poezija, proza, misli

11


Jednog po jednog su ih obrađivali. U početku je išlo polako ali se, s vremenom, plan kotrljao prema uspjehu sve brže i brže, drobeći i ostavljajući iza sebe sve prepreke koje su mu se našle na putu. Pretežno se bazirao na distanciranju ljudi jedne od drugih. Kada je počelo kotrljanje plana Zemlja je počela slabiti, pošto je njen modus operandi bio ljubav, sreća i iskrenost prema svemu. Nešto degenerično je stupilo na scenu, ili bolje rečeno, iza kulisa. Na početku su birali najslabije. Gurali su ih u porok, a da ovi niti svjesni nisu bili. Učlanjivali su ih u Klub. Ljudi nisu imali pojma kako time postaju Njegovi sluge. Izmislili su kojekakve funkcije i zakone u gradu, te prodali priču naivnom, iskrenom narodu kako je to za dobrobit svih. Izgledalo je tako kada su oni to prezentirali, ali nitko osim njih nije znao dugoročne posljedice. Nitko nije bio svjestan kako će to otvoriti mogućnosti za još svakojake gadosti, pa tako u nedogled. Počeli su si davati kojekakve titule i prikazivati se uzvišenim među 'običnim' pukom, pomoću svog tajnog znanja. Navodili su ljude na krivi put. Širili su se po cijeloj Zemlji, negdje brže, negdje sporije... kotrljao se plan rušeći barijere. Proširili su različite religije, koje su se u detaljima razlikovale, a zatim zavadili narod zbog tih sitnica. To je puno pomoglo u distanciranju ljudi. Upotrijebili su jednog od prinčeva glavnih. Mamon zvan on je ... materijalnim bogatstvom ljude je zaslijepio, kult njegov u cijelom svijetu priznat je bio. Pomoću njega je sve išlo glatko, kao vrući nož kroz putar. Počeli su proganjati ljude koji se nisu dali od istine. Proglašavali su te ljude nevjernicima i stravično ih kažnjavali, pružajući tako primjer ostalima, kako im ne bi nešto slično palo na pamet.Izgubili su bilo kakvo suosječanje prema ljudima. Iskorištavali su ih za vlastitu agendu, ne tražeći ničije dopuštenje. Poveli su ljude u ratove, gurajući ih sve više u kaljužu vlastite nemoći. Nakon groznih ratova, gladi, kuga i svakojakih drugih tuga, pojavljivali su se u drugome licu, nudeći rješenje naivnom, ispaćenom narodu, koji ih je prihvaćao kao spasioce, ne shvačajući da je takav kraj patnje isplaniran kada se radio scenarij njenog početka. Materijalno je postalo baza postojanja. Ljudi su se kočoperili bogatstvom. Zadovoljavali su se kojekakvim tehnološkim izumima.

Podijelili su ih u svakom mogućem pogledu. Izmislili su nacije, s kojima je došao nacionalni ponos, pokretački motor mnogih sukoba. Podijelili su ih po religiji, izmislili razlike među spolovima, podijelili ih po rasama i klasama. Zaljevali su nepovjerenje koje je raslo među njima, udaljujući ih sve više i više. Fascinantno je kako su ljudi, što su se više udaljavali jedni od drugih, mislili kako napreduju u razvoju zbog kojekakvih tehnoloških otkrića kojima su im se mazale oči.

12

Sa 111-og kata promatrao je grad ispod sebe. Taj zatvor ljudske duše, prepun zlobe i poroka

koji su svakome bili na dohvat ruke.

- Kako bi svijet izgledao kad bi te naivne ovce posjedovale znanje koje on posjeduje. Te

praznoglave, poročne svinje. – razmišljao je u svom sljepom ludilu, milujući svoj

dragocjeni prsten, ni ne shvačajući kako je on, danas zvani Zelior, jedna od temeljnih

karika te propasti ljudskog roda.

Epilog



Svemir je pogledao Zemlju. Tu prekrasnu, još jednu od njegovih kreacija. Još jedan dio sebe. Gledao je ljude na njoj. Osjetio je da taj njegov dio pati, da mu je uzet. Došlo je vrijeme za njihov povratak njemu.

