kovačija isto?

Dragič definitivno zvuči kao slovensko prezime..

Pogledao sam malo po prošlosti i nema tog imena kod nas u Sloveniji ... Kovaški obrt je bio nekada prisutan u svakom selu sa jednim ili više pojedinaca koji su znali napraviti alatke za okolne seljake , najjače su ti zanati bili razvijeni u krajevima uz rijeke gdje se razvijala ta grana zanata do polovine dvadesetog stolječa . Krajevi kao što su : Kropa, Kamna Gorica, Železniki, Mežica , Kamniška Bistrica , Lokavec nad Ajdovščino i u Črni na Koroškem su razvijali taj obrt uspješno do kraja 19 stolječa i najdulje preživljali radom sebe i porodice - neki i do kraja drugog svetskog rata ! Samo su dvije/tri od starih porodica zadržali obrt do danas neprekidno od početka . To su porodice : Grašič iz Šmarce pri Kamniku koja ima skoro 300 godina kovanja iza sebe, porodica Krmelj iz okoline Škofje Loke i porodica Horvat koja je več 200 godina u tom poslu ali su proizvodnju promenili u muzej ( Raskrižje) , Kovaštvo Bizovičar je mlada kovačka radnja iz sredine devedesetih godina prošlog stolječa koja se uspješno bori za svoj prostor u izradi alata , svima poznati Unior koji sve viiše radi specijalnae alate i sve manje sekire - to prepušta svojoj blqagovnoj znamci Mtech i Jeklo Ruše . postoji još nekoliko tvrtki koje rade na izradi sikira i koje polako stupaju na trg više manje su to mladi momci poneseni kovanjem iz ljubavi koji su dobro postavljeni na trg kao Dan Pečnik iz okoline Postojne Dragič je izgleda ili neki mali zanatlija ili kovač iz Srbije ( prezime nije baš 100% Slovensko) iako izviremo iz istog slavenskog roda na kraju - kod nas nisam našao ni jedan upotrebljiv podatak o njemu .
Ja bi upotrebljavao one starije modele sikira koje su pravili do kraja osamdesetih godina ove nove sekire nisu baš na nivou osim prije pomenutog Krmelja i Dana Pečnika ... imam njihove sikire po koji primjerak .
Kvalitetno kovanje je vremenski i fizički vrlo intenzivno i traži tehnike koje su vezane na velike potrošače ili energije ili energenata pa se malo ko uspješno može baviti time . Dan Pečnik ima električne maljeve i sve grije sa koksom i crnim ugljem - lignitom tako da je cjena preko 100 eura za komad dok Krmelj ima maljeve koje pogoni voda i može da si priušti malo manji trošak pa ima bolju cjenu . Bio sam u njegovoj radioni i tamo mi radi jedan dobar drug - trebao sam iči na kurs ali sam bio baš tada odsutan iz države ... Stric od mog oca je bio kovač - majstor koji je radio u tvrtki Slavnik Koper do svoje penzije i ja sam sa očem radio ponekad u njegovoj radioni . Moj otac je bio orudjar ali mu je zanat bio i kaljenje i radio je termičke obrade za Mehanotehniku izola, i na kraju je prešao i radio do penzije u tvornici - Lama Dekani . Obrt je učio na Tomosu u Kopru kod majstora Flego Ivana, koji je kasnije bio najjači privatnik sa serijskom termičkom obradom - gdje sam radio j ja neko vreme . Radio je za sve velike tvrtke u okolini Kopra ( Tomos , Cimos , sve manje privatnike a i za Italijane iz okoline Trsta . Čekam da mi kolega koji mi radi malj (federhammer) javi da ga je završio i onda i ja počnem baljegati pomalo sa čelikom ... hobi varijanta - baš završavam sa kompletiranjem radione - do penzije ču ostati gdje sam sada ( Luka Koper ) a to če mi biti gubivreme za penziju .


