Šumski dvori.

Malo mi je dosadno, pa sam si u glavi složio nakakvu usporedbu...koja je tako dobra da je moram podijeliti

Kralj- bor.

Kraljica- breza.

Oboje čine izvšnu vlast u kraljevstvima našeg bushcraft područja.
Stari, vremenom istrošeni kralj, i njegova bodljikava zelena kruna.


I plaha, ali izdrljiva ljepotica...kraljica šume. Kraljevske bijele puti i duge valovite kose.


Pa, započnimo vječnu borbu. Prvo i osnovno, pitanje je hrane i vode.

Bor piće pruža tijekom cijele godine, kraljevstvo mu nikada ne slabi (zimzelen). Njegove bodlje su krcate taninima i c vitaminom. Samo ih treba skuhati u vodi.


Hrana? Kod bora su jestive sjemenke, ovisi o sorti naravno, ali naše podneblje je krcato češerića s pinjolama. Kalorične sjemenke. Razdoblje sazrijevanja oko ljeta.


Borov korijen, kao i kod ostale crnogorice, je savršen za izradu konopa. Ustvari, ni nemora se plesti, sam po sebi je kao špaga i nakon što se izvadi iz zemlje, odham se može vezati.


Pitanje vatre je uvijek zanimljivo. Miris borove šume je specifičan baš sbog smole koju izlučuje. Smola, suha ili mokra, se zapali s najmanjom iskricom. Smola se lako skida i prenosi. Dugo i žarko gori. No, vatru treba održavati. Nakon što se dobije i najmanji plamen, njega treba hraniti. Bor često sam odbacuje grane. I te grane ostaju dugo suhe, unatoč vremenskim neprilikama, pogotovo ako padnu točno ispod krošnje. Jedno od najsuših mjesta gdje je kišilo je ispod jele, bora ili cedra. Guste iglice su kao kišobran. I takve šume su toplije od bjelogoričnih. Dakle, uvijek se naše suhih opalih grana kao glavno gorivo za vatru, k tome još kalorično zbog smole. Ako niste upoznati s terminom kindling, znajte da se on odnosi na one vrlo krhke i tanke krajeve grančica koje se jako lako zapale. Čvorovi bora tj, dijelovi grane koji ulazi u deblo najbolje gori. Ali tu su i češeri. Češeri se lako zapale jer imaju mnogo smole. A i drvenasti su. Prilikom vlažnog vremena (čitaj kiše), češer se zatvori i ako se smoči, iznutra ostaje suh kao barut.


S pojmom fatwood ste upoznati. Drvo natopljeno smolom. Meni najdraži način paljenja vatre. Super stvar za napraviti je prirodni firestell, bolje reći firestick. Uzme se fatwood komad, oblikuje kao štapić, stavi lanyard rupa i zavee...Lako se nosi ukolo, bilo oko drške noža ili oko vrata. Miriše predivno, ne ostavlja mrlje, a pošto je krcat smole, pali i za najhladnijeg vremena i najveće kiše. Može se zapaliti kao firestick (izrezana perca) ili kao mayastick (sastrugane mrvice).

Drvo bora je mekano i pogodno za bushcraft. Ustvari možda ne, jer su vremena drugačija i borova je manje, sporo rastu ali brže se ruše. Drvo je lagano, vodootporno (manje od ostale crnogorice, i manje što je južnije smješten), i predivno. Godovi su pravilno paralelno raspoređeni -> cijepa se i s najmanjom sjekiricom (bivši krevet mi je od borovine, da ne mislite da sam rušio). Vrlo nalik jeli. Kako raste na mjestima udara vjetra i mjesta gdje dosta snijega napada (ne kod nas, ali skandinavija npr), mora biti elastično.


Od borove smole se radilo, i još uvijek radi, superljepilo antičkog svijeta. Smola se zagrije i rastopi te se pomiješa ugljenovom prašinom. Njime su se lijepili vrhovi kojekakvih strijela, koapalja... drške noževa, krpali brodovi i impregniralo drvo.
Suhom destilacijom se proivodi katran (gledajte Ray Mears- Sweden) kojim su Nordi impregnirali skije i poznate vikinške brodove. Isključivo se destilirao samo iskopani korijen koji je ekstra krcat smolom, taninima i terpentinom. O terpentinu jako malo znam i njegovu uporabu, ali od bora se dobiva.