*********

Viktor se vraćao na Zemlju. Obrušavao se prema njoj. Samo što on nije više bio Viktor. Bio je dio svega, bio je sve. Bio je poput svjetleće žarulje koja se spuštala prema Zemlji. Cijelo nebo je bilo obasjano žaruljama, koje su žurno, pomalo nestrpljivo, hitale ka cilju.
Manifestirao se u sobi. Bilo je par ljudi, od kojih je većina doslovce pala na guzicu kada ih je iznenadio.
- Ustanite. Ustanite molim vas. – krenuo je do prvog, pružio mu ruku i pomogao da se pridigne.
Strastveno ga je zagrlio.
- Kako te volim. – reče.
Lagana svjetlost počela ga je okruživati. Prišao je drugome i zagrlio ga.
- Kako te volim, koliko ste mi falili. – reče.
Oči su mu bile vlažne. Suza krene na svoj put... Prokrčivši put kroz trepavice, zakotrljala se preko izbočene jagodične kosti do brade. Odvoji se i započe svoj pad prema zemlji.
- JIPIIIIIIIII!!! – veselila se kapljica.
PLJAS!!! Rasprsnula se. Svaki dio nje počne poprimati različite oblike. Biljke, prekrasne, nicale su iz poda.
PLJAS!!! Pade druga. Životinje razne.
Blještio je. Raširi ruke i kaže:
- Dođite.
Svi su mu počeli prilazit. Svi su se grlili, svi su se smijali. Bili su sretni. Svjetlo se pojačavalo.
Bila je LJUBAV...

****************




Negdje u daljini, jedan snjegović... bez mrkve, koji god organ njome htjeli prikazat, počeo se topiti.



kraj

evo jedna jutarnja danas nastala nakon buđenja i prije prvog čaja..

slobodnim stihom
vjetar davnina
utapam u tintu
jutarnje kocke šećera..
vatreni dojmovi nestaju
u esejima lutanja
parkovima ogoljelih dana
liturgije pretjeranih užitaka..
prigrljeni kaputom misli
tragovi lutanja
nestaju u odlagalištu
papirnih brodova..

POČETAK




Nepovratno tonući u tugu,

Želio nisam niti jednu drugu,

Njene oči fokusiraju mi misli,

Slažem puzzle, u tajni su nas stisli,

Svuda oko mene, stvarnost je iluzija,

Zemljo moja, prava si konfuzija

Život piše neka veća sila,

Možeš birati ljubav ili strah,

Kakva god odluka bila,

Na kraju tijelo, postati će prah,

Ljudski život brz je kao metak,

Al' pripremite se svi za tulum,

Smrt je tek početak.

Doktore, moj doktore. Tako mudar i pametan. Onaj koji čvrsto stoji na zemlji. Ima rješenje, pils, za svaki naš problem. Ajmo svi sada popiti svoju terapiju.

*********

Bolje biti svjestan da ne znaš, nego misliti da znaš.

Imam jednu autorsku sa zaštićenim pravima BIKERSKU. Moguće gramatićke pogreške ipak sem ja samo seljaćina glupa i neuka.
MEMORY CANISTER
SOMETIME ALL PEOPLE GOT SOME TO TELL,BUTT SOMBODY LISSTEN,YUST FOR SPENDT OWN TIME AND AFTER ALL,WHAN TALK WITH ANOTHER PEOPLES SAYs:ARE YOU UNDERSTANDT WHAT THIS MOTHERFUCKER SAY,MAKE SHIT,ALL IS LIE ARE YOU BELLIVE IN THIS.SO I DONT WANT TALK MY STORY,I AM DECIDE WRITE MY STORY.ONE PART OF MY TREEP TO THE MOTOR PARTY IN BARANJA,WHAN IT WHAS MOTOR PARTY WHO MAKE MC ISLAND PIRATES.I DONT WANT EXPLANE ABOUT WEATHER OR FEELING ON THE PARTY,THIS STORY IS ONLY ABOUTH ONE PLASTIC CANISTER!

road motoristic story with mesage in,for people who dont understanding what is pasion for me and what is memorys,for one realy easy rider fun.