http://www.kovastvo-krmelj.si/spletna-trgovina

https://alexoutdoors.com/pages/dan-pecnik

L.p. Max

Pozdrav Max puno hvala na iscrpnom odgovoru! Što se tiče marke ove sjekire sigurno nije Dragič jer to je ime koje se spominje samo na jednoj jedinoj a vidio sam ih preko 20 različitih. Izgleda da su se samo na neke posebne primjerke potpisivali kovači koji su radili u toj tvornici. Nešto kao gransforsbruk danas (brana je GB ali postoji i potpis kovača). Samo sam rekao da me to navelo na slovensko podrijetlo ali opet nisam siguran. pošto sam vidio kako puno tih sjekira i u Sloveniji i Hrvatskoj i Bosni zaključio sam da je radnja morala biti velika. Što se tiče malih kovača, ako cijenim ljude poput Pečnika i Rovtara koji danas rade odlične alate između ostalog i sjekire, izgleda da Slovenci imaju ono nešto kovačko u sebi (imate pod alatima u temi brand vs no name slike nekih odličnih primjeraka). Inače slažem se s ovim što ste rekli o kvaliteti starih i novih sjekira... Stvarno se nadam da ću pronći proizvoda tih sjekira, jako mi je čudno da nitko ništa ne zna a tako su veliko tržište imali. Na jednoj je otisnuta 1952. godina i kako tata kaže navodno ju je dobio u vojsci...

Pogledao sam malo po prošlosti i nema tog imena kod nas u Sloveniji ... Kovaški obrt je bio nekada prisutan u svakom selu sa jednim ili više pojedinaca koji su znali napraviti alatke za okolne seljake , najjače su ti zanati bili razvijeni u krajevima uz rijeke gdje se razvijala ta grana zanata do polovine dvadesetog stolječa . Krajevi kao što su : Kropa, Kamna Gorica, Železniki, Mežica , Kamniška Bistrica , Lokavec nad Ajdovščino i u Črni na Koroškem su razvijali taj obrt uspješno do kraja 19 stolječa i najdulje preživljali radom sebe i porodice - neki i do kraja drugog svetskog rata ! Samo su dvije/tri od starih porodica zadržali obrt do danas neprekidno od početka . To su porodice : Grašič iz Šmarce pri Kamniku koja ima skoro 300 godina kovanja iza sebe, porodica Horvat koja je več 200 godina u tom poslu ali su proizvodnju promenili u muzej ( Raskrižje) i porodica Krmelj iz okoline Škofje Loke ... Kovaštvo Bizovičar je mlada kovačka radnja iz sredine devedesetih godina prošlog stolječa, koja se uspješno  bori za svoj prostor u izradi alata , svima poznati Unior koji sve više radi specijalnae alate i sve manje sekire - to prepušta svojoj blagovnoj znamci M-tech (Kina) i Jeklo Ruše . postoji još nekoliko tvrtki koje rade na izradi sikira i koje polako stupaju na trg ... više manje su to mladi momci poneseni kovanjem iz ljubavi koji su dobro postavljeni na trg kao moj prijatelj Dan Pečnik iz okoline Postojne !  Dragič je izgleda ili neki mali zanatlija ili kovač iz Srbije ( prezime nije baš 100% Slovensko) iako izviremo iz istog slavenskog roda na kraju - kod nas nisam našao ni jedan upotrebljiv podatak o njemu .
 Ja bi upotrebljavao one starije modele sikira koje su pravili do kraja osamdesetih godina ove nove sekire nisu baš na nivou osim prije pomenutog Krmelja i Dana Pečnika ... imam njihove sikire po koji primjerak .
  Kvalitetno kovanje je vremenski i fizički vrlo intenzivno i traži tehnike koje su vezane na velike potrošače ili energije ili energenata pa se malo ko uspješno može baviti time . Dan Pečnik ima električne maljeve i sve grije sa koksom i crnim ugljem - lignitom tako da je cjena preko 100 eura za komad sikire dok Krmelj ima maljeve koje pogoni voda i može da si priušti malo manji trošak pa ima bolju cjenu .  Bio sam u njegovoj radioni i tamo mi radi jedan dobar drug - trebao sam iči na kurs ali sam bio baš tada odsutan iz države ...

