Stvaranje prijateljstva

Koliko nam vrijede prijatelji? Koliko smo ih imali kroz život? Mislim na one prave prijatelje na koje se možemo osloniti kada nam je potrebna pomoć, sa kojima možemo provesti mnoge ugodne trenutke, ali i kojima i sami uskačemo u pomoć kada im zatreba.





A kako doći do prijatelja? Kako ih pronaći u gomili ljudi, izdvojiti ih iz nje i sa njima započeti prijateljstvo koje se kroz život učvršćuje, jača i nekada prelazi i u rodbinske veze. Kakvim to umjećem moramo raspolagati da bi si stekli prijatelje?





Ovu pričicu pišem kako bih mnogima dočarao jedan od puteva koji vodi u prijateljstvo. Na početku puta nisam nikoga poznavao. Čak niti ne stanuju u blizini gdje se ja krećem, a eto upoznasmo se i pred sebe stavismo bogatstvo života - PRIJATELJSTVO.





A za mene je sve počelo prijavom i registracijom u Forum. Forum ljudi koji vole prirodu, vole se kretati po njoj, čuvaju je i paze, ali i uživaju u svemu što ta priroda pruža i pokazuje. I pri tome su skromni.





Uz korištenje minimuma opreme upućuju se u prirodu, noćivaju i borave u njoj i poslije svake posjete prirodi bogatiji su za puno toga, a najviše za ugođaj i doživljaj boravka u divljini.





Ti i takvi, razne životne dobi, nalaze svoj mir i okrepu u isposničkom preživljavanju u prirodi, a u Forumu razmjenjuju iskustva, priče iz prirode, saznanja o opremi koja se pojavljuje na tržištu, testiraju sve od opreme potrebne za život u prirodi, daju kritike lošem, a pohvale dobrom.





Došavši na Forum prihvatio sam ih kao takve i od njih bio prihvaćen kao lutalica po rijekama. Voljeli su pročitati ono što sam postavljao, davali su komentare tome i nekako smo se virtualno zbližili i počeli se prepoznavati. Virtualno, ali ne i fizički. Nedostajalo je inicijative da se organiziramo, Da se upoznamo, družimo, doživimo prirodu zajedno ....






Vidjevši i osjetivši nedostatak zajedničkih susreta i druženja predložio sam u Forumu da se sastanemo na nekakvom neformalnom druženju u toku vikenda negdje u prirodi, daleko od grada, buke, zagađenoga zraka .





Prijedlog je pao na plodno tlo. Pomalo se kroz rasprave definirao datum kada bi se druženje moglo održati. Nakon datuma se odredilo i mjesto gdje bi se susret održao. Forumaši su se počeli "zagrijavati" za susret.

Bilo je svakojakih diskusija o druženju, o opremi koja je potrebna. Bilo je i nekorektnosti od strane pojedinaca koji su htjeli "slavu" organiziranja tog druženja prisvojiti sebi, a onda su od toga odustali misleći valjda da će na taj način razbiti realizaciju ideje o druženju i samo druženje.






Međutim, želja za druženjem uživo, zajedničkim provođenjem slobodnoga vremena u prirodi nadvladala je sve podlosti koje su se pojavile. SUSRET JE ODRŽAN.





Evo priče o njemu:





Kroz diskusije u Forumu definirani su datumi 28. i 29.05.2011. godine. Definirano je i mjesto susreta - Oko 5 km uzbodno od Severina na Kupi, na desnoj strani rijeke uz rub čistine bliže samoj rijeci. Mjesto prekrasno, podosta udaljeno do nasela, a opet mjesto predivne prirode.





Neki od učesnika došli su dan ranije na mjesto susreta. Ostali krenuše po vrlo kišnom danu. Nas trojica mojim vozilom pretrpanim opremom pa još povrh vozila utrpah i kanu sa namjerom da malo naučim prisutne koji to ne znaju, kako se kanuom upravlja u rijeci, kakve sve prepreke imamo, kako ih savlađujemo ...





Vozilom smo išli šumskim putem dokle se moglo. Nakon toga se razdvojismo. Iskrcao sam kanu potrpao u njega sve stvari koje su mogle stati i uputio se rijekom uzvodno na mjesto susreta. Ostali pođoše šumskim putom sa ostatkom opreme. Na dogovorenoj lokaciji smo se susreli. Najprije smo istrpali stvari iz kanua.





Odmah iza toga prihvatili se priprema za kotlić u kojem smo imali namjeru skuhati grah onako malo bogatiji, a prema vojničkim receptima "ukradenih" od onih koji svoj vojni rok odslužiše u vojnoj kuhinji.






