Dobri rijecni susjedi

Šta nam sve rijeke nisu doživjele. Radanje i razvoj ljudskoga roda, razvitak civilizacije, pocetke putovanja ljudi po njima, razvoj raznih plovila, sela i gradova uz njihove obale... Svojim tokovima omedivali su teritorije naroda, bile granice izmedu naroda, preko njih su se bitke vodile, ljudska krv i leševi plutali njihovim maticama, svatovi u veselju plovili iz jednoga mjesta do drugoga, sa jedne ne drugu obalu...

Da bi se bolje povezali ljudi sa obje obale rijeke i lakše jedni druge pohodili, sagradiše mostove. Tamo gdje to nisu financijski mogli, a postojala je potreba za ucestalim prelascima preko rijeka, napraviše skele. Skele kao i mostovi napravljene su da spajaju dvije obale rijeke, da spajaju dvije države, dva naroda koji žive na razlicitim stranama rijeke. Povezivaju ih kada su ti narodi spremni da žive u slozi, da saraduju, da ispunjavaju medusobne interese. Da se pomažu.






Tada te skele svakodnevno plove sa jedne na drugu stranu rijeke prevozeci ljude, životinje i razna prometna sredstva preko rijeke. Pretpostavka takve komunikacije je da su ljudi s obje obale rijeke dobri susjedi, da izmedu njih nema trzavica i neriješenih problema. A šta se zbiva kada to nije tako. Kada dojucerašnji susjedi najednom izgube dobrotu medusobne saradnje, kada izgube mjerila realnosti i jedni druge prestanu voljeti i cijeniti. Tada se te poveznice lome, mostovi ruše, skele ostaju vezane na jednoj strani rijeke napuštene i zaboravljene.

Pitati cete se zar toga ima danas i to na ovima prostorima.

Nemoguce.

Nažalost ima toga i to na ovim našim prostorima.

Lijepu renoviranu skelu, gotovo novu "susreo" sam prošle godine na rijeci Muri kod Medimurskog mjesta Ferketinec. Skela je povezivala desnu i lijevu obalu rijeke, ljudi su preko nje prelazili rijeku radi obradivanja polja koje imaju s jedne i druge strane rijeke. Desetljecima unazad Slovenci su s lijeve strane dolazili na desnu stranu rijeke da obrade svoje njive, a Hrvati s desne prelazili na lijevu obalu s istim ciljem. Sa strane gotovo da nitko nije prelazio rijeku jer svi putevi na jednoj i drugoj strani vode u polje medu usjeve. Madusobno izmedu njih nije nikada dolazilo do trzavica, a nema ih ni sada. Medutim skela ne radi. Ostala je na desnoj obali vezana dok na lijevoj na pristanište gdje skela pristaje Slovenska vojska navezla je gromade kamenja sprecavajuci iskrcaj vozila sa skele. Tako ta poveznica izmedu naroda izgubi svoju funkciju.





Zašto je to tako ako se ljudi s obje strane nisu posvadali niti zavadilii, ako se i sada susrecu i raduju susretu i jedni i drugi? Jednostavno, seljacku logiku dobrosusjedstva ne podržava državna politika. Zbog nesredenih granica izmedu država, poveznica naroda, skela, nije u funkciji. Strpljivo ceka da pamet prevlada, da se politicari izmire, pa da nastavi svoju funkciju radi koje je sagradena. Eto svašta se na rijekama može vidjeti...