1000 STUBA DO ODGOVORA

kao klinac često bi avanture koje sam čitao u knjigama ili stripovima, mister noa, bleka stene, texa villera i sličnih isprobavao u praksi na zagrebačkoj medvednici.
iako nisam imao pravog konja niti pravi revolver ali ruksak na ramenu sa osnovnih nekoliko potrepština i tada popularni MG-ac sa nekoliko stotina metaka u džepu i barem jedan nož moje su avanture na zagrebačkoj gori učinili gotovo realnima.
nisam tada imao niti poštenu vreću za spavanje pa bi nju i karimat često zamjenila velika vunena deka. da budem iskren nemam pojma kako su me roditelji puštali na takve višednevne avanture. svoju kćer nema šanse da bi sa 12 godina pustio da samostalno spava u šumi na sljemenu. valjda su tada bila druga vremena, u vrijeme kada su svi zagrepčanci još bili purgeri, a najgora stvar koja se tada u zagrebu mogla dogodit je bila ta da ti ukradu bicikl ili kazetofon iz renaulta 4 ili yugića.

jedna od omiljenih destinacija mi je bila horvatovih 500 stuba. jedan od rijetkih krških dijelova sljemena (kao i gorsko zrcalo) koja ambijentom podsjeća na scenografiju trilogije gospodara prstenova ili ako ćemo bliže u realnijem svijetu na najljepše dijelove premužićeve staze na velebitu.
bajkovit kraj već je tada u meni budio interes za neobičnim dalekim pustim dijelovima svijeta.

za one koji ne znaju do 500 stuba se dolazi sa zagrebačke strane jednim od nekoliko planinarskih puteva prema vrhu ili puntijarki pa onda kratkom šetnjom po sljemenskom grebenu u pravcu istoka do hunjke i od tamo vodi označen put na zagorsku stranu sljemena i prema početku horvatovih stuba.

protagonisti ove priče smo moj nećak minigator, ja i ...



i moj 70togodišnji "ćale" koji me je već u najranijem djetinjstvu zarazio virusom divljine na brojnim izletima tjekom kojih sam upoznao među ostalom i medvednicu i stekao osnovne vještine zbog kojih mi samome mračne noći u divljini nisu bile strašne već izazovne.
otac još iz rane mladosti nosi nadimak HARRY, ali ja ću ga ovdje u priči preimenovati u FIDEL, mislim iskreno da ga taj nadimak bolje opisuje



cilj ove cijelodnevne šetnje je osim guštanja u lijepom jesenskom danu i testiranje nedavno dobivene opreme, poput gerberovog BG noža.



tako je to, neki novi artikli zamjenjuju one istrošene stare. tako je ovo mislim posljednji izlet na koji nosim svoje odlične garmont idaho gtx gojzerice. na 5 godišnjem testu koji završava ovog božića biti će prenamjenjene u cipele za oko kuće(čiščenje snijega i druge aktivnosti oko kuće u dvorištu). 5 godina nosim ih svakodnevno 12 mjeseci godišnje i na bicilklu i na motoru i u šetnji gradom i u svim avanturama po cijelome svijetu. od upotrebe su se izlizali đonovi i gotovo da više uopće nemaju ripne pa je i ova moja avantura bila začinjena sa nekoliko maestralnih pirueta na skliskoj podlozi tjekom kojih sam završio u mokrom lišću ili u blatu(u subotu je cijelo sljeme bilo u velikom vlažnom oblaku i sve je bilo iznimno sklisko i blatno).



te su mi cipele toliko dobre da sam si na sreću nabavio još nekoliko pari novih tako da ću i dalje nositi iste takve samo glanc nove.







u trenutcima kada nisam padao, put je vodio kroz lijep ambijent i pitome travnate livade na sjevernoj strani planine s lijepim pogledom na zagorje.





putem smo nabrali šipka za čaj.





već ga je ofurio prvi mraz jer je mekan i slatkast, takav je najukusniji za čaj ali i za grickanje.