 Stric od mog oca je bio kovač - majstor koji je radio i u Brodogradilištu Rijeka prije drugog sv. rata pa poslije i u Trstu i u Monfalconeu dok je penziju sačekao u tvrtki Slavnik Koper ... i ja sam sa očem radio ponekad u njegovoj radioni . Moj otac je bio orudjar ali mu je zanat bio i kaljenje i radio je termičke obrade za Mehanotehniku Izola, i na kraju je prešao i radio do penzije u tvornici - Lama Dekani . Obrt je učio na Tomosu u Kopru kod majstora Flego Ivana, koji je kasnije bio najjači privatnik sa serijskom termičkom obradom kod nas - gdje sam radio i sam neko vreme . Majstor Ivan Flego je radio je za sve velike tvrtke u okolini Kopra - Tomos , Cimos , kao i sve manje lokalne privatnike a i za Italijane iz okoline Trsta . Čekam da mi kolega koji mi radi malj (federhammer) javi, da ga je završio i onda i ja počnem baljegati pomalo sa čelikom ... hobi varijanta - baš završavam sa kompletiranjem radione - do penzije ču ostati gdje sam zaposlen sada ( Luka Koper )  a to če mi biti gubivreme za penziju i da pobegnem za par sati dnevno od žene ...


http://www.kovastvo-krmelj.si/spletna-trgovina

https://alexoutdoors.com/pages/dan-pecnik

L.p. Max

Pozdrav ekipa, malo oživljavanje teme.
Pronašao sam ovu ljepoticu na Hreliću, kupio za 5 kuna 😅 zagrijao oganj, opalio čekićem nekih 5-6 puta i izravnao deformaciju. Zakalio u ulju i odmah se dobro zakalila. Napravio dršku od oraha, a klin je jasen. Prezadovoljan! Profil je predivan tanak elegantan, rekao bih da je više za sječu nego kalanje kao i famozne GB oko kojih ste koplja lomili hehe Proizvođač je nepoznat ali ovo je klasični njemački tzv. Rheinland model odnosno porajinski

Pozdrav! Odličan i naizgled jednostavan posao šteta što nisi poslikao detalje kako si sve odradio jer danas su rijetki oni koji nešto korisno svojim rukama odrade a ovo je upravo to. Jako lijepa i korisna alatka.

Hvala na komplimenti Elvin. Na žalost nisam stigao jer jednom kad zagriješ metal onda sve drugo pustiš iz ruke haha
Upravo radim restauraciju jedne duge tesarske (Lange zimmermannshacke) sjekire pa ću poslikat korake. Ali ovdj neć biti kovanja, eventualno možda kaljenja

I eto, za 5 kuna i malo posla dobiješ alat koji će u pravim rukama odraditi posao kao i neka fensi sjekira od parsto kuna. Drška super izgleda! Ako ti se bude dalo pa malo opiši postupak uglavljivanja klina-takve me stvari uvijek zanimaju...

A jesi je opravio... Kapa dolje!

