Bezanje

Dok mu ti stavis to u usta on tebi odgrize prst

prvo se krene s vježbanjem s sporijim, starijim i debljim psom ili mladunčetom.

Suzavac je u pet shopu oko 5e,al ja govorim o situacijama kad ker naleti na tebe...

U kojoj konkretno situaciji ker nalijeće na tebe? Čopor kerova,jedan ker,besni ker?
Napiši molim te kako bi ti reagirao i što bi učinio da besni ker naleti na tebe i obori te na tlo.

Jedan ker,verovatno imas strah od ljudi(neko ga je muci) ili jednostavno brani svoju teritoriju.
Prsti u oci,udarci po njusci,uhvatio bih ga za gusu...ne znam koliko bih bio smiren i sposoban da uradim nesto slicno...
Imam kera i ne bih nista preduzimao ako mogu da izbegnem nezgodu!

JEdan od primjera. Uzmi u obzir da čovjek ima zaštitno odijelo i kako bi bilo da ga nema.

Svakako da je sukob najbolje izbeći. Ja sam to par puta uradio jakom baterijskom lampom sa strobom, čak i u po bela dana. Ako se napad ne može izbeći, a pas nije za potcenjivanje, onda je jedno sigurno-morate žrtvovati nešto. Najbolje je da to bude podlaktica, između lakta i šake. Dok pas tu bude zauzet može se govoriti o nekoj akciji sa oružjem ili bez. Pošto su takvi napadi iznenadni, male su šanse za potezanje nekog oružja iz EDC-a. Jedino ako ste naoružani vatrenim oružjem ili nožem na pojasu. Za većinu nas koji tako nešto ne smemo nositi, ostaje slobodna ona druga ruka koju smo sačuvali. Dakle, stav bi rebalo da bude lakat slabije ruke (leva ili desna) ispred lica, pognut stav tako da je jedna noga prema napred i ispod i iza žrtvovane ruke. Psu smo zaklonili glavu, vrat i stomak. Sada on može napasti ruku ili potkolenicu. Ukoliko krene na nogu, odmah tom nogom sedamo na glavu psa i ostatak radimo rukama. Ukoliko zgrabi ruku, naglo krećemo telom u njega i drugom rukom grabimo jednu zadnju nogu odispod. Kad je odignemo od zemlje pas instiktivno dezorijentisan pušta ruku. Onda ga možemo zavitlati i odbaciti dalje ili zavitlati i tresnuti glavom o nešto tvrdo. Zavisi od situacije.

Većina pasmina ako već napada,ne pušta tako lako kad ugrize,bez obzira na to hoćete istog tuči,štipati i ost. A on u kratkom roku može napraviti veliku štetu čovjeku,ovisno o ugrizu i sl. Ali ima ovdje iskusnijih za pričati o tomu.

