Šumski dvori.

Aha, tako reci. Ja sam mislio ovako nešto.


Skupljam podateke pa krećem o crnogoricama.

Ovo izgleda dobro. Lijepo ste ga sazidali hehe.

Slika s neta, nisam ja tako vješte ruke.

..izgleda mi kao jako dobar zaklon!

Kako nemam baš previše pametnih stvari raditi...evo.

Abecednim redom.

Cedar. Engleski cedar,koji put redwood...ovisi o vrsti. Nailazim još na red cedar ali to je toja. druga vrsta i white cedar ali oni, za razliku od naših cedrova nemaju iglice nago čipku kao čempres.
Donešena vrsta, ukrasna, nisam ih nikada vidio u prirodi, dolaze skroz iz Sirije, Libanona i Izraela. Nekada su velike flote Rimljana, Grka i Egipćana plovile na njima.

Kao i svaka biljka, postoje mnoge barijacije zbog drugačije klime i geog. položaja. Kod nas nailazimo u parkovima na Libanonski cedar. Možemo tu i tamo naći atlaski cedar, sivih iglica, štoviše imam i ja jednog u vrtu.

Cedrovi rastu poprilično brzo. Ovaj moj ima kojih 20 cm u promjeru i visine nekih 10 metara. Star oko 8 godina. Rastu u visinu. Grane su im skoro uvijek paralelne trupu ali gledano odozgora, ne čine pravilan krug (na jednoj strani su grane duže npr).
Uistinu predivno drvo, tamnozelenih iglica. Kora slična kao boru. Iglice rastu u skupini. Drvo je izrazito vodootporno zbog smole. Koristi se u izradi kajaka, u ostalom osim čempresa. Uparene letvice se mogu saviti u čvor i nikada ne puštaju taj položaj, ako nisu uparene pucaju kao staklo.

Najlakši način za raspoznavanje cedra mi je po kratkim tamnozelenim iglicama, i po jednoj smiješnoj usporedbi. Ako pogledate cedar sa strane, izgleda kao vještica...na vrhu stoji vještičja kapa i njezini štrkljavi prsti koje širi prema van i naravno nos.





Kužite? Šalu na stranu, cedar je lako prepoznati prema češeru koji nalikuje na granatu i raste prema gore.





Drvo je prošarano, ali kao i kod svih crnogorica, mekano. Crvenkaste boje.


Puno smole. Kora tamne boje, ljuskava, ali ljuske znazno manje od bora.



Pitko? Valjda se moe napraviti čaj od mladih iglica. Tu i tamo znam gricnuti koju pa me u isti tren zadrma kiseli okus. Prepuno tanina dakle. Inače, nije ni bitno, kada ga nema u prirodi kod nas. U Maloj Aziji postoje šume, ali drastično smanjene.

Jestivo nije ništa koliko znam. Iglice se ne mogu koristiti kao podloga jer su kratki stoga čvrsti. Kao mali bodeži. Osim ako netko voli sado mazo...tko voli nek izvoli.



Slika atlaskog cedra, ili kako ga ja zovem, srebrni/plavi cedar. Uistinu vrijedno ukrasno drvo, mada nije od neke bushcraft koristi. Da se od njih napraviti luk i drška za nož, skida se kora ali to je, bojim se, sve.




Dalje imamo Čempres, engleski Cypress.
Meni jako drago drvo, ne možete ga promašiti. Kod nas su najčešći primorski/mediteranski. Sadi se na grobljima i u alejama, brzo raste, otporan na sve primorske vjetrove i slano tlo. Ovaj primorski izgleda kao šiljak.


Također nam nije autohton, ali mislim da ima par otočića u Dalmaciji na kojima raste.

Drvo prekrasne boje, mekano, ne odstupa u izgledu od ostalih crnogorica...ima jako puno čvorova.



Kora je...kako da to kažem? Prašnjava na opip. Brazde kore su vertikalne. Kora se može odvojiti ali je krhka. Ispod se nalazi mokro i bijelo drvo.



Češerići su jako maleni i karakteristični. Bolje da ih ne pokušate otvoriti.





Za razliku od ariša, bora, cedra, jele, smreke i ostale crnogorice, čempres nema iglice. On ima, kako ja to zovem, čipku. Listići podsjećaju kao čipka, imaju male članke. Vidite sami (i na prvoj slici češera)



Ništa nije pitko ni jestivo, jednostavno je nakrcan eteričnim uljima i smolom. Ako ste ikada sudjelovali u paležu odrezanih grana znate da od samo malo mirisa boli glava cijeli dan. Inače od svih biljaka koje sam vidio da gore, čempres ima najjgušći dim bijelo plavkaste boje. Ajde, za signalizaciju dobro.

Čest je kod nas i Arizonski čempres. Ponovo, srebrne ili plave boje. Kora je kompletno drugačija. Ovaj lući najviše smole. Doslovno. Nasloniš se na stablo i treba ti litra benzina da sve skineš s ruke. Kao mulci smo se penjali po njima u parkićima. Došli bi doma prljavi kao cigići. Za razliku od primorskog čempresa, ovaj arizonski nema tako usku krošnju nalik bodežu, već je šira i masovnija.



