Nužna bašta

Drago mi je da nas ima sve više i više!

Ovako izgleda priprema sadnica:



U male čaše od jogurta i sl. se stavlja đubrivo koje je kod rođaka stajalo dvije godine, buše se dvije rupe i u njih stavlja sjeme. Zašto dvije? Zato što se ne primi svako sjeme, a ako se prime oba usađena sjemena, onda se jedna biljka vadi i presađuje u drugu čašu, tako se dobija duplo više sadnica.

Kad se to završi, ove gajbe nosimo u male plastenike iza kuće, zalijemo sa malo vode i ostavljamo, zalivanje se vrši svaki dan, naveče npr.

Htio sam fotografisat i plastenike, ponio aparat i kad sam krenuo fotografisat shvatim da nema kartice unutra, pa budem sjutra ili prekosjutra.

Ekonomski aspekt - sjeme u kesicama košta 30, 40 centi i sl, rođak je planirao da bude oko 300 i više sadnica, a prošle godine su se gotove sadnice prodavale od 50 do 80 centi, što znači da u početku štedimo 150 - 240 eura!

Zaboravio sam da pomenem - tu su za sad paradajz, paprika, ljuta paprika, posađen je već mladi luk i onaj za glavičenje, bijeli luk, raštan, peršun.

Dogovaram sa još jednim rođakom koji ima dosta zemlje da kod njega sadimo dosta krompira i kukuruz.

Pogledajte...

https://www.youtube.com/watch?v=XN9LDWgYRzM

Danas sam nekoliko sati proveo kopajući baštu, dosta mi je tvrda zemlja i puna kamenja pa ide sporije, ali sam uživao u tome, bilo lijepo vrijeme, ptice pjevale...

Iskopao sam nekih 2x2 metra, očistio zemlju od trave i kamenja i sjutra ću još jednom sve to da usitnim i širim...

Ne moraš na more da pocrniš, dok to sve čovjek oplijevi od trave dobije onu zdravu čokoladnu boju već do 1.5.

Vjerovatno ima onih koji se pitaju - Đe je onaj što nas popali sa pričom za sadnju i nestade?!

Evo ga, do sad je okopavao još jedan dio zemlje, nađubrio i posadio 27 sadnica blitve:



Luk napreduje, zaliva se redovno...



Ovako izgledaju sadnice koje smo pikovali, paradajz, krastavac, ljute paprike:



Luk posađen kod rođaka ( bijeli i mladi / za glavičenje ), dio njega:



Volio bih da oživi malo tema, da vidim šta ostali rade ! ; )

Krasno kolega, tema se prati, barem što se mene tiče, s velikim zanimanjem pratim i pokušavam pamtiti, no nemam što za priložiti, ne posjedujem vrtlarskih vještina, ali volje za učenjem da, svakako. Samo nastavite.

Guru. lijepo to napreduje, gdje si nabavljao posude za pikiranje?

Meni bi trebao doći bager slijedećih dana da mi izvadi panjeve i skine gornji sloj zemlje, malo prekopa zemlju i pripremi za novi vrt.

Veličina je oko 150 m2 , imam ovu godinu za planiranje a na jesen ću staviti stajski gnoj, preko zime pripremati sadnice pa na proljeće kreće sadnja.

Mislim da sad ne stignem više

Surfer je napisao/la:Guru. lijepo to napreduje, gdje si nabavljao posude za pikiranje?

Meni bi trebao doći bager slijedećih dana da mi izvadi panjeve i skine gornji sloj zemlje, malo prekopa zemlju i pripremi za novi vrt.

Veličina je oko 150 m2 , imam ovu godinu za planiranje a na jesen ću staviti stajski gnoj, preko zime pripremati sadnice pa na proljeće kreće sadnja.

Mislim da sad ne stignem više

Posude imaju da se kupe po prodavnicama za poljoprivredu i sl, a rođak ih ima baš dosta od jogurta, jer ko god kupuje jogurt u plastičnim čašama proslijedi njemu

U jednu idu dva sjemena, nekad se ne primi svako, a kad se prime oba, onda se razdvoje i ima se duplo više sadnica.

Sad ti je bogami kasno za pikovanje, nije još nekoliko dana, ali ništa kad nisi već.

Ti pred zimu kad sve to iskopaš i pođubriš možeš da sadiš mladi luk kao ja, onda ga imaš na proljeće !
Onda pola pojedeš, pola ostaviš za glavičenje, pa opet tu sadiš luk!

