8. Spust Murskih ladja 2010. godine

Mnoge od vas, možda, nece zanimati ova tema, ali uostalon, namjenjena je za one koji vole rijeke i druženja na rijekama. Malo opšitnije bih vas želio upoznati sa medunarodnom rijecnom regatom, osmom po redu, pod nazivom Spust murskih ladja. Polazište regate, da ne kažem start, je u austrijskom mjestu Mureck, a završetak je u hrvatskom mjestu Domašinec.





Regata ukupne dužine oko 76 km odvija se u dva dana, ove godine je bila 10. i 11.07.2010. godine, gdje se prvoga dana prede oko 47 km, a drugoga oko 29 km. Cijelom tom dužinom se plovi rijekom Murom koja je dosta brza, a temperatura joj je oko 15 c. U regati ucestvuju ucesnici iz Austrije, Slovenije, Madarske i Hrvatske, a ujedno su i neka mjesta iz tih država domacini svim ucesnicima regate.
Ove sam godine po treci puta zaredmo ucestvovao u regati i mogu reci da je ove godine bila najbolja do sada. Stariji ucesnici koje sam upoznao dali su o ovogodišnjoj regati isto mišljenje.

No zaplovimo zajedno....

Polazak je bio kod, vama vec znanoga, pješackoga mosta nedaleko od sela Apaši u Sloveniji.





Domacini iz turisticke zajednice sela Apaši potrudili su se da ne idemo žedni i gladni na put. Iznesli su svega onoga što inace jedu na ovakvim svetkovinama...










. ali bez Uniona se nije moglo. Bitno je pomogao da se priloženo i iskonzumira...





Poslije okrepe ubacismo plovila u Muru....








....a onda sacekasmo da nam se pridruže regataši iz Austrije koji su sa svoje strane rijeke ušli u vodu nekoliko kilometara uzvodnije od nas ...

...kada su se i oni okrijepili zaplovismo zajedno...





.....kako je moj Odisej bio najpokretljiviji, mogao sam sa svima se pozdraviti, pogotovu što mnoge znam sa ranijih druženja na Muri...

... prijatelji iz Slovenije











... vec u pocetku, a kasnije i tokom plovidbe bili smo pod budnim nadzorom ekipe za spašavanje...




.... voda je bila topline na razini srednje ohladene pivce (15c) , no unatoc tome neki su se poceli kupati...





Unatoc modernim plovilima koja su ucestvovala, regata je bila posvecena starim drvenim camcima (ladjama kako to Medimurci kažu) koji su ravnopravno sa ostalima ucestvovali ...







... posade su bile vrlo obazrive prema ucesnicima i pažljivo su pratile zbivanja da ne bi netko uzeo premalo tekucine na ovom pretoplom damu, pa imao posljedice od dehidracije...




... i taman kada obidoh nekoliko posada, razmjenivši pri tome pozdrave sa njima doplovismo do Bad Radkersburga. Nismo niti osjetili da smo vec prešli oko 8 km puta.

... i tu nas Austrijanci sacekaše, razdjeliše uokolo noževe, kojekakve domace namaze, pohvališe se i novom markom pivce...




...pustiše i malo glazbe "uživo"..





... a regataši složno kao u galiji navališe...




... nakon "kulturnog" druženja, pustošenja svega sa stola i iz gajbi, podosmo dalje...





... sada vec ima više argumenata da se bolje upoznamo sa onima koje ne poznamo, odnosno da pozdravimo stare znanca...








... i plovila nam se ponekad dodirnuše radi lakšega druženja...







... a uz razne price i pricice dobismo još ponešto... (nemojte krivo zakljucivati, molim vas)...





...plovismo taku u graji i veselju, uz poneku pjesmu do slovenskoga mjesta Petanjci, punih 6 km od zadnjega zastanka...

... a kad tamo............nove prepreke.....











... nakon što ih vrlo strucno i uspješno savladasmo bacismo okice na okolinu...





... okolina ostade flegma prema nama. Utjehu potražismo kod domacina...





... pa zatim nastavismo dalje...





... uz put smo bili pozdravljani od strane mjestana sela oko Mure....











... po putu druženja se nastaviše, a uz njih i naporna borba protiv dehidracije ...

... poneke su napori od savladavanja prošlih prepreka zamorili ....





... ali nas je vecina ipak u "formi"...








... bitno da smo dobroga raspoloženja i da pravilnim rasporedom držimo plovilo u balansu ...