Od ostalih uporaba...kojih baš nema na ekranu ili koje sam smislio u zadnjih par minuta tu je izolacija od tla. Vanjska kora je kao spužva, noktom se može ugrebati u nju (kao mulac sam pisal imena s palcem), tako da se lako može skupiti, pogotovo sa starijih borova kojima je jako debela, i podmetnuti u nuždi. To naravno, samo u krajnjim slučajevima, ipak ružno izgleda kad se straga (ne do golog drva, ali srednji slojevi kore su crvene boje). Mislim da bi se čak dala napraviti dobra drška za nož. Materijal te kore je kao pluto, to ću jednom probati sam. Orginalan sam danas!


Eh da...od sakupljane smole se može svašta napraviti. Ljepilo, to smo rekli, guma za žvakanje (pomiješana s medom- ima okus meda, ne smole). Antiseptičkog je djelovanja tako da se namaže na ranu pa ju brže zacijeli i valjda spriječi infekciju.
Smola se može pomiješati s nekim drugim tvarima i tako se dobiije raznolika uporaba. Ako se pomiješa sa koštanom prašinom, dobije se kao neki prirodni epoksi, u smislu tvrdoće; ako se pomiješa sa vlaknima jute ili trava dobije se solidan čep za krpat rupe u barkama ili bačvama...Mašta je na vama gospodo.

Na redu je kraljica breza. Vitko tijelo, tanke grane, lijepa bijela put...ali kao žena s položajem, breza je prevrtljiva, tvrdoglava i ne popušta... nije "straight forward" kao bor i stoga joj se ispod kore krije vijugavo drvo. Lijepo, ali svojeglavo. Vlakna se penju spiralno, nepravilno, pogotovo u korijenu. Voli biti zapažena pa često raste navrh brežuljaka gdje baca sjenu na okolnu travu.



Idemo dalje, na redu je iće i piće. Breza je bunar vode, samo treba znati kada je pun. Tokom proljeća, svaka veća breza je krcata biljnim sokom, prepunim elektrolita, šećera i vitamina C. Pravi šumski čaj, spas za teške noge i umorna leđa. Nožem se, ili nekim drugim alatom, napravi mala rupa iz koje odmah počinje teći sok. Ali za razliku od bora čije rane zacijele, breza će umrijeti od infekcija ako se rana ne zatvori. Ljudi su tradicionalno napravili drveni čep i nabili ga u rupu (nabili je možda pregruba riječ), zahvalivši brezi i očuvavši ju za sljedeći puta. Tokom hladnih zima taj se sok zna i zalediti. Kraljica ima hladno srce, pa joj hladnoća odgovara, dok se bor diči na buri i suncu. Ah, žene.


Breza je škrta, ne hvali se i ne baca hranu pred svjetinu. Štedi i čuva se. Jestivi su svjetići i one...erm...ne znam hrvatski termin. Catkin na engleskom. Evo slika pa odgovorite. Neznam kako se priprema ali čuo sam da se mogu jesti.


Čuo sam da se od unutarnje kore breze pravi prah (birch bark powder; valjda ju samelju, ne znam točno) od kojega se moe napraviti čaj i ima nevjerojatna medicinska svojstva (o kojima ćete sami morati saznati). Saami narod (Laapland, Swe, Nwg, Fn) koriste taj prah za bojanje urezotina u koštanim ornamentima, drškama noeževa i futrolama istih (schrimshaw graviranje).

To je to što se hrane i vode tiče. Nije bog zna što, ali tko zna kad i kako s riječima i rukama, kraljica ga nagradi.

Vatra. Breza. Vatra u ženi, gnjev koji stara kraljica oslobodi, nevjerojatan je. Kao i kod svake žene. Kada plane, treba je se kloniti. Osim ako znate ukrotiti tu vatru. Stara i vanjska kora se lako rukama skine ili nožem odreže. To je zato jer se vlakna brezine kore, za razliku od gotovo svoh ostalih drveća, šire horizontalno duž trupca, dok kod ostalih, vrbe, cedra itd vlakna putuju od korijena prema krošnji, vertikalno. Najrasprostranjeniji prirodni firestarter u bushcraftu. Gori po mokrom i suhom, toplom i najhladnijem vremenu. Lako se nosi i ima važdnu bushcraft ulogu. Od kore se mogu raditi čamci, kutije, posude, korice za alat, tanjuri. Koristili su ih kao papir. Skinutu koru je potrebno nastrugati ako je slučaj o firesteelu ili jednostavno zapaliti ako imamo izvor otvorene vatre.


