Nužna bašta

pa morat će se snaći, možda naručiti s kopna, ali će se isplatiti za 2 godine.

koji ne znaju, objašnjenje

http://www.richsoil.com/hugelkultur/

Ja se nadam sada oko prvog svibnja a možda i ranije ako se ocijedi zemlja.Potanjurati i frezati kako čemo saditi koju kulturu.Luk crveni i češnjak smo lani posadili jagode rasadili.Sada samo ljepoga vremena i da krenemo s poslom.

..indeksica..raspitaj se u najbližem konjičkom klubu za stajnjak( kod mene možeš dobiti besplatno)..koji bi ti preporučio kao najbolji ili sa neke farme krava, koza ili ovfci...od svinja,pilića ili zečeva je prežestok..
..izračunaj cijenu utovara,prijevoza i ekipe za rasprostiranje..djelovat će puno para ali se to radi u početku svake tri godine a kasnije rijeđe..većim prinosom ali i podizanjem cjene tj. kvalitete zemlje je opravdano..
..

spiking of bašta...primjetili ste da nije bilo trolanja nekoliko dana na forumu, bio sam zauzet. sestra i njen zakoniti muž su radili komposter i plastenik za matičnjak. plastenik je stavljen na krumpirište, a komposter pokraj ograde od dvorišta. ja sam sadio krumpir, da ne ispadne da ne radim išta.



komposter (obične palete i nešto žice)



plastenik (najlon, čavli, daske)





krumpirasta idila. pozdrav.

kome treba neko sjeme, odlicna stvar je napravljena https://www.facebook.com/malaekosjemenarna

Najjače su Martinove oćale na čelu, taf gaj, odma se vidi !

Ja sam mislio da sam ja jedini na svetu koji voli poljoprivredu,al vidim da ima nas cudaka jos.
Drago mi je zbog toga.Pa da kazem i ja koju.
Na zalost moram krenuti crnim tonom i moje neko misljenje i zakljucak je da je organska poljoprivreda samo laza ili zvaka,al ovog puta ne za seljaka vec onog drugog.Jer neminovno sve se vise pesticidi,herbicidi i mnogi drugi otrovi koriste u proizvodnji hrane.A bolesti i one ne cekaju vec naporedo napreduju sa njima.Tako da cemo na "nekom kraju"jesti cist otrov.Ako ga vec sada nejedemo.Mada verovatno se i mi razvijamo pa...A doduse i nauka.

zlatko1 je napisao/la:J
Na zalost moram krenuti crnim tonom i moje neko misljenje i zakljucak je da je organska poljoprivreda samo laza ili zvaka,al ovog puta ne za seljaka vec onog drugog.Jer neminovno sve se vise pesticidi,herbicidi i mnogi drugi otrovi koriste u proizvodnji hrane.

uopce nije tako, organska poljoprivreda je ekološka poljoprivreda, u njoj se mogu koristiti određeni preparati za zaštitu i prehranu biljaka koji su na ekološkoj bazi i nisu štetni, nisu to nikakvi ni herbicidi ni pesticidi..
ako ti netko kaže da ima organski uzgoj a nema eko certifikat, onda nije organski, tj. mozda i je ali na tebi je onda hoces li mu vjerovati..
eko certifikat kosta 10.000kn svaku godinu plus dnevnice za par ljudi kad ti dođu nenajavljeno par puta godišnje uzeti uzorak zemlje za analizu, a da bi dobio eko certifikat, 3 godine ti tako dolaze par puta godišnje uzimati uzorak zemlje i ako u te 3 godine svaki put bude sve u redu, tek onda dobijes eko znak, tako da nije to samo tako.. treba tu i truda vise, novaca i vremena, ali onda imas potvrdu da radis organski