...susretoh i regataše iz Madarske ... malo su umorni ...





... prodosmo i pored Babiceva mlina ....

... mosta kod mjesta Veržej u Sloveniji ....





... malo protegnuh noge na prekrasnoj plaži....





...a nakon 30-tog km puta dodosmo i do Otoka ljubavi kod Ižakovaca u Sloveniji. Tu malo zastasmo, odslušasmo tribinu o zaštiti rijeke Mure, otvorismo po koju pivicu (neki cak i sok)...








...pa nastavismo s plovidbom...














.... dan je prekrasan, rijeka brza i virovita, društvo se vec naviklo jedni na druge, sve se više spajaju camci iz raznih država u zajednicku grupu, pjesma se cuje iz pojedinih zemalja ...

... onima koji su predozirani sredstvima protiv dehidracije odmor i te kako dobro dode....




Rijeka Mura i stanovnici sela Bistrica (Slovenija), postaviše nam novu prepreku ...





..... zbog nje smo morali ponovo iz plovila...





... ali nije nam žao ...











... vidjesmo stare zanate u pletenju košara od šiba...





...prosijavanju poženjele pšenice ...





...provjetravanju zrnja pšenice od zaostale necistoce...





...pravljenju jabucnoga soka ....

.....nekadašnjeg nacina rucnog pranja rublja





...usput smo se nadopunjavali proizvodima domace radinosti







... ali i medusobno razmjenjivali iskustva...





... uljepšavali fotografije jedni drugima...





... saznavali "novosti" iz davnina o kulinarstvu ....








... gledali kako se nekada cigla pravila ....





... probali stara jela sa sela ...

... namjerno vam nisam pokazao cime smo nastavili borbu protiv dehidracije jer bi mislili da smo bili skup nautickih alkoholicara. Kada smo sve usvojili, vidjeli i oprobali krenusmo dalje...

















... povremeno su nas sa obale pozdravljali, ali i sa skela ljudi koji vole rijeku i plovidbu na njoj ....











... druženja regataša su nastavljena uz sve bucniji razgovor i glasniju pjesmu...

... doplovismo i do 40-tog km puta na granicu Slovenije i Hrvatske, kod mjesta Gibina. Ovdje je organizirana kontrola izlaska iz EU državljanima Slovenije, dok se ostale nije kontroliralo. Docekani smo simpaticnim orkestrom koji nas je obradovao...





... ali i domacicama koje nam nešto spremiše...











... nakon obilaska domacica vratismo se orkestru ...





...pridodali smo im i hor pjevaca ...





... i šumama uz rijeku cula se pjesma i svirka, koje se dogodine nece cuti. Nakon obavljenih formalnosti na granici uplovismo u Hrvatsku...

... doplovismo i do cilja današnjega puta, mjesta Žabnik gdje ce mo uz ribicki dom napraviti smještaj u šatorima. Nakon toga vecerati, pa kako se tko snade ....

2.Dan




Ujutro me probudio razgovor medu šatorima. Nakon jutarnje toalete krenuh da vidim šta se dogada. Vrijedni regataši iz Domašineca dadoše si truda, napuniše kotlic slaninicom, rebarcima, kobasicom, ponekim zrnom graha, zacinima i zakrckaše sve to zajedno. Od šarenila boja i mirisa koji se širio zasliniše mi se usta...





... vidjevši moje nevolje prisutni mi ponudiše domaci napitak za ispiranje suvišne sline, tako da se dovedoh u ispravno stanje...





... dok se u kotlu krckalo obidoh malo okolinu...














... vratih se taman na vrijeme ...





... grah je bio fenomenalan. Taman onakav kakvim sam ga zamišljao. Uz pomoc Pana, pravi dorucak za predstojeci dan napora...

...kada smo se svi okrijepili grahom i dobivenim porcijama kobasica sa senfom, pospremismo šatore i stvari u plovila i krenusmo...

















...pocesmo kao i jucer, da se udružujemo, pjevamo i borimo protiv dehidracije...








... ljudi sa obale ili sa skela su nas pozdravljali...





... dolazak do Murskog Središca....





... a onda okrijepa u Murskom Središcu...

... pa malo razgledavanja ovoga nadasve lijepoga i ugodnoga mjesta...











... pa polazak dalje ....








...hrabriji kojima podrumska temperatura vode nije predstavljala problem zastajkivali su i nalazili osvježenje u kupanju u rijeci...