Od kore se izrašuju mnogi predmenti, kao što sam već rekao. Može se napraviti baklja, cipele, ruksak (Sibirska plemena), što god smislite to će kora za vas učiniti. Ja osobno nemam nikakavog iskustva s korom osim paljenja tako da nemam što dodati.






Kora je Indijancima bila krov nad glavom. Nosili su duge plahte kojima su ogrtali svoje šatore. Štapove bi ostavili, koru bi uzeli. Mi nažalost imamo pretoplu klimu stoga je kora kod nas jako tanka a i stabala su jako malena.


Mnogo sam puta čuo o sapulu lišća breze. Uzmete grajeve grančica s listovima, stavite u najlon, napunite vodom i miješajte dok se ne stvore mjehurići. Onda se jedan kraj vrećice odreže i imate špinu sa sapunom umjesto vode. Super, to moram probati. Miris eteričnih ulja, ne one kemije koju mi koristimo.

Za razliku od kralja koji je uvijek u svojem ratnom oklopu punom bora, istrošenom u bitkama protiv zime, vjetra, sunca i škrte zemlje, i najstarija breza se za jesenske balove oblači u najljepše večerašnje haljine obložene zlatom srebrom i plavetnilom neba, te se ponovo pretvara u ljepoticu.




Bor vs Breza
Hrana- Definitivno bor, pinjole su delikatesa.
Piće- Reći ću bor, samo zato jer je zimzelen pa tokom cijele godine ima iglica spremnih za čajeve, breza samo u kratkom roku pruža piće. Inače bi odabrao brezu.
Vatra- Reći ću breza, iako mislim da su podjednaki. Fatwood i smola su jednako vrijedni i zapaljivi, a opet lako dostupni.
Upotrebljivost- Bor ima smolu, breza ima koru. Smola za ljepilo, kora za predmete. Tko još koristi ljepilo u šumi? Dakle breza i njezina kora.
Drvo- Podjednako koristno, mada mi je brezino drvo ljepše i ima prednost u tvrdoći, dok je bor pogodniji za poslove oko vode jer je lagan.

Strider skidam kapu.... taman kad sam poćeo odustajati od foruma zbog nedostatka zanimljivih tema uletiš s ovak nećim nićim a opet tak maštovitim!

Drago mi je da mogu pomoći. Nakon što završim, lako vi ubacite i dodajte ideje ili podijelite znanje. Ovo je samo moje mišljenje. Volim bor, volim brezu, brezu nemam, pa ni previše bora!
Živio! :bog:

Oko mene sami kraljevi, tako da jedva čekam kraljicu brezu, a i sva druga stabla na dvoru analizirana na ovaj način. Bravo za temu i samo tako nastavi!

Stabla na dvoru. Lijepo rečeno, sviđa mi se. Pišem samo o onome čemu donekle znam. Ideja je tu, na vama su fešte i ceremonije

Onda ću ja opisati dvorskog slugu, dobru staru bukvu

Super tema, maštovito i zanimljivo!

Ovaj vikend Sizif team ide u pohod na princa kestena pa se dobrovoljno javljam da po povratku "odradim" dotićnog, naravno ako Strider nema niš protiv da mu sakatim temu.
A mogao bi se dotaknuti i gospe Bukve!

Sori Mrazek, bukva je tvoja

e to je tema Bravo

Mraze bukva je stari general...ako išta liči na vojsku onda je to bukova šuma. A kesten? Vrač! Sa šarenim bojama u jesen. Droge, kažem vam! Droge! Al mi je zabavno!

Sakatite, samo dajte. Da promijenim naslov u neš prikladnije ili?

Ocekujemo jedan detaljan opis hrasta od strane forumskih Slavonaca.
Ako ovo planira eskalirati u tako detaljne opise stabala koji nam koriste i okruzuju nas predlazem sticky,good job Strider!

Ajde, barem Slavonaca ima

Ja se javljam za obradu teme Lipa, Orah,Glog,Vrba ili nešto sasvim novo..ukoliko imam blagoslov
po mom mišljenju.. drvo nije tijelo duha drveta već samo njegov stan koji može napustiti kada hoće..

mmm pinjole. Nekada sam znao izgubiti sat, dva kako bi propješačio jedan km. Svako malo bi sjedao i tuckao pinjole. Zarazno.

daaa..pinjole..mljac..