nismo napunili džepove, uzeli smo taman koliko nam je trebalo za taj izlet.



nabrali bi mi i malo više ali se FIDEL baš taj tren, umjesto da bere, odlučio vratiti u mladost i obnoviti vještinu bacanja noževa. zaključio je da je to otprilike kao vožnja bicikla, kad jednom naučiš ostaje ti cijeli život. već sa 6 godina otac me učio bacati noževe a sa 7 sam već imao svoj prvi solingenov nož za bacanje.
u djetinjstvu često bi na izletima sate u pauzi prije spavanja provodili u bacanju lasa i noževa.







evo još jedno mjesto gdje sam "uhvatio zeca" sva sreća da sam u maskirnom pa blato i trava na mojoj odjeći nisu bili previše uočljivi. na žalost sam pad nije bio foto dokumentiran.





pogled na vrh sljemena s kojeg smo se več prilično spustili prema zagorju





park prirode medvednica posljednjih godina puno ulaže kako bi još više oplemenili i onako lijep kraj. na poučnim pločama koje su postavljene duž cijele planine mogu se saznati mnoge korisne i poučne informacije.







pa tako i kratka povijest i osnovna obilježja horvatovih 500 stuba.

novinar i planinar VLADIMIR HORVAT godinama je uređivao ovaj prije potpuno nepoznati kraj medvednice i približio ga posjetiteljima.
strme masivne kamene stube krivudaju gotovo nestvarnim ambijentom. potrebna je i doza spretnosti i hrabrosti da se tuda prođe a dijelovi su osigurani sajlama. minigator ima tremu ali hrabrim ga da tuda i stare bakice šeću, i prstom upirem u fidela koji ko koza skakuće po skliskom kamenju. s veremena na vrijeme s skliskih stuba dižemo i pogled u daljinu. vizura je baš čarobno jesenska.





































nakon sat vremena spuštanja od hunjke u podnožju smo stuba na mjestu srnec gdje planiramo provesti ostatak dana.

srnec mi je drag jer tuda kroz kanjon teče čisti i jak potok, pa nemam brige s vodom. postoji i mala drvena natstrešnica i klupa. nezgodno je jedino to što u kanjonu ima vrlo kratko vrijeme sunca i otvoreno je prema sjeveru pa je uvijek svježe. posljednjih je dana bilo dosta kiše i magle pa je sve jako, jako vlažno a sva su oborena drva u okolici trula.

prva nam je stvar zapaliti vatru jer smo mokri od hodanja, a nije baš vruće. nismo danas još ništa ni jeli pa će nam i topli obrok dobro doći.



iako srušenih borova ima u izobilju ali svi su potpuno truli. sve što nije živo se pretvara u prah i blato čim ga dotaknemo tako da smo prinuđeni napiliti jedno svaljeno još polu živo drvo.





za zadatk sam si dao da vatru moramo zapaliti bez upotrebe bilo kakvog civilizacijskog pomagala tipa tampon, papir i slično. dakle samo firesteel.

da bi od napiljenih oblutica došli do suhe unutrašnjosti pogodne za taj zadatak trebalo je oblutice rascjepati. osobno sam veliki protivnik batoniranja nožem no kako mi je cilj na ovome izletu istestirati gerberov BG "ultimativni nož za preživljavanje" tako mu stoji u naslovu, mislim da će batoning biti jedna stvarna situacija u kojoj bi se taj alat mogao naći.
kako bi test bio što objektivniji stavit ću ga u klinč sa po meni najboljim survival nožem srednje veličine fallkovim A1, kojem BG nastoji biti blizak u namjeni i foxom pro hunterom s kojim GB dijeli sličnu konstrukciju i dimenzije. fox je tu i zbog usporedbe kvalitete čelika. N690 mi se do sada pokazao odličan na nivou VG10 pa mi je želja saznati kako se on nosi sa nepoznatim i često pljuvanim materjalom BG noža.







