jedinstveni stavovi o preživljavanju

svi smo jedinstveni ..
svako od nas ima svoj osobni stav o preživljavanju...
evo ja sam otvorio temu da se ne kvare ostale teme..
tu se svaki survivor sa foruma može izjasniti...
kako osobno doživljava preživljavanje...
ja se sa preživljavanjem susrečem godinama...
u vremenima mojih početaka ...
knjige koje su pisale o tome bile su mi teško dostupne...
a bile su i slabo ilustrirane ...
jedino što smo mogli vidjeti bilo je na tv..
tada još nije bilo niti zamislivo vidjeti dvd ili nači nešto na netu...
preživljavanje se prenosilo iz generacije u generaciju usmeno...
na samom licu mjesta..u prirodi...
danas postoje mnogobrojni filmovi...
dokumentarci...dobro ilustrirane knjige...
napredna tehnologija..za učiti idealno...
ali ipak nedostaje ono najvažnije...
praktični doživljaj na vlastitoj koži...
da me bolje shvatite..
ja preživljavanje shvačam kao život u prirodi..
survival u emisijama egzibicijskog engleza je šou..
mnogi ljudi koji su preživjeli ekstremne situacije..
zahvaljujući svojoj snalažljivosti...
jesu iskusili survival...
ali vjerojatno im je to bilo jedino takvo iskustvo...
ljudi koji su u prirodi preživjeli godine..
koji su bez ičega opstali...
stvorili si dom u prirodi i prihvatili takvi život ...
zapravo su moji največi idoli...

Vuce,potrazi na netu film ALONE IN THE WILDERNESS.
Covek je u pedeset prvoj godini zivota otisao na Aljasku davne 1969.g.
Proveo je tamo potpuno sam 35 godina.
To je prica koja me je fascinirala,a verujem da ce i tebe.

Kontaktiraj marija, film bi trebao biti na putu prema tebi.

Preferiram dugotrajni boravak u prirodi.
Razlog je taj sto jednodnevni izlet delimicno puni baterije,ali covek za tako kratko vreme ne uspe da se oslobodi svakodnevnice,vec je opterecen vremenom,sto smanjuje uzitke.
Od svih boravaka,najdrazi mi je put od Morovica do Slankamena kanuom pre osam godina.
Sinovi su isli samnom,imali su tada 8 i 10 godina.
Spust kanuom niz Studvu,Bosut,Savu do Beograda,a zatim uzvodno Dunavom do Slankamena,dugacak je oko 240 km,i trajao je pet i po dana.
Usput kampovanje,pecanje,kupanje.
Potpuno praznjenje,zadovoljstvo sobom,mir rezultat su takvog povratka u proslost,jer to u sustini i jeste to.
Tada shvatimo besmislenost i bezdusnost zivota kojem se vracamo i u kojem zivimo.
Shvatimo da su nas generacije nasih predaka unesrecivale u ime napretka i boljeg zivota.
Tv i radio zamenili su cvrkut ptica,internet zivog sagovornika,ograde i brave su zakljucale nasu dusu.
Postali smo samci,razgovaramo sa raznoraznim kutijama,ugadjamo sebi do imbecilnosti.
Ne postujemo ni sebe ni zivot.
Vreme nam nikada nije bilo dragocenije,nametnut nam je neki suludi tempo,a nikada se nismo vise dosadjivali.
Stavim ranac na ledja i krenem u sumu.
Sretne me drugar i pita gde idem.
Ja odgovorim po bensedin.
Gleda me tupo.
A najbolji taj lek je u prirodi.
Nijedan doktor ga nije prepisao.

prezivela sam 40 i nesto sitno u divljini civilizacije, bila i gladna i zedna, prolazila kalvarije, zvijela manje vise kako su drugi htjeli a ne ja, sada mi dusa umorna od toga i zelim tamo kamo me srce vuce..nekud u divljinu, prezivjeti tamo mi dode nesto kao godisnji odmor i cini mi se puno lakse nego ovdje medu ljudskim zvjerinjakom i mnosto izmisljenih ljudskih bedastoca

Vuče, dobra tema.

Ali nekako mislim da svi pojam "preživljavanje" doživljamamo na gotovo pa jednak način. Meni je preživljavanje, o kojemu ovdje najčešće čitam, snalaženje u prirodi. Što si snalažljiviji i vještiji veća je vjerojatnost da ćeš preživjeti sve nedaće (tako je nekako i općenito u životu).