Možda nije tema ali ja prvi puta vidim da se koriste ove fosne u vrtu..kod nas u Slavoniji to nisam viđao, većinom se naprave staze između bilja....naravno kad padne kiša...blatno je!!
Ovo je dobra ideja...
Što se tiče uzgoja bilja...posebice krumpira bez pesticida i gnojiva moram napomenut da oko toga ima posla i kad krenu one zlatice, moraš bit tamo inače ga pojedoše!! Stari ljudi po selima imaju neke "kvake22" za takav uzgoj..naravno penzići sa viškom vremena isto... !!
Po meni uz krumpir..jedna od zahvalnijih biljki za preživljavanje je kukuruz...zašto tako mislim??
Zato jer sam kao klinac odrastao na žgancima, puri..od pravog kukuruza!!
Kad se obere kukuruz na polju, odvajali smo najkvalitetnije klipove i vezali ih jedan za drugi!!! Napominjem da za tu svrhu morate obrati ručno određen dio kukuruza, tako da na njima ostane šuška!! To je bitno da ih imate čime vezat jedan za drugi i da ga možete okačiti negdje na motku da se dobro prosuši a da ga ne unakaze miševi ili ga onečiste!! Taj kukuruz(ručno) kasnije orunite, srunite, kako već netko kaže..okrunite....a zatim ih sameljete običnim mlinom u jednu vreću!! E takvo brašno još jednom prosijete kroz sitnije sito, tako da izlazi sitno brašno(to su zapravo žganci)!! Kad dođe zima...zagrabite par velikih kašika, prokuhate vodu, to ste svi radili valjda...i meni je najbolji dio bio kad na te kuhane žgance stavim krvavice, devenice, tako da se cijedi po njima ona crvena mast!!
Možda sam u postupku negdje krivo nešto napisao ali po sjećanju je bilo!!

Druga biljka je slična...pucavice...


Također rastu poput kukuruza i viđao sam da se pokraj njih sadi grah "puzavac", koji raste uz stablo pucavice ali najčešće sam to vidio uz kukuruz!!
Pucavice se također ručno poberu, orune i preko zime u slast pojedu!!
Nadam se da nisam naporan, možda se sjetim još nečeg!!

Eh da..zaštita krumpira preko zime se kod nas odradila na način da se šećerna repa naslagala u krug, prije toga podloga od najlona i slame...u krug se istrese krompir, naknadno se vrh pokrije opet repom, sve se pokrije slamom, zatim opet najlonom..sve zajedno se opkopa, te se ta zemlja štihačom lagano slažeoko rova koji sad ima odvodni kanal!! Nikad nam se nije smrzao krompir na taj način....

..toplo preporučam nekoliko meni jako dragih biljčica koje neće uzet puno mjesta a puno vrijede:češnjak (ali ne u gredicu nego na više mjesta u vrtu, ispod rajčice,oko paprike, patlidžana...jer rastjeruje nametnike) , neven, peršin, nekoliko kom. kupusnjača...

I kod mene se nesto kopa

https://www.youtube.com/watch?v=QQJcZ9s8c-g

Radimo dosta toga i iz mojeg iskustva nekakva "eko" proizvodnja danas ne moze zadovoljiti potrebe (ako nemas puno zemlje pa ti 10% uroda nije problem ili imas jako puno slobodnog vremena pa mozes bit u basti cijeli dan i gnjeciti gusjenice). Okolis danas je puno drugaciji, nametnici su otporniji a sorte su visokorodne ali i traze dosta.

Za potrebe moje obitelji (ukupno 9 članova) uzgojimo većinu hrane na "eko" način bez posebnih problema, i to već godinama. Naravno da bih mogao imati nešto veći urod, ili "ljepše" plodove, ali ja radije biram zdraviju hranu. Isto tako uzgajamo i oko 90% hrane za naše životinje (lucerna, kukuruz, suncokret, repa, itd.), kao i drva potrebna za grijanje i kuhanje. Zbog svega toga smatram se sretnikom. Doduše, kada se pojavi ovakva suša, nije mi svejedno (kod mene ove godine još nije padala kiša) ali se tješim da zapravo ne mogu utjecati na to, pa mi bude lakše...
Jučer sam posijao dvije vrste graha, slanutak, mrkvu, salatu i ciklu. Krumpir, luk, češnjak, bob i jedna tura salate su još prije počeli rasti ali čekaju vlagu... Vinograd i maslinik su sređeni, drva za slijedeću zimu ispiljena. Pravi posao tek slijedi, ali to su slatke muke. Sretno svima i dobar urod vam želim!

Evo nekoliko sitnica od mene .. živim na selu i dio svega dobivamo od prirode, dosta manje nego prijašnjih godina , ali to je rezultat viših cijena sirovina tako da se baš i ne isplati puno zemlje obrađivati.

Moje malo dvorište.



Već došla i jedna runda drva za iduću zimu, nikad se nije rano početi spremati za to, a i drva nikad dosta.

Doma obrađujemo i jedan vrt sa nekim osnovim povrćem , a uz to još i 3 oranice sa krumpirom, kukuruzom i grahom.



Pošto je sve manje vode , a i oborina u zadnje vrijeme, imamo i ovaj mali sistem skupljanja kišnice, možda bude i još koji ovakav spremink na dvorištu.



I za kraj, kokoši, dobivamo jaja, a i na kraju i same kokoši su dobre za jelo, ko ih ne voli? xD hehehehehhe.... evo, možda se još uključim sa kojom fotografijom.

evo ja osobno več nekoliko godina radim baštu... i težak je to posao ali se isplati i najbolje od svega je osječaj samostalnosti i zadovoljstva nakon napornog rada, kada sjedneš za stol i sva jela na stolu dolaze iz vrta koji si sam posijo koji si sam okopao i obrao, pratiš razvoj biljke od sjemenke pa do prekrasnog ploda koje pretvoriš u odličan ručak na stolu je neprocijenjivo... barem za mene..