Listići su tirkizno zeleni ili sivo plavi, prekrasni. Češerići također.



Kora je crvenkasta, terakota. Jako se velike ljuske odvajaju koje gore u trenu. Ali nebitno, pošto ih nema po šumama. Samo ukras, ništa više.





sutra nastavljam s jelom i smrekom...o arišu neznam apsolutno niš

ODLIČNO!
super tema,now we are talking!

Tema je pogodjena za one koji nesto znaju o drvecu-da pokazu svoje znanje, i za one koji nesto zele saznati pa da nauce nesto u teoriji...hvala onima koji pisu jer ja vise spadam u drugu kategoriju...

Čestitke na temi

Bump - u nadi da tema neće ostati na ovome.

palac gore za zanimljivu i poučnu temu

Evo ako može samo koje pitanje, što se tiče breze...

Super mi je ona fora sa bušenjem rupe u proljeće kako bi se došlo do brezinog soka. Zanima me samo kako ga onda točno možemo koristiti, da li ga se treba pripremiti na neki poseban način, ili što ja znam...?

Nadalje, da li se može začepiti rup običnim plutenim čepocima, ili mora biti baš od samog drveta što smo izrezali? Sad se baš mislim, u slučaju da to pokušam... Ponesem pluteni čep u džepu, napravim rupu u kori taman da čep stane u nju, i kasnije samo začepim...

Možda su glupa pitanja, ali eto, početnik sam...

Nisam zab na temu, ne brinite. Sutra poslije ili prije faksa rijesim tisu jelu i smreku.

Uskoro!

Jela
Engleski Douglas fir. Svi poznaju jelu, sadi se i sječe za božićna drvca (tradicija koje se više ne držim- umjetno drvce je sasvim dovoljno). Raste iznad kilometra u visini, a naraste do preko 80 m. Voli hladnoću, snijeg i vjetar, zato se dobro snalazi u Gorskom kotru i na Velebitu. Postoji oko 40 vrsti, mislim da je kod nas ona Balsam fir iliti Balzamska jela? Jela za balzam? Kako god, shvatili ste. Iglice rastu pojedinačno, ne u grupacijama od dva kao kod bora.

Opis nije potreban jer bi svi trebali znati kako izgleda jela. Koristi se u drvnoj industriji, parfumerijama (zbog smole, kao i cedar), lijepo je ukrasno drvce i drvo za ukrašavanje u vrijeme Božića, doduše ljepše je ako je posađeno, a ne posječeno. Neka oni govore da sade 50 sadnica na jedno posječeno, laž čista.



Liči na jako gusti češalj, ne?
Ima kratke i oštre iglice, ljuskasti češer.


Najveća jela u Europi je ovdje kod nas, na Velebitu- Jela car (slike iz moje arhive)


Jelo i piće. Od jele nema ničeg jestivog...niti pitkog. Ali, unatoč tome, ispod jelinih krošanja rastu najkvalitetnije gljive. Vrganji i svakojake ostale. S kim si, takav si- kapitalci znači.


Nažalost, to se pronalazi samo u jeseni. Tlo je tokom ostatka godine prazno. Iglice su pune smole i tanina pa ih kukci ne jedu. Zato u bilo koje doba godine možete napraviti jako dobar madrac i/ili skrovište. Jako dobra bushcraft karakteristika koju ne dijeli s ostalom crnogoricom. Jeline grane su najbolje za pokriti krov ili napraviti udoban krevet. Jedno žrtvuje u korist drugoga. Korijeni su joj najbolja ready-made užad, samo je potrebno malo kopati oko stabla i kad tad ćete naći jedan. Čvrst kao kabel, savitljiv kao guma. Može se prepoloviti, pa za duljinu jednog dobijete dva užeta.

Još jedna zanimljiva stvar. S obzirom na visinu na kojoj raste, jelinu i smrekine šume su tople šume. U njima je temperatura viša za par stupnjeva, čak i zimi, što može vrlo dobro doći ako ikada zatreba.

Krcata je smolom. Evo jednog načina sakupljanja kojeg malo tko zna, a ja se nadam da će se glas širiti. Vidite ove...mjehuriće? Samo ih zarežite, smola će prsnuti van iz njih kao kad stisnete prišt...ustvari nemojte ih stiskati jer vam može izletjet u oko ili past na robu pa nikada nećete skinut. Smola se ni za zime ne zaledi, već se zgusne i postane manje prozirna. Ova smola je bistra, tako da ne brinete da ju morate čistiti od granja ili ostalog. Miris me podsjeća na...božićno jutro, sneno i mutno...Kako joj ime govori, ima lijekovita svojstva (balsam fir), antiseptik je, može se koristiti kao labelo- namažite tanki sloj na ispucale ili ranjene usne, čitao sam da, ako se stavi na jezik i odmah proguta, diže energiju na kratko vrijeme...nisam još provjerio. I da, sam miris te smole podsjeća na Božić i smiruje. To je vrlo važno jer, uz hipotermiju, panika je najveći ubojica koji nas tjera na nelogično razmišljanje i srljenje gluposti. Keep your heads cool gentlemen.