djomla na žalost slika o klubu nemam, no zato imam novi projekt u kojem ću onda detaljnije pokazati što sam sve radio kao što sam već spomenuo.
Dakle riječ je o staroj dugačkoj tesarskoj sjekirici (lange zimmermannshacke) marke Jeklo Ruše. To je vrlo kvalitetna kovačnica s dugom tradicijom (iz 1840.) koja se nalazi u Mariboru. Na žalost dogodilo im se par stečajeva i pokušaja spašavanja, nisam siguran ali mislim da danas više ne posluju ili jako slabo. Jedan moj prijatelj je na dražbi kupio mehanički čekić za svoju radionu (Rovtar forge).
Sama sjekira ima 1200 g kao što i piše na žigu (120) i mislim da je to najveća verzija tog modela, baš jučer sam vidio jednu takvu za trećinu kraću (rekao bih oko 800-900 g da ima). Dugačka je 23 cm, a oštrica 9 cm. Ima izuzetno elegantan tanak profil, baš onakav zbog čega volimo Gransfors Bruck. Napravljena je iz jednog komada čelika C45 i diferencijalno kaljena.
Izvorno je bila pofarbana u zelenu boju koja je doduše jako već bila potrošena tako da sam prvo kroz 3-4 premaza skinuo boju s desolom. Zatim sam sa žičanom roto-četkom poskidao svu hrđu i došao do izvorne kovačke patine (tu se zaustavljam - ne volim polirane). Sa raznim turpijama i šmirgl papirom (140) sam poskidao hrđu sa svih ostalih teško dostupnih mjesta i pogotovo je bitno dobro očistiti oko iznutra jer tu se ostvaruje kontakt s drvetom drške. Naoštrio sam ju sve ručno (nemam nikakav stroj za oštrenje) prvo turpijom i onda s različitim kamenima granulacije od 300 pa do 3000. Na kraju sam oštricu dobro stropao/ispoliraio na kožici. Brije dlake bez problema 😊 Moram reć da sam se dobro namučio sa oštrenjem što mi je drago jer vidim da ju prijašnji vlasnik nije pregrijao i uništio oštricu, i dalje je tvrda 😊
Za sad sam se zaustavio ovdije, sljedeći korak je nasađivanje na dršku no prvo moram nju napraviti, a pošto mi je izgleda zafalilo suhog jasena mislim da ću čak kupiti dršku pa ju modificirati. Kad budem nasađivao detaljno ću sve poslikati pa objavim 👍🏻

Hvala bear!
Evo i korištenog alata te profil i slika negdje na pola brušenja s roto-četkom

Ostavi je u alkoholnom octu dan-dva, pa je onda očetkaj. Prije ribanja je isperi s vodom i sodom bikarbonom da neutraliziraš kiselinu. Tako ćeš skinuti sve nečistoće i dobiti lijepu srebrnastu boju metala s lijepo vidljivim tragovima kovanja.

Hvala na savjetu! Isprobao sam i to, ovisno o stupnju korozije nekad koristim jednu pa drugu metodu, a nekad i obje zajedno

Evo malo slika nasađivanja. Koristio sam maklje (drawknife) za precizno oblikovanje štila da savršeno sjedne u oko sjekire. Turpija mi je tu malo nezgrapna jer ostavlja tragove zubaca koji na posljetku mogu uzrokovati slabije prijanjanje. Što je više drva u kontaktu s čelikom to bolje. U trenutku kad sam zadovoljan sa dubinom do koje sam zabio glavu na štil (a pritom imao savršeno prijanjanje drveta uz čelik, dakle nigdje ne smije biti rupa i poželjno je da glava malo čak i nabora drvo) tu se zaustavljam i označim olovkom iznad i ispod glave da znam dokle ide. Treba naglasiti da je ovo iterativni postupak dakle stalno u krug glava unutra-van-unutra-van. Budite strpljivi! (Kad nasađujete sjekiru onda udarate drvenim maljem ili gumenim u dno štila tako da je sjekira okrenuta naopako dakle da glava visi prema podu. Ja glavu vadim sa štila tako da prvo drvenim batom puknem u vrh štila dok se ne uvuče u glavu a onda sa tupim drvenim klinom kupim u štil kroz oko još par puta dok ne ispadne skroz).
Dakle kad smo dobili željeno prijanjanje onda režemo rez za klin/kailu. Najčešće se to radi tako da zarežemo do otprilike 2/3 dubine od ukupnog djela na koji nasjeda sjekira.

