Specijalizirano oružje za preživljavanje

Već je bila tema koja se bavi kratkocijevnim oružjem za preživljavanje, i više njih, pa bi se ovdje bavio samo specijaliziranim oružjem. Na ogromnom američkom tržištu postoje različiti tipovi oružja, pa tako i oružje za preživljavanje. No, kakva bi uopće bila namjena otužja za preživljavanje? Nije li na neki način i svako lovačko oružje ujedno i oružje za preživljavanje u divljini?

Dakle, oružje za preživljavanje bi podrazumjevalo ono koje zadovoljava sve ili barem neke od  slijedećih zahtjeva:
• Lagano
• Pouzdano
• Osigurava dovoljnu razinu zaštite od mogućih ugroza
• Kalibar koji je široko rasprostranjen i dostupan
• Gabaritno maleno
• Jednostavno za nošenje
• Jednostavno za rukovanje
• Mehanički i hidro otporno
• Dobro za lov
• Da može koristiti streljivo za signalizaciju
• Da se može koristiti kao alat za potrebe preživljavanja

Najbolji predstavnik oružja za preživljavanje zapravo uopće ne dolazi iz SAD-a, nego iz Rusije (preiznije: SSSR-a). To je TP-82, oružje projektirano za kozmonaute. Da ne bude zabune, to nije oružje namjenjeno za samoobranu od aliena, nego je projektirano za preživljavanje u svim mogućim uvjetima na Zemlji u slučaju da kozmonauti ne slete na predviđenu lokaciju.Zanimljivo je kako je ovo jedino oružje koje ispunjava sve prije navedene uvjete  (dobro, osim kalibra).



Ovo oružje razvijeno ranih 80-tih, zapravo spada u čudnu kategoriju tipa Contender – veliki pištolj s puščanim streljivom. U pušku se pretvara dodavanjem improviziranog kundaka koji je u stvari mačeta. Da mačeta u hladnim uvjetima ne stvara probleme strijelcu, preko nje se postavlja izolacijska cerada koja se pričvršćuje na čičak.



Oružje je tipa drilling – dvocijevna sačmarica plus još donja karabinska cijev. Sačmarica je kalibra 32. Projektanti su uzeli ovaj arhaični kalibar jer su smatrali da je dovoljno velik za lov na manje ptice, a pri tom je najmanji mogući dovoljan za tu namjenu iz kratkih cijevi (30 cm). Osim toga, postoje u kompletu i patrone sa svijetlećim raketama.




Karabinska cijev je 5,45 x 39, standardni sovjetski puščani metak, opet, najmanji mogući, a da ima zadovoljavajući učinak na cilju u potrebi samoobrane ili lova na sitnu divljač. Ukupna duljina oružja je 36 cm, odnosno 67 cm u karabinskoj inačici s kunadkom od mačete. Težina smaog oružja je 1,6 kg, s mačetom kao kundakom 2,4 kg.



Za nošenje ovoga se koristi opasač s futrolama za streljivo, 10-tak komada po svakoj cijevi + još 10-tak komada  svijetlećih patrona.

Sauer M30 Luftwaffe survival drilling

Otac ovog tipa pušaka za preživljavanje je Sauer M30, prerađena lovačka (također survival drilling) puška napravljena za potrebe pilota Luftwaffe tijekom njemačke kampanje u Africi. Koristi značajno jače streljivo od prije opisane TP-82: sačmene cijevi kalibra 12 i karabinski kalibar 9.3x74R. Ova kombinacija je pokrivala mogućnosti lova od ptica do lavova, ali i za samoobranu.



Oružje se držalo u aluminijskom kovčegu s 20 metaka za karabin i 45 patrona, ukupne težine 15 kg. Sama puška je duga 107 cm (cijevi 65 cm) i teška 3,4 kg.

Zanimljivo je kako u standardnoj opremi sovjetskih pilota pored Makarova, stoji i ova mačeta iz kompleta TP-82:

Da ne bi zlobnici rekli da i ranije nije bilo takvih oružja:



, ali ovome nije temeljna namjena preživljavanje.

