prezivjeti u mocvari

sad sam na mocvarnom terenu :bog:
koje biljke tamo obicno budu? koje jestive, koje otrovne?
koje zivotinje se smucaju okolo takvog terena i unutar vode?
na koje treba posebnu paznju obratiti, znam da pijavice nece nauditi...
skloniste u morvarnim terenima?
ajde momci molim vas da obradimo ova pitanja, vidim da znate

gledala sam danas gospona bear-a..u mocvari....stalno je ponavljal sto dalje i sto brze od tog terena, a onda u jednom trenutku ruku gural pod vodu pod lisce, nesto ga grizlo nije znal sto (po meni je to silno opasno tako nekuda gurati ruke) i izvadil ogromnog soma koji ga ugriznul za ruku, a prije toga je govoril da treba paziti da se ne ozljedi jer se u mocvarama ozljede lako inficiraju

bear je sroljo

vuk će biti najjači na ovoj temi,
ali da je polako započnemo

žiotinjski svijet koji je najčešći su naravno zmije, žabe i ptice također riba, sve je jestivo

Pijavice su naporne i može doći i do infekcije jer imaš otvorene rane, nebitno koliko one male bile.

Komarci mogu biti opasni i posredovati većim nesrećama (tjerajući komarce, ljudi su se znali posjeći vlastitim nožem ili nezgodno stati, završiti s uganućem ili mokri). Mazanje blatom može spriječiti komarce da se probiju do kože.

Česta je opasnost umor, hodanje po močvarnom terenu je teže nego po ravnom kopnu, stres koji je prisutan u kritičnim situacijama može nas uvaliti u nevolju veću nego u kojoj se nalazimo.

Sklonište bi trebalo improvizirati tako da bude povišeno od tla, zbog bujnog životinjskog svijeta koji se često kreće noću. Ipak to sve ovisi o samoj lokaciji i materijalima koji su nam dostupni. Nekad je sama lokacija dosta pogodna za sklonište s malo prepravljanja.

Što se tiče guranja ruku u prostore koje ne vidimo, pa to rade dosta plemenskih ljudi, a i neki instruktori preživljavanja širom svijeta. Ja osobno to nikako ne preferiram, tražio bih drugi način.
Sjećam se epizode survivormena u africi kad su ga učili da tako hvata ptičice iz nekog gnijezda. Gnijezdo je ogromno, kao bala sijena koja visi s grane stabla. Lokalni bushmani tako su lovili te ptice, to mu je savjetovao i lokalni ekspert za preživljavanje. Kad su išli primijeniti vještinu na terenu, bushman je gurnuo ruku unutra u uhvatio otrovnu zmiju. Neka vrsta kobre, ne sjećam se točno. Nije je izvukao rukom. Rekli su mu da se zmije vole zavući u ta gnijezda, a onda mu rekli da tu gura ruku i traži hranu. Ja to ne bih. Ista mi je stvar sa svim mjestima koja ne mogu pratiti okom.

Mozda bi moglo ovakvo skloniste pomoci u mocvari...

hm..nekak mi se ne svida mocvara

stule.. si siguran da se tako nesto ne bi porusilo na mocvarnom terenu?kaj nije tlo premekano da bi to funkcioniralo?
no i malo drvo veli ...povise od tla da treba dignuti skloniste..hm..hm.hm...

Nemam pojma Vatrice,nisam ovo radio nikad na mocvarnome tlu,To bi Vuk dobro znao,a i ostali koji su uz mocvaru...

u močvari ak preživiš komarce, ostalo neš ni skužit.

Pa to je moj teren,dobrodosli!!!
Najvise vremena provodim na mocvarnom terenu.

uz životinjski svijet koji je več spomenut...
biljni svijet je za močvaru jako važan..
jestive biljke ..rogozi, trske, rašci, lokvanji , lopoči. svilenice, ...
sad je otvorena tema da se to obradi...
u močvarnom području ili uz obale rijeka jako je razvijen taj biljni svijet...
što se tiće samog preživljavanja...
stvoreni su glavni uvjeti...
čiščenjem i filtriranjem te dezinficiranjem ...
dolazimo do dovoljnih količina vode....
obale i okolne šume puno su naplavnih i srušenih drveča...
te ima dovoljno materijala za skoloništa i održavanje vatre...
prirodnih opasnosti ima jako malo...
blato, živi pijesak, dosadni kukci...možda divlje svinje ...
ali sve se to uz jednu dozu opreza i samozaštite preživi...
tu bih spomenuo i mogučnost bržeg kretanja...
odnosno plovidbe...pa je prilika da se to isproba...
i na kraju da spomenem životinjski svijet...
močvare su pune riba...ondatri...
vodenih ptica...žaba i ribarica...bjelouški...
sve su te životinje potencijalna hrana...
ima puno načina na koji se mogu loviti..
pripremati za jelo...sušiti ...spremati za teške dane...
dobro da se otvorila ta tema jer susret je posvečen takvom okruženju...