Zašto? Zato što su osim nekih izuzetaka sjekire radne na način da je vanjski kraj oka širi od unutarnjeg do dubine od cca 2/3 kako bi nakon kajlanja sve bilo čvrsto i stabilno. Na kraju reza pametno je izbušiti rupu koja će spriječiti eventualno cijepanje štila. Zatim vratimo glavu i dobro je fiksiramo. Klin/kaila mora biti široka koliko i oko sjekire možda i milimetra više, duboko malo više od 2/3 dubine oka, a debljina ovisi o geometriji oka. Naime ako je potrebno puno materijala da se postigne tijesno prijanjanje onda će klin biti širi (veći kut) i obratno. Dno Štula mora biti na čvrstoj podlozi, po klinu ne udaramo direktno nego preko komada kvadrastog tvrdog drveta kako nebi čekićem prelomio klin nego drvo apsorbira i raspoređuje silu na cijeli klin pa ravnomjerno ulazi u štil. Zabijem klin do prethodno zacrtane linije (2/3 dubine) ne više od toga da ne raskolim štil.

Odrežete višak (polako a ne ovako hrapavo kao ja pa da vam pukne komad haha) i sami vrh štila trebao bi se blago rascvijetati prema van i nigdje ne bi smjelo biti prostora ni za dlaku između čelika i štila, a u idealnom slučaju klin bi trebao poprimiti u presjeku na vrhu konkavni oblik. Ako ste uspjeli, ta glava neide nigdje!

Zatim sam počeo sa završnim oblikovanjem drške. Zašto na kraju? Pa ako zeznem nešto kod nasađivanja barem nisam bacio uzalud sate rada drške a i lakše je samo odrezati i nastaviti dalje ako je drška još neoblikovana. Plus lakše je odrediti dimenzije drške jednom kad je sjekira već nasađena. Dakle na slici je alat koji sam koristio. Maklje za grub oblik, onda turpijom do određene granice, zatim oprezno s makljama uklonim tragove zubaca, sa naoptrenom čeličnom karticom dobro sve izgladim i na kraju sa šmirgl papirom sve dotjeram.

Na kraju dršku namažem sa vrelim lanenim ulje i to ponovimo kroz idućih mjesec dana koliko često ovisi o korištenju. Akon toga jednom godišnje očisti dršku i opet ulje...

@GeoVuky

Odlične fotke i vrlo dobar uradak. Otkriva finese kod nasađivanja sjekire. Hvala!
Lajk.

Hvala lawman!
Ima tu još finesica koje nisam objašnjavao jer bi dosta trajalo. Primjerice drvo koje koristite za dršku i klin moraju biti različiti. Ja koristim za dugačke drške jasen a za jasenovu dršku uzimam klin od negnjila ili oraha (srce drveta). Kod malih sjekira ručke radim od oraha (osobni izbor, tu ne možete puno pogriješiti) i tu onda koristim jasenove klinove. Bitno je da budu različite tvrdoće. Onda smjer godova u drški to vjerujem da svi već znaju da je najidealnja da budu vertikalni ali još bitnije da godovi prolaze kroz cijelu dršku a ne da izlaze van na pola. Kod manjih sjekira orijentacija godova je gotovo nebitna jedino da se također protežu duž cijele drške

Ekipa evo par slika s testiranja. Što se tiče sječenja, svida mi se više od famozne GB small forest sjekire. Tanak profil izuzetno dobro penetrira u suhu hrastovinu. Ja uvijek radim "standardizirani" test da mogu usporediti sve sjekire koliko toliko objektivno. Prvo je 40 snažnih obostranih udaraca u trupac, ovaj test nisam mogao završiti jer bi presjekao trupac po pola 😂 sve je i dalje bilo čvrsto i na mjestu, a sječivo nije imalo nikakve promjene, oštrina (dovoljno da brije) je i dalje postojana. Zatim ide 5 pojedinačnih zasjeka pod 45° u trupac, svaki zasjek na novo mjesto i mjerim dubinu penetracije. Najmanje je to bilo 5 a najviše skoro čak 7cm. U kalanju/cijepanju drveta jednako je loša kao i small forest sjekira haha Brušenje odnosno otpornost čelika na brušenje najbolje bi mogao usporediti upravo sa GB sjekirama.
Moja subjektivna impresija: ja sam više nego zadovoljan preformansom sjekire. Doduše to je vrlo specijalizirana sjekira, tesarski model ali kilaža od 1200 g i sama geometrija omogućuje da se vrlo lagano prenamijeni i za šumarsku sjekiru za sječu i rušenje. Što se tiče bushcrafta mislim da bi bila odlična da je manja. Postoji jednaki model sa otprilike 800-900 g, ta je dosta manja a ima istu geometriju i vjerujem da bi upravo ta bila odlična zamjena za sve skupe sjekire koje ljudi najčešće kupuju i koriste za bushcraft i slično. Naime ova velika nova košta 15€ (da se naći u Sloveniji) a po nekim našim sajmovima možda se da nać i za manje novaca neki stariji primjerak kao ovaj moj. Ova lakša trebala bi vjerujem biti i malo jeftinija.