MY LONG BLACK HAND MADEAD CHOPPER DRINK TO MUCH FUEL
OR I FORGET GIVE HIM GAS.
MUST STOP,BY THE ROAD,AND ASK ONE OLD MAN FOR FUEL
THIS OLD MAN TOLD ME FOR ONE YUNGSTER WHO GOTA LITLLE MOFAS.
THIS HONOUR YUNGSTER GIVE ME HALF LITRES GASOLIN AND INSIST,TAKE MORE
BUT I SEE IN HOW SITUACION THIS YUNGSTER LIVEIN.
DONT WONT TAKE A MMONEY FOR GAS.
MY TANK IS BEEN TOTALY DRY AND THIS HALF LITROS GONNA IN WINKLS AND PLUMS
AFTER 2 OR 3 KM RIGHT BEETWEEN GASSTATION IN KNEŽEVI VINOGRADI

AND BELI MANASTIR I(WE) MUST STOP.
GASPUMP IN KNEŽEVI VINOGRADI DONT WORK FOR SOME STATE DAY AND MONDAYS
CLOSED GASSTATION IN KNEŽEVI VINOGRADI
AND I MUST STOPIN CAR TO NEXT OPEN GASPUMP IN BELI MANASTIR.
AFTER ALL I MUST BUY THIS CANISTER ON THE GASSTATION IN BM.
SO WHEN I RECHARG MY MOTORTANK WITH 5 LITROUS FUEL,NOT PUT THIS PLASTIC CAN
BY THE ROAD IN NATURE.NO I TAKE HIM "FOR RIDE" WITH ME, UNDER MY LEADER JACKET
THE BIKER BAR IN KORIJA PLACE ,IS MY SECOND STATION
AFTER FEW HUNDRED KM THIS CAN BE ALLMOST LOST,BUT MY FREND BIKERBAR OWNER SAFE THIS CANISTER AND STORY.STORY FOR LONG,COLD WINTER DAYS AND NIGHTS WITHOUT YOU, MY DEAR LITLLE ++++++++

Evala...

Jako lipa tema... Ja san pisa samo u svojin teen godinama, i možda još pokoju priko toga, ali je sve definitivno prestalo prije 21. godine, hvala Bogu... Nemojte me krivo svatit, ali meni, ka šta je već rečeno, ništa se ne piše kad san sritan i zadovoljan... I srićon, godinama već ništa ne pišen... =)

Pisa san pisme, većinon crnjake, i samo jednu priču, koja i nije priča, 'Batler'... Crnjake, i o ljubavi... Ona mi je uvik 'numero uno'... Ali, radije je živin, negoli o njoj pišen...

Kreativci i umjetnici većinom tribaju dramu u životu da bi bili ono šta jesu ili žele bit... Pa ako je nema, oni je sami stvore... Jako teški ljudi za bit oko njiih... Pa san ja amputira dramu iz svog života... I ne žalin sekunde...

Evo mojih radova svi na gomilu... Ovi site je jako dobar za objavu svojih radova koga to zanima... Malo je mrtvo, admina više nema nego ima ali dobro... I ima se puno toga lipoga za pročitat...

http(dvotočka)//cip(točka)hr/pm/kartica_autora(točka)php?s_keyword=hrvoje&user_id=1914

P.S. naravno, kako san friški i ne mogu postat linkove, (točka) triba zaminit sa . i (dvotočka) sa : da bi link radija... :/

