2. susret - 07.08.09 Drava - DOJMOVI

Pokušat ću u što kraćim crtama dočarati dojmove s drugog susreta škole za sve one koji nisu bili tako da bar na tren dožive atmosferu koja je vladala ta tri dana. Naravno, svi koji su bili, slobodno se raspišite - to je i ideja ovog posta. =)

1. dan

Bez obzira što mi je ovo već ne znam koje višednevno kampiranje, svaki put me ko malo dijete odvali uzbuđenje koje me drži budnog čitavu noć. U pola sedam iz Zagreba sam krenuo skupljati svoje suputnike Željka, Mariju i Taju. Put do Varaždina je trajao vrlo kratko u tako ugodnom društvu. Kad smo stigli do skretanja kod vojarne i Branke, uskoro smo naletili na Luksu i Moku koji su postavljali zastavice kako bi ljudi znali pronaći put po makadamima. Makadam je pregrozna riječ za te ceste jer su bile odlične kvalitete s pokojom rupom. Kad smo stigli u kamp tamo smo pozdravili one koje smo znali i upoznali se s novim ljudima (moram priznati da barem šestorici, sedmorici nisam zapamtio ime jer mi je teško zapamtiti imena 15-ak novih ljudi).
Kamp je bio podignut na uzvišenom nasipu nedaleko Drave, u zavjetrini bogate srednjom i visokom vegetacijom. Nekoliko šatora je već bilo podignuto, dok su Vuk i Moka podigli skloništa. Mene je sredio umor od nespavanja pa sam već prilegao ubiti oko. Navodno sam spavao dva sata. Nakon buđenja, uskoro smo Željko i ja krenuli graditi naše sklonište zbog promjenjivog vremena i kišnih oblaka koji su na kraju ipak prošli kraj nas. Nakon izgrađenog skloništa, sjećam se da sam opet zaspao. Navečer su stigli Boris sa curama, Damir s Alexom, i njihov prijatelj sa sinom i kćeri. Razgovor i druženje je potrajalo do dugo u noć... bez obzira što je bilo najavljeno kretanje u 7 ujutro.

2. dan

Vođeni domaćinom Vukom, u 7:15 smo krenuli na laganu šetnjicu uz Dravu. Čitavim putem Vuk nas je upoznavao sa raznoraznim samoniklim jestivim i ljekovitim biljem, objašnjavao nam je tragove, upoznavao nas sa florom i faunom tako da je šetnja bila stvarno poučna i vrlo zanimljiva. Krivudali smo od same obale Drave, pa preko nekakvih šikara, hodajući uz brzace prepune virova do blatnih rukavaca sa stajaćicama koje su dom mnogih žaba, kukaca ali i pijavica i tako dalje... što je sve vjerno dočaravalo koliko Drava skriva mikroklima u punoj svojoj ljepoti. Uskoro smo se našli pred prvom preprekom - morali smo progacati kroz vodu. Hladna Dravska voda, koju je Luksa kasnije izmjerio na 18 stupnjeva, je bila pravo osvježenje za naša stopala. Nedugo nakon prvog gacanja, dočekalo nas je drugo, ali s puno jačom strujom koju trebamo prekaziti. Već se je ovdje mogla osjetiti snaga Dravske struje. Na sljedećoj obali, Milivoj je uhvatio bjeloušku koja je bila glavni model za fotografiranje. U strahu, kako to ona obično čini, počela je ispuštati snažan smrad koji je vuko na češnjak i luk. Nakon fotografiranja je puštena. Odlučili smo se malo osvježiti i puno nas se je okupalo. Ja sam recimo skočio u vodu prije nego sam planirao, jer čim su me gadovi obadi nanjušili počeli su me pikat po leđima, rukama, nogama... svuda. No... ja sam dobro prošao... bilo je ljudi prema kojima stvarno nisu imali milosti. Fala Bogu da nitko nije alergičan na njihov ubod. Nakon kupanja krenuli smo nazad u kamp i uskoro su započela predavanja.
Održao sam predavanje o prioritetima preživljavanja, tj. o izradi skloništa i načinima gubljenja tjelesne topline. Na Vukovom skloništu smo prokomentirali mane i prednosti njegovog skloništa i taman kad smo se spremali preći na sklonište koje smo podigli Željko i ja, uletio je Boris i svima dao do znanja da imamo 10 min da se spremimo na plivanje preko Drave i gradnju tibetanskog mosta. Nije nam trebalo dugo i svi smo se okupili na obali Drave. Svukli smo odjeću i spremili je u vreće za smeće koje smo napuhali i tako smo krenuli plivat. Kako je bilo nekoliko djece među nama, njih smo stavili u sredinu linije tako da u slučaju opasnosti možemo intervenirati. Drava je isto kao ujutro bila odlično osvježenje. Preplivali smo nekih 40-50m uz pratnju Damira i njegovog prijatelja koji nas je fotografirao iz kanua. Na drugoj strani Drave započeo je mali rat s blatom. Letjelo je svuda i rijetko tko se izvukao bez pogotka. Krenuli smo kroz nisko raslinje i ubrzo se našli u rukavcu kojeg su naši instruktori izabrali kao pogodno za gradnju mosta. Tu je istovremeno vladala opuštena ali i radna atmosfera. Instruktori su počeli zatezati užad za stabla a mi smo im asistirali. Nije ni ovdje izostalo potapanja, špricanja i gađanja s blatom. Nakon što se prvo uže postavilo Boris je predložio igru komandos načina prelaska rijeke. Tu se nisam proslavio. (: Nakon što nas je nekoliko pokušalo prijeći preko, nastavili smo izgradnju tibetanskog mosta. Nakon što je most bio izgrađen kako spada krenuli smo ga prelaziti jedan po jedan. Na sredini mosta smo iz šale, ali opet i kao test onome koji prelazi krenuli s simulacijama "extraextramnih uvjeta" - špricali smo ih s vodom (što zvuči bezazleno, ali nije kad se nađeš na špagi i istovremeno te šprica 20-ak manijaka), a nakon toga neki su dobili i blatom. Tu smo se zadržali neko vrijeme i stvarno uživali. Nakon što smo razmontirali most i sve vratili kako je bilo krenuli smo na plivanje natrag. Noć se polako spustila pa je Željko započeo sa svojim predavanjem o ponašanju u kriznim situacijama. Nakon njega ja sam nastavio svoje predavanje gdje sam stao pa smo prošli sva skloništa koja su bila podignuta i prokomentirali sve vrline i mane tih skloništa. Nakon toga je Vuk održao svoje predavanje. Nakon predavanja nastavili smo se družiti uz vatru i nedugo zatim otišli na spavanje.