Springfield Armory M6 Scout

Američki predstavnik pušaka za preživljavanje je M6 Scout. To je puška projektirana za potrebe USAF-a, odnosno zračnih snaga SAD-a. U toj namjeni se koristila od kasnih 1950-tih do ranih 1970-tih, a nakon toga u komercijalnoj prodaji do 2008. I dalje se proizvodi, naka mala tvrtka.



Kao i kod prethodnih pušaka, i ovdje je riječ o kombinaciji sačma i karabin, ali sada samo s jednom sačmenom cjevi. Čitava je metalne konstukcije. Sačmeni kalibar je 36, odnosno američki .410, dok je karabinski .22 Hornet (u komercijalnim verzijama to je .22 LR). Streljivo je pohranjeno u kundaku. Kod novih verzija remen za niošenje je pleteni parakord (pleteno kao narukvice), a njime se omota i cijev.

Kolega Poljičanin, 5,45 X 39 - "standardni sovjetski puščani metak" ? Prvi put čujem. Dajte malo o tom, molim vas.

ivo je napisao/la:Kolega Poljičanin, 5,45 X 39 - "standardni sovjetski puščani metak" ? Prvi put čujem. Dajte malo o tom, molim vas.

Standardni je jer spada u standade koji se koriste za puške. Isto tako je i 7,62 standardni i mislim da bi za klasične puške to bilo sve. Rusi su proizveli, i proizvode Kalašnjikove u kaibru 5,45x39 s tim da imaju još proizvođača koji taj kalibar imaju na puškama.

@Ivo: kada je NATO pakt uveo standardni puščani metak 5,56mm, onda je Varšavski pakt uveo 5,45mm (bivši je bio 7,62). oba saveza su uvodila metke manjeg kalibra kao standard, zbog ubojitije moći (tane se "kotrlja" u mesu i radi veću štetu)

Po uzoru na zapadni 5,56 x 45, SSSR je započeo s razvojem ovog metka i puške. Tako je nastao 5,45 x 39 i puška AK 74. Prvi predprodukcijski primjerci puške u na testiranjima u postrojbama tijekom 1973. i 74., da bi puška bila službeno uvedena 1974. po čemu je i dobila oznaku. Od tada pa nadalje, službeni metak SSSR-a je 5,45 x 39, 7,62 x 39 je na odlasku i započinje prenaoružavanje tom puškom i tim metkom. To je doba Brežnjevljava vladanja, okoštalih ekonomskih prilika, pa je, zbog velikog financijskog pritiska, uvođenje relativno sporo: procjenjuje se da je do 1976. proizvedeno samo 250 000 komada, ali već do 1978. se procjenjuje da ih je proizvedeno dopunskih 750 000. Proizvodnja zahuktava pa ih je do 1981. proizvedeno još 1 500 000, do 1984. još 3 500 000. Vrhunac proizvodnje je 1985. sa 4 000 000, a do raspada SSSR-a još novih 6 500 000. S proizvodnjom pušaka, uglavnom je zaustavljena proizvodnja streljiva u kalibru 7,62 x 39 za potrebe SSSR-a i prebačena je na proizvodnju streljiva u kalibru 5,45 x 39. Ovaj kalibar pruzima i Varšavski pakt, pa tako 1981. započinje proizvodnja pušaka i streljiva u Istočnoj Njemačkoj, a onda i u ostalim zemljama, a ovaj istočnonjemački je u nas tijekom rata bio najzastupljeniji.



Borbenu promociju je imao u Afganistanu, i do sredine sovjetske epizode rata u toj zemlji sovjetska vojska je naoružana isključivo ovom puškom. Ista se rijetko viđa na slikama muđahedina (a zapad je uglavnom imao njihove slike) jer su rijetko zarobljavane od sovjeta, oni su imali žrtava, ali rijetko su prepuštali tehniku. Glavnina oružaj je došla zarobljavanjem od vladinih snaga, ista priča kao i danas istoj zemlji, a oni su bili naprižani s AK 47 ili AKM 47.



5,45x39 vs 7,62x39

Prije spomenuti M6 Scout je imao i svog djeda: M4 Survival Rifle

M4 je repetirka razvijena tijekom II SR za potrebe zrakoplovstva kako bi oborenim pilotima omogućio lov za prehranu za potrebe preživljavanja, ali je produkcija započela tek 1949.