ZA BOLJU BUDUĆNOST

Ljudi, morat ću ja solo,
Ne uklapam se ja u vaše kolo,
Bolje ovdje piljit sad u more,
Pogled ovaj skida s lica bore,
Nije sigurno izreći što misliš,
Mogli bi te proglasiti ludim,
Pih! Među kakvim ovcama živim,
Zašto li se tome čudim,
'Luđacima' ja se divim,
Sumnjivi su oni ljudi,
Počet ću se osječati krivim,
Svako malo netko mene kudi,
Prijatelji moji, iskreno vas volim,
Od nikoga ne smatram se boljim,
Na svakome je da samostalno,
Shvati snagu ljubavi,
Tom predivnom toplinom,
Ljude oko sebe udavi,
Ne treba nam jedan glavni ovan,
Plan za budućnost već je davno skovan,
Na nama je da udružimo glave,
Dokopamo se vječite slave,
Jednostavnije ne mogu,
Kroči kao dobar pješak,
Za bolju budućnost,
Evo u zadnjoj lajni smiješak

razmišljam o svim trenucima koji su me učinili da sam to što jesam...
tiho me tkali...pogledam u tu haljinu skrojenu na meni-u meni... vidim boje u sebi.
crvena koja iz srži moje dolazi do obraza.....do usana...crvena koja mi i smješak tvori...
tisuću sati patnje dovelo je do prelijevanja laganih boja na meni- u meni...
žuta kao izričaj najjačeg osjećaja koji me trenutno ima i dajem ga drugima: zahvalnost za sve....divno je to: pogledati u sebe i vidjeti prelijevanje duge....tkanje započeto u tenutku stvaranja bića moga u krvi majke....
ufff, upravo nastalalo sklepani stihovi....sinke i miss you:)))

hodam tiho ulicana grada idući tebi u susret
već u sebi vodim naš razgovor
pitajući se hoćemo li se rastati sretni...
večeras mi zadnji put mrsiš kosu i ja ti više nikad neću recitirati svoju pjesmu
naši susreti od sad će biti slučajni, čak ću izbjegavati tvoju ulicu
i neću piti kafe u našem omiljenom kafiću.
u našem razgovoru u mojoj glavi rastajemo se kao prijatelji
al to je ono što ja najbolje dajem od sebe sada...
nisi čitao iz zvjezda moga neba, nisi samnom budan dočekao zoru
kad smo ljetos zaspali na zlatnoj stjeni...
ja nisam djelila s tobom ljubav prema noževima.
al kroz krugove što sunce je stvaralo upijao si me
ja sam trebala tvoje čvrste ruke kad bi bio blizu mene

....nikad nisam bila mirna kraj tebe,...
moj svijet ostaje samo moj, moj nemir će se pretočiti u mir...
tebe ću pohraniti u nemir....tamo gdje ostaju svi bivši.....

Bearfaerie, gdje ste ?

najnovija


LJUBAV


Burna noć je, zimska, mlada,
Sretni svi su, gledam, pratim,
Sretan sam, osjećam ljepotu,
Što ovako uvijek svima nije?
Pitanje to počinje me mučit,
Odgovore pronaći ne mogu.

Usred burne zimske noći,
Demon mi u glavu skoči,
Prišuljao se polako,
I zdrav razum zagrizao jako.

Spazim sam sam, nestalo veselje,
On me gleda hladno, mrsko,
Maštom mojom igrati se stade,
Ruga mi se, klice straha sije,
Panika, obranit se ne mogu,
Strah sad tu je, strah u srcu bije.

Kritično je, laž mi razum muti,
Mašta loše budi mi ideje,
Poznat glas se javlja,
Na scenu ego stupa,
Uzeo za pravo on je svima sudit,
"Sam si, jadan." šapće, huška,
Razmahao se, mržnju stade budit.

"Nisi takav." svijest se javlja,
"Nisam takav." um se prazni,
Demon gleda, zbunjen, ljut,
"Volim te." nudim mu ideju,
On se skriva, on se sada plaši,
Širim ruke, primičem se bliže,
Ljubav sam, vratimo se tome,
Ljubav smo, čemu ići niže...

hehe sinke izvukao si se u ovom napadaju demona...neka, ipak sam ja karizmatičarka pa mi je drago i kažem ti da ti mene trebaš....i da, ljubav je jedini jezik koji demoni ne razumiju i ne govore. ljubavlju zblesiraj, pobjedi svoje demone...iako ti kažem opet, sinke mene trebaš!

