Od Šestina do PD Risnjak

Osvanuo prekrasan zimski dan. Sunce preobrazilo zimsko sivilo šume u prekrasnu suncem okupanu šumu koja svojom ljepotom mami da se pode njenim stazama. Nisam odolio zovu šume. Stavih malo ica i pica u ranac, pozvah prijatelja da protegne noge i dodosmo do ruba šume Medvjednice iznad zagrebackog naselja Šestine.





Tu ostavismo cestovno prometalo, stavismo rance na leda i krenusmo uzbrdo.








Put na pocetku strmo polazi uzbrdo da bi nešta kasnije (taman na vrijeme) postao manje strm. Vec smo pomišljali da malo zastanemo i rasteretimo ranceve barem za po jedan ispijeni gemišt, ali odustasmo i od stajanja i od gemišta.





Taman nam ravnina puta malo opusti nožne mišice kada naidosmo na šumsku cistinu sa koje se pruža lijep pogled na hrbat Medvjednice.





Malo zastadosmo da uživamo u vidiku, a nakon toga produžismo put. Staza nas odvede pored kucice Medvedgradskog patuljka. Malo smo zavirili u njegovu kucicu, ali patuljka ne vidjesmo. Vjerojatno i njega sunce istjera van .

Put ponovo postaje sve strmiji. Nakon nekog vremena kroz ogoljele krošnje drveca vidjesmo ruševine Medvjedgrada prve etape na našem putu.








Lagano dodosmo i do Medvedgrada odakle se pružaju prekrasni pogledi prema istoku, jugu i zapadu. Trebao bi se i Zagreb lijepo vidjeti, ali je u magli tako da se jedva razaznaje po koja zgrada u gradu.












Putom udosmo u Medvedgrad. Željeli smo ga malo razgledati, ako je otvoren rastoran u njemu, nešta popiti i produžiti dalje.






Ispred južne strane gradskih zidina postavljen je spomenik "Oltar domovine".

Obišavši spomenik krenusmo razgledati zidine grada. Da bi napravio spomenik "Oltar domovine" ondašnji predsjednik RH poduzeo je opsežne radove na ostacima grada, jedan dio sagradio i dogradio što mu zamjeraju strucnjaci starih gradevina, a potom uveo nekakav protokol da "Oltar domovine" posjecuju inozemne državne delegacije u sklopu protokola posjete RH. Cak je i nova cesta probijena i asvaltirana do zidina grada.

Poslije je taj protokol ukinut.











Zanimljivo je da je Medvedgrad izgraden na vrhu brijega. Unatoc tome u dvorištu grada nalazi se bunar iz kojega su se nekadašnji stanovnici snabdijevali vodom za svoje potrebe.








Unutar zidina restaurirana je i kapela...

... ali i u jednome djelu restoran gdje se osvježismo gemištom nakod što razgledasmo unutrašnjost restorana.









Nakon osvježenja izadosmo iz grada u šumu i stazom krenusmo dalje. Nešto kasnije prodosmo i pored nastambe drugoga Medvjedickog patuljka. Ni on nije bio kod kuce





Put nas ponovo vodi uzbrdo.








Kroz granje vidjesmo ponovo Medvjedgrad, ali sada sa druge strane. Impozantno djeluje smješten onako na vrhu brda.

Dan postaje sve topliji tako da se zamrznuta zemlja pomalo odmrzava i nastaje blato. Pazimo da obilazimo blato koliko god je to moguce, ali i podižemo pogled prema nebu uživajuci u plavetnilu neba koje se lijepo vidi kroz krošnje drveca.








Uskoro predosmo poluzaledeni potocic. Veselo je žuborio otapajuci led koji se sa strane cvrsto držao obale.








... još malo uzbrdo ...






... i stigosmo na današnji cilj putovanja - Planinarski dom Risnjak. najprije ga vidjesmo kroz drvece ...





... a potom stigosmo i do njega. Ispred doma na suncem okupanoj terasi vec su se raširili prije nas pristigli planinari. Mirišu jegeri, luk, cešnjovke i grah. salijevaju se gemišti ...

... savršeno se uklopismo u društvo, društvene aktivnosti i zatecenu atmosferu ...





... nakon što se okrijepih podoh malo razgledati dom u kojem nisam bio od svojih srednjoškolskih dana . Ništa se posebno nije promijenilo . I dalje je poznati nedjeljni red pred kuhinjom da bi se došlo do graha i kobasice ...





... Jedino sliku druga Tita zamjenilo raspelo. Sve ostalo je isto ...








Upozorenje za one koji nisu navikli da im je priroda majka, da je treba njegovati, cuvati i štititi. Kako nju tako i cvijece kojime nas podari ...





Popismo u miru još poneki gemišt, spakovasmo svoje stvari. Ponesismo i smece koje napravismo i iza sebe ostavismo sve cisto kao i što smo zatekli pri dolasku. Vrijeme nas je tjeralo da se vratimo u smogom zagadeni grad. Prije nego udosmo u šumu još jedan osvrt na situaciju ...





Pored doma nalazi se i odmorište za ptice. Vjerojatno i one imaju neki svoj Planinarski dom.





Sada je lakše. Spuštamo se nizbrdo, susrecemo planinare u dolasku ali i njihove kucne ljubimce.





I za kraj.

Mada nas je izmorio put, mada smo se osjecali umorno nakon silaska do cestovnoga prometala, bili smo zadovoljni i nekako u duši snažniji, jaci. kao da nam je priroda udahnula neku novu energiju, neku novu snagu koju cemo koristiti za prevladavanje teškoca koje nas ocekuju. Ako ne vjerujete podite u prirodu. Prodite njome pa cete na povratku vidjeti da sam u pravu. I da vam svima napomenem - CUVAJTE JE I PAZITE. Ipak je ona naša Majka.

Zgodna prićica..... =)

sedma fotka odozgora mi je izvrsna

Savršeno,ja bi da ste mi Vi deda pa da me vodite okolo kad moji neće dalje od radijusa 1 km

Ludi Rus je napisao/la:Savršeno,ja bi da ste mi Vi deda pa da me vodite okolo kad moji neće dalje od radijusa 1 km

Heba te deda, možda više mladić tvojih godina pa da idemo zajedno u prirodu kao prijatelji, a ne kao deda i unuk

hahahahahahaha,ma znam,to sam tako kažem