ove godine sam si malo posadio malina i kupina , uz ostale voćke koje već imam , ništa nešpricam osim krumpira protiv zlatice , jer stvarno neznam kako bi se riješio zlatice bez špricanja probao sam i sa koprivom ali to samo malo umanji broj zlatica, a pošto je veča površina nije to baš lako ručno ni kupiti da je manje onda bi se moglo.... pa ako je netko našao neki ludi način kako se potpuno riješiti zlatice prirodnim putem (prirodnim sredstvima) , bi bih zahvalan na informaciji ..a vjerujem i mnogi drugi...

crospider je napisao/la:evo ja osobno več nekoliko godina radim baštu... i težak je to posao ali se isplati i najbolje od svega je osječaj samostalnosti i zadovoljstva nakon napornog rada, kada sjedneš za stol i sva jela na stolu dolaze iz vrta koji si sam posijo koji si sam okopao i obrao, pratiš razvoj biljke od sjemenke pa do prekrasnog ploda koje pretvoriš u odličan ručak na stolu je neprocijenjivo... barem za mene..

ove godine sam si malo posadio malina i kupina , uz ostale voćke koje već imam , ništa nešpricam osim krumpira protiv zlatice , jer stvarno neznam kako bi se riješio zlatice bez špricanja probao sam i sa koprivom ali to samo malo umanji broj zlatica, a pošto je veča površina nije to baš lako ručno ni kupiti da je manje onda bi se moglo.... pa ako je netko našao neki ludi način kako se potpuno riješiti zlatice prirodnim putem (prirodnim sredstvima) , bi bih zahvalan na informaciji ..a vjerujem i mnogi drugi...

Ja zlatice na krumpiru pobiram i provjeravam naravno dali ispod lista ostavljaju jajšca koje onda samo prstima uništim. Priznam da i meni ide na jetra ali kad nema drugog načina; ova jajašca tj mlade zlatice su najopasnije.
Protiv plemenjače sam krumpir i paradajz prošlo ljeto svakih 3-4 dana šprical čajem od preslice
, i bilo je donekle OK krumpir se več pred kraj počel sušiti ali to je nebitno kad već odcvate a paradajz tip top. Preslica pomaže kao preventiva, no ako gljivica zahvati krumpir ili paradajz onda treba s nečim jačim. Ima za skinuti knjiga Marie Luise Kreuter BioVrt u PDF-u . Odlična knjiga sa pregrštem kvalitetnog sadržaja.

Suša, suša... i opet suša.
Glavica zelene salate koja je prije kod naše "tetice" na placu bila 3kn, sada je 10kn.
Kukuruz propadoše, a tiskovine naše svagdašnje najavljuju da ćemo pola primanja izdvajati za hranu.

Dobar razlog za pobrisati prašinu s teme.

Inače, nekada davno ja imah djeda.
Nisam ga upoznala, ali njegovih devetoro djece su uvijek pričali kako je bio prilično dalekovidan.
U prenesenom smislu: znao je previdjeti budućnost.
Ne kao bakica gatara, nego čisto zdravorazumski.
Između ostalog, čovjek je prije 60ak godina kupio čisti kamenjar u Dalmaciji.
Svi su ga blijedo gledali, jer je prodao komad plodne zemlje u Slavoniji da bi kupio tu kamenu pustoš od 2000 metara kvadratnih- 200 metara od mora i još tada govorio da će njegova djeca primati turiste.

A proročanstvo mog djedovskog Nostradamusa koje ima veze s ovom temom je sljedeće: "Prodavat ćete stanove i aute da biste kupili komad plodne zemlje, jer stvari nećete moći pojesti, a hrane neće biti"
Nije to tako doslovce rekao, jer treba uzeti u obzir i to da kada informacija prijeđe preko devetoro ustiju njegove djece, vjerojatno malo drukčije zvuči.
No poanta je tu.
I riječi mu se doista polako obistinjuju.

Pitanja su sljedeća:

1. Koliko je zemlje, po vama, potrebno da se prehrani jedna prosječna četveročlana obitelj?

2. Gdje je zemlja najplodnija u Lijepoj našoj i prodaje li itko?

3. Nije pitanje, nego samo izjava i slaganje s nekima... da biram jednu namirnicu koju bih posadila za preživljavanje, bio bi to krumpir.

Vezano uz kvadraturu po svom iskustvu ako vrt služi kao ispomoć prehrani, a ne u svrhu potpune prehrambene autonomije za 2 odrasla i dvoje djece sasvim je dovoljno 150-200m2 pod uvjetom da se navodnjava (naravno dosta ovisi i o kvaliteti zemlje te prisutnosti nametnika). Npr. ja imam vrt u Gorskom Kotaru od cca 120m2, nas je troje te sve sadim osim krumpira - to kupim od susjeda, češnjaka - to nabavljam iz Dalmacije, rajčice (dio) i paprike - što kupim što dobijem od susjeda, sve ostalo povrće koje koristim dolazi iz tog vrta i dovoljno mi je za cijelu godinu. Da me već zadnje 4 godine ne ubijaju voluharice imao bih i za dijeliti po susjedstvu.

Mislim da se kvalitetna zemlja može pronaći u svim dijelovima državel, najbitnije je izvršiti dobru kemijsku analizu tla jer inače lako u najplodnijem kraju završiš s komadom jalove zemlje.