Znam to.Ali nisam hteo da se hvatam detalja jer je to samo moje neko razmisljanje.Ali evo ti primer jedan.Na Zemlji ima sve vise ljudi kojima treba sve vise hrane.Dakle takodje treba sve vise zemljista obradivog.Znaci to sve ide nekom uzlaznom putanjom.Da bi se hrana obezbedila moraju da se prave hibridi koji daju veci prinos bilo mesa ili roda.Ti hibridi nose jednu veliku manu.Sto su "mekani".Nisu imuni na bolesti.E tu stupa hemiska industrija koja pravi preparate koji te bolesti ubijaju.Ali jedna ,kako bih je nazvao,ajd,zanimljivost,svake godine prave nove preparate.Zasto?Zato sto vecina starih, su ili slabi ili uopste nedeluju na bolesti.Pa treba jaci.Bolesti su vecinom mikroorganizmi koji,koliko mislim da znam(a nisam siguran)lako mutiraju i postaju sve otporniji i otporniji.A u korak dolaze i poneki nov.E sada kada sve spois zajedno,sve manje obradivog zemljista,bolesti sve jace i brojnije.Onda se dolazi do zakljucka da ti uslovi koje zahteva organska proizvodnja su sve teze ostvarivi.I na "kraju"neostvarivi uopste.Sem na ponekoj planini.A da nepricamo o isplativost jer je mislim slobodnog vremena sve manje,a u organskoj proizvodnji je rad,pa najmanje dupliran.Mada cena organskih proizvoda je veca,mada pitanje je racunice na kraju.Sta znam,mozda gresim.Mada bi bilo i dobro da gresim.
Ali kod nas recimo u Srbiji sa obradivim zemljistem nemamo problema jer je sve manje ljudi,pa zemljista ostaje sve vise.
Izvinjavam se ako kvarim temu.Slobodno obrisite,ako nije za ovde.

Ne kvariš, Zlatko, dragi prijatelju, upravo si samu srž pogodio, barem po mom sudu.

pirat je napisao/la:kome treba neko sjeme, odlicna stvar je napravljena https://www.facebook.com/malaekosjemenarna

Me lajk

to sve sto pises je istina, samo sto nema nikakve veze sa organskom poljoprivredom..
nemoguce je da se sva hrana na svijetu proizvodi na organski nacin, niti bi svi mogli priustiti takvu hranu..
ali organsku proizvodnju treba poticati jer je upravo u njoj spas za malog covjeka, seljaka, koji ne moze konkurirati velikim korporacijama koji sade na stotine hektara zemljista sa cijelom masinerijom strojeva i ogromnom uporabom pesticida, i upravo bi tu mali proizvodjac trebao gledati na kvalitetu, posto kvantitetom ne moze konkurirati, a to je organska poljoprivreda

Mislim da za malog poljoprivrednika nema spasa.Ako se nastavi ovako kao do sada.Bar je tako kod nas.Slazem se sa tim da je to zanimljiva stvar za malog seljaka,ali boim se samo zanimljiva.Ako neko nestane na stranu malog seljaka,barem malo,on nema nikakve sanse da opstane.Jer sve sto on prozivede,korporacije mogu 100 puta bolje i vise.A jos iza njih stoi drzava koja ih na svaki moguci i nemoguci nacin pomaze.Dok malenog seljaka gleda da ugasi i natera da se snalazi na drugi nacin.Samo i tog drugog nacina bezmalo nema.Jer opet i iza njega stoje korporacije.
Lepo je razmisljati na taj nacin,ali boim se da je uzaludno.Kada bi bilo tako lako normalno ziveti, siromaha nebi ni bilo,ali nije.Jednostavno sistem je toliko inficiran da biom se samo operacija moze da pomogne,a hirurga nema,svi su zarazeni.Zao mi je na ovako crnom tonu.

