20 dana Velebita

Bez puno planiranja pao je dogovor sa prijateljem da krećemo na Velebit prvi dan čim nam vrijeme dopusti.
I tako je došao dan polaska 12.07. iako vremenska prognoza nije bila obecavajuca za sljedeća 3 dana odlučili smo da je vrijeme da krenemo u avanturu   
Nažalost prije polaska otišao je moj fotić olympus koji isto nije nešto tako da sam uzeo neki stari benq sa malo memorije + imali smo mobitele( ja neku stariju nokiu a frend neki noviji model nokie tako da ipak imamo neke fotke.)

Hvala Goxxonu na sređenom prijevozu od Otočca do mjesta Krasno!
Busom smo došli do Otočca te autom produžili do Krasnog a nakon pive krećemo u poslijepodnevnim satima pješice prema Zavižanu.


Krasno, početak putovanja.






Treba malo prigristi a i olakašti teret na leđima.


Za desert, šumske jagode.


Dolazimo do Babić siće, ulaza u nacionalni park Sjeverni Velebit. Pošto dolazimo nešto iza 20h blagajna ne radi. Odlučujemo prespavati u napuštenom objektu odmah pored naplatne kuće.


Napušteni objekt, kuća...


Smještaj. Nije 5 zvjezdica ali imamo krov nad glavom pošto je tijekom noći počela i lagana kiša.


Parking ispod Zavižana.




Pogled od Zavižana.


Zavižan.


Prvi susret sa poskokom.


Unutrašnjost Zavižana.


Pogled prema kapelici u daljini.


Kroz dalekozor.


Treba nešto i popit za snagu.


Heliograf pored Zavižana.


Ulaz u velebitski botanički vrt.
Taj dan kada smo došli i jutro drugi dan obišli smo Velebitski botanički vrt, Veliki Zavižan 1676m, Balinovac 1602m, Zavižanski pivčevac 1676m, Vučjak 1645m te Vukušić snižnicu.




Balinovac.




Prvić kroz dalekozor.









Zavižan pred večer.


Vukušić snižnica.


Snijeg je na dnu tijekom cijele godine.




Zavižanski pivčevac 1676m.


Idemo Premužićevom stazom do Rossijevog skloništa.






























Rossijevo sklonište.




U Rossijevom skloništu zadržali smo se 2 noći.




WC u blizini.










U blizini Rossijevog.






Na ulasku dočekao nas je domaćin.


Poruka od Karlovčanki koje smo sreli na Zavižanu, imaju sličnu rutu kao mi ali idu puno brže, mi smo si uzeli dosta vremena za obilaženje.



Unutrašnjost skloništa.








Pogled kroz prozor na katu.





Drugu noć imali smo posjetu. Pustolov Robert iz Njemačke a živi u Francuskoj. Prošao je cijelu Europu pješice, voli lutati u divljini ne voli gdje ima previše ljudi jer kaže gdje su ljudi tu su i problemi. Iako je htio prespavati negdje vani, nagovorili smo ga da prenoći u skloništu. Frend i ja smo ga među sobom zvali Dersu Uzala   Čovjek ima 47 godina, tko bi rekao.





Homemade kuhalo od Roberta.




Večera!!!






Sljedeće jutro spremamo stvari i sklonište te ostavljamo stvari u skloništu i vraćamo se prema Gromovači nakon Gromovače dolazimo po stvari i nastavljamo Premužićevom prema Alanu.















nastavak slijedi uskoro... reportaža će biti malo poveća!

Predivno!

Svaka čast, zavidim Vam.

Krećemo dalje Premužićevom prema Alanu.
Usput obilazimo Crikvenu 1641m i Krajačev Kuk 1659m.








Malo kroz šumu.








Prilikom silaska sa Krajačevog Kuka nailazimo na bebu poskoka a 3 min poslije na stazi na još jednog ali dosta većeg.
















pl. kuća Alan


Treba malo i odmorit.


Unutrašnjost Alana.






Idemo preko Buljme natrag na Premužićevu pa prema Ograđenici.


