Monokulture su same po sebi iznimno opasne uvijek je puno bolje imati šaroliko prošarani vrt. Krumpir napuni trbuh ali isto tako uglavnom je čisti škrob pa u tom pogledu nutricionistički dosta siromašan. Po meni u našim krajevima neizostavna kultura jesu mahune - što zbog činjenice što ako se duže ostave prerastaju u grah, bogate su celulozom (probava), bogatstvo vitamina, minerala i proteina te se mogu pripremiti na tisuću načina.

indeksica je napisao/la:Suša, suša... i opet suša.
Glavica zelene salate koja je prije kod naše "tetice" na placu bila 3kn, sada je 10kn.
Kukuruz propadoše, a tiskovine naše svagdašnje najavljuju da ćemo pola primanja izdvajati za hranu.

Dobar razlog za pobrisati prašinu s teme.

Inače, nekada davno ja imah djeda.
Nisam ga upoznala, ali njegovih devetoro djece su uvijek pričali kako je bio prilično dalekovidan.
U prenesenom smislu: znao je previdjeti budućnost.
Ne kao bakica gatara, nego čisto zdravorazumski.
Između ostalog, čovjek je prije 60ak godina kupio čisti kamenjar u Dalmaciji.
Svi su ga blijedo gledali, jer je prodao komad plodne zemlje u Slavoniji da bi kupio tu kamenu pustoš od 2000 metara kvadratnih- 200 metara od mora i još tada govorio da će njegova djeca primati turiste.

A proročanstvo mog djedovskog Nostradamusa koje ima veze s ovom temom je sljedeće: "Prodavat ćete stanove i aute da biste kupili komad plodne zemlje, jer stvari nećete moći pojesti, a hrane neće biti"
Nije to tako doslovce rekao, jer treba uzeti u obzir i to da kada informacija prijeđe preko devetoro ustiju njegove djece, vjerojatno malo drukčije zvuči.
No poanta je tu.
I riječi mu se doista polako obistinjuju.

Pitanja su sljedeća:

1. Koliko je zemlje, po vama, potrebno da se prehrani jedna prosječna četveročlana obitelj?

2. Gdje je zemlja najplodnija u Lijepoj našoj i prodaje li itko?

3. Nije pitanje, nego samo izjava i slaganje s nekima... da biram jednu namirnicu koju bih posadila za preživljavanje, bio bi to krumpir.

Sto se suše tice, kod mene je urod kukuruza i ostalog bio odlican, nikad bolji :-). Tlo kod mene je pomalo mocvarasto i blizu prolazi potok koji je ljeti cesto presusen, ali vidi se da ispod ima vlage, pa okolna zemlja uvijek ima nekakve rezerve vlage, tako da je urod bio savrsen. Danas ljudi isusuju mocvare i jezera (i mocvare i jezera su inace "prirodni" regulator, tj. opskrbljivac okolnog zemljista s vodom) kako bi imali sto vise povrsine za poljoprivredu itd., no time unistavaju cijeli ekosistem, a na kraju i sebe sjebu jer im ta poljoprivreda za koju su pohlepni podbaci.

Inace, cesto je rijec na ovom forumu u temama o survivalu, bijegu u prirodu itd. (bilo od katastrofa, bilo od neceg drugog) kako treba pripremiti velike zalihe vode, naci nekakav javni izvor blizu itd. Nije mi jasno zasto nikome ne pada na pamet da jednostavno ISKOPA BUNAR? Kolko god duboko treba. I po najvecim susama, u nasim krajevima uvijek ima vode u bunaru, makar i samo nekih 100 L dnevno sto je i vise nego dovoljno za osnovnu upotrebu. Isti bunar takodjer moze odlicno doci za navodnjavanje zemlje u slucaju potrebe zbog suse.

Btw, jel zna netko sto je sa zakonskom stranom sto se tice bunara? Da li je dozvoljeno napraviti bunar za sebe? I ako je, da li samo za osnovne zivotne potrebe ili i za napajanje stoke i manjih zemljista...?

Sto se tice pitanja,

1) kolicina zemlje, ovisi... Ovisi o tome zelis li "totalni tretman", tj. apsolutno sve proizvoditi (i stoku i hranu za njih) ili samo povrce ili zelis li i voce itd.. Za nekakav osnovni vrt u kojem ces uzgajati povrce, recimo nekih 1000 m^2 (kvadrat od cca 30x30 m) je uvrh glave, brijem da mozes na tome uzgajati dovoljno svega. Naravno, ko sto rekoh, sve ovisi o onome sto zelis, tj. koliko vas ima u obitelji, zelis li urod cijele godine, koje sve vrste povrca itd.. Zato cu ti napisati primjer kako je to kod mene da dobijes nekakvu okvirnu sliku.

Mi (moja obitelj) imamo malo vise od 1 hektra zemlje (1 ha = 10.000 m^2 (metara kvadratnih), tj. to bi bio kvadrat zemlje od 100 m x 100 m).

Na njemu se nalazi:
- kuca
- iskopani bunar
- objekti za zivotinje (svinjac, kokosinjac itd.)
- objekti za strojeve i skladista hrane itd. (garaza, kuruzana itd.)
- vrt za povrce + mali plastenik
- vocnjak
- ostatak zemlje (cca 75%) na kojem se svake godine sije kukuruz i psenica

Pokraj ovog imamo i livadu povrsine nekih 50x30 m^2 na kojoj tijekom godine kosimo travu za hranu stoke i/ili susimo sijeno za hranu i za podlogu na kojoj zivotinje spavaju/borave, a i na toj livadi kokosi, patke, purani itd. tijekom dana trckaraju i prckaju po njoj (i zdravije kokosi fizicki i psihicki, i ukusnije, i manje hrane trose itd.).