Malo sociološkog pristupa temi; možda i nije svako zlo za zlo. Pošto će okrutni korporativni kapitalizam progutati malog seljaka, on će se okrenuti svojim dosad neotkrivenim talentima, npr. kiparstvu, duborezu, zanatskoj izradi noževa, kundaka, itd. Potom će svoje umjetnine i ostale rukotvorine za velike novce prodavati onima koji su ga uništili, direktorima korporacija, te se na taj način obogatiti, a svoju proizvodnju do te mjere umnožiti i okrupnjeti da će ona doseći razmjere korporacije koja će pojesti sve male obrtnike šumadinskog kraja, pa i šire .

zlatko1 je napisao/la:on nema nikakve sanse da opstane.Jer sve sto on prozivede,korporacije mogu 100 puta bolje i vise.A jos iza njih stoi drzava koja ih na svaki moguci i nemoguci nacin pomaze.

upravo oni ne mogu napraviti ono sto moze mali seljak, jer bi im za takav vid posla trebalo previse ionako skupe radne snage..
u ekološkoj poljoprivredi sve se radi uglavnom rucno, plodovi se beru rucno a ne strojem, sto dosta poskupljuje proizvodnju, ali joj daje na kvaliteti jer recimo plodovi ubrani sa strojem se oštećuju i kod takvih plodova dolazi do brzog kvarenja, a time i pada kvalitete..
takav vid poslovanja je korporacijama jednostavno neisplativ..
a tu sansu dobija seljak, pogotovo sad kad se otvori trziste prema strancima koji cijene takav odnos prema poizvodnji hrane, a i spremni su za to platiti jer imaju novca..

Kolega Pirat, iz vaših usta u božje uši. Lijepo zvuči, pomalo romantizirano, vrijeme će pokazati.
Osobno, sumnjam u takav rasplet, ali sumnjičavost je valjda kufer godinama.

ivo je napisao/la:Malo sociološkog pristupa temi; možda i nije svako zlo za zlo. Pošto će okrutni korporativni kapitalizam progutati malog seljaka, on će se okrenuti svojim dosad neotkrivenim talentima, npr. kiparstvu, duborezu, zanatskoj izradi noževa, kundaka, itd. Potom će svoje umjetnine i ostale rukotvorine za velike novce prodavati onima koji su ga uništili, direktorima korporacija, te se na taj način obogatiti, a svoju proizvodnju do te mjere umnožiti i okrupnjeti da će ona doseći razmjere korporacije koja će pojesti sve male obrtnike šumadinskog kraja, pa i šire .

Lepa pricica,prijatelju i,onako,lep pogled na socioloski pristup.Ko zna ,mozda se to i ostvari.
Al naime,primetio sam da da bi na nasim prostorima obican covek uspeo,ali i opstao,mora znati ne osnove,nego malo vise od osnove iz svake oblasti zivota i jos tako imati razvijen poneki talenat.

Sa ovom zadnjom porukom se slazem s tobom u potpunosti.Ali Pirat ima jednu takodje bitnu stvar za uspeh.Veru i optimizam.Ber Grils,koji mozda nije bas neki vrhunski buskrafter,ali ima poneku pametnu stvar.Jedne se dobro secam.Glavni razlog sto izgubljeni ljudi u divljini nastradaju je sto izgube volju da se trude,veru u sebe i prestanu da traze resenje.Slicna je stvar u zivotu.Ako neverujes u uspeh,pomiris se sa sudbinom i naviknes se sa onim sto jeste nemozes ni da uspes.

O tome nema zbora, doista je tako. Osim što je često dobro pomiriti se sa sudbinom, jer ona nije uopće ružna kako se na prvi pogled pokazuje, no rasprava u tom smjeru zaista nema veze s nužnom baštom .

