Dravantura 2012 by UrbanaGorila

Pa eto i prva reportaža...

Krenuh iz Zg-a vlakom, sam i nenajavljen...

Osobno mi je vlak najdraže sredstvo putovanja: uživanje u krajolicima koji klize pored mene i koji se mjenjaju iz sekunde u sekundu, čas livade i cvijeće, čas šume i rijeke, čas gradovi i sela, pa onda ljudi u vlaku i upoznavanje kroz lagano čavrljanje inducirano čistom dužinom putovanja i vremenom koje moramo provesti zajedno u kupeu iako smo potpuni stranci, pa onda kartodrapci koji me podsjećaju na one stare ure sa utezima i lancima koje je pregazilo vrijeme, ali oni i dalje ponosno i dostojanstveno obavljaju svoj posao, itd... Pogotovo sam u mlađim danima, u svojoj punx eri jaaako puno putovao vlakom po koncertima i festivalima po cijeloj RH tako da mi je dosta vrlo lijepih uspomena vezano uz putovanja vlakom...

Tako je započela i ova moja avantura - Dravantura!



Ubrzo su mi u kupe došli veseli zagorci pa je cijelo vrijeme atmosfera u kupeu bila na rubu suza od smijeha!



Stigoh u Vž kasno popodne i zaputih se pješice od kolodvora prema Dravi... Trebalo mi je jedno 2,5 - 3 sata hoda do kampa... Dok sam stigao do nasipa sunce je već počelo svoju putanju prema južnoj polutci:





Kad sam stigao do lokacije koju je dao naslutit jedan jedini znak koji je bio postavljen u petak (u subotu u jutro se put do kampa još malo bolje označio) skoro sat vremena sam lutao okolo tražeći kamo su dovraga sakrili kamp sa toliko ljudi...

Bauljajući tako prvo sam naletio na Špicoa kako popravlja mostić koji se srušio pa me je on otpratio do kampa...





Napokon!



Taman sam došao u vrijeme pripreme večere... Ja sam si napravio jaja u glini a mesojedi kad su to vidjeli su odmah došli na ideju da cijelu kokicu probaju tako uvaljat u glinu i ispeć na žari... I tako je prva kokica platila glavom našu (njihovu) sitost.

"Moja" jaja (kako je Tonka pitala: Čija su ovo jaja? Od Gorile? Goriiilaaa!!! Jel mogu pojest tvoja jaja? Možeš dušo, možeš... )









Bome su mi puno bolja i ukusnija ovako nego klasično kuhana u vodi...

Kokica čija će se krv za nas proliti i za sve ljude na otpuštenje gladi:









Soljenje krvi da se ne zgruša jer su nešto namjeravali sa njom, nisam otkrio kaj...



Majstor kipar Panonsky oblikuje apstarktnu skuplturu, djelo moderne umjetnosti neprocjenjive vrijednosti:



Koncept je nazvan "Zmajevo jaje" pa je stoga prikladno i smješten u samo srce ognja:









Piton koji je skloniji tradicionalnom, dobrom starom roštilju je s nevjericom gledao ovaj eksperiment...





Tako zakopano u žeravici Zmajevo jaje mora odležati do jutra kada će se iz njega izleći pečena kokica...

Ostatak večeri je proteko u ugodnom druženju uz logorsku vatru do sitnih jutarnjih sati...







Ovo je slikano u 5 u jutro... Luksa i ja smo cijelu noć stražarili i budnim okom pazili na red i mir u kampu. I na to da vatra dočeka jutro spremna za prve koji se probude i pristave prve jutarnje kave (zbog toga su me prozvali djetlićem, jer se pola noći čulo tok- tok, tup-tup, zvuk cjepanja drva koja sam pola noći izvlačio iz šume, ali u jutro im je bilo drago da se mogu samo došetati sa lončićem i skuhati kavu... )



Napokon je došlo i vrijeme da se Zmajevo jaje izlegne...











Kažu oni koji su jeli Vatroslavu da je bila jako ukusna. Pas kosti i mojoj okadi!!! Koliko sam delicija propustio...

Kasnije je za ručak pristavljen bažul. Na inzistiranje vegetarijanaca su kuhana dva graha: jedan sa mesom i jedan bez... Ja bi rado onaj sa špekom, kobasam , suhim mesom i ostalim mesnim delicijama, ali i ovaj prazni je bio više nego odličan i ovim putem još jednom, javno, hvalim kuhara! Vječna mu čast i slava!



Nakon ručka su lagano počele radionice i predavanja.