Na tih cca hektar zemlje na kojem je kukuruz, godisnje bude oko 2-3-4 tone kukuruza koji se koristi za hranu svinja i peradi (1-2-3 krmace koje daju 10-20 prasaca (koji narastu u odojke, jel) godisnje + 10-20-30 kokosi i gusaka i purana). Starci to nista ne spricaju vec eventualno samo nesto malo pobacaju umjetnog gnojiva. Po Internetu pisu ljudi kako mogu imati i 10-15 tona kukuruza po hektru sa spricanjem i gnojenjem itd., no za to valjda moras imati "vrhunsku" zemlju, tj. koristiti kemikalija ko lud.

U vocnjaku je "na divlje" (bezveze, "random") posadjeno par raznih vrsta jabuka, krusaka, ribizla, visanja, oraha, grozdja itd. To niti itko obrezuje ni sprica ni nista, raste samo od sebe kak hoce i samo se povremeno pobere sa stabla "direktno za konzumaciju" te povremeno pokosi trava. Posla = nula posto.

E sad izracun koliko je to dosta za obitelj. Pa tako-tako, vecinom je, no moja obitelj svejedno kupuje kruh svaki dan, povremeno mlijeko (rijetko), povremeno nesto mesa, povremeno nekakvog voca (juzno, banane, narance itd.), sokove, zacine, nesto povrca itd.. Ovo sto proizvodimo sami je itekako znacajno, no ako zelimo komociju (usudio bih se reci i "kvalitetniju" (modernu) prehranu, pogotovo obzirom na to da inace ne bi imali kruha), i dalje je potrebno kupovati hranu. Bez kupovanja, vjerojatno bi mogli prezivjeti, ali brijem da bi bilo na knap.

Sto se tice hrane za stoku (kukuruz itd.), za ovako manji broj stoke to je, recimo dovoljno za prehraniti ih, no treba uzeti u obzir da moji starci za malu perad (pilice, pacice itd.) te za male prasce u pocecima njihova rasta kupuju "smjesu", tj. hranu u vrecama koja je smjesa psenice, kukuruza i drugih gluparije od kojih bolje i lakse rastu u pocetnim tjednima. Pretpostavljam kad bi se oslanjali samo na vlastiti kukuruz i psenicu, da ne bi bila dostatna, tj. imali bi puno manje zivotinja.

DAKLE, sve je stvar u tome sto tocno zelis, koliki raspon proizvoda i koliku samodostatnost. Naveo sam ti primjer moje obitelji da se mozes okvirno orijentirati, ali i da vidis kako je sve to saroliko i ima hrpetina kombinacija. U ovom mom primjeru sve je napravljeno ne bas planski i to je nekakav mix domace proizvedene hrane (resursa) i česte kupovine iz gradskih trgovina. Treba jos napomenuti da uz gnojiva i pocetnu hranu za zivotinje, moji starci placaju i struju i vodovod (uz kucni bunar, imamo i vodovod) te platimo susjedima strojno sijanje i branje kukuruza (traktor imamo, ali nismo kupovali dodatke za traktor za sadnju i sijanje).

Ono sto zelim reci je da trebas dobro razmisliti i odluciti sto i koliko tocno zelis. Zelis li samo mali vrt za "pripomoc" kucnom budzetu (primjerice, samo vrt za dio godisnje potrosnje povrca), zelis li sarolikiju ponudu (i voce i povrce) ili zelis "kompletni paket" (i uzgoj zivotinja za koje onda treba imati dosta vise dodatne zemlje za proizvodnju kukuruza i sl. za njih). Kad razmislis sto tocno zelis te sto zelis sve uzgajati, te za koliko osoba i koliko bi jednoj osobi trebalo odredjenih namirnica, sve to trebas staviti na papir - pronaci na Internetu koliko ti treba zemlje za uzgoj recimo "tolko i tolko salate", koliko ti treba kukuruza za uzgoj X vrsta zivotinje i Y njihovog broja, koliko ti treba zemlje za uzgoj toliko hrane (kukuruza) za te zivotinje te zatim sve stavit u jednu Excel tablicu i zbrojiti. :-)

Po Internetu po raznim statistikama stoji da 1 covjek treba otprilike 1 hektar zemlje godisnje za svoju prehranu za prezivljavanje (pretpostavljam da je to za "total opciju", tj. da ne kupuje apsolutno nista i da ima dovoljno svih kategorija hrane). Kad bi pogledao svoju obitelj, za nas 5 u obitelji (roditelji i nas 3 brata), takodjer bih rekao da bi nama optimalno i zadovoljajuce bilo oko 3-4-5 hektara zemlje za potpunu samodostatnost. Moras uzeti u obzir i to da sto je veca zajednica (broj ljudi u obitelji), veca je i ucinkovitost, tj. ne treba ti fixno za 1 covjek = 1 hektar vec recimo ako je 5 ljudi onda ti moze biti dosta 4,5 hektra itd. jer stedis na puno zajednickih stvari i prostoru i ucinkovitiji je uzgoj itd.