Po meni je smisao onog iskonskog preživljavanja snalaženje u prirodi sa minimalno predmeta iz "civilizacije", a improviziranje sa predmetima koje pronalazimo u prirodi gdje se nalazimo. U svim vremenskim prilikama (ili neprilikama).

Preživljavanje i je snalaženje u prirodi. Cilj preživljavanja je razviti tehnike koje omogućuju život i povratak u civilizaciju.

Vi pričate o životu u prirodi i primitivnim vještinama. To je nešto drugo,usko je povezano sa survivalom, ali osnovna je razlika što se vi sami dovodite u tu situaciju dobrovoljno i razumski, ne da bi uviježbavali određenu tehniku, nego ispunjavali dušu. Također vam nije cilj što brži povratak u civilizaciju.
Tu je nastao jedan nesporazum, i zbog toga je bilo kontradiktornih postova.

Bravo,Malo Drvo!

malo drvo je napisao/la:Preživljavanje i je snalaženje u prirodi. Cilj preživljavanja je razviti tehnike koje omogućuju život i povratak u civilizaciju.

Vi pričate o životu u prirodi i primitivnim vještinama. To je nešto drugo,usko je povezano sa survivalom, ali osnovna je razlika što se vi sami dovodite u tu situaciju dobrovoljno i razumski, ne da bi uviježbavali određenu tehniku, nego ispunjavali dušu. Također vam nije cilj što brži povratak u civilizaciju.
Tu je nastao jedan nesporazum, i zbog toga je bilo kontradiktornih postova.

prvo se sam dovodis u situaciju da bi, ako se ne dovedes sam. lakse prezivel
to je meni vec jasno
a zelja za nepovratkom je i tako vecini samo nedosanjani san,netko od nas ce se mozda jednog dana i uputiti...

Po meni je smisao onog iskonskog preživljavanja snalaženje u prirodi sa minimalno predmeta iz "civilizacije", a improviziranje sa predmetima koje pronalazimo u prirodi gdje se nalazimo. U svim vremenskim prilikama (ili neprilikama).

tocno tako i meni s naglakom na MINIMALNO PREDMETA IZ CIVILIZACIJE

Ako se netko i uputi, on to čini radi sebe, a to nije preživljavanje. To je nešto drugo.

Minimum nečega je jako subjektivna stvar, meni su dosta jedan par obuće, većina žena ima minimum 10.

cini radi sebe ali ipak mora prezivjeti, no sasvim sigurno da je daleko kompleksnije ne svojom voljom naci se negdje i tada prezivjeti i vratiti se

da minimalno je stvarno vrlo subjektivno, vidjelo se to na topicu ...onom sto svakodnevno nosite sa sbom:)

vatrica je napisao/la:tocno tako i meni s naglakom na MINIMALNO PREDMETA IZ CIVILIZACIJE

Još da ti dodam, postoji dokumentarac od Les Strouda 'Snowshoes & Solitude'.
On i žena su odlučili provesti godinu dana bez pogodnosti civilizacije, dublje u šumi, napravili su si 'kolibu', u početku nisu koristili ništa od metala, plastike ili bilo kojeg modernijeg materijala. Sami u izrađivali posude za hranu, skupljali hranu i sl. Mislim da su ipak na kraju uvidjeli da bez nekog alata, šanse da prežive se rapidno smanjuju. Koliko se sjećam, sjekiru su uzeli, a možda i još nešto, morao bih ponovo to pogledati.
Znam da ti eng. nije najajči, ali evo linka da možeš malo pogledati, možda ti ispuni dušu.
I NAPOMENA ZA KRAJ, OVO NIJE SURVIVAL

https://www.youtube.com/watch?v=i4_fteTJQ_Q

ovo je 1-6, ako ti se svidi, sastrane su drugi djelovi

vatrica je napisao/la:cini radi sebe ali ipak mora prezivjeti, no sasvim sigurno da je daleko kompleksnije ne svojom voljom naci se negdje i tada prezivjeti i vratiti se

Moraju preživjeti i penzioneri do prvog, to o čemu pričaš nije preživljavanje, nego življenje u prirodi od nje same.
Morati ću te razočarati po tom pitanju i reći ti da to postaje sve teže. Čak se ljudi koji tako žive od pamtivijeka (plemena kao hadze, bushmani, aboriđani) sve više susreću s nepremostivim zaprekama. Da bi takav način života funkcionirao, potreban je jedan bitan preduvijet, a to je mala naseljenost velikih površina. Takvi ljudi se sele od mjesta do mjesta kako se zalihe hrane smanjuju. Tih površina je sve manje, svakim danom. To je ono što sam jednom rekao, pretvaramo planet u ljudsku biomasu.

