11 DANA IZOLACIJE

ovo će biti i foto reportaža ali i kratka recenzija opreme koju sam tjekom 11 dana koristio.

dakle radi se o jednoj vježbi, školi, tečaju na kojem radim kao instruktor ali i kao snimatelj.

u kratko, bez mobitela, interneta, i svih blagodati civilizacije proveli smo nas oko 40 na jednom lijepom izoliranom mjestu u hrvatskoj 11 dana.
na tečaju polaznici stječu znanja i vještine koja će im biti potrebna za sigurniji boravak i za izvlačenje iz kriznih područja naprimjer afganistana, libije i slično.

o kompletnom ću tečaju reči vrlo malo, njegov sadržaj ni nije namjenjen javnim medijima. u organizaciji je MORH-a i HRT-a. također od fotki iako ih ima i puno, puno boljih i atraktivnijih, pokazati ću samo one na kojima direktno nisu vidljiva lica instruktora i polaznika, osim mene, sebi sam dao dozvolu da me se smije vidjeti.

dio obuke je bio teoretski u učionici (jedan manji dio) a veći dio je bio na terenu. imali smo dnevno dostavljenu klopu i vodu, pitke nije bilo. možda zbog velike suše prijašnjih mjeseci.

dakle slike govore više od 1000 riječi.



za početak imali smo i puno zgodne opreme











teorija u učionici



i malo akcije na terenu.
prva pomoć i samopomoć jedan je od važnijih segmenata tečaja















minskoeksplozivna opasnost na terenu















osnove mehanike vozila PCP i PCC





off road vožnja(malo je fotki jer smo sve snimali kamerama)







sa ovim ne bi morali razmišljati možemo li kroz grabu ili ne.



vještine štićene vožnje i naglog kočenja i izbjegavanja prepreka



trebalo je to sve i snimiti

bilo je i pucnjave i bježanije



















vještine pregovaranja i nagovaranja





ajde ti reci ovom da želiš svoju kameru natrag



bilo je i mirnih trenutaka opuštanja uz komentare o greškama napravljenih u akcijama





ali i neizvjesnih i stresnih otmica neki nisu vračeni na tečaj, ostali su do kraja u zatočeništvu.



dok je većina u takvim situacijama bila prikovana za pod "doslovno"



ja sam između ostalih držao predavanja o "bivakiranju" kod nas na forumu bi to zvali survivalu, taj predmet predajem već godinama i na PDS Velebitovim školama. u njega sam implementirao i EDC.
primjerena oprema iznimno je bitna u situacijama za koje se ovi ljudi pripremaju, što se pokazalo iznimno korisnim čak i na ovim simulacijama realnih situacija na terenu. naprimjer jedno od vozila nam se zapalilo pa je trebalo reparirati instalacije.





vještine paljenja vatre na terenu može biti od životnog značenja. za demonstraciju sam prikupio brezovu koru. u pauzama sam se proskitao okolišem u potrazi za brezom i smolom bora koji su u našem podneblju odlični za tinder, čak i po kiši.

bilo mi žao guliti koru s žive breze pa sam se dao u potragu za nekom srušenom.







i pronašao ju









u svega nekoliko minuta nagulio sam dovoljno kore za sve polaznike





smolu bora nije bilo problem sakupiti jer je drveče uglavnom i bilo crnogorično, moj vantage u akciji.

kod takvih je predavanja odlično kad su po lijepom vremenu kakvo smo na sreću imali. u opuštenoj atmosferi odradili smo nekoliko načina loženja vatre.













trebalo je nešto i prigristi



no žabe su ipak ukusnije očišćene i pečene na vatri



osim hrane bitnija je i voda. trik s prezervativom i čarapom





za paljenje vatre kroz 11 dana sam koristio samo provjerene artikle



a kao najpouzdaniji od njih, onoga kojeg ću ja nositi na idućim putovanjima izdvojio bi windmill trekkera, iako po performansama ne odmiće daleko za TU upaljačem ali je konstrukcijski pouzdaniji robusniji i većeg spremnika za plin. koristim ga već dvije godine i apsolutno me nikada nije iznevjerio.
TU jet upaljač i NANO striker ću sigurno uz windmill nositi kao back-up.

svu moju opremu mogli su isprobati i polaznici, a na windmil su se svi instruktori tečeja pušači kroz dvije godine održavanja tečaja i navikli jer ga od mene posuđuju u uvjetima vjetra snjega i kiše za vrijeme kratkih puš pauza. koristili smo ga i za aktiviranje različitih vrsta exploziva koji se običnim upaljačem bez usmjerenog mlaza plamena ne bi mogli aktiviratai.