Kad bih recimo imao viska para i htio biti totalno siguran da ni susa ni ne znam sta ne bi dovelo do manjka hrane, uzeo bih recimo 10 hektara zemlje za nas 5. Za toliku kolicinu zemlje mozes biti siguran da ce uvijek biti dovoljno hrane i za obitelj i za svu stoku. Dapace, imati ces i poprilicno viska svake godine koje mozes prodavati ili mijenjati za drugu robu s drugima. Naravno, ovo je "overkill", dovoljno ce ti biti i 4-5 hektara (pa i manje, ovisno sto zelis, pogotovo ako si vegeterijanac ili zelis uzgajati samo manje zivotinje (bez svinji)), ali nekakve "sigurnosti radi".

2) sto se tice gdje kupiti zemlju i koja je najplodnija itd., to su opet sarolika pitanja :-). Koliko je zemlja "plodna", mislim da ti moze biti svejedno jer ne mislis uzgajati komercijalno, tj. nije ti tolko bitno da imas sto vise tona po hektru itd., vec se mislis bazirati na proizvodnji za sebe. Razlike nisu takve da bi to bilo nesto drasticno, tipa da ces na jednoj zemlji imati 100 kg nekog povrca na 100 m^2, a da ces na drugoj zemlji na istoj povrsini imati samo 1 kg. Razlike su u nekih 10-20-30%. Bitnije ti je da, ako ikako mozes, gledas lokaciju zemljista te "povijest" zemljista (jel neki baja na toj zemlji zadnjih 20 godina sijao stalno jedno te isto te masovno trosio pesticide i gnojiva itd.) te kakvi su susjedi (ne njihov karakter vec da li trose pesticide itd. koji ce vjetrom i podzemnim vodama doci na tvoju zemlju).

Primjerice, moji su pred ~20 godina kad smo se doselili kupili tih cca 10.000 kvadrata (1 hektar) za ~10.000 kn i na toj zemlji je bilo par manjih objekata vec izgradjeno. Bilo je i jeftinije zemlje, a bilo je i skuplje, no ovo nam je najvise odgovaralo jer nam je tu vec zivjela rodbina. Cak bi se moglo reci da ovo "mocvarnije" tlo moze spadat u nekvalitetnije, no, i ako spada jer se ne kuzim bas tolko u to, po meni je to zapravo plus u slucaju suša jer me ne zanima masovna komercijalna proizvodnja kojoj je bitan samo sto veci prinos po jedinici povrsine, ne mareci za kolicinu utrosenih pesticida itd. U danasnje vrijeme mozes naci i jeftinije zemlju (za cca 5.000 kn/hektar) jer ima ljudi koji se samo zele rijesiti tog buduci da im treba hitno lova ili im je zemlja predaleko sto im nije prakticno ili se uopce ne bave obradom zemlje. S druge strane, imas likova koji traze ogromne cifre za 1 hektar zemlje jer je lokacija uz neku bitnu cestu i/ili jer na tom hektru zemlje on ima sitnih 100 m^2 s dozvolom za gradnju pa to digne vrijednost u nebesa i/ili jer ima nekakve prikljucke (voda, struja, telefon..) itd. S trece strane, kako ulazimo u EU, cijene zemlje ce vrlo vjerojatno drasticno narasti jer ce potraznja narasti od stranaca, pogotovo za vecim parcelama zemlje u jednom komadu (nitko ne zeli kupiti 10 odvojenih parcela po 1 hektar vec zeli jedan veliki komad), tako da treba dobro iskalkulirati sto i kako kupiti i sto prije kupiti.

Da sad kupujem zemlju, moja idealna lokacija bi bila negdje "bogu iza nogu" do koje vode neasfaltirani putevi, daleko od ikakvog grada (i zbog vise cijene i zbog zagadjenja), ali i udaljeno od sela, uz nekakve šume, i radi vlastitog mira i radi ekoloskije/kontroliranije proizvodnje. Prednost toga je da ti ne dolazi smece/otrovi sa sudjedovog zemljista, da imas potpunu privatnost, da zemlja vjerojatno nije bila zagadjivana (obradjivana) prethodnih godina te ce vjerojatno biti i jeftinija zbog "loseg polozaja". Nedostatak je sto vjerojatno ne bi imala komunalije (voda, struja, telefon) vec bi morala koristiti solarne panele, generatore na benzin, mobitele-only, kucni bunar itd., no ni to nije problem kad sve slozis. Meni osobno bi cak bila i draza opcija jer bi time bio potpuno samodostatan, ne samo u slucaju nekakvih "drustvenih nepogoda" i sl., vec da ne bi imao nikakvih mjesecnih troskova ovoj gamadi od drzave koja cijedi ljude ko zadnju stoku.

