DVA DANA KUPE NEDALEKO OZLJA

uvijek kada idem na žumberak obično krećem od strane samobora.
nedavno sam snimao jednu avanturističku utrku kod općine kamanje i shvatio da tu lijepu planinu sa zapadne strane omeđuje rijeka kupa. kraj mi se svidio i ovaj vikend smo ga biciklima, moja obitelji i prijatelji s klincem odlučili detaljnije upoznati.

dakle automobilima smo krenuli po staroj cesti prema karlovcu. i prije ulaza u sam grad skrenuli lijevo prema ozlju. u mjestu kamanje smo parkirali automobile.





godinama sam koristio ovakve krovne nosaće, nedavno sam si za hondu kupio ovakve stražnje i oduševio se. i supriga je sa svojih 158 cm visine zadovoljna da se više ne mora pentrati po štoku vrata automobila kako bi skinula bicikl s krova.





zbog klinaca ovakvi izleti ne mogu biti neki pre veliki izazov, više guštanje, tako da mi uvijek ostane podosta vremena za isprobati neku novonabavljenu optremu.

nakon što smo parkirali aute skužio sam da smo zaboravili jako bitni dio opreme, biciklističku kacigu za moju dvogodišnju kćer Nolu. obzirom na konfiguraciju terena(umjereno je brdovit) biti će na spustevima i većih brzina a i prometa po cesti ima dakle kaciga je neophodna. obišli smo najprije sve dućane u jastrebarskom ne bi li kupili neku zamjensku no nismo imali sreće. zbog praznika i gužva je na cestama poprilična pa mi se nije dalo gubiti dan i vračati se u zagreb.

bilo je vrijeme za inprovizaciju. u lokalnoj pizzeriji "đino". ostatak ekipe je sjeo na cugu a ja sam se prihvatio posla. sada su mašta i primjereni EDC kit došli do izražaja.

palo mi je na pamet na brzaka napraviti kacigu od karimata, spužvogumenaste podloge za spavanje. od karimata sam izrezao traku cijelom dužinom, tako da i dalje ostane upotrebljiv za spavanje.





spužvaste sam trake presavinuo kako bi bile deblje i bolje štitile Nolinu glavu u slučaju pada.

cijelu sam kacigu sastavio gafer trakom koju stalno nosim u svom EDC-u i





za 15 minuta kaciga je bila gotova a mi spremni za izlet.
slične su kacige bile uobićajene od filca i kože prije 20tak godina



još samo krema za sunce i krećemo!

u ovome kraju me osim lijepe prirode fasciniralo to što su kuće i okučnice lijepo i uredno uređene i pokošene. nema blata na prilaznim putevima na dvorištu i smeća po okućnici kao u zagorju, gdje kao da je zakonom zabranjeno imati fasadu.
ćak su i najstarije kuće lijepo uređene.

fotke nisu baš reprezentativne a najljepše kuće nisam ni fotkao jer sam obično bio u brzini pa mi se nije dalo kočiti i gubiti dragocjenu inerciju na fotografiranje.





nije mi namjera uvrijediti zagorce, i sam od tamo, vučem korjenje(dio)

i tako krenuli mi biciklima u dvodnevnu avanturu, no nije dugo potrajalo a i več je prošlo podne i klinci moraju klopati. stali smo na mjestu poznatom mi sa zadnjeg snimanja uz samu rijeku.







jedino vrijeme kad ja kuham je na izletima, no supruga se baš uhvatila portabilne kuhinje pa si mislim, neću se gurati
za tren oka juhica i kuhano tjesto sa saftom su bili pripremljeni.





kupa je na ovom dijelu i granica s slovenijom, na mostu je granični prijelaz





konačno napojeni, najedeni krećemo vrtiti pedale viugavim malim cesticama koje prolaze kroz sela.





ne samo da su kuće lijepo uređene nego i brojni vatrogasni domovi koje svako od ovih zaseoka ima ma koliko mjesto zapravo malo bilo. ofarbani su kao da se natjeću među sobom koji će biti uočljiviji.