izrada improviziranog skloništa također je vrlo bitna, ako se na primjer mokri danima krećemo kroz neprijateljski teren ili smo na nekom udaljenom nenaseljenom terenu, kao što sam to ja s vremena na vrijeme.

bivak smo izrađivali od priručnih artikala iz EDC-a



astrofolija je mala lagana i čvrsta a da bi se od nje napravio improvizirani šator potrebno nam je samo malo špage i nekoliko žireva(ili kamenčića)



jednostavan način pričvršćivanja špage za najlon bez bušenja





i za 5 minuta to izgleda ovako









veliki otvor je predviđen za ulaz topline od vatre koja je nanostrikerom i tamponom zapaljena (samo pokazno) u trenu(iz druge)

kao najbitniji detalj opreme, bitniji i od noža i šibica su kvalitetne cipele. moje garmontice me i dalje besprijekorno služe čak i godinu nakon što su mi spasile nožne prste a oštrica je stala na samoj gumi i gore tex membrani koja je srećom također ostala cijela.
11 sam dana neprekidno proveo u njima a bilo je i močvarnog područja kroz koje smo prolazili a moje noge suhe. napominjem da je svima ostalima obuča u više navrata propustila osim zimskih haixica koje je nosilo nekoliko instruktora.







na fotki se vidi rez i lijepilo koje je popustilo ali cipela i dalje unatoč rupi šljaka.

redale su se danima zanimljive teme a u završnoj su vježbi polaznici morali upotrijebiti sve naučeno.



















da bi obavili zadatak bitno je bilo znati se i orjentirati, iako su svi morali koristiti karte i kompase svi su radije posegnuli za garminima



kao i u stvarnosti tako i ovdje UN je davao privremenu sigurnost svima koji su se do njega uspjeli izorjentirati.









iako ni UN nije garancija sigurnosti kako su se i polaznici uvjerili na kraju vježbe









11 dana 24 sata dnevno bili smo na vježbi, trenutci predaha korišteni su također za logističke pripreme u mojem slučaju za montažu video materjala. iako je bilo teško i naporno uvijek bi prihvatio raditi u ovakvom ambijentu









u pauzama bilo je vremena i za čaj i kavu. ja sam za huhanje koristio svoj nedavno nabavljeni ESBIT u kombinaciji rajnglica s poklopcem i mini pečica na tablete. mala masa i jednostavnost u ovome su slučaju bili imperativ a performansama zadovoljavajuč za ovakve neopasne i kratke avanture. rajnglica je dovoljno velika za skuhati obrok čak za dvije osobe, iako se na prvu čini vrlo mala.







iako po meni tabletna kuhala nisu idealna za sve vrste kuhanja i u svim uvijetima, no za ovakav izletić bilo je idealno(inače preferiram mala primusova plinska kuhala ali ona su ipak nešto teža i veća)

fotke ambijenta u kojemu smo radili





































jesen se napokon vidi i na lišću



još večeras nakucam kraj pa onda komentirajte

Morati ću se i ja prijaviti na sljedeći tečaj =)
Izgleda zanimljivo i poučno.

kada vrednujem neku opremu uvijek govorim o svome iskustvu s nekim dijelom opreme a ne o pročitanim tuđim iskustvima sa stranih foruma. kako sam zadnjih godina dosta u cajtnotu s vremenom prođe i duže vrijeme dok neki artikl pošteno ne isprobam. ovakve avanture dođu mi kao naručene za tu svrhu.

dugo sam mozgao koji fiksni nož uzeti na ovaj zadatak. od sklopivih sam unaprijed znao da ću nositi vantagea, ali od fiksnih sam se dvoumio između nekoliko modela. nož je morao biti nehrđajuči jer na terenu neću imati vremena brinuti o njegovom izgledu, trebao je biti dovoljno mali da ga mogu stalno danima nositi s ostalom opremom, a da mi ne smeta i ne zapinje kod učestalih ulazaka i izlazaka iz vozila i to još s brdo snimateljske opreme na sebi. pogled u jednu od ladica s noževima zaustavio se na foxovom modelu PRO HUNTER koji sam od supruge dobio za rođendan prije dvije godine.



iako mi se dizajnom i kvalitetom materjala svidio, do sada ga nisam imao prilike duže vrijeme koristiti a kako o stvarima ne volim iznositi mišljenje na pamet, unatoč brojnim upitima, tek sad mogu reći da mu znam prednosti i mane.