Moja obitelj trenutno zivi u selu nekih 20km od grada i to na kraju tog sela. Za razliku od svih drugih kuca u selu, nase imanje nije odmah uz cestu vec je jos odvojeno malim puteljkom nekih 50-100 m od ceste te ima sumu i potok na kraju imanja i kao takvo je puno ugodnije od ostalih. Kad pogledam cijelo to selo, gledam ga kao "to nije to", tj. ovo selo nije "selo" onako kako ljudi misle o selu. Nekih 50% ljudi u selu (selo ima cca 1500 stanovnika) nema vise nikakve veze s poljoprivredom vec zive od rada u firmama, vise po birtijama itd. Selo je selo vise zbog nekakvog zaostalog mentaliteta ljudi (iskreno, nemam ovdje s kime razgovarati o icemu pametnom), a ne po nacinu zivota (uzoju hrane itd.). Kroz cijelo selo prolaze non-stop automobili tako da ni nema nekvog "seoskog mira" i sigurnosti za djecu na cesti itd. Ja s obzirom da sam na potpunom kraju sela te jos odvojen od ceste i uz sumu trebao bi biti prilicno zadovoljan u usporedbi s 99% ostalih imanja, no svejedno kazem "to nije to" (pravi seoski ekoloski i idilicni zivot), tako da treba itekako obratiti paznju na to. Jos jedna od stvari na koje treba paziti je ima li u blizini nekakva tvornica i sl. zbog zagadjivanja zraka i zemlje i vode od te tvornice te povecanog prometa cestom. Primjerice, u mojoj selendri postoji nekakvo INA-ino postrojenje koje povremeno zna ispustati nekakav odvratan plin koji zasmrdi pola sela i za koji sam prilicno siguran da je stetan (dosta starijih ljudi zna imati upale pluca, rak pluca/grla itd.) tako da to sto sam ja na selu ne samo da ne znaci da je rijec o nekakvoj seoskoj idili/okruzju vec moze biti i NEZDRAVIJE nego da se zivi u nekakvom gradu!

I htio bi nadodati jos jednu sitnicu u vezi mehanizacije - traktor i priključci su izvanredno korisni, no i skupi. Ukoliko netko nema para da si ih priusti, a ima malo vise hektara zemlje za stocnu hranu kao kukuruz itd., moze svake godine nekome u selu platiti da mu to napravi (mislim da nas kosta cca 1000 kn godisnje za hektar zemlje, za sijanje i branje). No, kod obrade vrta (kopanje itd.), vinograda, kosenja trave itd., MOTOKULTIVATOR ( http://hr.wikipedia.org/wiki/Motokultivator ) s raznim prikljuccima je "MUST HAVE". Stvar je prilicno jeftina/povoljna, a abnormalno olaksa posao. Kosnja trave s obicnom rucnom kosom, kopanje vrta stihacom itd. sve to je "cool starinski", ali se za iole vece povrsine izmucis ko majmun xD. S ovim malim cudom i s malo goriva/struje za srednje velike povrsine je dusu dalo.

Btw, kad vec spominjem "must have" strojeve, nadodao bih jos 2 obavezna stroja na selu:
- motornu pilu (motorku) za rusenje i piljenje drva
- "ruljaču", "all in one" stroj na kojem mozete piliti drva, ruljiti kukuruz (u zrno, s klipa), izruljeni kukuruz šrotati (usitniti u brašno za hraniti stoku itd.) http://www.njuskalo.hr/image-big/strojevi-obrada-drveta/cirkular-hoblerica-mlin-ruljaca-brus-jednom-slika-18033218.jpg

(naravno, uz sav ostali rucni i elektricni alat (pozeljno sve imati u obje varijante, zlu netrebalo, tipa rucne pila za drva itd.), obveznu pec na drva, pumpa za vodu iz bunara s mogucnoscu rucnog pumpanja, generator struje na benzin/dizel itd.)

3) nije odgovor, ali da se nadovezem jos malo, kad sam se vec raspisao :-). Uz dovoljno zemlje (cca 0,5-1-2 hektra po osobi), ja bi sadio/uzgajao SVE iz vise razloga, ali ne na intenzivni/komercijalni nacin niti na nacin da trebas trositi hrpu vremena oko sveg tog jer jebes zivot ako 0-24 radis oko proizvodnje hrane koja pak sluzi tome da mozes prezivjeti kako bi proizvodio istu tu hranu :-))). Naime, da bi prehrana bila kvalitetna i u pogledu sastojaka i ukusa, treba doista konzumirati zbilja raznoliku hranu. No, jos je vaznija cinjenica da jedne vrste podupiru druge, pa se cak i medjusobno stite ili cak ne mogu zivjeti jedna bez druge. Rijec je o Sepp Holzeru ( http://www.google.hr/search?q=Sepp+Holzer i http://www.google.hr/search?q=Sepp+Holzer&tbm=isch i http://www.biosvijest.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=477:permakultura-oima-seppa-holzera&catid=27:1&Itemid=84) i permakulturi koji uzgaja hranu/zivotinje na nacin kako one opstaju u prirodi. Ne da bjesomucno ne obradjuje zemlju po cijele dane i pati se da negdje raste samo jedna vrsta biljaka "bez suvisnih ostalih" vec mu je u cilju da razne biljke rastu isprepletene jedne s drugom. Primjerice, neke biljke ispustaju razne spojeve koje odbijaju razne kukce/stetnike koje bi pojele neki urod ili spojeve koji poticu rast nekih trecih biljaka, pa zatim neke zivotinje u vrtu ciste vrt od istih tih nametnika i jos stosta. Pravi mali zaokruzeni ekosustav u malom, imas sve sto ti treba od hrane i s odlicnom kolicinom uroda i kvalitete, a uz minimalan trud i rad te ne samo da sva hrana i okolis ostane zdrava vec se ekolis jos i unaprijedjuje i vraca se ono sto je covjek pokvario. Mislim da je ovakav nacin ideal i za sve one "survivere" koji imaju u planu napraviti imanje "bogu iza nogu" u slucaju neke opce katastrofe. Zdrava hrana i u velikim kolicinama, a uz mali ili nikakav trud.