Od početka mog bavljenja bushcraftom i sličnim, želja je bila nabavka tradicionalne sjekire,a da nije Jeklo Ruše iz Peveca. Kako su godine išle, a počeli su prihodi, prvo je stigla GB sjekira. Pa husqva, pa GB opet, pa kupio Fiskars koju, kako sam kupio, tako bacio u ormar. Kako je GB jednostavno postao pre skup, tražio sam alternativu za neku manju sjekiricu,al da je ne platim pod suho zlato. I našao!
Hultafors!
Dugogodisnjim guglanjem nigdi ih nije bilo kod nas, a u međuvremenu je i gransfors nestao i sve švedsko sa sexy štihom kojeg svi volimo. I napokon pronašao blago u trgovini Morlak d.o.o. koji su dobavljač za Hultafors, za sjekire a i za noževe, pile, i u dućanu ne možete pronaći ''lišu'' robu već je sve kvalitetno i Hi-End.
Sad da se vratim na koncept zašto sam htio manju sjekiru. Kako poprilično puno boravim prirodom (uglavnom višednevno), tražio sam neki univerzalni alat koji funkcionira. I to je napokon to. Kod korištenja na zadnjem izletu (video je do včrs online), skužio sam da ni ne koristim nož kraj Hultafors Hultan modela. Od sjeckanja, rezanja, pa čak rezbarenja,nož je osta u koricama. Dovoljno velika za neke poslove koje bi ''heavy duty'' noževi odradili, ali i oni imaju granice koje ova Hultica ipak prelazi.

Evo malo fotki od prinovice:








Sve u svemu, što se tiče završne obrade, u usporedbi s GB, ne vidim razliku. Nosim ju na pojasu, i to funkcionira savršeno!

Ima više modela, čak i onaj manji, a i većih. Svu ponudu možete vidjeti na webu gdje sam ju nabavio.
http://morlak-doo.hr/radna-odjeca/hultafors-alati/sjekire/sjekira-hatchet-hb-hult%C3%A5n-0-5/1039

Bacite oko i na ostali asortiman, i sve što prodaju, poznaju u detalj.

Šimune bok
Slažem se da je sjekira jedan od najkorisnijih alata u bushcraftu. Koristio sam ih desetke različitih. Do moje 12 godine u Zagrebu smo se grijali na drva a moj posao je bio cijepanje za centralno grijanje za trokatnicu.
Još prije desetak godina kada su me ovdje na forumu prozivali za budalaštinu i favoriziranje švedskih majstorskih reznih uradaka, kada su se svi kleli u pevec sjekire bosanskih kovačnica za 50 kn ja sam kupio nekoliko GB sjekira. Small forest Axe je u Zagrebu koštala 450 kn što je vrlo realna cijena. Napomenuo bi da istu sjekiru koju sam kupio tada prije 10 godina da ju koristim i dan danas i da nisam uopće imao potrebe kupovati mnoštvo brandova koje si nabrojao. Uopće ne vidim logiku u tome da si imao GB pa onda Huska pa GB pa Fiskars itd. Pa kaj ti jedeš te sjekire. Da si ostao na prvoj kvalitetnoj najmanje bi love potrošio. Jedino zbog neke recenzije ili slično jer kvalitetna sjekira traje doživotno.
Koristio sam Hultafors sjekiru ne sjećam se koji model ali je bila okvirno veličine kao GB Small Forest Axe. Odlična je to sjekira ali ja bi ipak prednost dao GB-u jer po mom čefu radi sjekire uglavnom nešto tanjih oštrica. GB sjekire su nešto bolji slajseri od ostalih u kategoriji i činjenica da time još bolje zamijenjuju ulogu noža na izletu je kod mene još jedan bitan plus.
Što se i završne obrade tiče ipak bi prednost dao GB-u iako su moje GB-ice uglavnom stare oko 10 godina njihova završna obrada bila je nešto bolja od Hultica koje sam vidio i jednu i koristio.
Bez obzira koju nabavili sa švedskim sjekirama je teško pogriješiti. Svaka će odraditi zadaću i trajati gotovo vjećno.