tjekom ovih 11 dana koristio sam ga za sve i svašta od rezanja špeka i kobasa do cijepanja drva



najveća prednost ovog noža su odlični materjali N690co je čelik po svojstvima sličan japanskom VG10, tako piše u različitim tekstovima a meni se to na terenu i potvrdilo, ručka je od vrlo solidnog drveta lijepo prošarana i s funkcionalnim čekeringom koji sprečava nehotično proklizavanje čak i kada su ručka i ruke mokri. futrola je od vrlo debele kože i sigurno drži nož na boku bez opasnosti od ispadanja čak i kod vratolomija.



već na prvu me počeo smetati oštri rub metalnog graničnika odmah do ručke



sva sreća sa sobom sam imao i portabilni set za brušenje. fallk DC4 victorinox đepni oštrač i mali stropić koji mi je MRAZ složio i poklonio(hvala Mraz).



znao sam da će mi kolege instruktori ali i tečajci od reda doći svi sa kao motika tupim noževima pa sam došao spreman.

i meni je na terenu dobro došao za riješiti stvar oštrih rubova.



problem riješen.



učestalom uporabom zaključio sam da nož ne reže s lakoćom i na nivou koji sam od njega očekivao. iako brije, ali kao da nije dovoljno oštar. to je patnja nas freekova za oštrice, da bi proizvođač zadovoljio potrebe večine korisnika koji očekuju da im nož unatoč upotrebi ostane "oštar" mjesecima
naprave mu sekundarni grind pod pre velikim kutem kako bi mu povečali izdržljivost reznog brida. zbog tog se nas par ljubitelja oštrine naviklih na super oštro, pati jer zbog tog velikog kuta sekundarnog reznog brida nož nikada ne može biti super oštar. no s pravim alatom čak i u šumi na terenu i to se da promjeniti



skoro sat vremena peglanja urodilo je plodom a nož koji inače ima odlično flat grindanu oštricu je dobio vrlo uspjeli konveksni sekundarni grind i to pod puno manjim kutem. razlika u reznim osobinama je bila drastična.



sad me interesiralo koliko je zbog mog turpijanja oštrica oslabljela pa sam nož podvrgnuo malo zahtjevnijim zadacima. najviše zbog vas čitatelja, to me uvijek pitate a ja to osobno stvarno rijetko radim, malo sam batonirao.







zapravo ne malo nego dosta. oštrica je bila i dalje vrlo oštra i potpuno ravna bez ikakvih oštećenja. upravo sam to i očekivao od tog čelika. no ugodno iznenađen novim reznim performansama no razočarao sam se u još jednom detalju.

nazubljeni dio na leđima oštrice za moje je "nježne" prste bio pre oštar





rekao bih da bi takav bio odličan za rad u rukavicama ali ovako na golu kožu več nakon nekoliko minuta rada na palcu mi je falilo vlastite kože. došao sam u iskušenje i to na terenu izbrusit(samo malo oštre rubove) ali sam taj malo zahtjevniji posao ostavio za doma iz razloga jer nisam sa sobom imao inbuse ili torxe za odšerafiti drvenu ručku kako bi to mogao kak se spada napraviti.

nisam expert za kovanje noževa pa se zadovoljavam sa doradom komercijalnih kako bi meni bili upotrebljiviji. fox pro hunter je prekrasan nož iznimne kvalitete ali je potrebno još uložiti malo truda u njegovu doradu kako bi te kavlitete došle do punog izražaja i u praksi.



uz kameru i windmill upaljač ovaj mi je nož bio najčešće korišten alat na terenu. no kao sam naveo već ranije u textu od sve opreme koju nosimo najvažnije su zapravo cipele odnosno gojze.

možda se još nečega sjetim pa nakucam kasnije u temi a sada ste svi pozvani komentirati nakucano, a za kraj pogled koji nas je večerima oduševljavao.





na kraju bi napomenuo da su od 10 polaznika tečeja njih samo 7 isti i uspješno završili.


THE END

Odlična reportaža!

A ovo sa "nazubljenjem" na leđima je problem kod dosta proizvođaća...

Kod dužeg korištenja noža a pogotovo ako je mokro i kad se ruke već lagano smožuraju od vode/vage, koža samo nestaje...