Drvo jele je najčešće korišteno od svih ostalih u izgradnji, zbog male težine, a velike žilavosti, no male tvrdoće. Sva vlakna su paralelna jedno s drugim, tako da se ne zboja lako, tj. podnosi veliku težinu. Ima karakterističan miris kojeg bi svi trebali znati. Od svih vrsti drva s kojim sam radio, jela mi je najpogodnija za rezbarenje. Od nje se rade olovke, kreveti, stolovi, što god da pogledate, vrlo vjerojatno će biti jela. Zbog toga je joj se šume smanjuju.



Vatra...suhe grančice gore kao lude, smola se lako pali, ništa drugačije od ostale crnogorice, a i guste grane su dobre za signalizaciju. Drvo nije jako kalorično i dim je otrovan, ajde, reći ću otrovniji od ostalih.

To je to od jele. Jednostavna a korisna. Možda bih mogao nabaciti koju sliku drugih vrsta, ali nije bitno, takve ne nalazimo kod nas. Česta je, u vrtovima, srebrna jela (white fir/ Colorado for; abies concolor).




I sada, glavna razlika između jele i smreke jest da jeli češeri rastu prema gore! (narodna legenda :p)
No, moje iskustvo kaže ovako: Smrekine su iglice četverouglaste, tj kvadrataste, kako god, stoga se lako rolaju između dva prsta, dok su one od jele u presjeku kao mač- dvostrane. Češeri jele, kao što sam napomenuo, rastu prema gore, i za zime im otpadnu ljuske, smreki ne i nekako vise. Lisitći jelinog češera su nekako obli, dok su lisitći smrekinog češera kao kljun, idu na V prema kraju. Još jedna karakteristika koja ih dijeli- smrekine grane su nekako rjeđe i rastu u paraboli od trupca, dok su jeline više ravnije. Smrekina krošnja je nekako...erm...simetrična, grana raste ispod grane, a ne kao kod jele. To su samo moje zabilješke koje treba provjeriti.

Kroz krošnju smreke se vidi nebo u pozadini. (da, to sam sada smislio).




I mali test za vas. Sami sebi recite koji češer komu pripada, tako ćete najbolje zapamtiti.

Volim vidjeti da je tema updejtana.. Bravo za još jedan zanimljiv i poučan post.

Sve pet. Vremena mi fali Ajde, tisa može biti zajednička...svatko o njoj zna nešto više. A vi? Pišite ljudi.

Samo dvadesetak kilometara sjevernije na padinama Dilj gore, na pola šumskog puta izmeu sela Brcino i Zdenci, na nadmorskoj visini od samo 250 metara, živi još jedan petstogodišnji umorni starac po imenu Papa hrast. Nalazi se u dijelu šume koji stanovnici ovoga kraja zovu Benkov gaj. Ovaj najstariji stanovnik Brodsko-po- savske županije pamti tursko doba, Napoleonove ratove, bana Jelačića i mnoge druge velikane koje je iznjedrila hrvatska zemlja. Na veliku žalost pastira, dobrona- mjernih planinara i šumara ovaj velikan planine lagano umire. Pola stabla su izrovali insekti praveći labirint kanala u velianstvenom tijelu, dok je druga polovina živa i još uvijek odolijeva zubu vremena. Nalazi se u mladoj sastojini bukve i graba tako da su se njegove najviše grane izdigle iznad šume kao ruke gospodara koji još uvijek vlada.

Doista i vlada jer mu dadoše ime Papa što znai otac svih hrastova Dilj gore. U svom dugom životnom vijeku dao je na stotine kilograma žira iz koji su mnogi izrasli u gorostase planine. Na njegovom tijelu neodgovorni čuvari prirodnog blaga urezaše ime Papa, te u njegovu zdravu koru ukucaše čavle na koji su stavili tekst pjesme Milana Kaučića Papa hrast. Bebrinski hrast i Papa hrast svakako zaslužuju jedan od oblika zaštite koji propisuje zakon. To jedino može biti spomenik prirode, jer to zaista jesu ovi starci ravnice.


tekst nisam ja pisao ali morao sam ga postavit jer je predobar, a i taj hrast treba vidjet cesto odem do njega i mogu rec da nemos bas ostat ravnodusan prema njemu kad ga vidis...

Da dodam još par slika;
Izgled jeline/smrekine šume po zimi...ispod imate već napravljeni "šator", čak i krov- grane prekrivene snijegom i/ili ledom- zaštita od vjetra


I jedna moja slika, zid jela i smreka s iste lokacije...izgleda kao neki Mordor.