Kad smo već krenuli od toga "Što bi bilo kad bi bilo" previše je faktora u igri.
Prvenstveno su važni razlog napada i pasmina. Nikako nije svejedno radi li se o sportskom zadovoljstvu da te malo gricne ili štiti mladunčad, a kod nekih Alfu gospodara ili svoj teritorij i je li te uhvatio pekinezer ili nj. ovčar. Ništa manje važno je li napad uočen na vrijeme i s kojim sredstvom obrane raspolažeš. Obrana golim rukama je definitivno najgore rješenje iako ima ljudi ali to je ovdje marginalno.
Izuzetno važno je koliko si pripremljen na takvo nešto tj. koliko te strah. Prvo što preferiram je sprej. Učinkovit i dokazan čak i kod medvjeda djeluje na osnovna čula i dovodi ih do neizdržljive nadraženosti. Ako je primjenjen prije kontakta sigurno djeluje, nakon što te uhvati nisam probao ali mislim da u većini, a možda i svim slučajevima djeluje osim ako je životinja bijesna. Ako se radi o borbi dva psa sigurno djeluje samo što je teško to klupko koje se vrti velikom brzinom i nepredviđenom putanjom pogoditi onog pravog. Sva razumna bića imaju neki prag kada će pustiti ako nije u pitanju borba za život kada su neprijateljevi zubi u njegovom vratu s tim što se lagano ograđujem od ludih njemačkih lovnih terijera.
Ako je napad uočen, a obrane "na daljinu" nema čovjek se postavlja u položaj bokom i slabijom rukom "serviranom" za ugriz. Uz to što je najbliža ruka je velikom broju pasa mjesto gdje će prvo ugristi jer su barem jednom u životu od nje iskusili nešto negativno. Pun je internet fotografija markiranata upravo u tom stavu što potkrepljuje moje navode. Opet su važni razlog i pasmina. Iako ti je uhvatio ruku ponekad je noga u rebra sasvim dovoljna dok kod nekih moraš upotrijebiti ono najefikasnije, a to je oružje. Dok ti drži slabiju ruku druga može povući pištolj, nož, batinu, sjekiru... Ne volim misliti o tome da bih trebao ubiti psa ali ako se čovjek može naći u takvoj situaciji da mora razumno je pripremiti se. Nema nikakvih bockanja u rebra ili slično. Ako je zvijer velika i spremna da te uništi onda trebaš biti spreman pokušati uništiti nju. U svim slučajevima u igri su glava i vrat. Naravno da će slabija ruka pretpjeti manje ili veće ozljede ali to je ipak daleko bolje od toga da te izreže na šnite. Ako on želi ubiti mene i ja želim ubiti njega i tu nema pitanja pa su sva odstupanja od pravila dozvoljena. Povremeno prolazim pored neograđenog dvorišta u kojem divlja ženka belgijskog ovčara na dva metra konopa koja ne pamti kada je zadnji put puštena i nimalo mi nije svejedno hoće li se otkinuti jer ipak je to životinja, gomila mišića i munjevitohg refleksa gdje svaki tvoj pogrešan potez može uzrokovati daleko veće probleme od samo jednog ugriza.
Borio sam se s dosta pasa iako ne zbog toga što su napali mene ali su napali mog psa. Većinom su bile lutalice ili psi koje ljudi drže po dvorištima i u pravilu zapovjedničko i suvereno ponašanje su dovodili do toga da zbrišu na sigurnu udaljenost. Evo već 11 godina skupljam fotografije ugriza i krvavih rana. Od  kada je imao 4 mjeseca pa su ga napala dva psa lutalice daleko veća od njega, do toga da ga je napao čopor lutalica, neka zvijer mješanac nj. ovčara koji je trčao za gospodarom koji se vozio na motokultivatoru,  zlatni retriver mog prijatelja i taj pas doslovno podivlja dok vidi mog. Posljednji fight je bio nedavno. Tjerala se kuja koja je prevelika za mog psa, inače su prijatelji pa smo njezin vlasnik i ja u parku puštali da se izmaraju. Pukim slućajem je baba u invalidskim kolicima naišla sa žutim labradorom koji je moj prijatelj i nikada nije niti zarežao na mog psa. Sada je bila takva situacija da se sjurio, odbacio mog s kučke i kad je ovaj zarežao jednostavno se masom bacio na njega i zgrabio ga za vrat, a moj pas nema niti 10 kg. Udarac nogom u rebra uz viku bio je dovoljan da se povuče. I sada on meni priđe da ga pomazim, ne mjerka mog psa ali zato mome naraste grba na leđima i uporno se nastoji odmaknuti što dalje.
Djelić foto dokumentacije. Od rana na psu do rana na mojim rukama dok sam ga branio.

Bezbrižno smo šetali kad je neki izletio iz dvorišta.



Ovo je bilo ružno. Stvorila se velika kesa limfe pomiješane s krvlju, a snimka je napravljena kada je već bilo izvjesno da će dobro proći.



Ubodna. Više ne pamtim od koga.