prometa gotovo da ni nema tek tu i tamo pokoji traktor



pa uživamo u idiličnoj vožnji bez pre velikih uzbrdica nizbrdica. klinci pjevaju i hihoću se iz sjedalica a ja u glavi vrtim svoja prva sjećanja kada sam na gepeku rogovih ponyja u ovakve avanture kretao kao klinac sa svojim roditeljima prije više od 30 godina.









bez GPS-a orjentirali smo se po karti na križanjima, centrima mjesta prepoznatljivim po idiličnim crkvicama.



freeka za noževe možete prepoznati po alatu koji nosi na ovakav bezazlen dječji izlet. freeka s previše noževa u ladici možete prepoznati po tome da nosi čak dva ili više noža na ovakvom izletu.



ovako je izgledao moj set-up za ovaj vikend. novi mali barbudo s kožnom ručkom i sanrenmu 910 kojeg naizmjenice nosim sa buckom vantageom. radim opširniji usporedni test ta dva primjerka. opčenito na ovakvim nezahtjevnim izletima imam vremena isprobati i pofotkati mnoge nove artikle pa tao i ova dva iz kolekcije. simpatični su to alati i mojoj kćeri ali ih sada dobije na kratko u ruke u sklopljenom bezazlenom položaju ako baš jako zaželi.

u popodnevnim satima bacamo pogled na kartu i zaključijemo da nema kružnog puta do naših automobila i opreme za kampiranje pa se vračamo 30tak kilometara do auta kojima pronalazimo mjesto za noćenje.






honda civic baš i nije terenski automobil ali put kojim smo se spuštali kroz šumu primjereniji je traktoru. no pokošena livada nedaleko rijeke bila je dovoljna nagrada za struganje po blatu i granama.





postavljamo šator a prostrana livada nam pruža sigurnost za klince, iz tog razloga nismo čorili negdje na samoj obali rijeke.

raspremamo stvari i pripremamo se za ćorku









prije spavanja još samo večera. vatru nismo palili jel je bilo toplo i jaka mjesećina tako da smo prije spavanja objasnili klincima pojam nočnog sunca i onesvjestili se u šatorima. ja sam si da konfor bude potpun pred šator postavio i neonsku reklamu da nas pogranična patrola ne nagazi u mrklom mraku.

nastavak za koji tren

ovakvi mi izleti daju komfor ponijeti što mi je got srcu drago a ove sam alate nosio



nola me već u 6 ujutro u šatoru žicala da joj iz šume donesem štap, pa kad nosiš jednom klincu moram i drugom. bila je to i meni jutarnja zanimacija za zabavljat se malo dok su cure spremale doručak.

u rezanju štapova je nenedmašna bahcova laplander pila.

za finiju obradu i guljenje kore odlično služi 910 ali još bolje taj posao odrađuje barbudo zbog scandi grinda i malo deblje oštrice, time i večeg kuta.





najbolje od svih alata za ovo služi GB sjekira koja zbog veće mase a time i inercije precizno i ravno prolazi kroz sve grbe i nepravilnosti na grani. ta sjekira mi je uz laplander jedan od naj dražih reznih alata ikada.





klincima je bilo apsolutno svejedno kojim sam alatima dotjerao njihove štapove bitno da njima mogu mlatiti uokolo po livadi i ganjati žabe i cvrčke



taman sam prekratio vrijeme do doručka, frendovi su ponijeli i sklopive stolice i stol artikli koje inače nikada ne koristim na svojim izletima ma koliko komfora imao ali zapravo dobro dođu.





nakon obilnog doručka morali smo pješke izgurati bicikle iz šume pa se vratiti po automobile, pa upaliti frendov koji je ostao bez struje(lampica interijera je ostala cijelu noć goriti) pa automobile gurati preko meaša skliske trave i blata(ja sam si na hondi odbio doljnju gumu ispod prednjeg spojlera).