za početak svi su noževi bili odlično nabrušeni i nastropani i svaki je brijao bez greške.



no prije početka testa da predstavim i fidelov nož. folder impozantnih dimenzija i upitne čvrstoće. jedan je od mnogih kineskih pokušaja da proizvedu nešto nalik bucku 110. ovakav sam tražio cijelo djetinjstvo i zbog dimenzija koje su mi kao klincu bile imperativ ali i zbog odličnog čelika. očito su prije 30 godina kinezi znali napraviti dobar čelik jer ovaj se nož po držanju oštrice ravnopravno nosi s bilo kojim jeftinijim buckom, CS-om, ontariom., po mojem je iskustvu barem štengu iznad AUS 8.
proizvođač nepoznat, možda ovaj folder po robustnosti nije gorilla-proff ali fidela služi kao najdraži nož na izletima več 30 godina. kilometre je taj kobasica narezao.

vratimo se testu BG noža.

dakle da bi od mokrih oblutica došao do suhe jezgre drveta, od koje mogu nasjeckati sitno paperje za potpalu, trebao sam ga na neki način rascjepati. kako nismo imali sjekiru za tu sam namjenu koristio noževe

prvi je na redu bio A1, taj je nož po meni na pragu da bude pajser ali je ipak zadržao i dovoljno dobre rezačke osobine. kroz cjepanice prolazi kao kroz putar.







na faci mi se vidi da ga baš "štedim"



20tak oblutica je promjera 10-13cm



na red je došao BG nož









iako se kuži razlika jer A1 je u presjeku širi i profila kao sjekira te je savršen za ovakve egzibicije ali ni BG puno ne zaostaje. iako holow grindan odlično obavlja svoj dio zadatka, koji je za svaki nož bio usitniti 7 ovakvih oblutica u trešće.











posljednji je na redu bio fox. iako je meni on od ova tri naj draži baš zbog odličnih rezačkih sposobnosti. ovakav flatt grindan (ja sam mu još stanjio siluetu i smanjio kut grinda na nekih 17-18 supnjeva) osjetilo se da malo zaostaje za svoja dva predhodnika, možda i zbog toga što me bilo ipak frka da mu bubetanjem kroz kvrge ne savijem ili ne otkinem dio oštrice. N690 se ovako tvrdo zakaljen na 60 Hrc-a pokazao kao odličan čelik za rezanje ali ne i za bubetanje(puklo je nekoliko kukrija u tom čeliku). no i takav bez prigovora odradio je svoju zadaću.













nakon testa batoninga koji su sva tri uspješno prošli i dalje su svi noževi bez problema filetirali papir što nije ni čudno jer kod batoninga ako ne pogodimo direktno kvrgu rezni brid gotovo uopće ne trpi opterečenje nego ramena oštrice koja kalaju cjepanicu. napominjem da je papir zbog velikog postotka vlage u kanjonu samo 2 metra od potoka postajao sve vlažniji, mekaniji i teži za rezanje no noževima to nije smetalo.









na zaštiti oštrice se vide tragovi batoniranja no nakon brisanja i čišćenja(obavili nakon izleta doma) oni su jedva primjetni.

na red je došao zadatak daleko zahtjevniji za rezni brid noža od samog batoninga. trebalo je suhe treske finim rezanjem pretvoriti u drveno paperje i to vrlo brzo da paperje iz zraka ne nakupi vlagu jer trebalo ga je moći zapaliti samo iskrom.



već sam u naprijed znao da će tu fox briljirati, tanka flatt oštrica sa sekundarnim mikro convexom mi se već godinama pokazala kao najbolja opcija.



za A1 sam znao da tu neće briljirati, jer konvex je na njemu prenaglašen za ovako fine radove u drvu. no ugodno me iznenadio, zbog stravične oštrine i ovu je zadaću obavio bez i jedne moje zamjerke.