Budem se ja dotaknuo dvorskog štitonoše Hrasta

Fantastična tema, baš bi bilo super da ovako obradimo sva (većinu) drveća u smislu bushkrafta kod nas. Mozda bi bilo Strider prlikladno da promjeniš naziv u Kraljestvo drveća, ili Drveno kraljevstvo ili tako nešto opširnije..

Može, mijenjam ga u Šumski dvori. Tema je trebala biti samo usporedba bora i breze, po meni najupotrebljivijih drveća za bushcraft našeg podneblja...ali tema je izrasla u nešto koristnije, bushcraft mapu korisnosti stabala

Završio sam s brezom. Ja bih molio da netko obradi jablan. Fascinira me. Kasnije cu ostatak crnogorice, čempres, cedar, jele i smreke. S njima sam dobro upoznat.

predivna tema STRIDERIĆU..otkrivaš svoju bogatu dušu..ja pišem pjesme, al nisu za forum nažalost.......ovo bi moglo ići u zasebni podofrum ak stvarno mislite širiti teme

Ma pusti, treba još vidjeti kako napraduje tema. Znaš nas, super ideja i to, pa niko niš

Ponos i dika Slavonije ali i ostatka lijepe naše. Tvrdo žilavo i dugotrajno drvo, stoga mislim da zaslužuje naslov štitonoše ovog šumskog dvora. Može doseći i širinu stabla do 3m i starost od preko 1000godina. Od pamtivjeka jedno od najkorisnijih stabala ljudima. Na njemu se grijalo, od njega se gradilo, na njemu se blago uzgajalo, u oskudici kruh radio.. na našoj hrastovini Venecija leži. Nalazimo ga u mnogim pričama i legendama.

Kod nas postoji nekoliko vrsta hrasta, najpoznatiji su svakako: lužnjak, kitnjak, cer, crnika, medunac..

Kitnjak:


Lužnjak:


Kod nas se hrast u općoj upotrebi najviše koristi kao vrlo cijenjen i kvalitetan izvor građe, osobito za namještaj, bačve, grede, pružne pragove i sl. zbog svoje dugotrajnosti i čvrstoče. Koristi se za ogrijev. Za štavljenje kože zbog viskokog udjela tanina. A nekada se koristio i za "žirovanje" ,pojam koji ste mnogi vjerujem čuli, ako nigdje onda bar u poznatoj pjesmi "ej kad su stari svinje žirovali".

Svinje su se odvodile u šumu i tamo hranile žirovima, bio je to poseban običaj ovdje kod nas stoga evo jedan zanimljiv članak s neta kako je nekada izgledalo žirovanje i boravak "starih" u šumi.

Uzgoj najkvalitetnijih svinja
temeljio se na šumskoj ispaši nazvanoj žirovanje. Čim bi snijeg okopnio, svinje bi netko iz kuće, a
najčešće bi to bio jedan od mlađih muških članova obitelji, često i
netko od starijih, koji više nisu bili u najboljoj snazi za teške
ratarske poslove, tjerao u šumu uz pomoć vjernih i radišnih pasa.
U šumi bi se više svinjara udružilo i podiglo kolibu od priručnih
materijala, kako bi se imali gdje zakloniti u slučaju nevremena. U
kolibi bi i spavali, a isto tako i držali zalihe hrane. U šumi, sa
svinjama, boravili bi od ranoga proljeća, pa sve do kasne jeseni. Na
žirovanje bi se otjerali prasići, pa i suprasne krmače, a pred zimu bi
se svinjari vratili u selo s čoporima kvalitetno utovljenih svinja.
Svinje bi se u šumi hranile bukvalno svime što izriju. Pored žira,
kojega je bilo u izobilju, jele bi i gliste, kukce, bukvalno sve što
nađu na površini i u plitkom sloju tla. Imale su i bogatu ispašu, a i
vode je u blizini bilo dovoljno. Svinjari su se hranili, obično nekoliko
njih, skupa. Za doručak bi se obično madžarilo. Na deblji prut se
natakne komad slanine i peče se na otvorenoj vatri. Masnoća koja curi iz
za vrijeme pečenja, nakapa se na posoljeni kruh, na luk, ili kasnije u
sezoni na uzduž rasječeni krastavac, papriku, rajčicu. Mnoga već
zaboravljena jela pripremala bi se za ručak u tučanim šerpama,
postavljenim na sadžak, ili u kotlićima. Povremeno bi netko od svinjara
odlazio u selo po nove zalihe hrane, a ponekad bi iz sela u šumu
dolazili i poneki ukućani, pa bi tom prigodom donosili i zalihe. Na ovaj
način svinje su uzgajane sve do ranih pedesetih godina, kad je ovakav
uzgoj zakonom zabranjen