sve u svemu odlićan trening za potrošiti malo kalorija nakon "takvog" doručka.

plan nam je bio domoći se asfalta, ostaviti automobile i izlet dalje nastaviti biciklima. no cesta je najednom postala suludo strma i uska pa smo nastavili autima. danas smo se odlučili mao i okupati, Nola je stalno zanovjetala da hoće u vodu.
raspitujemo se kod lokalaca gdje ima kakav pristup rijeci koja se na 400metara nadmorske visine pretvorila u kanjon duboko ispod naših pogleda.





nastavak nakucam danas poslijepodne, muka mi je ovako raditi s posla, komp stalno šteka i friza se i stalno neki problemi s postanjem.

prema naputku lokalaca pronalazimo strmi asfaltirani putić i na njegovome kraju zeleni raj na rijeci.











rijeka je na ovome mjestu plitka i brza. blizina kaskade dala je mjestu i dozu avanture u tonu, šum slapa.



uglavnom plitka ali od sredine prema slovenskoj se obali naglo produbljuje s maksimalnom dubinom od jedno 3-4 metra

normalno da smo se po žegi i okuplali, dok su klinci sa štapovima lupetali po plićaku mi smo se osvježili u dubljim dijelovima uz poprilično jaku vodenu struju.











ambijent kanjona s kamenim liticama podsjeća me na taru a ne na kupu.



biciklistički smo dan pretvorili u gastronomsko kupački, a boravak duže vremena na jednom mjestu dao mi je dovoljno vremena da se dam na još malo istraživanja pouzdanosti i upotrebljivosti svojih alata.

dakle ova dva su bila u okršaju



prvi sam puta imao prigodu sa sobom nositi manji fiksni nož nego što mi je folder. ovaj barbudo s kožnom ručkom najmanji je fiksni nož koji sam ikada posjedovao(mini pendleton hunter nije bio moj nego nećakov)

na jednom sam sprudu pronašao dva komada odlomljenog drveta i pokušao ih pripremiti za potpalu vatre bez papira ili nekog drugog fire startera.

dakle trebalo je nastrugati dovoljno fine drvene pilovine da odma uhvati iskru i plane jer mi je namjera bila koristiti firesteel i to onaj najjeftiniji kineski za 20-30kn.





ovdje je 910tica briljirala.
zbog drastično dubljeg holow grinda u oštrici od barbuda bilo je poprilično lakše kontrolirati da nož reže s lakoćom iznimno tanke listiće drva.

sa barbudom se također radilo fino i precizno ali uz malo više muke oko kontrole ujednaćene debljine ljuske drva



često se po internetu pa i ovdje na forumu poput papiga ponavljaju negdje pročitane činenice. one s vremenom postanu pravilo za koje se svi u polemikama hvataju a zapravo to pravilo rijetko tko stavi na kušnju.

tako se često može čuti da firesteel pali i mokar.

e pa da i to probam



dakle mokar i nakon nekoliko pokušaja ne baca uopće iskru a kamo li da bi tako mogao nešto njime zapaliti.
da bi ispravno funkcionirao potrebno ga je samo obrisati nečim suhim.
no kako se svi kunu u njegovu pouzdanost u survival situacijama, no i u takvim teško da ćemo imati suhu krpu sa sobom ako npr. slučajno padnemo u rijeku. onda će netko reči pa nosit ću krpu u vrećici pa se neće smoćit. po mojoj je logici u takvoj situaciji u vrećici umjesto krpe bolje onda nositi pouzdani plinski upaljać.

dakle firesteel je guba i fora poput baratanja nekom starom davno zaboravljenom vještinom, totalna exkluziva i ja ga koristim, ali za ozbiljne situacije kad nam je možda i život ugrožen sa dozom velike ozbiljnosti tvrdim da je pouzdani upaljač puno bolja solucija.