Krenuli smo poslijepodne sa Alana tako da nas evo taman pred večer na Ograđenici.



nastavak slijedi...

veri najs Bobo!!! jbt kolko toga mi nismo vidli od one magluštine zadnji put...
ajde, guštam se na nastavak...

Karimat i vreća odlično će doći za stavit a dasku. Ukupno 4 ležaja.


Pogled sa Ograđenice.




Krijesnica.


Sljedeće jutro. Ograđenica. Okolina i unutrašnjost.










Spremnik sa kišnicom.


Ruševina pokraj Ograđenice.







Dalje nastavljamo preko Šatorine do Kugine kuće, malo odlazimo sa Premužićeve staze ali kasnije se opet spajamo na jednom djelu.


























Pogled sa Šatorine.









Kugina kuća






Nekakvo ludilo me hvata već   


Unutrašnjost Kugine kuće.










Stariji trag od mede u blatu u blizini Kugine kuće prema izvoru.

Prespavali smo jednu noć u Kuginoj kući te sljedeće jutro bez stvari zaputili se na Laktin vrh i onda nazad u Kuginu po stvari te pravac Skorpovac.


Jama na putu prema Laktinom vrhu.


Vruće je, treba malo potegnut iz dude   



Pogled sa Laktinog vrha.



Nastavak slijedi...

Uuuuufff, dečki, svaka čast! To se zove šetnjica

Od Kugine kuće do Skorpovca ima svega 1h hoda, nama je trebalo nešto više jer smo negdje krivo skrenuli na jednoj livadi tako da smo si malo produžili put.




Skorpovac






Okolina Skorpovca






Malo pogačica da se nađe za put.
















Imamo posjetu.














I konji su u blizini.








Unutrašnjost Skorpovca. Spavaona.


Kuhinja i boravak. Mjesto je odlično za malo duže proboravit.















U Skorpovcu smo boravili sami i to 3 noći. Nisam očekivao da će biti prazan pošto je bio vikend. Planirali smo ostati 2 noći ali je jedan cijeli dan padala kiša tako da smo ostali jop jednu noć više. Odlično sklonište!!!

Dalje krećemo prema Budakovom Brdu, Bačić Kuku te prema Baškim Oštarijama.

nastavak slijedi...

O Bobo Puh.....moj duboki naklon

20 dana? Skidam kapu

Bome, svaka čast ekipi iz "Sv.Šimuna", stalno se dobro radi na skloništu (!) i savjesno održava... kapa do poda 80

evo malo zanimljivih podataka o Robertu kojeg ste sreli u Rossijevoj..

ovaj neobični čovjek, Švicarac, po imenu Robert, krenuo je pješice, isključivo preko planina, sa jednim ruksakom, 12.05. ove godine iz Švicarske, preko talijanskih, austrijskih, slovenskih Alpa, da bi zatim prepješačio planine Hrvatske, a potom i cijelu Bosnu.
Do sada je napravio oko 2000 km, prosjek mu je 35-40 km dnevno
Plan mu je da stigne do Grčke do 11.mjeseca, kada počinje berba maslina na imanju njegovog prijatelja. Veli, prezimit će od Sicilije, južnom Italijom do Rima, i u proljeće 2015.-te dopješačiti do početne pozicije u Švicarskoj, od kuda je krenuo 12.05. Ukupan put procjenjuje, bit će dug ne manje od 5.000km i ne više od 6.000 km.
srela ga je ekipa vraćajući se sa treking utrke na granici sa Crnom Gorom

Odlične fotke
Svaka čast na ovome, skidam kapu !!

Na vrhu, Budakovo brdo.




Idemo u smjeru Bačić kuka.










Ja sam ostao malo niže kod žiga a frend je išao skroz do vrha, ima i sajla i klinova pa se nisam htio okušavati.








Pogled sa Bačić kuka.
























Spuštamo se sa Bačić kuka i krećemo u smjeru Baških Oštarije tj prema pl. domu Prpa.