BG nož me ovdje najviše iznenadio, pokazalo se da je njegova hollow grindana oštrica najprimjerenija ovome zadatku. njime sam mogao najlakše rezati flispapir tanke iverke.





drveno paperje je na plastičnoj vrećici kako ne bi pokupilo vlagu sa tla koje je bilo skroz mokro kao poslije kiše.



vatru sam krenuo paliti BG nožem i isporučenim firesteelom koji je nakon samo par poteza uspješno odradio. BG nož ima na leđima napravljeno mjesto za okidanje firesteela, napomenuo bi da je to najbolji okidač firesteela koji sam ikada koristio. daleko bolji od i jednog od testiranih noževa ali bolji i od bilo kojeg karbonca koji sam imao. okida s toliko lakoće i baca taman iskru prave veličine za potaknut plamen.

















kasnije sam BG nož isprobao u kombinaciji sa najeftinijim kineskim firesteelom za 20 kn i pokazao se još puno bolji od originalnog BG ovog iako i taj sasvim dobro i pouzdano radi, ja bi ipak da je malo duži.

na redu je bio test koji na rezni brid nosi najviše stresa i oštricu i konstrukciju noža stavlja na najveći izazov: cijepanje.

noževima ću u jednakim uvjetima 20 puta svakim zasjeći u oblicu promjera 10-12 cm.
po rezultatu i dubini zareza vidjeti će se koliko je svaki nož u tome uspješan.

prvi je na redu bio A1 za koji sam pretpostavio da će briljirati.





njime je stvarno bilo raditi kao sjekirom, iverje je frcalo na sve strane.



a i rez je bio prilično dubok



na redu je bio BG









totalno sam se zaprepastio da je taj nož odlično odradio ovaj zadatak. razlika u odnosu na A1 je bila gotovo zanemariva. tu sam mislio da će BG najviše razočarati ali pokazalo se suprotno.





na redu je bio fox pro hunter. iako ovaj nož nije namjenjen ovakvoj zadaći nego rezanju mesa i struganju kože, ipak nadao sam se da neće podbaciti kada je BG bio toliko dobar.
čim sam foxom počeo mahati primjetio sam drastičnu razliku u težini, zapravo je fox znatno lakši od ostala dva konkurenta.



iako sam se svojski trudio iz petnih žila na drvu je njegov rezultat izostao, zasjeci su bili plitki i drastično manji od dva prethodnika.

evo usporedno učinci nakon 20 udaraca.







za foxa me bilo sram i pokazati, evo sva tri paralelno





dakle do sada su sva tri noža batonirala, rezala paperje za potpalu i cijepala, bilo je vrijeme za provjerit kao se drže kad je riječ o oštrini, jer tup nož nije baš od pre velike koristi.

totalno sam se iznenadio kada su sva tri noža bez zamjetne razlike još uvijek odlično rezala papir. možda za nijansu manje glatko nego prije početka testa ali to može biti i iz razloga što se papir već pošteno navlažio.





iznenadilo me da BG ova oštrica po ničemu u performansama nije zaostajala za konkurentima.





nisam izdržao provjerit oštrinu i fidelovog noža, nije baš briljirao ali papir je ipak uspio prerezati bez večih problema. fidel veli da ga već 3-4 izleta nije oštrio a da se podosta kobasa izrezalo.



kad smo kod rezanja kobasa, testirane je noževe čekao najukusniji dio testa rezanje špeka za omlet.









za ovo sam znao da će fox biti najbolji, no tu je onih 2-3% gdje te dugogodišnje iskustvo može ipak prevariti, BG-ova hollow grindana oštrica pokazala se kao primjerenija ovome zadatku od flatt foxove. A1 je također više nego dobro to odradio ali ipak cijelu štengu ispod ostala dva konkurenta.



no ovdje zadatak za naše oštrice nije bio završen trebalo je i našiljiti štapove i nagrindati kobase.