...hmmm..mislim prijatelji da nasjedate na spiku upravo tih velikih korporacija koje malom proizvođaču govore da se ništa ne isplati proizvoditi nego kupiti od njih..
..u proizvodnji hrane je računica vrlo jednostavna..uložen novac, sati rada i površina zemlje...naravno..mora se raditi i glavom i leđima..da pojasnim...
..tzv. mali seljak sad uglavnom financira sve tuđim parama..krediti,kartice i sl. i pritom pare razbacuje na nepotrebno skupe a izreklamirane strojeve i uređaje, sredstva za zaštitu i sl..
..strojeve koje ne može servisirati i održavati i koji na god. razini nisu ni približno iskorišteni..1 ks na 0,5ha..najčešće već otpisani i izraubovani ali ..eto baja ima Johan deere musa jarca..
..radni sati realno preračunani na nivou službenika male općine..1do 2 sata dnevno..
..iz osobnog iskustva..11kj oranice ratarske kulture, sa starim Torpedom..od brazde do silosa 17 radnih dana godišnje..i laganice..uz malu podršku obitelji..otkopčaj,zakopčaj,daj pivkana..
..pov. zemlje..pa zna se da za ratarstvo treba min. 600 ha, ..za stočarstvo min.200ha..po njihovim mjerilima..modernih farmi..ali..
..ako umjesto pučke kobaje od 17kn. proizvodiš eko kulen treba ti manja površina, manje novca uz iste radne sate a kupca ćeš uvijek imati jer se za pravu robu kupac uvijek vraća..
..i najbitnije..za cijelu obitelj imaš radno mjesto..a to postaje presudno kad se zbog tehnologije gube cijele struke i tisuće poslova..

Ne da se ne isplati nego se više niti ne smije!!! Iz današnjeg Novog Lista:

Zbogom vrtovima: EU i Hrvatskoj zabranjuje autohtone i stare sorte sjemenja


Poljoprivrednicima i povrtlarima propisat će se obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih i rijetkih sorti biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu

Nakon nedavne skandalozne odluke Europske komisije o privatizaciji vodoopskrbe, iz Bruxellesa nam stiže novi šok. Europska komisija 6. svibnja poslat će Europskom parlamentu novu uredbu kojom će poljoprivrednicima i povrtlarima zakonski propisati obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih, rijetkih i autohtonih sorti – koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet – biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu! Europske ekološke organizacije i brojne udruge čiji članovi pokušavaju očuvati stare autohtone sorte sjemenja – a koje su već dugo trn u oku multinacionalnim kompanijama – ovih su dana izazvale veliku uzbunu zbog namjere Europske komisije čija bi odluka mogla ugroziti suverenost europskih država u očuvanju genetičke raznolikosti.

Bez konkurencije
Trenutačno tri najveće korporacije – Monsanto, DuPont i Syngenta – kontroliraju 53 posto svjetskog tržišta sjemenjem (deset najvećih kontrolira čak 73 posto!), a velike su kompanije došle do tog rezultata tako što su pokupovale gotovo sve manje tradicijske i obiteljske sjemenare, tako da, zapravo, više i nemaju konkurenciju.
Međutim, kod takvih kompanija tržište sjemenja samo je sredstvo. Naime, riječ je ponajprije o velikim proizvođačima herbicida, dakle kemijskim kompanijama, a tek onda i o proizvođačima sjemenja, koje uz svoje sjeme poljoprivrednicima, povrtlarima i voćarima nude herbicide i kemikalije bez kojih te sorte nije moguće uzgojiti.
Autohtone sorte sjemenja, međutim, za razliku od ovih »visokoproduktivnih i intenzivnih« sorti, prilagođene su lokalnim prilikama. Osim što je neusporedivo ukusnije i bogatije hranjivim sastojcima – što više nikome ne treba posebno dokazivati – povrće i voće dobiveno iz autohtonih sorti zahtijeva manje vode i umjetnog gnojiva, a i nije ga potrebno štititi tolikim količinama kemikalija, jer je otpornije na bolesti, što izravno smanjuje zagađenje okoliša.

Stroge kazne
Međutim, multinacionalne kompanije u ovom slučaju očito imaju drukčije interese, koje je u ovom slučaju odlučila uvažiti i Europska komisija, koja funkcionira kao produžena ruka velikih multinacionalki i kapitala, a ne vlastitih građana.
Naime, multinacionalke će jedine imati koristi od takve odluke, dok se građani uslijed petogodišnje ekonomske krize u brojnim europskih državama, pa i u Hrvatskoj, sve više okreću samoopskrbi i proizvodnji povrća i voća za vlastite potrebe, ne samo zbog štednje, nego i zbog zdravlja i sve ugroženijeg okoliša. No Europska komisija donijela je odluku koja će potkopati takve napore.