Mocvare su najlepsi,najbogatiji ekosistemi,ali i najproblematicniji za prezivljavanje.
Obilje biljnog i zivotinjskog sveta daju neiscrpne mogucnosti prehrane u sva cetiri godisnja doba.
Otezavajuca okolnost su komarci,velika vlaznost vazduha kao i stalno prisutan tezak ustajao miris raspadanja biljnog otpada.
Zbog vlaznosti vazduha,cak i leti su noci izuzetno sveze i hladne.
U zimskom periodu je osecaj na minus deset u mocvari prublizno kao minus dvadeset u planini gde je suvlji vazduh.
Zbog vlage,teze je potpaliti i vatru.
Problemi su i u orjentaciji,jer stalni uticaji poplavnih voda cesto menjaju pejzaz.
Manji kanali i bare cesto presusuju,komunikacioni putevi i staze su ponekada neupotrebljivi zbog poplavljenosti.
U svakom slucaju,ekosistem koji donosi najvise iznenadjenja.
Naravno,to su iskustva iz Koviljsko Petrovaradinskog rita koji je verovatno najveci na celom toku Dunava.Povrsina rezervata obuhvata 4.840.605 hektara povrsine.
Manje mocvare sa manjim dotokom vode nemaju promene u tolikoj meri.
Naravno,obisao sam jos nekoliko slicnih sistema u Vojvodini.
Sve sto vazi za ostale ekosisteme u smislu prezivljavanja,vazi i ovde.
Jedino treba vise voditi racuna o sledecem

odecu i osetljivu opremu drzati u nepromocivim torbama

voditi racuna da lezaj bude na oceditom i uzvisenom terenu

lezaj da je odignut od zemlje

povredjene delove tela ne uranjati u vodu zbog opasnosti od
LEPTOSPIROZE

ne hodati bos po mulju pored vode zbog pijavica,one se ne kace dok ste
u dubljoj vodi

torbe sa hranom ne ostavljati na zemlji,vec kaciti na drvece,jer lokalno
stanovnistvo drzi svinje u ritu u toku toplijeg perioda.One se cesto
posluze vasim obrokom i razbucaju stvari

ja svoj post pišem da dočaram močvaru u boljem svijetlu ...
ali sve je što bušman piše istina...
samo moram spomenuti da obala na kojoj se održava susret ...
nije usko povezana sa pravom močvarom...
več je šljunkovita i prohodna ..
sa lijepim pogledima u daljinu..
tako da opasnosti iz bušmanovog posta su negdje dalje...

Nisu to opasnosti,samo je opisan tezi deo posla,tj ono sto otezava opstanak.
Rekao sam da na manjim sistemima ima manje uticaja losih faktora.
Ovo sto sam napisao vazi i za Kopacki rit kao veliki sistem.
U svakom slucaju,sa vlagom,komarcima i Leptospirozom na ravnicarskoj reci treba racunati.
Takodje sam rekao bogatstvo zivog sveta,slozenost ekosistema,obilje hrane u sva cetiri godisnja doba.

obojica znamo o čemu se radi..
ljudi koji dolaze u takvo područje...
prvo se trebaju susresti sa manjim utjecajima močvarnih faktora...
ipak je ljeti to sve malo lakše..
nije isto pasti u vodu ljeti ili u kasnu jesen ..
nedaj bože zimi...

Znam,bio sam pod ledom zimi,smrzao se kao g....!

jednom sam u zimi lovio galeba na ledu...
i neoprezan nagazio tanki led...
potonuo sam u sekundi...
trebala mi jedna vječnost da se izvučem ...
vani je bilo minus deset...
skakao sam non stop i trčkarao ...
odječa se na meni smrzla ...
bilo sam ko vitez sav ko od lima zakovani...
odječu su na meni rezali kad sam se pojavio doma....
bila mi je to nekad najbolja jakna...
od nje su ostali samo komadiči....
dobro da smo to spomenuli...
to su životne situacije koje ne izgledaju opasne...
ali odnose živote..na dravi..
nedavno se jedan lovac ubio na sličan način
u padu je udario glavom po ledu ...
potonuo i utopio se ...