3. dan

Ideja je bila nakon doručka otići do obale i pogledati predavanje BowHuntera kako se gradi improvizirana splav. Svi smo zajedno asistirali u prikupljanju materijala, a dovršili su ga BowHunter i Vuk. Oboje su ga testirali i potvrdili da funkcionira. U to vrijeme je Željko postavio primjer solar-stilla a ja vrećicu na granu u svrhu demonstriranja dobivanja polu-pitke i pitke vode iz prirode. Priključili su se instruktori Damir i Boris i pojačali su predavanje. Nakon toga je Boris demonstrirao oštrenje noža na remenu. Nakon toga smo se vratili nazad u kamp i naručali se. Polako, počeli smo se spremati i na kraju smo se večina razišli.


Ovim putem htio bi se zahvaliti Vatrici i Vuku što su bili domaćini. Ali i Mariobabu što je tražio lokaciju. Hvala Vatrici na gulašu kojeg mi je bila obećala, ispunila je obećanje i gulaš je bio stvarno odličan. I hvala svima ostalima s kojima se znam odprije što su bili onakvi kakvi jesu, ali i onima koje sam upoznao prvi put koji su me svi ugodno iznenadili i pretvorili 2.susret škole za preživljavanje u čisti odmor - s extremnim elementima. =)

Etoga. Kom se dalo čitat, svaka mu čast.

hvala mshai...
lijepo si opisao događaje iz svojih doživljaja...
svaka čast što si se sjetio svih ljudi koji su doprinjeli za ostvarenje susreta...
moram dodati važnu pojedinost koju Ivan nije mogao opisati...
susret je neslužbeno počeo u četvrtak...
luksa ,bowhunter, moko, haski, anica, dado, đoko, mrvica, vatrica, vuk...
ti ljudi su očistili prostor i postavili kamp ...
taj dan su se mačetom rušila suha stabla....
taj dan su se konopom doslovce sa stabla kidale suhe grane...
radi sigurnosti i kako bi se osigurala drva za vatru...
kamp je oživio u potpunosti u petak kad su stigli i ostali sudionici...
ja sam zahvalan ljudima koji su mi u svemu puno pomogli...
ja to najbolje znam...hvala moku...hvala vatrici...hvala haskiju ..
koji je svojom frulom i usnom harmonikom u kampu...
stvarao ambijent prave harmonije čovjeka i prirode....
hvala dadiju i ekipi koji su svojim znojem pripremili kamp...
hvala luksi i bowhunteru..
koji su prije svih stigli i svojim prisustvom digli motivaciju ...
zahvaljujem se borisu , damiru na davanju svoga znanja ..
zahvaljujem se predavačima...
te svima koji su bili prisutni i ovaj susret omogučili ...
da protekne u tako ugodnom i poučnom raspoloženju...

hvala vuk u Luksino i moje ime.

na zajedničkoj slici fale ljudi..
nermin...nature i njegov prijatelj..
koji su u to vrijeme bili u ribolovu...
nek nam oproste..
nismo na njih zaboravili...

vuk daj svoje slike stavi

Da, i gdje nam je Damir nestao - on se najviše nafotografirao. =)

ej pozdrav ekipi s drugog susreta drava 2oo9, samo da kratko napisem hvala svima koji su dosli, i upotpunili susret sa svojim prisutstvom, i moram priznat fakat je bilo dobrih predavanja i moglo se puno naucit iz njih i nadam se da ovakvih poucnih izanimljivih susreta bude cim vise!!!!

eheh! nema na cemu Vuk, i drugi put,a potrudit cu se da budem i od vece pomoci! pozz svima s Drave,bas mi je drago kaj sam vas sve upoznal! haugh (a pozdrav i vama koji niste bili :bog: )

Pozdrav uživatelji u prirodi,

da se i ja javim. Meni i kompiću je bilo čist fajn.
Žao nam je što nismo bili na zajedničoj fotki, ali pecanje je bilo jače od nas (iako nismo niš upecali) brijali smo da je survival i probali neš uhvatit za večeru, no nažalost niš. ( Zadnji put kad smo bili čopili smo šarana i mam ga denuli ga na rašlje,pa smo se nadali da će tako biti i ovaj put).
Drago nam je što nam niste zamjerili što smo se separirali ali kao zagriženi ribiči nismo mogli propustiti da ''zabacimo'' i okušamo sreću u Varaždinskom toku Drave.
Definitvno možete računati na nas kad god će se kamp raditi blizu vode gdje se može zabaciti.
REZIME: baš je bilo fajn i nadam se da ćemo ponoviti.

Ma sve je bilo super! Moje prvo iskustvo u prirodi i nadam se ne i zadnje. Predavanja su bila jako poucna i puno sam naucila. Jos slazem dojmove pa...:-D