Žir nije bio samo na jelovniku životinja, koristan je i u ljudskoj prehrani. Nekada se za vrijeme oskudice koristio kao zamjena za brašno, osobito u krajevima koji nisu bogati žitaricama. Žir sazrijeva tijekom rujna i listopada pa je sada pravo vrijeme za sakupljanje žirova.


Dobivanje brašna od žira i pravljenje kruha možete pogledati u serijalu Ray Maers-a Wild food, sjećam se da je s nekim kolegom cijeli postupak odradio.
http://4.bp.blogspot.com/-6g0jrSUnW8E/TmN0-jsPvXI/AAAAAAAABF4/YjD38PA0X1g/s1600/wildfood1.JPG


POSTUPAK DOBIVANJA BRAŠNA:

Žir se prije upotrebe oljušti i ostavi da proklija, jer se klijanjem skrob pretvara u šećer. Zatim se usitni dobro osuši i melje u brašno od koga se može mijesiti kruh i pecivo.


Ako se ne naklijava onda se oljuštena jezgra poduže kuha u većoj količini vode. Voda se nekoliko puta mjenja da bi se odstranila gorčina. Skuhan žir se potom prži, pa sitno izdrobi, suši pa melje i tako dobijemo brašno od žira.


PRAVLJENJE KRUHA U PRIRODI:

Možemo raditi običan ili bezkvasni kruh. Za dobivanje kvasca potrebno je da sačuvamo mrvice prethodnih zaliha kruha, umješamo ih u toplu vodu zajedno s malo brašna i ostavimo na toplom mjestu (sunce, vatra). Kada ta smjesa dobije kiselkast miris i počme da pušta mjehuriće kvasac je gotov.

Smjesu zamješamo sa brašnom u tijesto i oblik peciva kakvo želimo te ostavimo na većem listu ili više listova da se kruh "digne" tj. da "nadođe". Za bezkvasni kruh jasno je da neradimo postupak sa pravljenjem i dodavanjem kvasca. U međuvremenu iskopamo rupu koju obložimo kamenjem ili glinom. Unutra naložimo jaku vatru (pola sata) da se "pečnica" zagrije pa potom odrstranimo žar i pepeo. U zagrijanu pečnicu stavimo tijesto omotano u list (veliki listovi kupusa i sl se mogu koristiti). Poklopimo sve to sa većim kamenom ili nekakvim improviziranom poklopcem i sl. i gore iznad toga naložimo vatru na pola sata. Potom probamo da li je kruh gotov na način da štapićem probušimo tijesto, ako se tijesto lijepi na štapić kruh još nije gotov ako se ništa ne lijepi kruh je spreman za hlađenje i obrok.


Žir se može dodavati i običnom brašnu radi raznoraznih kombinacija i priremanja raznih delicija.


Više o korištenju žira u prehrani možete pogledati u ovoj online knjizi:
http://www.scribd.com/doc/24556880/Milenko-S-Filipovic-%C5%BDir-u-ishrani-balkanskih-naroda

LIJEKOVITE PRIMJENE:

Čaj od hrastove kore i kava od žira su poznati narodni ljekovi, postoji još bezbroj primjera korištenja hrasta u narodnoj medicini, o tome bi se mogla napisati posebna tema. Dotaći ću samo površinu: Kora se sakuplja sa grančica i mladih grana od svibnja do lipnja a koristi se za pripremu čaja koji ima mnoge ljekovite primjene, spomeniti ću samo da je dosta učinkovit kod proljeva što nam može biti korisno kada se nađemo na nekom izletu.