na otvorenoj temi sudjeluje opet nekoliko ljudi...
tema je otvorena da svi daju svoje mišljenje...
ne kužim zašto se ne izjašnjavaju....
u tvojim postovima...malo drvo...
sve je ok...
stvari su zapravo i jest takve...
to je realnost...
mi živimo u regiji gdje preživljavanje doživljavamo kroz krače izlete u prirodu..
povezani smo mobitelima sa civilizacijom ...
u svakom trenu smo dostupni...
prema istinskom preživljavanju to je igra...
vjerojatnosti da budemo došli u situaciju istinskog preživljavanja je mala...
i to je realnost...
dakle mi kroz naše izlete i boravak u prirodi u sebi stvaramo simulaciju preživljavanja...
zato možda i jesmo čudaci...
od sve pogodnosti koje nam pruža civilizacija ..
ja spavam pod blatnim najlonom...
održavam vatru..i pečem meso u blatu...
e sad dali je to preživljavanje ...
ili samo obični boravak u prirodi...
za mene je to moj ispunjeni život...
kojemu svakog trena težim...
što više poznajem neko područje...
biljke i životinje..to ih više želim doživjeti...
obično su biljke iz prirode drukčijeg okusa nego naše iz vrtova..
ali vrijednost im je ista...
kad se više koriste...razlike se izgube...
meni je zečja soca bolja od bilo koje kultivirane biljke...
ima specifičan kiselkasti okus...
koji daje ustima svježinu...
što se više koriste biljke iz prirode ..
stvara se ovisnost o njima...
ljudi koji puno žive sa prirodom njihov život i jest boravak u prirodi...
a ljudi koji dolaze u prirodu jednom godišnje..
za njih je to preživljavanje...

pogledala sam sve djelove, steta velika steta sto ne razumijem, no oni su sebi barem dali gusta, priustili si nesto u zivotu, za mene prustiti nesto nije ljetovanje u skupim hotelima ili otici i shopingirati cijeli dan peglajuci kartice do iznemoglosti, ali ovo sto su oni napravili jeste gust i jos su imali indijanski sator, smrc
cime su hranili svog psa tamo?

Da bi takav način života funkcionirao, potreban je jedan bitan preduvijet, a to je mala naseljenost velikih površina. Takvi ljudi se sele od mjesta do mjesta kako se zalihe hrane smanjuju

sve to stima drvce, ja bi sa sobom ipak ponjela nesto....vrecicu raznog sjemenja i sama uzgajala neko povrce, time su sanse za prezivljavanje puno vece, i dve tri kokice da nesu jaja, osim toga i drugi narodi koji zive u divljini si sade nesto, ne svi, ali ima ih..

vuk kaze:

tema je otvorena da svi daju svoje mišljenje...
ne kužim zašto se ne izjašnjavaju....

tocno to sam i ja razmisljala, zasto?

obično su biljke iz prirode drukčijeg okusa nego naše iz vrtova..
ali vrijednost im je ista

nije vuce ista..VECA JE VRIJEDNOST, i sto se tice sadrzaja vitamina i minerala i to sto nije koristeno umjetno gnojivo, to sam procitala bas neki dan, sada mi zao sto nisam spremila taj link

to sam u sebi mislio ...
ali sam napisao iste...
samo ljudi su naviknuti na veče plodove ...
lako dostupne..
kad bolje razmislim...
prirodne samonikle zeljaste biljke..
svojom raznolikosti ...
prirodnim umnožavanjem...
oprašivanjem...
svojom otpornosti na razne bolesti..
one su vječne biljke...
samim time su i vrednije ...
jedina mana tih biljaka je što su sitnije ..
treba ih raspoznavati...
i treba ih ubrati u prirodi...

jeste...ljudi kupuju maltene savrsene vocke, izgledaju ka plasticne, savrsenih oblika i boja...samo koja im je vrijednost? pa se zavaravamo kako smo unjeli fine vitamine u sebe, nesto vitamina ima ali i jos stosta pride
moj tata nece pojesti ni takvu jabuku
ako im crva u njoj..kaze ta je dobra, ako je dobra crvu i meni je

dravski vuk je napisao/la:
mi živimo u regiji gdje preživljavanje doživljavamo kroz krače izlete u prirodu..

prema istinskom preživljavanju to je igra...