Ovdje si ist napisao "zadačnicu" koju mi se neda ispravljat ali kad već tolko toga pišeš onda misli globalno... jer baš me zanima kako bi npr. jedan Rus (forumaš iz šibenika) ili neko na tom području "iskopo" bunar?

A di god lupiš kamen!

A šta se tiče dozvola za isti, trebaju i voda kao takva treba ići na kontrolu itd, osim ako nije "na divljaka"

ikarus je napisao/la:Ovdje si ist napisao "zadačnicu" koju mi se neda ispravljat ali kad već tolko toga pišeš onda misli globalno... jer baš me zanima kako bi npr. jedan Rus (forumaš iz šibenika) ili neko na tom području "iskopo" bunar?

A di god lupiš kamen!

A šta se tiče dozvola za isti, trebaju i voda kao takva treba ići na kontrolu itd, osim ako nije "na divljaka"

Pa rijec je o "bug out" mjestima, "sigurnim lokacijama" unaprijed pripremljenima za slucaj katastrofa. I u kontinentalnim krajevima gdje je cista mekana zemlja, bunari se kopaju strojno (par tisuca kuna kosta). Isti ti kopaci bunara kopaju bez problema i kroz kamen. Je da je nesto skuplje, ali naprave sto god zelis.

Situacija s vodom je katastrofalna,ja osobno ove godine nisam ni imao vrta radi toga
suša je s manjim prekidima trajala više od godinu dana i ono malo snjega i padalina je bilo nedovoljno da se oporave podzemne vode.
Mislim da se situacije iz godine u godinu pogoršava i da će se o problemu vode tek
ozbiljnije govoriti.
Svakako rješenje je bušenje ali kako to financijski podnjeti kad je knapp skroz.

bušenje bunara je par tisuća,ali eura,pogotovo arteški,mislim da nije ispod 3 soma E.

ikarus je napisao/la:Ovdje si ist napisao "zadačnicu" koju mi se neda ispravljat ali kad već tolko toga pišeš onda misli globalno... jer baš me zanima kako bi npr. jedan Rus (forumaš iz šibenika) ili neko na tom području "iskopo" bunar?

A di god lupiš kamen!

A šta se tiče dozvola za isti, trebaju i voda kao takva treba ići na kontrolu itd, osim ako nije "na divljaka"

Ikarus,

područje gdje stanuje Šimun (Rus), pa u smjeru kanjona Krke puno je podzemnih voda (što je i za očekivati). Moj prijatelj koji ima obiteljsku 'hacijendu' u Razorima platio je debeli honorar da mu 'rašljari' kažu di triba bušiti. To je unosan posao jer je teško pogoditi di NEMA vode. Život je nekad okrutan ...

@ Franco G točno ima i na krku, npr većina otoka ima vodu iz jezera dok jedan dio baške ima vodu, odnosno podzemne izvore koji dolaze preko sa velebita...

Ali i dalje ostaje problem kopanja istoga, jer npr meni prijatelj u Baški ima bunar ali isključivo za vrt i životinje....

U drugu ruku, na krku je sreča pogodit di ima vode, a ispod sami kamen....

glock je napisao/la:bušenje bunara je par tisuća,ali eura,pogotovo arteški,mislim da nije ispod 3 soma E.

Igzektli, čak i više. Ako je sve učinjeno kako Bog zapovida i pedantno ozidano. Raspitiva se ja.

Ajde malo buđenje teme!!!
Sta ce te da sadite ove godine, kad planirate da krenete sa sadnjom ???
Ja mislim da posadim sve i svasta ali kad prođe ovo glupo vreme. Kod nas u Vlasotincu ponedeljkom sneg a petkom 15 stepeni uopste mi nije jasno sta se desava sa ovom prirodom.

strahinja je napisao/la:Ajde malo buđenje teme!!!
Sta ce te da sadite ove godine, kad planirate da krenete sa sadnjom ???
Ja mislim da posadim sve i svasta ali kad prođe ovo glupo vreme. Kod nas u Vlasotincu ponedeljkom sneg a petkom 15 stepeni uopste mi nije jasno sta se desava sa ovom prirodom.

O da, sadi se sadi...
Zemlja na kojoj ću to saditi je prilično zahtjevna, odnosno kamenita i crvenkasta, pa treba baš dosta zdravoseljačkog truda za napraviti makar i omanji vrt.
Ali ima se volje.
Rajčica se pokazala uspješnom, pa ćemo ove godine opet u povrtne pohode s njom.
Oskudica vode na području zahtjeva neke skromne i nepotrebite biljke, pa još razmišljam što ću.
Kako već rekoh, krumpir mi je divna ideja, pa ćemo sigurno i to.
I luk.
Eto... za napraviti peku od hobotnice s krumpirima u prirodi- dovoljno.

proguglaj si termin "hugelkultur" bio bi ti koristan za "škrtu" zemlju

@goxxon ideja ti je na mjestu ali mislim da je ne izvediva s borovinom i sl.

pa morat će se snaći, možda naručiti s kopna, ali će se isplatiti za 2 godine.

koji ne znaju, objašnjenje

http://www.richsoil.com/hugelkultur/