"Mlade snage" okupljenih počeše i šatore postavljati. Pri tome su se svakojake kombinacije u postavljanju radile, jedne primjenjivale, pa se od njih odustajalo da bi se drugim rješenjima ipak posao završio.

Oni koji nisu imali nešto pametnije poduzeti napraviše "izložbu" rezalica kojima je skup raspolagao. Ovako sakupljene na hrpi odaju dojam da nas se ovdje sakupila čitava brigada ljudi.





Dok se prvo prekuhavanje graha odvijalo "mlade snage" potražiše i strateški položaj koji dominira okolinom a na kojem se najljepše dremucka uz šum rijeke i rominjanje dosadne kiše.






Bilo je i onih koji se nisu osjećali dovoljno čistim te su svoju prljavštinu ostavljali u prekrasnoj rijeci koja je za sat vremena narasla gotovo 1 metar.








Nisam primjetio da su posebno zagadili rijeku, ali njen rast i te kako je bio zamjetan.









Logor smo podigli nedaleko prelijepoga slapa koji nam je hučio i bučio razbijajući monotono rominjanje kiše. Pogled na uskomešanu vodu slapa odmara oči i prazni uši od gradske buke kojom su bile prepunjene.









U logoru smo imali i svoj hladnjak koji smo počeli puniti. Pored pivce i mineralne vode i vino stavismo u njega da dobije "radnu" temperaturu.

I drugi dio ekipe prihvatio se posla da si urede mjesto gdje će noćivati. Obzirom da je kiša i dalje padala mjesto je moralo biti natkrito.





Neki su uspoređivali miris svojih čarapa sa mirisom koji se počeo širiti iz kotlića. Neznam šta im je ljepše mirisalo, ali znam da su čarape ostavili pored druge vatre da se osuše, a oni se poslije okupili oko kotlića isčekujući kada će kuhar objaviti da je jelo gotovo.








Kako se na mjestu okupljanja nalazila nekakva daščara, iskorištena je njena nadstrešica kao idealan zaklon od kiše, a šator je trebao biti zaštita od komaraca. Njih srećom nije bilo. Izgleda da nisu očekivali da im se hrana servira tu pod rilcem, već su se udaljili negdje daleko u potrazi za hranom. Nismo zbog njihovoga izostanka žalili.





Pojedinci su "snimali" rijeku spremajući se da je preplivaju. Jedva smo ga zadržali uz obrazloženje da bi takvim činom povredio granicu sa Europom što je puno teži prekršaj od ilegalnog uplivavanja u Slovenske riječne vode.






U međuvremenu kotlić se napunio donešenim "materijalom". Ubacismo u njega slaninice, kobasica, svakakvih začina i lišća. Miris koji se iz njega širio tražio je iskusna nepca da isprobaju šta se to krčka i u kojem je stadiju krčkanja.










Jedva dočekaše da je jelo kuhano. Zajedničkim snagama i uz apetit svojstven onima koji se kreću prirodom navališe na sadržaj kotlića.

Pade tu i buteljčica Francuskoga vina. Jeste da ima zvučno ime, da je iz Francuske i da smo svaki imali po kap, dvije da ga probamo, svečano izjavljujem da je gemišt od domaćega delanca nekako bolje pristajao grahu. Možda je tome kriva ćinjenica da kada se butelja razdjelila na prisutne, bijaše to količina vina kojom nisam mogao cijela usta zamokriti. No ipak nam je i ovakvo prijalo.





Uz jelo potekoše i priče. Razgovor postade življi, otvoreniji, nespontan.





Pomalo i interes prema sadržini kotlića postade znatno manji. Nekako mu okrenusmo leđa kao da i on ne spada u dio naše ekipe.





Uz iće i piće nekako vrijeme proletje brzo. Nismo pravo niti primjetili da je pao mrak. Podstakosmo vatru, zapalismo nekakvo svjetalce i nastavismo sa pričama do duboko u noć














U jutro osvanuo prekrasam sunčani dan. Prvo sam čuo žubor slapa, a onda i cvrkut ptica. Iza toga i tihi razgovor ranoranilaca koji ne znaju uživati u jutarnjem dremuckanju u tako prekrasnom okruženju u kakvom smo se nalazili.





Nedaleko logora vidjeli su se tragovi noćnih radoznalaca koji su hrabro prišli da vide kakvi su im se to uljezi uvukli u njihov teritorij. Imajući u vidu da smo se predveče dobro najeli graha, da on stvara određene promjene u probavnom sustavu prisutnih koje su se manifestirali kao snažni pucnji i rafali, nije ni čudo da nam se noćni posjetioci nisu približili bliže. Buka i mirisi su im bili zastrašujući.