vjerojatnosti da budemo došli u situaciju istinskog preživljavanja je mala...
i to je realnost...
dakle mi kroz naše izlete i boravak u prirodi u sebi stvaramo simulaciju preživljavanja...

zato možda i jesmo čudaci...
od sve pogodnosti koje nam pruža civilizacija ..
ja spavam pod blatnim najlonom...
održavam vatru..i pečem meso u blatu...
e sad dali je to preživljavanje ...
ili samo obični boravak u prirodi...
za mene je to moj ispunjeni život...
kojemu svakog trena težim...
što više poznajem neko područje...
biljke i životinje..to ih više želim doživjeti...

ljudi koji puno žive sa prirodom njihov život i jest boravak u prirodi...
a ljudi koji dolaze u prirodu jednom godišnje..
za njih je to preživljavanje...

Uh velik je post, pokušao sam ga ovako malo razdvojiti. Uglavnom, zašto nema ljudi na ovoj temi, neznam, mislim da će doći, reći svoje mišljenje, možda sređuju dojmove, misli.

Preživljavanje i kraći izleti u prirodu nisu isto, to je ili kampiranje ili nekekava simulacija preživljavanja, najčešće oba pomalo.

Samo iskonsko preživljavanje i je preživljavanje, sve drugo je scenarijsko predviđanje nezgoda, i traženje odgovora na te nezgode prije nego( ako ikad) nas zakače.

Jesi čudak si, kao i svi ovdje. Pa da si 'normalan' i da je ovo uobičajeni način razmišljanja ovo bi bio najposjećeniji forum u RH ako ne i šire.

Ovo što si ti naveo je boravak u prirodi u kojem razvijaš vještine potrebne da budeš samodostatan u prirodi. Iako svaka definicija tu pada u vodu, jer kao što kažeš tebi je to ispunjen život, pa nije bitno kako ga mi nazvali.

Što smo rjeđe u prirodi to nam svakako izgleda mučnije i bolnije, tvrda zemlja umjesto mekanog i toplog kreveta, miris dima umjesto skupih parfema, skupljenje drva za vatru umjesto okretaja prkidača na štednjaku, hrpa vidljivih kukaca umjesto sterilnosti doma, cvrkut ptica i šum krošnji umjesto radia, život stanovnika šume umjesto TV-a, dugotrajo pripremanje hrane umjesto izlazka u restoran ili narudžbe pizze......

@ vatrica

Većina plemenskih ljudi je poznavala poljoprivredu, a i danas plemenski ljudi se njome bave. Velika je razlika u njihovom shvaćanju poljoprivrede i našeg.
Ipak ako misliš ići u prirodu i saditi biljke od kojih ćeš živjeti, to je nešto toliko više od preživljavanja da je to neopisivo. Kokice su za takvu situaciju dobra ideja jer su malo zahtijevne oko prehrane, a svaki dan možeš imati i koje sviježe jaje.

Biljke iz prirode možda nemaju veću kalorijsku vrijednost od konvencionalno uzgojenih, ali imaju veću vitaminsku i mineralnu vrijednost. Zato malo plemenskih ljudi ima problema s težinom, ali često nemaju problema s nekim bolestima kojima se mi susrećemo.

Ma ne samo plemenskih.Ja znam obraditi životinju, musti kravu, itd, moj sin zna narezati salamu.Ako mu nabrusim nož. Ali svaki od nas ovdje ima svoje shvaćanje i da ne idem sada u razglabanja, reći ću ovako: zatreba li mi sutra, a nadam se da neće, zbog ekonomske situacije i praćkom i zračnicom ću loviti golubove i grlice, postavljati zamke i poduzeti sve za sebe i obitelj primjenjujući sve ono što znam, što sam naučio i još učim.Ali nikada neću loviti srnu da bi mi kobasice imale bolji okus.

ej ljudi, vi niste čudaci, vi ste čudesni, jednostavno čudesni, hrabri super ljudi. živjeti u prirodi i od nje je normalno i tak čudesno,...živjeti na asfaltu i betonu je nenormalno i usko( e našla sam riječ) ...samo naprijed , i ova tema je super...

eh... Vuk i Jovan znaju ZIVJETI! ...sve im potpisujem.
Imas pravo Malo Drvo, ali to "mjesanje" prezivljavanja sa dugorcnim boravkom u prirodi nije samo nasa "greska"... kad pogledas u bilo kojoj knjizi o prezivljavanju naci ces kako izgraditi kolibu od balvana, lonac i zlicu od drva, kanu itd... za to raditi i iskoristiti treba vremena.... puno vremena. Nebi mi palo na pamet to raditi ak mislim da cu tamo biti samo nekoliko dana... nema smisla. Zato ja razlikujem "takticko" prezivljavanje od "strategijskog". (sad ce me Luksa! ) ... ali sve je to povezano i sve mi se svidja... sve sto se zna, nauci, ima ili se moze napraviti je nase blago... ali samo ako smo u stanju ispravno odrediti, u specificnoj situaciji, sta i kako iskoristiti od tog naseg "blaga".