dakle nakon nekoliko neuspjelih pokušaja mokrim obrisao sam ga suhom krpom i stvar je profunkcionirala





svidjelo se to kresanje i mojoj Noli pa je i ona trežila "tata i ja bi kresala ključevima"



na tom smo mjestu očarani lijepotom divljine ostali do kasnh popodnevnih sati a biciklistički dio dana zatomljen za razliku od jučer velikom sparinom i vrućinom proveli smo kasnije u nekoj birtiji gdje je boca karlovačkog ledenohladnog bila 8 kn.



i to je to kraj izleta.

na ovakve civilizirane avanture idem iz čistog gušta i u zadnje sam se vrijeme ulijenio pa mi ih se ne da fotkati, tek pokoju fotku. no nadam se da se i iz ovoga kuži koliko je krajolik oko nas bio lijep i koliko smo s druge strane žumberka dva dana uživali.

stariš

zabavan i poučan izlet, ništa manje od tebe ni ne očekujemo

prekrasno,ljep report....

Zanimljivo iskustvo s firesteelom. Nisam ga probao smočiti i paliti vatru, iako ga nosim kao neku rezervu. Radije vatru palim sa Primusovim upaljačem (Power Lighter model) i mogu posvjedočiti da on pali i kad je potpuno mokar - isprobano prošli vikend. Istresao sam vodu iz njega i kresnuo je iz druge.

Target je napisao/la:stariš

istina


ovo za firesteel je i mene iznenadilo.
ja trenutno kao glavni izvir vatre koristim windmill tracker, pouzdano me u svim uvjetima služi več više od godinu dana. kao rezerva tu je primusov jet lighter, koristio sam ga na antartici na -20 i na vrhovima višim od 4000m i radio je bez greške. sa sobom uvijek imam i dva jeftina bic upaljača i kao zadnja opcija ako sve zakaže onda je tu exotacov nano striker.

kako nitko u društv nije pušač često sam na izletima ja jedini koji ima neki izvor vatre.

na ovakvim civiliziranim izletima to nije bitno ali već na onome trodnevnom na velebitu što sam bio prije 2-3 tjedna kada se noću temperatura spustila na +4 vatra može biti od životnog znaćenja.

super, planiram kroz koji dan posjetiti taj kraj

Zanimljiva reportaža, oprema i opisana iskustva sa istom. Samo naprijed!

Odlična reportaža, super izlet!!

Kralju, neznam što da kažem osim da sam uživao u ovoj reportaži, 5+.

E da kako je to fino pobjeć iz gradske gužve, urbane sredine i odmarat mozak i dušu u prirodi, svaka čast jer vidim da to cesto primjenuješ. U zdravom tijelu, zdrav duh...

E da mi je leć u onaj plićak jao! Ovi moji harambaše...nitko na more a na dva metra sam od njega! Je topla voda bila? Mislim, toplija nego očekivano? Znam za naši Riječinu, i ljeti je hladna kao po zimi. Baljda su i ljudi takvi.
Nego, probam i ja ovo s firesteelom. Nikad mi nije bilo na pamet ić s tim palit vatru pred nekim, puno muke, a šibica riješi iz prve. I da, Nola ima tvoje oči

hvala na pohvalama!

Strider
voda zapravo uopće nije bila hladna čak ni za mene zimogroznog.
već godinama kad sam na moru uglavnom ronim i ne samo na moru nego i u rijekama, bazenima, izvorima. uvijek je to vezano uz moj posao, odnosno uglavnom sa sobom imam i kameru i najmanje 5mm debeli neopren tako da sam postao jako zimogrozan na golu kožu u vodi ako nije topla barem ko pišalina. čak i u tropima nosim neopren, a ovdje mi voda nije bila drastično hladna tako da bi svim drugima bila OK!