Jel ono na haubi od mazde "go pro"? kako si zadovoljan sa njom?

osobno nisam nikada bio ljubitelj bark rivera upravo zbog glupog špica na leđima. to je kad prpizvođači panično žele napraviti nešto revolucionarno po čemu če biti prepoznatljivi. nož je najstariji i najsvestraniji čovijekov alat koji je nas ljude izdigo od majmuna i jako je, jako teško u tome segmentu smisliti nešto novo a da je i funkcionalnije od tisučljetnih dizajna noževa.
fox je za razliku od barka tu grbu na leđima napravio korektno ali su zupci u njoj malo pre oštro izglodani. jednostavno ću im finim šmirglom i brusem malo oštre rubove zaokružiti.
ti zupci iako su dosta agresivno oštri ali imaju i pozitivnu stranu, njima je lagano okinuti firesteel, no ja za to radije koristim striker koji dođe uz firesteel nego leđa noža.
sve u svemu sad je pro hunter dorađen po mome čefu i uz kukri iste firme biti će mi vjeran pratilac na idučim avanturama.

da ovo na haubi je go pro cam. luda spravica daje stvarno fantastičnu sliku. nije to kamera za snimati rođendane i svadbe nego samo za akcijske kadrove montirana na krilo, kacigu pa i haubu. dosta smo ju oristili na ovom projektu.

Navi, odlična reportaža.
Vjerujem da vam je bilo zanimljivo ovih 11 dana i da su ljudi spremni za takve uvijete u realnosti.
Sve pohvale.

izvrsna reportaža
slike odlične, u tvom stilu


a što se tiče fox pro huntera, to mi je jedan od najljepših noževa te veličine, i mislim da je to odlična alatka, još bolja uz tvoje modifikacije

samo jel ti se vrh čini premalo špicast za buschraft poslove, jer je ovo ipak lovački nož

hvala na pohvalama!

prije svega bilo je zanimljivo ali i naporno.
siguran sam da će se ekipi nakon obuke biti puno jednostavnije i sigurnije kretati kriznim područjima. imamo već pozitivnih kritika i pohvala. tečajci koji su među prvim generacijama završili naš tečaj javljali su nam se sa terena npr iz libije i zahvaljivali na trudu koji smo im posvetili.

što se tiče FOX PRO HUNTERA istina je da na prvu djeluje malo trbušast a špic mu je ne baš pre špičast ali u dvije godine koliko ga imam ali i u zadnjih 11 dana intenzivnog korištenja nije se pred njime našao niti jedan zadatak kojemu nije bio dorastao. realno kad se zapitamo za što nam uopče koristi oštra špičasta špica na nožu osim za ubadanje. ja osobno sam nožem vrlo, vrlo rijetko nešto ubadao a drastično više rezao. e tu kod rezanja baš dobro dođe njegova trbušasta geometrija oštrice. mislim da su noževi raya mearsa sa naglašenom špicom zapravo dobar vizualni kliše na koji smo navikli. i meni bi u početku vizualno više pasalo da je hunter bio malo špičastiji ali upravo me njemu privukao malo pačiji dobročudan izgled.
na kraju ću zaključiti da hunter nije idealan nož i ima pokoju manu koju sam naveo ali nedostatak špičastije špice nije jedna od njih.

Reci mi molim te,kako si zadovoljan sa tom Mckinley jaknom?

Super reportaza, zavidim ti na (po meni) super poslu i opremi koju koristis u ovakvim i slicnim situacijama!.svaka cast!

dado2
jaknu koristim već 2 godine. gledao sam ju zimi i koštala je 2600kn a u proljeće je bila 800kn, zadnja u dućanu. svidjela mi se zbog neutralnih boja. nije pre uočljiva a opet nije ni vojno maskirna. po svim parametrim tipa puštanje znoja prema van(meni najvažnija osobina) zaštita od kiše, vjetra može se mjeriti sa bilo kojom tehničkom jaknom iz iglu športa ali ne i po izdržljivosti na habanje. na rukavima se sa doljnje strane več poprilično ocufala na šavovima(samo kod ruba manđeta rukava). s obzirom da mi je jako draga planiram ju odnjeti nekom krojaču da mi malo popravi i našije neki dodatni sloj cordure na to mjesto. stvarno imam brdo jakni raznih proizvođača ali ova mi je baš kao radna mandura za ovakve nezahtjevne izlete. na mojoj patagoniji od 7000kn ni nakon 8 godina korištenja na expedicijama još uvijek nema tragova nošenja i mogla bi natrag u izlog pod novo.