Znao sam ici sa brodom,po misec dana na moru,po otocima,sto
bi ulovio to bi jeo,skuplja san kisnicu,koju bi filtrirao na brodu,sam pravio kruh...uzivao sam,moram priznati da mi to puno fali.Sada imam mali camac(kaic)koji nema kabinu i s njim znam otici na par dana nedaleko od mene,tu napunim baterije i onda nazad.Neko me smatra cudakom,ali to mene nije briga...

Damir je napisao/la:kad pogledas u bilo kojoj knjizi o prezivljavanju naci ces kako izgraditi kolibu od balvana, lonac i zlicu od drva, kanu itd... za to raditi i iskoristiti treba vremena.... puno vremena.

ali sve je to povezano i sve mi se svidja... sve sto se zna, nauci, ima ili se moze napraviti je nase blago... ali samo ako smo u stanju ispravno odrediti, u specificnoj situaciji, sta i kako iskoristiti od tog naseg "blaga".

Većina knjiga o preživljavanju nisu ništa drugo nego prepisivanje starih vojnih priručnika, zato se mnogi instruktori danas odmiču od tog koncepta, jer to nije preživljavanje prilagođeno vremenu u kojem živimo. Nije bilo isto zaglaviti negdje prije 100 godina ili 50 ili danas. Također više se nema prostora na ovom planetu na kojem bi ti trebao tako preživljavati, jednostavno je previše ljudi, a svakim danom ih je sve više, a tu nismo spomenli ni mobilnost današnjeg čovjeka.

Kad se netko odluči praviti kolibu u šumi, on to ne radi jer je zaglavio i želi preživjeti do povratka u civilizaciju. On to radi jer mu to ispunjava dušu. To je hodočašće u prirodu, potraga za vlastitim putem i smjerom u životu. Nešto što osjećamo kao istinski dio sebe.

Sve te stare i primitivne vještine i jesu blago, pravo pravcato blago koje uvijek sjaji i nisu nam potrebni trezori da bi ga sačuvali, jer ono ostaje urezano u tkivima naših mišića, stanicama našeg mozga, dijelovima našeg uma, djelićima naše duše. Ipak, nezgodno je to miješati s prživljavanjem, jer ono to nije.

Uzmite samo ovo kao primjer, neka vas neka osoba pita, idem u prirodu, ako zaglavim, što mi je napraviti. Ako joj počnemo pričati kako da dođe do hrane, najvjerojatnije smo tu osobu osudili na smrt. Treba joj objasniti ono što je zanima, a ne kako napraviti kaput od jelena kojeg je ulovila nožem ili kako uzgojiti kukuruz od sjemena u šumi. Treba razlikovati ono što će tu osobu održati na životu dok se ne spasi iz te situacije, i ostale primitivne vještine koje korištenene logičkim redosljedom mogu ugroziti nečiji život. Ako sam izgubljen uz neku rijeku, pa neću graditi kanu, spustiti ću se uz rijeku i tražiti pomoć. Predveče ću napraviti sklonište koje će me zaštiti od elemenata, upaliti vatru koja će me grijati, tjerati životinje, i nadajmo se signalizirati nekome tko bi mi mogao pomoći.

Inače drago mi je da se piše o primitivnim vještinama, samo ih ne treba brkati s preživljavanjem u današnjem svijetu, jer netko tko nije upoznat s tematikom mogao bi steći potpuno pogrešan dojam i ideju koja bi ga mogla stajati života.
Preživljavanje nije hollywoodski film, i što je većem broju ljudi to jasno, lakše ih je upoznati s proširenim idejama života u prirodi.

Stule je napisao/la:Znao sam ici sa brodom,po misec dana na moru,po otocima,sto
bi ulovio to bi jeo,skuplja san kisnicu,koju bi filtrirao na brodu,sam pravio kruh...uzivao sam,moram priznati da mi to puno fali.Sada imam mali camac(kaic)koji nema kabinu i s njim znam otici na par dana nedaleko od mene,tu napunim baterije i onda nazad.Neko me smatra cudakom,ali to mene nije briga...