Odlučih sa prijateljem putem otići do vozila koje sam ostavio u šumi. Tokom noći nije ga nitko dirao. Nedirnut je stajao tamo gdje je i ostavljen u prekrasnom šumskom ambijentu.





Putom vidjesmo i lovačku čeku vješto podignutu i uklopljenu u okolinu.





Okolina je zaista lijepa. Put kojim smo išli ide između rijeke Kupe i strmih brdskih obronaka obraslih prekrasnom šumom. Prizori za odmarati oči.











Vidjesmo i nekakvu drvenu kutiju pribijenu visoko na drvetu. Svrhu njenu nismo mogli odgonetnuti. Vrlo je visoko podignura sa otvorom u gornjem dijelu. Nešta se u nju stavljalo za nekoga, ali neznamo šta i za koga.





Propustismo i jednoga zahuktaloga puža da nam pređe preko puta. Toliko se žurio da smo skoro pozaspali prateći njegovo hitro kretanje.

Vrativši se u logor uvjerih se da ljubitelji prirode mogu iskoristiti svaku stvar kao korisnu za postizanje određenih ciljeva. Pri tome se ne služe sentimentom već zakonom korisnosti.





Lijepo vrijeme natjeralo nas je na određene aktivnosti u kojima smo razmjenjivali vještine i iskustva preživljavanja u prirodi...











... od kojih neke baš i nisu poučne i prijeko potrebne. Ali eto i cigaretu treba znati zamotati, makar i u stranicu knjige. Zbog ovakvog čina moja profesorica iz književnosti sada se vrti u grobu ako ima mogućnosti vidjeti ovu fotografiju.





Pored nas prođe i jedan rijekoljubac na svojim kanuu. Zvali smo ga da nam se pridruži ali je to odbio. Šteta, mogao sam upoznati nekoga tko plovi rijekama. Ovako ostaje nada da ćemo se jednom već susresti na nekoj od rijeka.





Na obližnjem drvetu imali smo i osmatrača koji je budno pazio na okolinu.






Ponovo u druženju, razgovorima i pokazivanju vještina vrijeme proleti. Prema krčenju želudaca shvatismo da je vrijeme ručku. Od sinoć nam je ostalo pola kotlića graha kojega podgrijasmo i sa puno apetira navalismo na njega. Još ga pojačasmo sa ispečenim kobasicama da bolje legne u stomak.

Nakon ručka i odmora u laganom razgovoru dođe vrijeme i da se rastanemo. Prije polaska napravismo zajedničku fotografiju prisutnih članova foruma. Fotograf koji je uslika nije član foruma, ali mislim da će se uskoro i on pridružiti i sudjelovati u radu Foruma.





Raspremismo logor, počistismo sve iza sebe. Smeće spakovasmo u vrećice i ponesosmo ga sa sobom. Ekipa se šumskim puteljkom uputila prema Severinu, a ja "uzjahah" svoga ata i spustih se rijekom Kupom do mjesta gdje sam u šumi ostavio automobil.











Zbog visokog vodostaja rijeke nisam mogao nikoga podučavati u upravljanju kanuom. Naime rast rijeke odrazio se i u jačini riječne matice. Rijeka je znatno ubrzala svoj tok. Riječna matica je osnažila i onako jaka nije bila pogodne da se netko na njoj uči ,kao početnik, u upravljanju kanuom. Tako da će to ostati za slijedeći susret, ako ovaj bude pored rijeke.








Rijeka je znatno ubrzala. Pravi užitak je ploviti njome tako brzoj. Ljepota vremena i prirode još su više pridonijeli užitku plovidbe. Visina vodostaja olakšavala je i prelazak sadrenih brana kojima rijeka Kupa obiluje.








Uskoro doplovih do vozila. Ukrcasmo ga svime i svačime nakon čega sam ga odvezao do prve gostionice gdje se okupismo i popismo pićence na rastanku.

Šta reći na kraju. Druženjem stekoh nove prijatelje. Mlade ljude na koje se mogu osloniti ako to bude potrebno, ali i ljude koji u meni mogu pronaći oslonac kada im god bude potreban.

Svima preporučavam idite u prirodu, družite se, čuvajte prirodu i pazite je. Ona će vam tu pažnju višestruko vratiti.