Mije hvala!

kako sam na ovaj tečaj krenuo dan nakon trodnevnog okupljanja na Ivanšćici neki su mi dijelovi opreme bili zmazani a u tako kratkom se vremenu prije ponovnog odlaska ne bi stigli osušiti. tako je bilo i sa mojim ruksakom koji je od izleta ostao blatnjav. na 11 dana izolacije sam osim velikog 80litarskog ponio zamjenski mali koji inače imam za kazališta svadbe sprovode.

to je NIKE-ov koji sam kupio u intersportu za nekih 250kn.
pri jednom zahtjevnijem zadatku na terenu sam s tečajcima kroz kišnu šumu trčao dobar dio dana i taj se ruksak doslovno od trčanja i provlačenja kroz granje i šikare počeo raspadati. bio mi je neobično za gledati kako na očigled iz sata u sat propada kao recimo da vam auto shrđavi i istrune u jednome danu.

dakle ovo je taj famozni primjerak šrota i bačenih 250kn.



drugi sam dan polaznicima držao predavanje "bail out bag" a moja torba na pola raspadnuita.



navečer sam ju morao na brzinu sašiti jer su se i ciferšlusi raspali.



nije baš reprezentativno, pogotovo jer mi je deda bio šnajder ali poslužilo je svrsi.



duže bi trajao onaj zeleni krpeni od JNA koji smo večina umjesto školske torbe nosili u školu.
nikada mi se nije niti jedan ruksak u životu nije tako na očigled u rukama raspao. mislim da bi se isto dogodilo sa večinom kappa, champion, adidas ruksacima. možda bi kod nekoga trajali i 100 godina ali ne kod mene na ovakvim zadacima. želim reći da nije uvijek jeftino jeftino a nije uvijek niti skupo skupo. ovo je tipičan primjer kako me jeftin ruksak mogao vrlo skupo koštati, jer sam u njemu cijeli dan po šumi nosio i vrlo vrijednu snimateljsku opremu koja mi samom srećom nije ispala iz raspadnutih džepova.

dakle ruksak ide u smeće a ja sam u potrazi za novim "za kazalište"

Ovo je dobar ruksak al ne za ze uvjete u kojima si ga ti koristio...skolarcu za nosit knjige trajao bi par godina, nekome za prenosenje stvari za trening (dres, patike...) trajao bi jos i vise...al za trcanje sa njim na ledjima i probijanje kroz gustis, nije bas, ipak treba neki malo jaci ruksak..sve ovo sta rade ovi "malo jaci" sportski brendovi su u zadnje vrijeme prave krpe-nista ne valjaju..kod vecine se placa samo ime a kvaliteta materijala je nikakva )cast izuzecima)...

Pitanje, da li su žabe zaštićene?

Pogledaj si ovdje...Neke jesu, neke nisu.
http://zasticenevrste.azo.hr/

E da, zaboravih ti komentirati...Zakon avantura, ako bude koji sic prezan sljedeći put, znaš di sam :D Epska ti je ona slika sa sanjperistom i kamerom.

Mije
istina nisu svi artikli za sve namjene i zaključio sam već odavno da nemam dovoljno veliki stan da u njemu slkadištim kramu tako da je i većina artikala koje koristim pomno odabrano, među njima definitivno nema mjesta za nike, champion , kappu, tommy hlifingera i slične modne iteme.

Pomorac
ove nije nitko štitio, teško da bi itko prigovorio tipovima s SSG-ima , G-36, ili VHS-ima

Strider
skupo je to mjesto na sicu, košta to više tisuća eura. zato to nitkome ni ne nudim ovdje. iako se steknu brojna korisna znanja, nije to svima baš potrebno. pogotovo jer je obuka dosta specialistička.

Tek sad sam vidio reportažu,čestitke.Zanima me dali če taj video materijal biti vidljiv i nama?Ili je strogo cenzuriran..

utorak ide umjereno cenzurirana reportaža u DJH o tom tečaju!

hvala za info

sve pohvale za reportažu. ovak nešto se ne može svaki dan vidjet a i slike nisu za bacit :bog:

evo u utorak kreće video uradak sa ove obuke!
u dobro jutrao hravatska na HRT1. biti će emitirane tri 8minutne reportaže, svaki tjedan jedna.
iako će biti prikazani svi segmenti obuke ipak je materjal malo cenzuriran dakle light verzija!

Navi , znaš možda točno vrijeme emitiranja?

znat ću sutra pa postam

sutra ide u 8 i 40 u DJH!

Hvala =)