u lijepom smo ambijentu pripremali ukusan zalogaj, to mi je uvijek jedan od dražih djelova svakog izleta.



nekako me bije glas da u šumi na vatri dobro pečem kobase, inače uopće u civilizaciji ne znam ni ne volim kuhati. cijeli život živim u uvjerenju da da sam taj dar naslijedio od oca FIDELA no nakon što je on ponosno krenuo jesti svoju posumnjao sam u tu teoriju.





osim kruha i koječega drugoga sada kada smo utažili prvu glad krenuo sam sa pripremom čaja od friško ubranog šipka. svaki se plod mora zarezati kako bi prilikom zalijevanja kipučom vodom pustio ukusan i zdrav sadržaj







vodu za čaj uzeo sam iz dva metra udaljenog potoka











osim čaja došlo je vrijeme i za kajganu.











kajgana je bila odlična





siti, napojeni, čaj od svježeg šipka je bio fantastičan, puni snage i energije napravili smo posljednji planirani test za BG nož. na netu je bilo dosta prigovora vezanih za čvrstoču pomela na tom nožu. pomel je na njemu napravljen za udaranje i konstrukcijska greška na prvim serijama bacila je ljagu na cijelu liniju BG proizvoda. odlučio sam provjeriti je li to zaista tako i za tu namjenu od doma ponio čavle koje smo zabijali u klupu, na taj način smo ju još više učvrstili.









dopalo se to i minigatoru







pet smo čavala zabili u tvrdu dasku šumske klupe oštečenja ili bilo kakvih tragova na pomelu ili luftova ni prije a ni nakon nije bilo.



kada smo pakirali stvari u džepu sam pronašao vrlo tanki zgužvani papirić računa od kupljenih kobasa, vrag mi nije dao mira pa si mislim da provjerim nakon cijelodnevne ozbiljne upotrebe je li ga BG nož u stanju prerezati. iskreno sam si u glavi mislio ovo je kraj testa i sigurno će papirić zgužvati ili rasparati. nakon prvog pokušaja nož mi je odma bio 100% draži jer ga je po dužini prepolovio kao britva.





još se i minigator na njega uspio i porezati prije polaska.

testiranje i fotkanje uzelo nam je dosta od dana, pogotovo što je minigator fotkao večinu,a kako su u ovo vrijeme dani kratki počela nas je loviti noć pa smo se požurili sa spremanjem stvari a čekalo nas je još 500 stuba i više od sat vremena uspona do vrha sljemena pa doma.





fidel hvata dah na 300toj štengi.



poslijednji tragovi sunca na nebu





iako je tek 5 sati već je potpuni mrak





zgodno mi je da je čak i po mrklome mraku narančasti uzorak na jakni još uvijek uočljiv.





ovo nisu mali zeleni nego se minigator igra zelenim svjetlećim štapićem





štosno i neobično izgleda to vidjeti po mraku u šumi, pomalo nestvarno. nestvarna je i lijepota horvatovih stuba, tko nije bio svakako se isplati posjetiti.



u daljini pogled na sve više rasvjetljeno zagorje. još se ja sjećam doba prije 30 godina kada se tu i tamo tek pokoje svjetlo vidjelo sa trijema klijeti.







prolazimo i hunjku, i ona svijetli kao bižićno drvce. nekada je bilo zamišljeno kao planinarski dom pa kao luksuzni alpski hotel janica pa kao fukodrom sa sobama koje su se iznajmnljivale po satu a danas je to starački dom. barem je na krasnom mjestu. ako ću ikada morati u starački dom volio bi onda u neki ovakav



minigator nam uporno pokušava svjetiljkom osvijetliti put, fidel i ja ga odgovarama u naumu, pritom se prisjećamo vremena kada su svjetiljke imale samo jedan mod rada i kada si iz njih mogao jedva sat vremena izvući autonomije slabog žućkastog svjetla, doba kada smo se svi oslanjali puno više na svoje instinkte i sposobnosti a puno manje na opremu i kada nam je za nočnu šetnju šumom bio dovoljan samo mjesec.