Unutrašnjost pl. dom Prpa.







Prpa nas je dosta spasio, osim sto nas je na dočeku ponudio rakijom, dao nam je kada je čuo kakav smo put naumili još hrane za put, konzerve ribe, slanine, kruha i punu vreću onih tableta/bonbona gožđanog šećera.
Gožđani šećer nas je doslovno spasio na daljnoj ruti  
Hvala Prpi na gožđanom šećeru i ostalome!

Autom nas je u jutro oko 08:00 odveo do početka VPP-a da bezveze ne gazimo po cesti.
Tu se nastavlja naš put od Baških Oštarija prema Šugarskoj Dulibi. Meni najteži dio, piše 7:30 h hoda al nama je trebalo dosta više pošto smo brali gljive u šumi i dosta odmarali.


Šugarska Duliba 7:30 nama oko 10h možda i više  

edit: nastavak slijedi...

Bravo dečki. Ovo je odmor za oči.

Što bi tek bilo sa ste imali fotoaparate.....  

Bravo Bobo! nisam očekivao da ćeš se vratiti pa sam se potajno nadao da ću ti se brinuti o Matei, ali eto ići ćeš ti opet na Velebit.
p.s. zato sam ti i sredio prijevoz od Otočca za Krasno.
p.p.s. ovim putem te javno odlikujem ordenom ličkog medvjeda!

Velebite vilovito stijenje po tebi se junak Bobo penje.    Bravo kolega. Dugo nisam vidio ovako dobru reportažu.   Kad će nastavak?

Nastavljamo dalje u smjeru Šugarske Dulibe.








Ima dosta penjanja i spuštanja, ali mi smo dobro prošli jer nije bilo vruće.











Ulazimo u šumu, dosta dug put.






Vidi se lagani umor   








Mi se odlučujemo za put kroz Ramino korito.














Treba nešto i pojesti    SAAALOOO MAŠČOBAAA ENERGIJAAA   










Tu nas je uspon dosta umorio iako ne izgleda strašno ali sa ruksacima natovarenim je svaki uspon težak  


























Krug, ne u žitu neg u stijeni.















Bližimo se Šugarskoj Dulibi nakon cijelodnevnog hodanja.










Šugarska Duliba.




Unutrašnjost.



Tu smo prespavali jednu noć


Pogledi od Šugarske Dulibe.










Vrganji koje smo putem brali.




Nismo ložili vatru pa malo plina da pustimo, neka se i on malo potroši.


Večera, neki bućkuriš sa gomilom vrganja, malo riže, juha iz vrećice kao temeljac, malo slanine i začini.




Jama u blizini šterne.








Dalje krećemo u smjeru Stapa odnosno Tatekove kolibe, odlučili smo ići preko Jelove Ruje, tek sam kasnije skužio da je Panos napušten.

Nastavak slijedi...

kolega skidam ti kapu do poda, odličan izlet

ovih dana baš tražim nekog da odemo do Vaganskog vrha iz Paklenice al za sad nema zainteresiranih, svi vele da je prenaporna tura za jedan dan

Dravman je napisao/la:kolega skidam ti kapu do poda, odličan izlet

ovih dana baš tražim nekog da odemo do Vaganskog vrha iz Paklenice al za sad nema zainteresiranih, svi vele da je prenaporna tura za jedan dan

dobro ti vele.

od doma na paklenici je vaganski na jedno 8h hodanja.

i malo manje natrag.

preuzetno za ovo doba godine, ukoliko nemaš vanserijsku kondiciju.

dobro veli Frenky, nama je trebalo cca 7h od ulaza u nacionalni park do Struga . meni je ta tura super, ali treba malo stati i uživati, jer je kraj divan. šteta je to brzo prepješačiti. prespavali smo na Strugama i sutradan lagano do Vaganskog cca sat i 20 min.

Krećemo dalje u smjeru Stapa odnosno Tatekove kolibe preko Jelove Ruje.
Nažalost nismo prešli preko Velikog Stolca već smo ga obišli, ali smo uz put posjetili Debeli Kuk prije Tatekove kolibe.