Konstrukcija je rudimentalna, isključivo metalna, s uvlačivim žičanim kundakom. Cijev je duljine 36 cm, a sama puška je teška 1,8 kg. Kalibar puške je .22 Hornet. Repetiranje je kao kod klasičnih repetirki tipa G98, spremnik je odvojivi, s 4 metka. Rukohvat je izveden jako jednostavno, žičanim okvirom.



Zanimljiv je i završetak vojne karijere ove puške, početkom 1950-tih: puške su završile na civilnom tržištu, ali zbog zakonskog ograničenja duljine cijevi, cijev im je skraćivana za nekih 5 cm. Dio pušaka je završio i u rukama čuvara nacionalnih parkova (u SAD-u to je jedna od rijetkih saveznih ustanova).

Ako je M4 bio djed M6, onda bi ova puška trebala biti otac: Armalite AR-5.



Zapravo, iako je u službu ušla 1956. jedva možemo reći da je bila ikakav pomak u odnosu na M4 – dodan je kundak i to bi otprilike bilo sve. Čelik su zamijenili aluminij i plastika. Zato se i nije dugo zadržala u službi (zapravo je jako malo primjeraka i ušlo u službu), zamijenila ju je M6.

Tvrtaka Armalite, poznata po svojoj najpoznatijoj jurišnoj puški M16, koja se, kako je već spomenuto, probila se puškom AR-5 na tržištu.

1959. na  civilnom tržištu je ponudila model M7, odnosno AR-7, unaprijeđenu inačicu AR-5, poluautomatsku pušku za preživljavanje, ali u kalibru .22 LR. Nije se probila u USAF, ali je zato imala uspjeha na civilnom tržištu, gdje se reklamirala i prodavala kao puška za preživljavanje namijenjena opremanju brodova, vozila i zrakoplova. Nakon Armalitea, promijenilo se nekoliko prozivođača, a svaki je dodao neku izmjenu.



Danas je proizvodi tvrtka Henry Repeating Arms Co. U njihovoj inačici čitava se rastavi i spremi u kunak.









Međutim, neuspjeh na US vojnom tržištu donekle je kompenziran proidajom ove puške za ratna zrakoplovstva Argentine i Izraela. Izraelci su napravili određene modifikacije, vratili su se natrag na ideju uvlačivog kundaka i rukohvat zamijenili novim, inspirirani rukohvatom jurišne puške FAL.

Stoner 63A Survival Rifle– puška za preživljavanje koja to nije postala



Konstruktor puške M16 Eugene Stoner, ujedno i konstruktor AR 5 i AR 7, nakon uvođenja puške M16 u naoružanje OS SAD, suočio s s jednom zanimljivom činjenicom: zbog opruge koja se nalazi u kundaku, nije moguće napraviti M16 s prekopnim kundakom. Kako se od puške za preživljavanje očekuje, u prvom redu, kompaktnost - koju on s M16 nije mogao postići, projektirao je novu pušku - Stoner 63 Survival Carbine. Sada je izmjenama konstrukcije postigao mogućnost preklapanja kundaka, pa se s 93 cm oružje skrati na 67 cm. Puška je teška 3,6 kg, kalibra 5,56 x 45. Spremnik je povećan na 30 metaka. U konačnici, puška nije prihvaćena u toj namjeni, ali su je u izmjenjeim inačicama, koristile specijalne postrojbe u Vijetnamskom ratu.

Zanimljivo je da povlačenjem M6 iz uporabe nije razvijena nikakva nova puška za preživljavanje koja bi je zamijenila, nego je pilot oslonjen na pištolj kojeg nosi kao osobno naoružanje. Također, zanimljivo je kako piloti time nisu baš najzadovoljniji. Isto tako, zanimljivo je kako se za puške za preživljavanje koristio .22 LR, poprilično anemičan kalibar, kojim lovina u slučaju preživljavanja mogu biti manji sisavci, poput zeca ili ptica (samo ako su na zemlji, naravno), a samoobrana moguća najviše od bijesne lisice. Uz to, kako zrno nema košuljicu cijev je podložna pljanju olovom (istina, nije predviđena ni neka velika količina streljiva da bi to bilo nešto problematično).