što se tiče firestela, super je to stvarčica i definitivno praksa s tim alatom uvelike doprinosi uspješnosti paljenja. osobno imam 5-6 firestella, neavno sam si kupio i luksuzni karesuandov s ručkom od roga i debelim štapićem za 12 000 paljena. vatrom se bavim od 5-6 godine ali ni s tim iskustvom ne bi bio sto posto siguran u sebe da bi u nekom vlažnom, hladnom i mokrom okruženju njime mogao pouzdano zapaliti vatru.
sa windmilom ili primusom bi to mogao sigurno.
no ako firesteel traži toliko više vještine nego što je ja imam onda ga smatram nedovoljno pouzdanim, no s druge strane totalno zabavnim na ovakvim leđero izletima kakav je bio i ovaj moj.

navigatora za premijera, i predsjednika. ma mos nam bit i diktator

Predivno =)
Mala ti je preslatka =)

Svaka Ti čast

Neznam odakle si nabavio taj firesteel, ali isti taj imaš na ebayu za 10 kuna uključujući poštarinu, ja sam ga također kupio =)

Blago tvojoj djeci kad imaju oca avanturista koji ih vodi svugdje... za razliku od mojih antisocijalnih ne-društvenih roditelja. Ovo izvodi veliku pouku, neću ponovit istu grešku kao moji roditelji da moje dijete odraste na kompjuteru, vodit ću ih svake nedjelje na Dravu (ako preživim 2012. i 2036. )

Odlična reportaža, puno slika, same pohvale i iščekujemo ih još !

drago mi je da vam se izlet sviđa.

firesteel sam dobio uz napomenu da je to neki najjeftiniji ali šljaka solidno i u posljednje vrijeme njega najviše koristzim. karesuandov sa jelenjim rogom čeka dok se na ovom jeftinom ne izpraksiram do savršenstva onda ću koristiti taj luksuzni.

zenexf
roditelje ne možeš birati, bitno je to što si i sam zaključio ne ponoviti njihove greške, pogotovo ih ne ponoviti jednog dana prema svojoj djeci. siguran da će 1012 i 1036 proči OK.

Hahahaha, dakle ova na Kupi gdje si posljednje bio je bliže Karlovcu nego Ozlju, tamo i nekih 4-5 km nizvodnije provodim jako puno vremena, čak više nego na Mrežnici koja mi je 4 min. od stana, a ovo ima poštenih 40ak min vožnje autom. To su inače Jakovci, idealno mjesto za klince iako je mala plažica pa često ljeti bude krcato ljudima vikendom. Ima još nekoliko lijepih mjesta nizvodnije samo treba ili znat put ili imat kosu jer za razliku od naših kolega slovenaca mi ne držimo do našega pa je sve u šikari i zaraslo.

da krasno mjesto uz rijeku, navratim i ove godine.
meni se sviđa da je naša strana malo divljija, ali istina to ne znači da treba sve biti zapušteno.
lijep kraj za bicikliranje.

Sve to stoji, i meni se svida sta je malo divlja i sta nema puno ljudi, to je jedan od razloga zasto bjezim sa Mreznice jer je u svim djelovima postala kao javna plaza na moru krcata ljudima ali opet malo je previse divlje i nema bas puno pristupa vodi niti previse mjesta gdje trava nije barem 1m. Nisam pobornik onih kampova kakvi su na strani susjeda, ali da je barem malo uredenije ne bi bilo na odmet. Pogotovo kada dou ljudi poput tebe sa malim djetetom ili netko tko nema kod sebe kosilicu i macetu. Ali inace fenomenalno, voda je jako topla (pogotovo nizvodnije od mjesta na kojem si ti bio jer izlazi iz kanjona), tko voli pecat ima puno bijele ribe, dosta je plitka i puna sljunka pa je zanimljivo za najmladje, a jako malo ljudi sta pase svima ostalim koji ne zele da im itko skace po glavi.
Navi ako ces navracat pa se javi, ja sam sigurno negdje u blizini.

ok! kad se odlučim otisnuti ponovno u taj kraj javim ti se 2-3 dana ranije.