Uzimaj dok se nudi .Ili kako bi rekli let3 kada te nude uzmi jedi i pij uvijek je bilo vauuu i uvijek če bit. Sutra ču jednu ako mi se bude dalo, jednu ratnu ima krvi mesa dijelova tijela.Ili pak jednu garažnu neznam,a bum videl.Heptanoni ovi oni.

tužni dani prolaze
kao gusti snjegovi..
opet se vraćaju..
zatim idu nizvodno
do ušća mogućnosti..
trebam li se ušuškati
u kaput ovog vremena?
opskrbiti potrebom
koja zori u njedrima
duboko dolje u duši..
što ima ispod površine
koji nanos razloga..
koja buduća kataklizma..
kao hitac u stijene čelika
i nebo što sve pokriva..

ostavljene obale
nekim sigurnim morima
isječeni pravci
gdje se lako zaluta..
traženje u kojem se utapa..

bearfaerie je napisao/la:tužni dani prolaze
kao gusti snjegovi..
opet se vraćaju..
zatim idu nizvodno
do ušća mogućnosti..
trebam li se ušuškati
u kaput ovog vremena?
opskrbiti potrebom
koja zori u njedrima
duboko dolje u duši..
što ima ispod površine
koji nanos razloga..
koja buduća kataklizma..
kao hitac u stijene čelika
i nebo što sve pokriva..

ostavljene obale
nekim sigurnim morima
isječeni pravci
gdje se lako zaluta..
traženje u kojem se utapa..

Divno.

Baš noćas htjela bih objaviti svijetu da smo se pronašli.
u jednom slučajnom izlasku po kiši
do kioska sa marunima
ove jeseni nas dvoje smo se pronašli.
Uvijek si govorio da je bila ljubav ta koju smo pronašli jedno drugom u očima.
Uvijek si me ohrabrivao da te ljubim i da se u ljubavi gubim
govorio; ak je uvjetna tada nije prava...
budila sam svoje srce da bi ljubilo iznova....iznenadila sam tako sama sebe...
Baš noćas taj osjećaj punine me preplavio i mir postaje struja kojoj se prepuštam
da li sam te izmolila?
moja bezuvjetna ljubav je dobila boju tvojih očiju, ton tvoga glasa i mirise tvoga tijela...
tvoja duša, ah???
i kad me pogledaš ja gubim se u prepoznavanju..
zato baš noćas htjela bih obaviti svijetu da smo se pronašli.
i ne gubim sebe pripadajući tebi....
ti nisi manje svoj jer si više moj......

sorry ljudi u zadnje vrijeme mi samo ljubavno sklepanje ide, a ja slobodna ko ptica...po cijele dane neke stihove sklepavam..ponešto tek zapišem..ajde ne smeta vam...

@Tonka..samo za tebe

ležim sklopljenih očiju
u sjeni lunarne svjetlosti..
među jastucima na kraju svijeta
tu gdje noć ima sigurno utočište
i svoje posljednje mjesto uzmaka..
u odsustvu boja među slikama
svjesna bivam..da među tim negativima
nikada te više neću pronaći
u onim izgubljenim sjećanjima..
davno je prestalo boljeti
što te kroz život gubim polako
dok me dio po dio otpada
i lebdi tišinom kojom nas udaljava
sustav naših mjesečevih sjena..

hehe...čekala sam te i dočekala.a sad idem mirno spavat...ln ljudi i berferice..čekamo sinkea da nam svrati u temi i ostavi trag

odškrinuta vrata srca
jedan novi mlaz teče
i pjesmu onako iz običaja stvara...
grabeći iz zdjela koje čine krhotine prošlosti
pokušavam se prisjetiti
koja pravila sam sve prekršila,
koliko koraka sam suvišnih napravila
da bih im se svidjela.
Sad me sva ta igra navodi na planiranje

kasno shvaćam da je vrijeme laž ovog svijeta.

sačuvala sam dijete u sebi i ne dam ga nikome,
Ti
samo možeš pokušat mi prići
al nisam sigurna da ću ti dozvoliti...
jer dijete u meni živi u pustinji, tamo gdje kiše nema....

da znaš
godi mi šutnja..
i zrak bez mirisa
preporoda misli..
pod maskom
vulkan topline
zanosom mi
obasjava lice..
novi mi dan
sam pokazuje put
osmijeha u
slobodi koraka..