Inače, za pilote civilnih zrakoplova nad Aljaskom obvezna oprema uključuje kit za preživljavanje i paljbeno oružje (citat):

1. The minimum equipment to be carried during summer months is as follows: (for all single engine and for multiengine aircraft licensed to carry 15 passengers or less)
a. food for each occupant sufficient to sustain life for two weeks
b. one axe or hatchet
c. one first aid kit
d. one pistol, revolver, shotgun or rifle and ammunition for same
e. one small gill net and an assortment of tackle such as hooks, flies, lines, sinkers, etc.
f. one knife
g. two small boxes of matches
h. one mosquito headnet for each occupant
i. two small signalling devices such as colored smoke bombs, railroad fuses or very pistol shells, in sealed metal containers

Garcia Bronco .410 Single-Shot Take-Down Survival Rifle



Ova zanimljiva puška proizvođena je tijekom 1970-tih godina u SAD-u. Aluminijski okvirni kundak joj daje težinu od 1,6 kg. Cijev je duga 46 cm. Izrađivala se u kombinaciji jedna cijev sačma (kalibar .410), a druga .22 magnum (ali i .22 LR). Reklamirala se kao puška za preživljavanje, a bila je popularna kod izletnika. U starijoj inačici nema cijevi kalibra .22 (ni LR ni magnum).

Konstrukcija je jednostavna, cijevi se mogu odvojiti. Povlačenjem prednjeg okidača odbravljuje se cijev i zakreće u lijevo.

[quote="poljičanin"]Zanimljivo je da povlačenjem M6 iz uporabe nije razvijena nikakva nova puška za preživljavanje koja bi je zamijenila, nego je pilot oslonjen na pištolj kojeg nosi kao osobno naoružanje. Također, zanimljivo je kako piloti time nisu baš najzadovoljniji. Isto tako, zanimljivo je kako se za puške za preživljavanje koristio .22 LR, poprilično anemičan kalibar, kojim lovina u slučaju preživljavanja mogu biti manji sisavci, poput zeca ili ptica (samo ako su na zemlji, naravno), a samoobrana moguća najviše od bijesne lisice. Uz to, kako zrno nema košuljicu cijev  je podložna pljanju olovom (istina, nije predviđena ni neka velika količina streljiva da bi to bilo nešto problematično).


ovo si mi skinuo sa tipkovnice, da ne kažem jezika, iako nisam komentarima htio kvariti ovo zanimljivu temu.

0.22LR kalibar je stvarno neozbiljan.

nekoliko zamki je svakako efikasnije za preživljavanje od ovih puškica.

ona ruska sprava sa vrha teme je još ajde, de..

Za lovit žabe i kokoši, sasvim dovoljno.....  

Inače, jako zanimljiva tema...i konačno nešto novo;
nadam se da ima još...

da moram nedajbože birati oružje za preživljavanje, moj izbor bi bio ovako nešto:

Dobra tema, ali ja ipak smatram da je malokaliberka daleko najbolji izbor i čak neki lovači luk,

Kao "allaround" oružje za preživljavanje je svakako pumperica,ja bih možda ipak uzeo kombinirku sačma/zrno.
U sačmenu cijev idu sačma raznih promjera (doh),kugla i cijevni adapter kojim se može pucati .22LR ili magnum.
U užljebljenu cijev ide zrno za preciznije pucanje i daljinu.

Kada pišemo o "oružju za preživljavanje" treba voditi računa,po meni,da se tu radi o oružju pomoću kojeg bi se prehranili.

Priče o "obrani" od nekoga ili nečega spadaju u žanr postapokaliptičnih-zombie filmova-bajki!
Veliki kalibar-masivnije,skuplj,teže oružje,skuplja i teža municija.
Skraćivanje cijevi zbog praktičnosti umanjuje preciznost tako da gađanje na daljinu gubi smisao.Da ne pričam o većem trzaju zbog kratke cijevi.
Napadi medvjeda i vukova su rijetki kao naći posao u Hr a napadi veprova se odnose uglavnom na ranjene primjerke tokom lova.
Dakle-ne isplati se imati kalibre za nabrojane predatore+divlje svinje.