KRAJ

lijepo provedeno vrijeme. baš me zanimao test BG noža.

Kao i uvijek prekrasna reportaža i odlična recenzija noževa...

Odlična reportaža, svaka čast. Gerber BG mi se čini čisto solidan sada.

ugono provedno "tea time" ovaj Gerber je i mene debelo iznenadijo

na ovome izletu osim uživanja u prirodi dao sam si za zadatak da isprobam spomenuti BG nož i pinewoodovu jaknu.

za nož mogu reči da me ugodno iznenadio, sad je moje mišljenje ovakvo.
nepoznati čelik je 8cr13mov, gerber je najavio skori upgrade na 9cr14mov, no i ovaj koji je sasvim solidno odrađuje zadatak, osobno mislim da je došlo do promjene materjala od prve serije noža sa zupcima.
od ova tri A1 je bezuvjetni pobjednik u sferi survivala, tu mu niti jedan od tri testirana nije dorastao kada se radi o pajseriranju. foxov pro hunter iako me razočarao u cjepačkim zadacima mogu reći da bi ga najradije od spomenuta tri nosio svakodnevno sa sobom u šumu. recimo da je on moj bushcraftknife.
ako gledam survival situacije onda BG nož dolazi najopremljeniji, ima i koristan brus i solidan i upotrebljiv firesteel. zapravo sve ono što nam je neophodno u survival situaciji s njime već dolazi u kompletu. on je neki kompromis između A1 i pro huntera. dovoljno dobro cijepa ali i odlično reže.
A1 po meni ima 5/5
FOX pro hunter ima 4/5, minus je zbog lošijih kalačkocjepačkih sposobnosti
GB gerber bi po performansama od mene dobio 4/5 no zbog meni osobno pre duge i mojoj šaci neprimjerene ručke dao bi mu 3/4 ali kada uzmem u obzir i cijenu manju od 500kn a da za to dobijemo još i firesteel i brus. nož po meni ima čistih 4/5 i zaključak da sigurno vrijedi te novce.



što se pinewoodove jakne tiče model mitchigan je ispunio sva moja očekivanja, na pogled je dovoljno neobičan i dopadljiv, krojem mi više nego odgovara, možda su mi jedino rukavi kod bicepsa malo pre široki, no bolje i to nego da su pre uski što mi se znalo dgoditi na nekim vrhunskim soft shellovima. sve to sam znao i prije ovoga izleta no podatak koji mi je bio nepoznanica je njezino disanje, odnosno puštanje znoja prema van. ja nikada nisam upoznao nikoga tko se znoji toliko puno kao ja. u životu sam isprobao apsolutno sve materjale od kojih se do danas proizvodi tehnička odjeća i niti u jednome od njih nisam kod kretanja bio skroz suh. u svima se solidno zašvicam. jedina razlika koju sam uočio tjekom više od 10 godina testiranja outdoor odjeće je ta da kod nekih jakni nakon što sam se u njima ušvicao moram ih skinuti da bi se osušio a u onim kvalitetnijim samo ostanem odjeven i od topline tijela znoj kroz jaknu ispari. razveselilo me to što sam cijeli dan bio u izletu u njoj (ispod sam imao samo polipropilenski prvi sloj) i da mi je bila dovoljno prozračna za hodanje i dovoljno topla za stajanje i radove u kampu. te da sam se i nakon ponovnog uspona do vrha doma ipak vratio suh.
dakle po disanju ne zaostaje za hi-end konkurencijom, po meni ona ne da vrijedi lovu koju košta (oko 650kn sa forumaškim popustom) nego vrijedi čak i više, ako gledam cijene konkurencije.



kod testova sam nastojao biti maximalno objektivani, zato i toliko fotki da se vidi da se radi o stvarnome slijedu radnje.