Pet nevelikih lutalica. Dobio je ugriz sa strane s koje se nije mogao braniti.



Jedna od ozbiljnijih od posljednjeg napada labradora. Već sam mislio da će biti većeg šivanja. Inače vidi se da je star pas. Sijedih dlaka kao na staru čovjeku.



Moja ruka nakon sanacije antiseptikom iz neke zaboravljene zajedničke obrane.



Hehe. Ugrizao me čak i maltezer. Skočio je prema mome i ja sam postavio ruku. Vide se svi zubi u krugu ali me samo malo uspio probiti.

Hombre, inače su Jack Ruseli vražji pasi, nema veze šta su mali, terijerska je to krv. Ovi tvoj je valjda na tebe miran.

Gadno,ali opet pogledaj ovo
Ne verujem da mozes onako ubaciti kjera u kantu,ali prsti u oci,voda,namotana jakna oko ruke ipak moze da da nesto vremena za plan....
Ako se slazete da uzmemo ovakvog bullmastifa za Worst case scenario

Ljudi su se i od medveda golim rukama branili....

Istina,al ko ko kaze da sam ja covek?

ivo je napisao/la:Hombre, inače su Jack Ruseli vražji pasi, nema veze šta su mali, terijerska je to krv. Ovi tvoj je valjda na tebe miran.

Ovo je kratkodlaki foxterier i sve je osim miran. Kako su malo došle godine usporio je ali je još uvijek terijer.

Evo jedno moje iskustvo...

Preko 10+godina sam uživao u drštvu Border Coli-a.
Bllizu moje kuće je čovjek držao Rotvailera u dvorištu koji je bio lud na ljude a na životinje bi totalno podivljao, tome je vjerojatno pogodovalo to šta je odraso sa nekim malim abnormalno živčanim psom koji bi lajao na sve šta se kreće ali kada bi se njemu neko približio ovaj bi odma pobjego.
Jedan dan sam prolazio pokraj dvoriša sa prijateljem i svojm psom, u trenutku prolaska sam primjetio da su vrata od dvorišta otvorena, ubrzao sam korak i požurio da nas Rot slučajno ne vidi, ali je bilo pre kasno.
On je dominantno u par polu skokova došao do nas, na šta sam ja odma pustio psa jer se napikiro na njega, a Border Coli užasno ponosan pas se odma zaletio na njega.
Nakon par trenutak "tuče", Rot ga je bez puno problema savlado i stisno Colia na zemlju i odozgora ga grizo di je stigo, normalno čim mi je pas malo jače zacvilio nisam mogo više gleda i zaletio se punom snagom kolko sam mogo sam ga udario po rebrima (šut ko u nogomentnu loptu) a on nije ni trepnuo....
Bio je to "king" primjerak Rota ali sve jedno... nakon toga je sam otišo...
Kasnije me frend pitao šta bi napravio da je krenuo na nas, reko sam mu nemam pojma....

Kod ovih situacija na videu, kada pas grize, treba računati na još jednu stvar, pas kada osijeti da gubi zagriz (grip) na onome šta grize u trenutku otpusti pa ponovo ugrize...

Fretov pokojni rotweiler je bio jako krvoločan, jednom se okrutno zaletio na klupko vune !!!

Branimir76 je napisao/la:Ljudi su se i od medveda golim rukama branili....

U ovo neću ni ulaziti jer mogu reći da imam iskustva s medvjedima...

@Ikarus,da. To je ono na što ciljam i što govorim. Glede pseće naravi kad napada da ga možeš mlatit koliko te volja (osim ako je u pitanju maltezer i sl pasmina),ali taj ne odustaje dok god se ne razdvoje psi totalno. A za takve vlasnike s puštenim psima,pogotovo ako znaju da je pas takav i još otvorenim dvorištem,takve bi trebalo kazneno gonit.

ivo je napisao/la:Fretov pokojni rotweiler je bio jako krvoločan, jednom se okrutno zaletio na klupko vune  !!!