Zahvaljujući uredbi Europske komisije, koja će vrijediti i u Hrvatskoj, autohtone sorte, koje su dosad bile izuzete iz europskih pravila, brzo će iščeznuti s trgovačkih polica.

Oni koji ne budu postupali po uredbi bit će strogo kažnjeni, a oni koji budu poželjeli registrirati vlastito sjeme suočit će se s nepremostivim birokratskim preprekama, budući da predviđena regulacija registracije sjemenja diskriminira autohtone sorte u odnosu na industrijsko sjeme, čime se diskriminiraju mali proizvođači u odnosu na velike kompanije, zbog čega ekološke organizacije i upozoravaju na skori potpuni nestanak autohtonog sjemenja.
Puna kontrola

Neposredan povod skandaloznoj odluci je provedba odluke Europskog suda iz srpnja prošle godine, prema kojoj poljoprivrednici smiju prodavati samo službeno dopušteno sjeme. Ako uredba Europske komisije u sadašnjem obliku stupi na snagu, poljoprivrednici vlastito, nestandardizirano i neunificirano sjeme, neće smjeti ni darovati!

U tom slučaju, naime, nekoliko multinacionalnih kompanija doista bi mogle preuzeti potpunu kontrolu nad cjelokupnim prehrambenim lancem, od njive do onoga što će biti u našim tanjurima, pri čemu uvijek moramo imati na umu kako cilj takvih kompanija nisu zdravlje i dobrobit stanovništva, već uvijek samo i isključivo – profit.

Nazalost eto ti jedan scenario kako neko resava stvari.Ipak narod je oduvek bio sam ovca za sisanje i nista vise.Ovo stvarno nema smisla,osim smisla koji nebih da pominjem.Kontrola je za..bana stvar,kada je neko zeli.
I ako nestupi na snagu sada,ovakav zakon ce kad tad stupiti.Jer uvek se prvo ispali probni plotun na neprijatelja da se vidi reakcija,a tek kasnije onaj pravi.Takvih odluka ima dosta,a kakve tek slede to "niko"nezna.Neznam,ali daj boze da to sve vodi necem dobrom.

kod mene će se saditi što se je i svih ovih godina...domaće..

..i uvozno..od kume Mande, tetke Perse, susjeda Mancike i Magdike...strine Jule....
..ma moj dida je sadio vrhunsku Virdžiniju pod nosom džandarima i financima..pa ću i ja i moji...
...ajmo..anarhisti,,sadite tetovac, nojaš i sl...he,he...
..

Nema do paprike uzgojene na crno.....

Da se vežem na Hydru, iako vjerujem da je dobar dio sudionika na ovom forumu upoznat s GMO hranom i pročitalo ovu knjigu, onda za one koji nisu najtoplija preporuka:

http://www.drustvonoa.org/dokumenti/F._William_Engdahl_-_Sjeme_unistenja.pdf

Već nekoliko godina uzgajam vlastito sjeme, a očito ću to morati još intenzivirati.

Temeljni način kako prepoznati GMO sjeme, za nas malene, je uzimanje sjemena iz biljke, odnosno uzgojiti je i iz ploda dobiveno sjeme ponovno posaditi. A ko ne ide, imate dva rješenja: ili je GMO, ili je uzgajana na način da je uzgojena sterilna, što ne mora biti GMO, ali moramo postaviti pitanje kakva je to onda biljka i što sve sadrži.