Nastavljamo...











Tu se ide za Panos ili za Jelovu Ruju, mi skrečemo za Jelovu Ruju.


Jelova Ruja, napušteni objekat, tu pored na puteljku smo uzeli pauzu za ručak.








Jama na putu prema Debelom Kuku.


Prijatelj se spustio unutra.










Penjemo se na Debeli Kuk, nije lako   


Na Debelom Kuku, pogledi s vrha.































Silazak sa Debelog Kuka.


















U podnožju D. Kuka nailazimo na poveće primjerke vrganja.




Evo i jedan mali, puževi su imali gozbu.


Tatekova koliba.










Unutrašnjost Tatekove kolibe.









Tu smo ostali dvije noći da se malo odmorimo i uživamo. Drugi dan su nas posjetili Belgijci (2 lika + žena) koji pješaće organizirano od nekog gradića u Belgiji do Istanbula, samo ih par ide cijelu rutu od 3400 +- km Još dvojica su upala tijekom noći oko 02h. Nije ugodno kada netko pokušava ući u kućicu u 02h u noći   


Improvizirana kuhinja na otvorenom.


Treba nešto i složiti za večeru. Koliko mi je ostalo u sjećanju : špageti + vrganji u umaku od koncentrirane rajčice + dalmatinski začini.


Drugi dan u Tatekovoj, ja sam ostao sa Belgijcima dok je prijatelj otišao u obilazak.


U blizini kolibe. Pumpa.





Nastavak slijedi...

Obilazak, okolica Stapa.











Stapina














































Neobična Alien glava.


Dalje krećemo u smjeru Velikog Rujna.

Nastavak slijedi...

edit: izbrisao zadnji dio reportaže pa podignuo sa drugog acounta u nadi da će i ostale slike proraditi tj da ću pasti ispod limita.
Ako ne proradi onda ću morati čekati neko vrijeme da se slike oporave jer mi se neda nanovo dizati cijelu reportažu.
Nastavljam sa reportažom dalje...

super, šteta što niste išli na Kamenu galeriju..

Još nije gotovo, kamena galerija tek slijedi u nastavku...  

odlično, već sam mislio da ste je zaobišli   

Sad vidim da sam dostigao neki limit na photobucket-u! Ima li tko neki savjet kako da se opet vide slike a da im ne plaćam za taj limit.
Znam da se nešto slično dogodilo Navigatoru?
Opcija je da otvorim novi account i stavljam sa njega slike ali kaj da radim sa ovima koje sam stavio sa sadašnjeg accounta? Da izbrišem par slika sa zadnjeg dijela reportaže pa će se onda vidjeti ostatak ako dođem ispod tog limita?
Neda mi se bome sve ispočetka slagat sa novog accounta, barem samo da nastavim.
Dajte neki savjet tko ima iskustva! Pomažite!

Bobo je napisao/la:Sad vidim da sam dostigao neki limit na photobucket-u! Ima li tko neki savjet kako da se opet vide slike a da im ne plaćam za taj limit.


Znam da se nešto slično dogodilo Navigatoru?
Opcija je da otvorim novi account i stavljam sa njega slike ali kaj da radim sa ovima koje sam stavio sa sadašnjeg accounta? Da izbrišem par slika sa zadnjeg dijela reportaže pa će se onda vidjeti ostatak ako dođem ispod tog limita?
Neda mi se bome sve ispočetka slagat sa novog accounta, barem samo da nastavim.
Dajte neki savjet tko ima iskustva! Pomažite!

obradi fotke s PIXresizerom...i digni ih ručno..ne budi lijen

Nije do prostora na photobucketu već neki mjesečni limit za stavljanje na blogove, forume itd... izgleda da sam ga prekoračio pa su mi maknuli slike. Probat ću zadnji dio reportaže izbrisat pa poćet stavljat slike sa novog accounta-a možda to upali. Valjda će maknut taj limit ako izbrišem zadnji dio reportaže pa stavim sa drugog accounta.