Kava od žira se priprema tako da se sakupe zreli plodovi (rujan-listopad) oljušte se i narežu na komadiće veličine zrna kave, nekuhaju se već samo lagano poprže da neizgube ljekovita svojstva i karakterističan okus. Potom se samelju odmah nakon prženja kao kava i prohuhavaju 10ak minuta, procjedi se i dodaje šećer i mlijeko po želji.

Taninska voda, tj. voda u kojoj su kuhani žirevi sadrži mnogo tanina te se može koristiti pri zacjeljivanju rana.

OSTALE PRIMJENE:

Od kape žira se može složiti i zviždaljka uz malo prakse i vježbanja. Na youtubeu postoje video clipovi i instrukcije kako to napraviti pa možete pogledati ako vas zanima.



Več sam spomenio da je hrastovina cijenjeno drvo u smislu gradnje, kako za veće projekte tako i za manje. Možemo ga (suhog) koristiti i kod bowdrilla kao svrdlo/drill, kao koplja ili klinove zbog čvrstoće, za izradu raznih drugih oruđa i oružja, dodataka, ukrasa i sl.


Spačvanska šuma

Spačvanska šuma među najvećim je cjelovitim šumama hrasta lužnjaka u
Europi. Sa svojih 40.000 ha velika je kao cijeli otok Krk! Šuma Spačva
jedna je petina svih hrastovih šuma u Hrvatskoj. Šuma je protkana
vodotocima Bosuta, Spačve, Virova, Lubnja i Studve, a u njoj su i
jedinstveni Bošnjački i Otočki virovi. Spačvanskom šumom prolazi
auto–cesta Zagreb–Lipovac. Mnogo puta sam bio u tim šumama i stvarno s razlogom nosi nadimak hrvatska prašuma.

Login odlićno......... super si obradio štitonošu!
Nadam se da ću i ja kestena tako temeljito odraditi..... bacam se na posao sljedeći tjedan po povratku sa kestenijade, želim imati autentićne fotke.

Stvarno svaka cast na ideji i na realizaciji ove teme..temeljito..sa slikama..korisno..poucno..
Hvala na tome..volio bi da toga bude jos..

ok tražim i ja svoju temu...naći će se nešto i za moju pjesničku dušu...ovo je tema totalno osvježenje foruma..istina je da na mladima svijet ostaje..

@Login
Hvala na trudu

Jedna od stvari na "listi" je zaspati u hrastovoj sumi na podu, bez karimata i satora. Sada znam gdje je

Super mi je ova fora sa žirevima. I ja sam nedavno pogledao tu Ray Mears epizodu pa cu jednom probati. Rijeka je prepuna hrasta crnike i medunca. Oboje su predivni...Mada mi je draži medunac jer ima više "hrastovski" izgled, debele grane, nepravilna građa trupa itd.

Kod mene ovdje su uglavnom hrastove ili mješane šume sa velikim udjelom hrasta. Na zadnjih nekoliko noćenja uopće ne nosim podloge već spavam na lišću u pvc vrecama a tlo je ionako vec mekano i lišćem prekriveno. Ako je lišće suho moze se u slucajevima nuzde navući puno na jednu hrpu ograditi granama i napraviti ugodan krevet i pokrivač.

Kako misliš? Ograditi grane ili granama ograditi hrpu? Možda oboje. Zvuči udobno.

Evo par ideja na šta sam mislio. Ova prva slika je malo pretjerano:

http://1.bp.blogspot.com/-45SCvSn4mmE/TidW_r-XFmI/AAAAAAAAApE/Mas3VycZIes/s1600/DSC03113.JPG

http://www.survivalwisdom.com/wp-content/uploads/2011/07/Shelter-Bed.jpg

http://www.one-stop-survival-guide.com/images/survival-shelter-lean-to-500x325.jpg


cdn-www.trails.com/imagecache/articles/295x195/wilderness-survival-shelter-tips-295x195.png

Dakle od grana debljih ili više manjih se napravi okvir ležaja a unutra natrpa puno lišća i zdrobi se i nagura što više. Taj okvir služi da lišće neispadne van i "nerazlije" se okolo nakon 2-3 puta što se pomaknemo. Dobra je i jednostavnija stvar za drzati lišće na mjestu jesu i pvc vreće.

https://2img.net/h/oi53.tinypic.com/fm7u45.jpg

Aha, tako reci. Ja sam mislio ovako nešto.


Skupljam podateke pa krećem o crnogoricama.