I za kraj. Sve skuhao, izmiksao, promješao, zamješao i zakuhao Olimp, koji vas pozdravlja.

reportaža izvrsna, odlično provedeno vrijeme, ma sve za 5

nego, možete li napisati imena članova foruma sa ove slike

Namjerno nisam pisao imena. Ako žele neka nadopišu svak za sebe.

svaka čast...
mali ispravak... ono nije bila stranica knjige već papir koji je prije 60 god. bio korišten za obilježavanje mjesta gdje si stao, lako je zamjenjiv i njegova žrtva se poštuje i cijeni...
Korištenje stranice knjige u takve svrhe je ideja koja mi ne može pasti na pamet

@medo
donji red, sredina

Napisao si ono šta sam i ja primjetio... raznolikost generacija!
Ona kutija je za sol za srne....
i jedan veliki BRAVO

gornji red prvi s desna (kako gledaš)

Kao šta sam već napiso JAKO mi je drago da sam i uživo upoznao ljude sa kojima se družim virtualno...

E sada par stvari TUŽNO je da se ljudi kao "MI" (forumaši) upoznajemo na forumu a ne na nekim livadama / šumama / planinama / stijenama / morima...

Zar je do toga došlo da ljudi koji vole i žele boraviti u prirodi moraju upoznat prijatelje "virtualno" da bi se družili u prirodi i radili ono šta vole... jednostavno sve manje i manje ljudi je danas spremno na ovakve "više dnevne" pothvate...

Posebno mi je DRAGO da smo se upoznali i družili jer ovo je bio susret "istomišljenika" koji ne mare na razlike u generacijama nego uživanje u prirodi i njezinim ljepotama u dobrom društvu...

istina... kiša nas je pokušala obeshrabrit... nije uspjela.. jedva sam čekao upoznat neke ljude koji se nalaze iza raznih profila i nisu me razočarali... susret je nadmašio iščekivanje od mjesec i po bez obzira na vrijeme i kišu... šteta da za ovakav događaj treba virtualno druženje ali da nije ovog foruma ne bi niti bili tamo. Zato želim zahvalit osnivačima foruma što su mi omogučili ovaj nezaboravni događaj i upoznavanje iznimnih individualaca s kojima sam djelio komadić prirode s punim respektom i zahvalom što nas je ugostila i opila svojim ambijentom.
s moje strane još posebna zahvala kenguru i ikarusu na prijevozu

svima

@Luftwaffe - odmah iznad olimpa i lijevo od kengura

prekrasna prica sa istinitom temom...stvarno lijepo obradjeno

Inaće sam tip koji se jako brzo veže za dobre i iskrene ljude tako da po xxxx put gledam reportaže i "gutam knedle" sa žaljenjem što nije potrajalo i nadom za što skoriji novi susret.
Sa još većim žaljenjem što nisam poveo svoje vjerne pratioce Frostija, Janu i Eka i najvećom nadom da ću uskoro imati svoj komad divljine daleko od civilizacije na kojem će me svaki dan posjetiti neki od istomišljenika!

Ja se nadam da će taj komad biti u mojem komšiluku

ufff, i ja se nadam da bi to mogao biti GK.....

Možda bi bilo zanimljivo vidjeti kako će ovo naše druženje shvatiti i komentirati:


http://moforaja.com/thread.php?sid=&postid=1942543#post1942543

http://goran.forumotion.net/t13372-stvaranje-prijateljstva#654875

http://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=75&t=56163&p=1308620#p1308620

http://www.bistrobih.ba/noviforum/viewtopic.php?f=202&t=2488&p=33410#p33410

Jel se meni čini ili ja to na ovim dugim forumima vidim potpis ko od Navigatora???

i ja sam primjetio... ne potpuno isto ali...
i kako mi se ćini Reno nam se pridružio!

a da?

pod kojim nick-om?

jel ovaj?

renoherold

ikarus je napisao/la:Jel se meni čini ili ja to na ovim dugim forumima vidim potpis ko od Navigatora???

Sličan. Dobra je to želja... treba ustrajat u njenom sprovođenju...

@Olimp jako lijepa gesta da ste stavili "druženje" i na druge forume

Olimp je napisao/la:
Bilo je i nekorektnosti od strane pojedinaca koji su htjeli "slavu" organiziranja tog druženja prisvojiti sebi, a onda su od toga odustali misleći valjda da će na taj način razbiti realizaciju ideje o druženju i samo druženje.


Međutim, želja za druženjem uživo, zajedničkim provođenjem slobodnoga vremena u prirodi nadvladala je sve podlosti koje su se pojavile. SUSRET JE ODRŽAN.

Vrlo zanimljivo, hehe.
Da ste htjeli da se o tome ne priča, ne bi to ovdje napisali.
Evo ja ću pitati kad neće nitko drugi.
Tko su ti nekorektni pojedinci spremni na razne podlosti i zašto?

Može i na PM

Luftwaffe je napisao/la:jel ovaj?

renoherold

da, poslao sam mu PP al ne odgovara