Krešo - veliki rijecni prijatelj

Dugo se kolebam da napišem jednu pricicu o svojim prijatelju, rijecnom kolegi i rijekoplovcu Kreši. Nije da je ne želim napisati, nego neznam kako bih je zapoceo. Cime zapoceti pricu o jednom obicnom covjeku, koji se nicim ne razlikuje od drugih ljudi, a opet tako neobicnom da mi je prirastao srcu kao da se cijeli život znamo i poznamo.





Sve je pocelo prošle godine negdje u februaru mjesecu kada sam došao u Sisak izvidjeti gdje bih mogao smjestiti svoju brodicu koju sam kupio u Slavonskom Brodu i imao namjeru da je baš u Sisku vežem i držim je na vezu.






Našli smo se na obali Kupe na njenom 4. km. Krešo je došao obici svoj camac, svoju "Zipku", koju ima tu na vezu. Rijeka je jako narasla i nosila svega i svašta tako da je bilo korisno da se obide camac da ne bi nešta po zlu krenilo.





Zapoceo sam razgovor s njim o rijeci, neiscrpnoj temi za razgovaranje ljudi koji je vole i pokušavaju proniknuti u njene cudi, nastavismo ga u obližnjoj gostionici i do sada nikako da iscrpimo sve teme zapocetoga razgovora. Do sada saznah da je na rijeci odvajkada i gotovo uvijek.





Na rijeci provodi svoje umirovljenicke dane, plovi njome svojim camcem za koji ima motor Tomos od 10 KS, lovi ribu iz nje, pa ako je ulovi malo više onda napravi kotlic za društvo, koje ga hvali i kao kuhara.





Zimi redovito dolazi na obalu Kupe, malo obide svoju "Zipku", susretne se sa prijateljima pa uz razgovor ili picence prekrati si vrijeme.
A ljeti... e tada prosto oživi, podmladi se, dobije nekakvu novu energiju i preokrene cijeli sistem dotadašnjeg zimskoga života.

Ljeti, odnosno vec u proljece kada se rijeka smiri, a dani postaju topliji, malo nizvodnije od gradskog kupališta Sišcana, u vrbiku izraslom izmedu nasipa i obale rijeke Kupe, na zaravnjenom platou iskrcenom od žbunja, postavi svoj šator zajedno sa svojim dugogodišnjim društvom "šatoraša".











Preseli tamo sve što mu je potrebno za život, instalira si rijecnu kuhinju sa protocnim lavaboom i useli u šator.





Gotovo sve tople proljetne, ljetne i prve jesenjske dane proboravi ovdje na obali rijeke. Društvo mu je raznoliko po godinama i profesiji, a jedinstveno po tome što voli rijeku, rijecni mir i prirodu.








Kuci, u stan u gradu navrati kao gost da ga obide, vidi da li je sve u redu, popuni zalihe, pa opet nazad na rijeku. I supruga je sa njim na rijeci. Sinovi mu poodrasli, poženili se i zasnovali svoje porodice, te žive odvojeno od njega. Svakodnevno sluša radio i ako bi najavili veci poremecaj vremena dobro zabarikidira šator i u stanu saceka da nevrijeme prode i onda evo ga opet na rijeci. I tako iz godine u godinu, vec desetljecima.








Ponudio mi se da mi pripazi na moju brodicu i od dana kada je ona uplovila u Kupu vodi brigu o njoj. Za lijepoga vremena sjedi na krmi, pijucka kakvo picence što ostavimo u kabini brodice, postavi štap i peca ribu. Uživa satima na suncu u koritu rijeke i moga "Olimpa" tetoši kao staroga prijatelja.

A što se tice rijeke, živa je enciklopedija svih pojava, zbivanja ili neobicnosti na rijeki. Sve o njoj zna, prati i uvijek je spreman pomoci. Uvijek sa sobom nosi fotoaparat tako da fotografira sve šta mu se ucini zanimljivo.





Eto toliko o jednome obicnom covjeku, ljubitelju i štovatelju rijeke i prirode, covjeku kojega neobicno cijenim kao poznavaoca rijecnih cudi, ali i covjeka koji je covjek prema svima i svi ga kao takvoga vole. Covjeka obicnoga, ali tako neobicnoga....

Odlična priča, svaka čast na tome kaj si napravil

Daj jos.uzivam u ovakvim pricama.simpatican neki covjek.kamo srece da i ja prozivim dio svog zivota kao Kreso.u dobrom drustvu i pokraj mjesta koji mi je pri srcu.

Lijepa priča o malom čovijeku!

Pravi mali fotodokumentarac!

Odlična priča!
Zavidim Kreši...
p.s. Jedva čekam mirovinu...

Odlična priča,uživa čovjek u životu i tako treba!

majstore zakon si
postovi su ti za 10,a prijatelj Krešo kojeg poznajem i koji nas uvjek tjekom spusta Kupom svrati na pivce ili rakiju,je istinski ljubitelj Kupe i Siska i pravi prijatelj.
Ove godine se ja i prijatelj planiramo spustit rijekom Unom nekih stotinjak kilometara i mislim da će to biti zakon pogotovo po Unskim bukovima,a poznajemo ih dobro jer smo ih dosta preronili i taj se osjećaj nemože opisati.

pozdrav i samo tako dalje

Pozdravljam te, i ja sam zainteresiran za Unu, naime prošle godina sam namjeravao ući u rijeku Dabar, njome ući u Sanu, pa Sanom u Unu kod Dvora na Uni, potom Unom do Jasenovca.

Koja je tvoja ruta planiranja plovidbe i čime ploviš.

planiramo krenut sa suhe međe to je recimo dvadesetak kilometara od Dvora prema B.krupi,a
spustit se do Jasenovca,ali mislim da je Una na jednom djelu između Dubice i Jasenovca u Republici Srpskoj tako da bi morali tražiti dozvole,a to nam se baš i neda pa postoji mogućnost da se iskrcamo u Dubici.
Što se tiče prijevoznog sredstva ove godine kanu sigurno.

Tvoja ruta koju planiraš mi je zanimljiva,a rijeka Dabar je kod Sanskog mosta ako se ne varam pa u Sanu kod Prijedora i u Una kod Bos.novog

Da, hajdemo uskladiti vrijeme i zajedno na put kanuima

Bilo bi mi drago

Mogli bi se i drugi sa foruma pridružiti

koja reportaža s dušom; bravo Olimp! pozdravi Krešu od nas forumaša

Hoću, hvala

Dobra svaka čast.Nego kakva papirologija treba kad bi se išlo od Jasenovca do Gradiške stare i dalje.Imam ja kanu ali nisam baš prevelikog iskustva.Možda bi i ja mogao sa vama.

Ne treba nikakva papirologija, ali za svaki slučaj ovih dana ću se raspitati u PU u Sisku

Svaka čast Olimp na reportaži a Kreši na takvom životu