Upravo sam se vratio sa vratio sa vrta.Posadio sam domaći kukuruz za palentu i kruh krumpir niski grah grašak je vani grah mahunar je vani nakoljen krastavci niću dinje isto salata ima dva listića buče su posađene cikla još samo paradajz i pšaprika možda još nešto žena se sjeti da posadimo.Za sada imamo večinu domaćega sjemena koje sijemo ili dobijemo od drugih.Doduše i mi se grozimo GMO hrane.Dolaze druga vremena naša vlada po nagovoru drugih će morati uništiti svoje da bi mi jeli tuđa zna se kaj.Samo ni to neče dugo trajati.Sve dolazi i sve prolazi.Samo ko ima svoje i to sačuva.To će biti pravi čuvari blaga,još kada bi sačuvali svoju zemlju da je ne prodaju strancima onda smo sve sačuvali.Ali na to će nas prisiliti sve više osiromašivati da to učinimo.

Poljičanin drago mi je da si spomenuo ovu odličnu knjigu od Engdahla. Ovo što si naveo kao lakmus test za identificiranje GMOa je većim djelom točno. Istina je da većina istraživanja u GMOu ide u smjeru "terminator" gena tj. nemogućnosti davanja sjemena iz odrasle biljke, tj, svake godine se mora kupovati novo sjeme ali ima i sorti koje nemaju terminator karakteristiku ali zato imaju druge opake stvari.
Najbolje rješenje je upravp ovo što si naveo - da sami čuvamo svoje sjeme i širimo svoju bazu biljaka mijenjajući/dajući ga s susjedima, prijateljima,...

Ne bi bilo loše da i mi na forumu napravimo nekakvu razmjenu sjemena tipa tko ima sjeme neke dobre kulture podjeli ga s drugima i tako u krug. Koristi su višestruke - pomažemo drugima, drugi pomažu nama dajući nam svoje sjeme, troška gotovo niti nema, osiguravamo da uvijek imamo pristup visokokvalitetnom sjemenu, npr. dogodi se neka nepogoda i ostanemo bez cijelog uroda, a time i sjemena, ako smo ga ranije već nekome drugom dali opet ga lako nabavljamo i spašeni smo!

Odlicna ideja.
Ovo sa testom mi je zanimljivo.Nisam znao za tu foru.Mada znam dobro da nemoze svaka biljka(hibrid)da se razmnozava semenom.U to sam se uverio.Mada nicanje nije uopste jednostavna stvar.Tu materiju treba poprilicno poznavati.Neko semenje ima koru veoma debelu i jaku pa je recimo potrebno da prodje kroz zeludac ptica ili nekih drugih zivotinja da bi kasnije moglo nici.Koliko se secam iz onih prirodnjackih emisija ovo je slucaj sa smokvom.Ali recimo ono sto ja vec odavno radim,mislim ne stalno,al recimo i ove godine sam,je da se kocice vinogradske breskve stave u mokri pesak (ima jos nesto,dal je strugotina ili nesto drugo nemogu se setiti) da bi naklijale.To se radi sa dosta vocki.Naime potrebno je da dozre u tim uslovima da bi nikle.
Ali kao sto rekoh nekom semenu nije ni to dovoljno.Bas sam recimo probao neke divlje tresnje i uspeha nije bilo uopste.Nijedna nije klijala.Tako da to bez nekog znanja nije bas jednostavno ,ali nije i nemoguce.
Dobijanje semena po meni uopste nije nesto toliko komplikovano.Jedna je stvar sramotna sto u obrazovnim poljoprivrednim emisijama tu stvar naduvaju sto moz,a ne objasnjavaju kako se tacno to dobija.Zakace malo ovde mal onde,ali nikad kompletno.Tako da je to po meni propagandisanje koje opet ide u korist semenarskim kucama.A u stvari je stvar jednostavna i prosta.Svaki put kada se odabere seme mora se odabrati od potpuno zrele biljke i najbolje razvijene.Ostaviti se negde i dezinfikovati nekim sredstvom,mislim da je plavi kamen sasvim dobar,a ekoloski koliko ja znam.To se posle posadi i opet izabere isto.Tako stalnim biranjem semena od najboljih biljaka se i biljke unapredjuju.Citao sam neku davno knjigu o tome.
Neznam dal ste videli mozda,bilo je davno na tv-u,jedan dedica kod nas sam bez ikakve skole i naucnog znanja i bez labaratorije ,specijalnih uslova napravio je sortu kukuruza koja je ,cinimi se 5 puta veca od najboljeg hibrida.Pokazivao je slike.Recimo koren je toliko veliki bio da nije mogao da stane na ulaz krunjaca,stao samo vrh.Nemogu se setiti koliko tacno ima reda zrna,al otprilike duplo vise od hibrida.Znaci giganski kukuruz i ja sam video.Znaci potpuno neverovatno veliki klip.Hteo je ovim nasim konjima da proda,ali su bili nezainteresovani.A kaze da su se javili neki Amerikanci,ali on nije dao.I sada cuva tajnu ,neda seme nikom.
Tako da sve se moze ako se hoce.Ali ce izgleda to sve morati na crno u buducnosti da se radi.Pa sta ces.