Dečki šta je sa skloništem, ja sam napisao povišeno, ali nisam mislio na visinu kao na Stuletovoj slici. Mislio sam ležaj na visini od nekih metar, i oko toga formirati što se može.

namas potrebe ni za toliko.
Dovoljno ti je dvadesetak cm,samo da se odignes od vlazne zemlje.
Otrovnih zmija,paukova i skorpija nema kod nas,tako da nije potrebno.

bushman je napisao/la:Otrovnih zmija,paukova i skorpija nema kod nas,tako da nije potrebno.

Kako nema zmija, pa šta nije riđovka prisutna.

citat s wikipedije

Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna napose noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korjenja ili u mišijim rupama.

Šarke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dvije do tri nedjelje kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Riđovka

zmije podneblja u kojem živim u večini su;
ribarica, bjelouška,bjelica, smukovi,...
otrovnice su rijetke...
ja se budem potrudio da saznam..
koliko uopče ima ugriza zmija kod nas...
poskoki naseljavaju kameniti pojas prema sloveniji...
u to sam siguran ..tamo ima uvijek največih vrganja...
vjerojatno se i predpostavlja zašto...
da se vratim na močvaru..
uz obalu drave sreo sam samo ribaricu i bjeloušku...
ne pišem za druga područja ..pišem o svojem..
pišem o onome što sam u praksi doživio...

Poskoka sam čitao da ima na Ivanščici, a to nije baš toliko blizu susretu, osim toga ne vole vlažna tla. U svakom slučaju, mislim da zmije nas ne trebaju brinuti.

kaj se tu neko libi doc u varazdin zbog zmija otrovnica?


nego momci...kaj nije da se mocvare isuse preko ljeta, barem poprilicno isuse ako ne do kraja, zime su valjda gadne, skloniste....zimi, koje biljke zimi ima tamo za prehranu?
ajde stavite pokoju sliku vi mocvarni ljudi..jestivog ljetnog bilja, pa da vidimo kako se jede, dal sirovo, dal se priprema,ako se priprema..kako se mora pripremiti..da budemo kretativni

Ajde, evo ću ja početi sa najlakšim, rogoz, njega možeš jesti cijele godine, kako koji dio dolazi, a toliko je poznat da ne možeš fulati.

e to je to



ne nadem na netu nesto jela od njega...kaj samo se otkine i zvace?

Neke dijelove možeš samo otkinuti i žvakati, neki se prže, podanak se guli, ispire, suši i melje u brašno u zimskim mjesecima, indijancima je to bila uobičajena prehrana- a čak su i od stabljika radili strijele za silu. A načine pripreme ću prepisati pa ih stavim.

U proljeće se mladi izdanci čupaju iz podanka i jedu se sirovi kao salata,ili se kuhaju i serviraju kao šparoga.Mlade oguljene proljetne stabljike pripremaju se na isti način.U kasno proljeće beru se nezreli klasasti cvatovi, prije nego se oslobode ovojnih listova, poslije nekoliko minuta kuhanja pripremaju se na razne načine, kao ukusno povrće.Početkom ljeta (to sada možeš vidjeti) gornji, muški dio klasastog cvata sadrži mnoštvo svjetložutog polena, koji se sakuplja protresanjem klasova i prosijan miješa sa brašnom, bogat je bjelančevinama, a prije spremanja mora biti potpuno suh.Zreli klasovi se jedu pečeni a mogu se peći i posebno odvojene sjemenke.Krajem ljeta na završecima podanaka stvaraju se izbojci, koji se jedu sirovi ili prokuhani.Izbojci ostaju takvi i kroz zimu.U proljeće ih treba guliti.

Za dobivanje brašna podanke treba isprati, oguliti i zdrobiti u hladnoj vodi, nakon čega se vlakna uklone, škrob taloži, a voda izlije.Brašno se priprema odmah ili se suše.Beru se jesen, zima proljeće.

Izvor:Ljubiša Grlić Enciklopedija samoniklog jestivog bilja

Kako ja znam tipkati samo sa dva prsta neka netko drugi piše recimo o trski

hvala mario, ovo su stvarno dobre i korisne informacije

joj, hvala, hvala, ovo mi treba, još! još!

mariobab je napisao/la:[i]

Kako ja znam tipkati samo sa dva prsta neka netko drugi piše recimo o trski

Mario rado bi ja tipkao ali pojma nemam o tome, u usporedbi s tvojim znanjem jednostavno sam smiješan

na zalost ne nadem na netu ni jela od trske
ako se ona opce jede