@Navigator: citat: "možda su mi jedino rukavi kod bicepsa malo pre široki" - morat ćeš se malo nabildati

Navi,nisu rukavi preširoki nego treba poraditi na bicepsima.hm.

Gox me preteko dok sam čital reportažu.

uh mislim da bi i schvartcu jakna bila ok na bicepsima.
širi rukavi nisu loši jer ne sputavaju pokrete i zbog takvog je kroja jakna prozračnija, bolje diše. jedino estetski ima na tom mjestu malo više faldi, no to doprinosi kamiflažnom štihu za daltoniste.

Glock, tebi bi onda vjerovatno trebalo malo proširiti rukave, možeš uzeti višak sa Navijeve jakne njemu ionak ne treba

Diše li ta jakna jednako prema van ako se okrene na zelenu stranu?

uuu, ovo je sigurno bilo trik pitanje, sada će Navi morati opet na Sljeme ponoviti test, hehe

Mraz,ma bude ju Navi popunil do proljeća,onak taman.

Još jedno pitanje: -ima li dovoljno štofa na predjelu trbuha?

puls je napisao/la:Diše li ta jakna jednako prema van ako se okrene na zelenu stranu?

vidiš pulše odlično pitanje i mene je začudilo da drastično bolje diše kada je maskirna strana prema vani a zelena unutra, kada se okrene kontra da je iz vana skroz zelena a unutra narančasto maskirna tada znatnije loše diše.

kak misliš štofa na trbuhu???

Pa ono.....kad se dobro najedeš...jel žulja?

Ili si tako građen.........u kontekstu viška ili manjka materijala na nekim dijelovima....

Ili netko, štatijaznam, želi nositi termofor na trbuhu...

pa ja inače nosim L, iako zadnjih godinu dana sam XL, no ova pinewoodova jakna mi paše L i još mi je pre velika, možda sam mogao i M uzeti mislim da bi mi bila taman ali planiram ju nositi i zimi pa da mi ispod stane i deblji fliss.

mislim da je kroj takav da je pogodan i za bucmastije ljude, mislim da bi mi ova bila dobra i da imam 10 kg više.

Bucmastije?

Bravo kolega Navi, politički korektno!

Ma to ti je kroj za uspješne lovce...
One koji pojedu kaj ulove pa se po količini štofa oko trbuha može razaznati tko je kakav lovac...

cilj ove foto reportaže je recenzija opreme ali i prikaz lijepog i jeftinog izleta. cijeli dan za troicu nas koštao je 40kn, + 4 jaja doma iz frižidera i goriva za 20kn (ili manje) za doći do sljemena a to smo mogli i tramvajem, vikendom se i švercati.

zanimaju me vaši komentari je li vam priča pre duga, ima li vam previše ili pre malo fotografija. je li pre detaljna i pre opširna ili bi htjeli da je još detaljnija?

NAVIGATOR je napisao/la:

puls je napisao/la:Diše li ta jakna jednako prema van ako se okrene na zelenu stranu?

vidiš pulše odlično pitanje i mene je začudilo da drastično bolje diše kada je maskirna strana prema vani a zelena unutra, kada se okrene kontra da je iz vana skroz zelena a unutra narančasto maskirna tada znatnije loše diše.

Vidiš, mene ovo ne čudi, već sam to i pretpostavljao....

Ako je nekakva membrana koja je paropropusna prema van a vodonepropusna prema unutra, za pretpostaviti je da se stvar komplicira ako okrenemo jaknu....

Osim ako nije "pametna" membrana...

NAVIGATOR je napisao/la:
zanimaju me vaši komentari je li vam priča pre duga, ima li vam previše ili pre malo fotografija. je li pre detaljna i pre opširna ili bi htjeli da je još detaljnija?

Ma priča je super, detalji perfektni, odlične fotke-uvijek je lijepo vidjeti slike iz prirode, nije preopširna ,ali ne treba ni opširnije....

Jbg, spori internet...