poljičanin je napisao/la:Da se vežem na Hydru, iako vjerujem da je dobar dio sudionika na ovom forumu upoznat s GMO hranom i pročitalo ovu knjigu, onda za one koji nisu najtoplija preporuka:

http://www.drustvonoa.org/dokumenti/F._William_Engdahl_-_Sjeme_unistenja.pdf

Već nekoliko godina uzgajam vlastito sjeme, a očito ću to morati još intenzivirati.

Temeljni način kako prepoznati GMO sjeme, za nas malene, je uzimanje sjemena iz biljke, odnosno uzgojiti je i iz ploda dobiveno sjeme ponovno posaditi. A ko ne ide, imate dva rješenja: ili je GMO, ili je uzgajana na način da je uzgojena sterilna, što ne mora biti GMO, ali moramo postaviti pitanje kakva je to onda biljka i što sve sadrži.

Kad otvorim, gornji dio rečenice se vidi, a donji ne,zašto?

Divlji golube, stvarno ne znam. Meni se otvara sve, a imam i još jenu stariju verziju ove knjige, ali je ne mogu naći da ti je pošaljem na mail.
Pokušaj onda ovo:

http://www.4shared.com/office/ZIs3JKfh/F_William_Engdahl_-_Sjeme_unit.htm

Što se tiče eksperimenta za utvrđivanje porijekla biljke, da li je GMO ili nešto drugo opako ili pak ne, nije baš to jednostavno za voćke, dugo traje. Ja sam to primjenjivao za povrće, odnosno rajčice: dio sjemena uopće nije nicao, a dio sjemena je davao biljku bez ploda, dio sjemena je davao plodove koji nisu bili ni nalik na izvorni plod.

Inače, ja jako mnogo trošim rajčica, da ne kažem pomidora, a traju mi više od pola godine, posljednje berem u prosincu.

Naime, četiri puta ih sadim, a samo prvi put uzgajam iz sjemena.

Postupak je slijedeći: kada niknu i presade se počinju obilno vegetirati. Narastanjem do nekih pola metra, uz list, između lista i stabljike, pojavljuje se zaperak, grančica s više listova koja se plijevi, odnosno baca, kako ne bi bespotrebno opterećivala biljku i smanjivala urod.

Taj zaperak posadite ponovno u čašicu od jogurta (obavezno rupa na dnu čašice) u malo bolju zemlju ili humus za cvijeće. Redovito ih zalijevajte i držite na tamnom mjestu dok se ne prime, a to ćete vidjeti po pojačanoj vegetaciji. Nakon toga mogu na sunce koji dan i onda presađivanje.

Kada i ova biljka dođe u stadij opisan na početku, ponovno skidate zaperak i kreće novi ciklus. Ako je godina s toplijim vremenom, postupak ide i po 3 puta u sezoni.

Ovaj postupak koristim već nekih 5 godina, jako uspješno, propadne mi do nekih 20% zaperaka koje ponovno posadim, a oni koji su presađeni, rijetko koji.