Ova skuplja linija hultaforsa (ima i jeftinija) ni po čemu ne odudara od GB. Šta se tiče siječe, ko god intenzivno koristi, neće zamijetit razliku. Na kraju najviše koristim husqvu jer je robusnije napravljena i to mi odgovara (teža glava i sl)

Hahah, ne jedem sjekire 😁 al ih nisam ni platio, radi se o plaćenim sponzorstvima za korištenje u videima.

Šimun je napisao/la: Na kraju najviše koristim husqvu jer je robusnije napravljena i to mi odgovara (teža glava i sl)

Hahah, ne jedem sjekire 😁 al ih nisam ni platio, radi se o plaćenim sponzorstvima za korištenje u videima.

uh meni huska baš najmanje paše od navedenih. Baš zbog teže glave i debelog grinda.

Super za sponzorstva , svaka čast I tata bi sine
ček GB ti je platio ili dao sjekiru zbog videa ???

GB ipak ne, nju sam kupio davno, scandi i small forest. Ostalo dobijem ne da nahvalim nego da testiram i to naravno nije džabe 😁
Silky mi je isto poslao pilu na test prije 2 godine, pa sam ju slomio na testu i popljuvao, doduse, nije im bilo drago posli...

da bilo mi je neobično ovo za GB jer znam da su oni reklamu platili jedino Ray Mearsu prije 20 godina, zapravo je on njih izabrao kao svoj naj alat pa su onda dogovorili i poslovni odnos. To im je bilo dosta da evo već nekoliko desetljeća ne stignu nakovati onoliko koliko se traže njihove sjekire. Hulta je odlična alternativa svakako.

Ti si mi Šimune idol za YT kako sam već i napisao pod nekom temom I stvarno se tvoj napredak vidi od epizode do epizode.
I sam sam imao prilike birat si sponzore za neke projekte. Prednost je kada si ti izabereš njih jer znaš da rade odlične možda i najbolje stvari u segmentu pa onda ni ne moraš muljati niti navodit vodu na svoj, odnosno njihov, mlin kod osvrta na proizvode.

Ja sam Small Forest Axe i onu drugu manju, kako god se zvala, darovao kumu. Zamijenio sam ih starom Husqom i ona mi je odlična, taman dovoljno veća i teža da mi odgovara. Ništa protiv GB, jednostavno mi nije odgovarala tako lagana sjekira. Hatchet tip sjekire mi je koristan jedino za lov no za to imam neku no-name kovanu. Za rezanje i dalje koristim alat napravljen za taj posao

Camping ili hatchet,ja sam imao drugu i sad mi je krivo kaj sam je prodao...strašan alat,2 put bolji od ikakvih Fiskarsa,britva.
Edit:skužio,trebal sam samo pročitati s razumjevanjem...

Na višednevne izlete već godinama nosim small forest axe. Zimi s obitelji uglavnom idem na jednodnevne izlete. Kako ćemo ove zime zbog korone izbjegavati grijenje u napućenim planinarskim domovima vatru za grijanje i kuhanje i po snijegu i niskim temperaturama palit ćemo vani. Zato sam relativno nedavno kupio Wildlife hacket od GB-a koja je ipak nešto lakša i manja za nošenje na jednodnevnim izletima a uz malu sklopivu pilu je solidan komplet za ozbiljniju vatru.