...i na kraju izvukao deblji kraj!!

Rus (poskok) je napisao/la:

Branimir76 je napisao/la:Ljudi su se i od medveda golim rukama branili....

U ovo neću ni ulaziti jer mogu reći da imam iskustva s medvjedima...

@Ikarus,da. To je ono na što ciljam i što govorim. Glede pseće naravi kad napada da ga možeš mlatit koliko te volja (osim ako je u pitanju maltezer i sl pasmina),ali taj ne odustaje dok god se ne razdvoje psi totalno. A za takve vlasnike s puštenim psima,pogotovo ako znaju da je pas takav i još otvorenim dvorištem,takve bi trebalo kazneno gonit.

Zna se, nije opasan pas nego vlasnik. Može bullmastiff od 70kila bit miran ko janje, a isto tako može zaklat vola. Ali mislim da ono što je čovjek mislio pri pokretanju teme nisu baš psi sa poznatim vlasnikom i poznatom dresurom (odnosno manjkom iste).

Psi su od zivotinja chovjekovi najbolji prijatelji ali i neprijatelji (neuspjela bjezanja iz logora npr )     Ako vas napadne chopor ili jedan pas ako imate mogucnosti  i priliku da se sklonite uradite to  Za mene je najbolji nacin ako me napadne da krenem brzo uzimati kao kamen ili nesto sa zemlje vecinom, nakon toga ustuknu ili bjeze  Mozemo ih i gadjati ako ono prvo nije dovoljno ako nam to neuspije  vecinom  to dolazi kod vecih rasa ili kad nas iznenade,, mozemo jednostavno zauzeti gard,, slabija noga lagano naprijed  i biti sasvim mirni bez obzira na sve osim ako nas ugrize onda udarac jachom nogom slijedi  Drzite ih uvijek na oku ali izbjegavajte direktan kontakt ochima  osim ako nepoznajete tehniku smirivanja psa pogledom....Ako je pas dresiran da ugrize bez obzira na sve i nahushkan od vlasnika onda ostaje borba  kako znate i umijete,,,

Da se i ja malo uključim u temu sa mojim iskustvom.
Prije Domovinskog rata stric je imao njemačkog ovčara koji me nije mogao smisliti, kada bi me ugledao jednostavno bi podivljao. Otac me poslao kod strica po neki alat međutim stric je bio u zadnjem dvorištu i nije čuo moje dozivanje, a alat se mora donijeti. Skupio sam hrabrosti i polako ušao u dvorište te laganim korakom krenuo ka drugom djelu.Došao sam na pola puta te ugledao ovčara kako leži ispod čempresa kad me snimio počeo je izbacivati zemlju ispod sebe da se ustane. Dao sam se u takav bijeg da sam u šubu preskočio kapiju visine 2 metra, a dotični se zabio u istu. To je bio toliki udarac da je stric čuo u drugo dvorište i odmah je dotrčao, a ja blijed kao kreč. Nedugo zatim na pseću nesreću nije preživio rat pala je granata i ostao je samo komad lanca.
Od tog trenutka imam strah od velikih i borbenih pasa.
Još se grozim kada u šetnji vidim rota ili pitbulla kako šeću bez brnjice i povoca, a vlasnik viče neće on ništa (u strahu su velike oči ) . Ili kada nježniji spol vodi psa a isti težak kao ona sama. Pa ljudi moji kada bi taj pas krenuo na drugog pa odvukao bi gazdaricu kao  perce.Ovo je samo moje objektivno mišljenje i do sada nisam imao neugodnih iskustava.
Pse obožavam i u fazi sam nabave jednog Westy terriera jer živim u 57 m2 sa troje djece pa za većeg psa nema mjesta.
Ja se držim one stare izreke: koga zmija ugrize taj se i guštera boji
Možda se uz svog psa oslobodim strah što bi i volio.