Stule sve to stoji, ali kao što sam kažeš ti tako puniš baterije.
Problem je ako se pomisli da je to nešto izvanredno lako, što nije.
Evo ti cijeli niz pitanja koja su vezana uz tvoj post.

1. Ako si plovio po mjesec dana, kako si raspoređivao benzin, kako si izračunao koliko ti je dovoljno za povratak?

2. što si ulovio i kako?

3. Kod mene kiše nije bilo (prije jučerašnjeg neverina) neka 2 mjeseca, kako si dolazio do pitke vode?

4. Kako si sam pravio kruh, od čega, ako si pravio od brašna, od kuda ti brašno, znači da si nosio neku količinu hrane sa sobom?

5. Kažeš da sad imaš čamac bez kabine, što znači da je prošli čamac imao kabinu. To znači da si imao spremnik i sklonište, vrlo bitno da bi se ljudski život održao.

Želio bih ovim samo pokazati da netko tko je neiskusan, a idealist, može stvarno zaglaviti čitajući o tom punjenju baterija, a da se nikad nije susreo s takvim načinom života. Sumnjam da bi u hrvatskoj netko snimio film 'into the wild' o nekoj našoj izgubljenoj duši.

INAČE DA SE NE MISLI KAKO VAS KRITIZIRAM, S VAMA SAM 100%, SAMO NAPOMINJEM DA MI GLEDAMO NA SVE TO S NEKOG DRUGOG KUTA NEGO NETKO TKO SE S TIM PRVI PUT SUSREĆE.
PRAVILNE INFORMACIJE I PRIMJENA NJIH NA TERENU SU RAZLIKA IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI.

To je brod bija od devet metara,kapacitet tankova je preko 500 l nafte,vode oko tisucu litara,
uvik napravi rutu po kojoj ces ici i da ti je poznata,npr:Dugi otok,znaci imas bezinsku stanicu i opskrbu sa vodom,ne udaljavaj se na daleke puteve,(sa jedrilicom se mozes,jer imas jedro),jer je motor je jedan jedini.Voda,znao sam ostati bez nje,imas dosta gusterni po otocima,imao sam rucnu pumpu ili obican sic,mali desalinizator,filter za vodu je bio rucni...Kisnicu sam skupljao sa obicnom ceradom koju bi prostrio po cijeloj palubi i nakosio je prema kablu(sicu).Kruh,naravno imao sam sa sobom uvik brasna 10 kg ili vise(glatko,ostro)
Lovio sa mrezom barakudom od sto metara,zatvaras uvalu,onda sa malim gumenjakom pobukivas(stvaras veliku buku prema mrezi ,tako da riba udje u mrezu),pa parangali,samice i male vrse,udica itd....naravno skoljke(kunjke,dagnje)
Hrana u spremi su limenke(sa mesom i ribom)
Ovaj mali camac je sa pentom(vanjski motor)Znaci frizider torba i ruksak sa hranom....eto ukratko...

Zaboravih,kruh san sprema na plinu,imas posebni lonac od aluminija za takve stvari,u sredini je rupa,a okolo stavis tijesto i poklopis,kruh bude savrsen...

dobro je imati krirtičara...
čovjek se odmah osječa da neko prati ono što piše ..
ono što prezentira i kako živi...
tu ulogu na sebe je preuzeo malo drvo...
slažem se sa njegovim mišljenjem...
meni kritike nisu u krvi...
tema ide u svojemu pravcu...
jer tako sam zamislio ..
da svako napiše svoje mišljenje...
u usporedbi različitih mišljenja može se puno naučiti...
svi mi živimo svoje živote...
svako u svojem zavičaju...
neko je u planini ..neko uz rijeku ..neko uz more...
svi imamo svoje priče...
i nismo sveznalice

Vidiš koja je razlika između ova dva posta.
Nije to samo , e meni se ide i odoh ja.
Treba poznavati teren, svoje mogućnosti, svoja ograničenja.
Planirati, razmišljati, odlučivati, znati primjenjivati tehnike (većina ljudi u RH ne zna kruh zamijesiti i ispeći, a kamo li uloviti ribu), nije to samo grlom u jagode i ne nauči se sve to u jednom danu.

A da si uživao, to ti u potpunosti vjerujemo.

To sam sve naucio gledati starije i iskusnije i najbitnije je ovo
:Nikad,ali nikad ne idi sam na more....