Za sve drugo sačma i malokalibarka je dovoljna mada bi moj izbor bio samostrel.
Imam nešto iskustva s vatrenim oružjem i dosta s lukovima a samostrel objedinjuje dobre strane obje vrste oružja.
Dovoljno je precizan,lagan,snažan i TIH.A strijele se,uglavnom,mogu više puta koristiti što je isto prednost u divljini.

@maxina, za samostrel moraš biti stručnjak, za sačmaru baš i ne.

imali smo samostrel na probi za rata, kao tiho oružje.

koliko se ja sjećam, kod odapinjanja sajla prasne prilično glasno, bio je prilično težak i nespretan.

@frenky-imao sam u rukama jedan "vojni" samostrel i mogu ti reći da si u pravu ali moderni materijali su ih napravili laganim,tihimi brzim naročito od kada imaju kamove na krajevima krakova.
Isto tako optički nišani tipa "crvene točke" i slični su napravili da svatko brzo može ovladati osnovama.
Sačmarica je jednostavna za korištenje ali dosta opasna u neiskusnim rukama.

Definitivno sačmarica, još ako ima mogučnost karabinskog zrna iz iste il dodazne cijevi voila!
@maxina crvena točka zna dosta puta bit demaskirajuča, kako sam proveo neko vrijeme u airsoftu znam da imalo istrenirano oko lako otkrije "točku" na suprotnoj strani. Kakav je odnos životinja prema njoj ne bih znao :-)

FrankyRC je napisao/la:@maxina crvena točka zna dosta puta bit demaskirajuča, kako sam proveo neko vrijeme u airsoftu znam da imalo istrenirano oko lako otkrije "točku" na suprotnoj strani. Kakav je odnos životinja prema njoj ne bih znao :-)

Postoje senzori na opremi koji upozoravaju jesi li osvjetljen nekim aktivnim zrakom. U slučaju da ne nosiš komunikaciju sa slušalicama ima vibro.
Životinje još uvijek nisu navikle raspoznati crvenu točku kao opasnost ali na nekim područjima jesu svjetlost lampe. Pričali su mi ljudi da su prasad tukli neko vrijeme dok nisu skužili. Sada, kada ga osvjetle, skoči metar u zrak i nestane u vidu magle.

maxina je napisao/la:@frenky-imao sam u rukama jedan "vojni" samostrel i mogu ti reći da si u pravu ali moderni materijali su ih napravili laganim,tihimi brzim naročito od kada imaju kamove na krajevima krakova.
Isto tako optički nišani tipa "crvene točke" i slični su napravili da svatko brzo može ovladati osnovama.
Sačmarica je jednostavna za korištenje ali dosta opasna u neiskusnim rukama.

neznam jel čovjeku spamamo temu.

bojim se da savladavanje osnova nije dovoljno za lov sa samostrelom.

strelica je relativno težak projektil i ispaljen je relativno malom brzinom, pa ima velik pad.

ovo pišem iz ono malo iskustva koje imam, dakle nije svejedno kud ćeš gađati cilj udaljen 25, ili 35, ili 45 metara, pogotovo, ako je malen poput zeca npr.

možeš imati nišan kakav hoćeš, bez puno prakse je teško.

sumnjam da bi ja recimo, pogodio nešto.

sličan problem ima i sačma, ali ne tako izražen.

za lov malih životinja bi radije koristio zamke i od sačmare i od bilo kakve puške ili samostrela.

Što mislite o "scout" modelima, poput ovog rugera?

@Hombre upoznat sam sa tematikom, a u današnje doba satelita, dronova, termo i IR kamera,... gotovo je nemoguče ostat ne otkriven, tako da sam mislio samo na životinje (nadam se da one ne raspolažu sa navedenim .-). U tom slučaju bih volio i ja jedan holografski ciljnik :-)
@Revengo Ovo je neka verzija M14? Mislim da je malo poveliko i poteško, i preneuniverzalno zrno za ovakve situacije

Za zrno (.308 win) neću ništa reći, ali težina od 3 kg i dužina cijevi 42cm i ukopna 1m mi i ne zvuči toliko veliko i teško. Nisam stručnjak i ne znam, možda griješim...