What are those fillings that are waking up in me..is it reality or a dream..is dream reality and reality just an illusion..never mind..love and truthfulness (the quality of being open and truthful; not deceitful or hypocritical) are building reality in illusion which fills our spiritual core...

koji su ti osjecaji koji se u meni bude.. jel to java ili san.. jel san stvarnost, a java samo iluzija..nije bitno.. ljubav i iskrenost u iluziji grade javu koja ispunjava duhovni bitak..

Meni jedna vrlo interesantna misao jednog velikog čovjeka koji je duhovno bilo daleko ispred svog vremena:

"Everything harmonizes with me, which is harmonious to you, O Universe. For me nothing is too early or too late if it is in due time for you. Everything is fruit to me that your seasons bring, O Nature: from you are all things, in you are all things, to you all things return."

Marcus Aurelius Antoninus (26.4.121. - 17.3.189. a.d.), rimski car od 161. do svoje smrti 189.


I jedna misao koja se rodila u meni, više kao osjećaj pretočen u misao, kao posljedica istraživanja vlastite duhovnosti:

"Moje tijelo je zemlja,
Moje misli su zrak,
Moja krv je voda,
Moje srce je vatra.
Ja sam u svemu,
I sve je u meni.
To je istina svih stvari."

Gorila (23.3.1983 - ...do daljnjega...)

I te dvije misli su, što više kontempliram o njima u svojim meditacijama, postale moj osobni "credo" (ne znam da li bi to bilo isto što i moto na Hrvatskome).

Na vagi..


poput u izlog
pomame zjenica
na privlačnost
prvog pogleda..
na vagi života
ukras ili otpad ..
komadića ljubavi
ponekih na rate..
sjaji misao..
ah.. zašto
jednostavno ostanu
ubrane neubrane..

dok šetam nekim novim stazama
poželim ipak u sebi staru pjesmu
koja govori o spoznatom.

o, uhvatiti tebe u trenutku, osmjeh i riječ
da li je to čežnja u meni da ipak ne idem sama.
al moram....

...mir je taj koji u meni
kao pouzdan pratioc
obavljuje kako nisam izgubljena
iako mi je sve nepoznato na novim stazama....
sve je obojano bojama proljeća...
i ja sam u dubine svojeg postanka zaronila....

vrištim tvoje ime u vjetar
moleći se da te odnese s prašinom
daleko od mene.....
i svakoj kiši se nudim da te spere s mene
kao stare tragove...
ne trebam te više.....

učim novi ples koji nisam s tobom plesala
pjevam nove pjesme na jezicima koje ti ne pjevaš
ne želim te više.....

pronaći stranu sunca
da me zagrije tamo
gdje si me ostavio....
.....svijet smrznut od ljudi kao ti

...moj zaklon
pjesma nade na jeziku ne kojem ti ne pjevaš
vjera, nada, ljubav
koje ti ne razumiješ.........

Od prijatelja

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

zlatko1 je napisao/la:Od prijatelja

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

tonka je napisao/la:vrištim tvoje ime u vjetar
moleći se da te odnese s prašinom
daleko od mene.....
i svakoj kiši se nudim da te spere s mene
kao stare tragove...
ne trebam te više.....

učim novi ples koji nisam s tobom plesala
pjevam nove pjesme na jezicima koje ti ne pjevaš
ne želim te više.....

pronaći stranu sunca
da me zagrije tamo
gdje si me ostavio....
.....svijet smrznut od ljudi kao ti

...moj zaklon
pjesma nade na jeziku ne kojem ti ne pjevaš
vjera, nada, ljubav
koje ti ne razumiješ.........

Ovo mi se jako sviđa.

Dodao bih samo-nedaj se Tonka!!