Gospodin Katles je održao jako lijepu radionicu izrade futrole za nož. Vidi se da je cijelu noć imao instrukcije od svojih kineza da nauči tajne zanata i da se ne obruka na Dravanturi... Izraz lica daje naslutiti da se pokušava prisjetiti svega što su ga Li-Moon, Chan-Li i ostali naučili:









...itd, postao je dosadan pa ga više nisam slikao... Šalim se, moram pohvaliti Denisa jer je jako lijepo i razumljivo objašnjavao i bio je spreman odgovoriti na svako pitanje, pa čak i ono o njegovoj navodnoj sexualnoj orjentaciji, ali nisam čuo odgovor koji je navodno promrmljao sebi u bradu...

Radionica je bilo da im se više ni broja ne sjećam, a kamoli o čemu su sve bile... Meni su osobno bile najzanimljivije radionica GSS-a jer sam naučio dosta korisnih čvorova, vezova, sistema penjanja i spuštanja i razne trikove sa špagom, i Borisova radionica spašavanja u vodi.





Spašavanje u vodi je bilo posebno zanimljivo pogotovo zato što je ulaznica za radionicu bila to da svatko mora proći simulaciju utapljanja. To je inače metoda mučenja koju CIA prakticira i navodno je među najgorim stvarima jer je "near death experience" neopisivo realan. Bome mogu potvrdit da je gadan osjećaj...
Uslijedila je obuka kako pravilno uskočiti u vodu tako da glava ostane vani jer je vrlo bitno cijelo vrijeme unesrećenog pratiti pogledom, pa pravilan prilazak unesrećenome, uron, okret, pravilan hvat za šlepanje do obale, izvlačenje na suho, prva pomoć, itd...
Uglavnom, vrlo korisna i vrlo dobro osmišljena i izvedena radionica.
Bravo Borise!!!

Pa su Rafraši (fartaši , šala mala - svi smo rokali od fažola...) održali dosta opširno i detaljno predavanje o raftingu, sigurnosti i opasnostima u čamcu i na vodi, očuvanju voda, itd...

Pa je bilo i predavanje o važnosti i zaštiti voda, pa eko akcija čišćenja obale i toka Drave, pa Mrazova mala radionica strave ili 101 način za zapaliti vatru. Nije bio sto i jedan, ali "vatroment" na kraju je vrijedio za 1001!!! Majko isusova koju su rupu progorili u panju... Na žalost taj "vatromet" nisam slikao jer sam se već otišao utapati ali ovo ostalo imam (donekle) dokumentirano. Pa eto mi imenjaka u akciji, doing what he does best:













Bila je i radionica zamki sa ciljem da se uhvati druga survival kokica koju sam ja od milja prozvao Rambo koka jer je svjedočila kako joj prva kolegica skončava život pod nožem experta koljača (koji je malo zamjenio piljenje drveta i rezanje vrata, ali nema veze - rezultat je postignut) i unatoć tome što je već idući dan trebala i ona bit na jelovniku nekako je preživjela i sva tri dana se tamo šetala po kampu, chillala sa nama i družila se, napravila si svoju jazbinicu/gnijezdo gdje je ležala tako da mi/nam je prirasla srcu i većini je bilo drago što je ostala živa kad smo odlazili. Ali bojim se da je ipak dolijala i platila glavom jer su u kampu ostali gladni Špico i Piton... Jadna kokica, tri je dana odoljevala oštrici smrti koja joj je visila iznad glave, vješto izbjegavala zamke i šetala se kroz njih kao da nam želi reći: nja-nja zamke su vam bez veze (iako su bile potpuno funkcionalne i poprilično ubojite) ja sam Rambo koka!







I tako...

Bilo je svega, bilo je veselo, bilo je zabavno, bilo je odlično i hvala svima koji su svojim prisustvom i duhom upriličili i uveličali ovaj nezaboravan događaj!!!

I hvala djevojci (moja isprika, zaboravio sam ime) koja nas je zadnju večer uveseljavala svojim prekrasnim plesom sa vatrom (iako nije bilo muzike, a naše pljeskanje i pokušavanje držanja kakvog-takvog ritma bilo krajnje nesinkronizirano i bez sluha djevojka je vrhunski otplesala svoju točku!)







Eto, to bi bilo to od ove Dravanture.

Ako sam (a znam da jesam...) nešto i/ili nekga zaboravio spomenut, zahvalit se, pohvalit, ili nešto četvrto molim da mi se ne zamjeri.

Weee, i moja reportaža je dobila sovju temu...!
Ako kome što znaći...