Najusamljenije stablo na svijetu..

Kako sam ja zaljubljenik i volim gledati fotografije..dokumentarce..čitati raznorazne teme.. tako sam naišla na nešto šta me posebno zainteresiralo i odvuklo mi pažnju, a riječ je o tome da je jednog dana 1895. godine, dok je prolazio kroz šumu Ngoya u Zululandu u južnoj Africi, botaničar John Medley Wood primjetio je stablo koje je odudaralo od ostalih..
John Wood, osim što je bio direktor botaničkog vrta u Durbanu, bavio se i prikupljanjem rijetkih vrsta biljaka, pa nije mogao odoljeti, a da ne uzme primjerak i pošalje u London..
Kasnije, u čast Johna Wooda stablo je dobilo ime Encephalartos Woodii.



Riječ je zapravo o vrsti palme, koja može izrasti do 6 metara u visinu.


Stablo E.Woodii koje je otkrio danas je jedno od najrjeđih primjeraka svoje vrste.. Zapravo, riječ je o jedinom primjerku, izumrlom u prirodi, a sačuvanom u botaničkom vrtu..a problem kod ove vrste je što stablo ne može oploditi samo sebe..
Neke biljke imaju i muški i ženski dio u sebu, ali ne i E.Woodii.
Treba mu suprotan spol..
Stablo u Londonu je muškog spola, što znači da može proizvodi samo pelud..ali ne može proizvoditi sjeme..

E.Woodii osuđen je na život bez svojih nasljednika.

Istraživači su proveli mnogo vremena u šumi Ngoya pokušavajući naći suprotan spol, no bez uspjeha.. i tako oni i dalje traže, a ukoliko ne nađu, E.Woodii se neće moći razmnožavati NIKAD..ipak, možemo ga klonirati. (rekoše oni)
no kloniranjem se ne može stvoriti suprotan spol, mogu stvarati samo identične jedinke te vrste.. i svi poznati uzorci E.Woodiia su dobiveni kloniranjem..
Prije 100 milijuna godina stabla E.woodii bila su na svakom koraku i živjeli su u vrijeme dinosaura, preživjeli 5 ledenih doba, a onda im se broj počeo smanjivati.. Smanjio se na svega nekoliko tisuća, stotina i na posljetku ostalo je možda samo ovo jedno drvo - u Londonu..

Dok mu se družica ne nađe, ako uopće i postoji, E.Woodii je najusamljenije stablo na svijetu..

romantično i tužno....

aaa jadničak.....

Lijepo napisano... nisam mislio da me se priča o jednom "običnom drvetu" može tako dojmiti.

ajoj bubač, baš je lijep

jadan

Cvijet (ako je to cvijet uopće) mu izgleda kao hibrid ananasa i šipka na steroidima...

Baš šteta što je usamljen...

odličan tekst i fotke..sviđa mi se kako razmišljaš(i ova tema,i ono sa tvojim pesekom,i riža.. )..i dobra si sa riječima..i to drvo nije jedino usamljeno biće..koliko nam je životinjica već izumrlo,a i sa nekim ljudskim plemenima se to dešava..al dobro neću sad u to ulazit.baš lijepa tužna pričica

A što im se desilo da im se nakon 5 ledenih doba broj počeo smanjivati?

Zanimljivo.
Čovjek dobije želju otići u Afriku tražiti još neki primjerak;
nekako mi je teško shvatiti da ne mogu naći nijedno drugo drvo.

Evo, čitam malo ovu temu, pa da malo prokomentiram:

Prvo, ovo nije vrsta palme, nego vrsta iz reda cikasa (eng cycad ili najbolje lat. red Cycadales). Velika je razlika između toga.

Cikasi su danas zapravo relikti prošlosti, zaostali iz Jure, kada su bili dominantna sojta.

Igsy, dobro si primjetio, ovo nije cvijet i nije ga ispravno zvati tako. Golosjemenjače nemaju cvijet, on se tek razvio kod kritosjemenjača (znači nemaju ga ni jela, smreka, bor, čempres, borovica itd.). Ova tvorevina se pravilno zove strobilus i točno je da postoje muški (mikrostrobilusi) i ženski (megastrobilusi).

E sada, nisam se bavio nikada problematikom ove vrste posebno, ali koliko mogu pohvatati ovako na brzinu (bez da opsežno idem pretraživati znanstvenu stručnu literaturu), botaničari nisu sigurni da li je ovo uopće vrsta za sebe ili križanac nastao u prirodi križanjem druge dvije vrste istog roda Encephalartos. Tu bi mogao ležati odgovor zašto nije pronađen drugi spol vrste E. Woodii.
Hibridizacija kod biljaka u prirodi je česta i dosta nepredvidljiva i zadaje poprilične glavobolje botaničarima, imamo kod nas vrlo lijepih nerješenih primjera koji čekaju da se otkriju ovakve priče iza njih (jedan takav primjer je i moj završni rad na fakultetu ).

Također našao sam podatak da se uspješno ova vrsta hibridizira sa vrstom E. natalensis (od koje se sumnja da je i na početku nastala i utvrđena je jako velika genetska sličnost među njima) i da bi kroz nekoliko generacija se mogla dobiti ženska jedinka vrlo vrlo slična E. woodii, pa priča možda i dobije happy end

Goran

Mraz je napisao/la:Lijepo napisano... nisam mislio da me se priča o jednom "običnom drvetu" može tako dojmiti.

Kolegica uvijek lijepo piše, poetično i , kako veliš, dojmljivo. Ovaj slučaj kao da je bio poznat pokojnom Dinu, kad je pjevao:
"Jer obožavam
da se ja razmnožavam
s takvom bebom kao što si ti..."