...ušli smo i u prirodni tok rijeke koji nije reguliran vec je rijeci pušteno da se sama izgraduje i razgraduje. Taj dio nizvodno od Murskog Središca pa do ušca Mure u Dravu je i najljepši ...

... uz put smo sve cešce zastajkivali na prekrasnim plažama radi kratkog kupanja u rijeci...





... pridružio nam se i par prijatelja duboko uronjenih u gumeni camac koje je razdvajao frižider pun boca vina i vode uronjene u led. Ponudeni gemišt mi je prijao, osvježio me i dao dodatnu snagu "motorima"...





...iza njih je plovio, uglavljen u djecji plasticni camac, covjek koji je upravljajuci sa malim veslima uspio doci do cilja iako smo mislili da to nece uspijeti zbog grana i stabala koji su virili iz vode baš tamo gdje je voda najbrže tekla...








...a prepreke su sve cešce u vodi...














...bilo je i onih koji su nas sa obale pozivali na okrepu...

...u veselom druženju doplovismo i do ušca madarske rijeke Kerke, tromede Slovenije, Madarske i Hrvatske. Ovdje nas veoma ljubazno docekaše mještani Felsoszemenya, obližnjeg madarskog sela...







...moram pohvaliti i njihovu Nacelnicu sela koja je, neumorno, od jednoga do drugoga regataša dolazila, nutkala nas sa kolacima i picem, a kasnije i pjesmu povela...








...nakon okrepe podosmo dalje...





... doduše neki su imali okrepu cijelo vrijeme uza sebe...

...ponekad se moralo i jace zaveslati ....








...a onda u daljini masa ljudi koja nas je ocekivala. To je ujedno znacilo i da je kraj puta - završetak jednoga nezaboravnoga Spusta murskih ladji...











... "pristanište" baš i nije bilo najprijatnije. Žitko blato je otežavalo iskrcaj iz camaca...





...po iskrcaju pridružismo se "narodnom veselju", veselice kako domaci kažu...








...okrijepiše nas i jelom i picem uz muziku, a kada dodosmo sebi, povadismo plovila iz vode, ukrcasmo ih u pristigle kamione...





... popismo barem po jednu za rastanak, pa se sa mnogima necemo vidjeti do iduce godine.





Regata je protekla u izvrsnom raspoloženju ucesnika i domacina koji su nas na dionicama puta sacekivali. Za pohvaliti je sve organizatore, domacine ali i regataše na ovoj uspjeloj manifestaciji.

Živjeli..

pa ovo je prekrasno!
kako stoji u mojem potpisu " hedonizam do jaja"

Hiperaktivan si, našibao si reportaža da se smrzneš!

Nije vam nimalo bilo loše!

Kakva je ono klopa, nekakva tjestenina, noklice ili tako nešto gdje je Union sa reklamom za Južnoafričko prvenstvo u nogometu? Malo zelenkasto, žučkasto?
i jel ono bila zaseka na jednoj slici!

Zavidim ti na takvom avanturističko - hedonističkom putovanju!

Odlično se provodiš!

Kapa dolje! i drago mi je osobno da si na išao na ovaj forum i da dijeliš sa nama sve to!

organizacija vrhunska!

Ljubomoran sam!

uf, odlicno!!
zbog ovakvih dozivljaja, a i zbog zelje lutanja prirodom i istrazivanjem, dodje mi da si kupim camac, ili pak napravim kao ti

sve pohvale !!

Stvarno uživancija...još ti se više vesla kad znaš da će te na sljedećoj postaji tako lijepo ugostiti! Super slike i jako lijep provod nema šta. Živio! =)

ja i frend se planiramo pridruziti ove godine pa me interesira kako je sa prijavama.. odnosno dal treba nesto posebno tipa dozvole i slicno i dal treba putovnica ili je osobna dovoljna?

... Ljepa reportaža o druženju ljudi u prirodi . Nisam ni znao dok nisam čitao Olimpa da postoji takav način razonode i kod nas a da se u tako velikom broju ljudi odazivaju me zapanilo. Mislim da ima nas ljubomornih više

Hvala ti druže za reportažu baš sam uživao u njoj ...

vandall je napisao/la:ja i frend se planiramo pridruziti ove godine pa me interesira kako je sa prijavama.. odnosno dal treba nesto posebno tipa dozvole i slicno i dal treba putovnica ili je osobna dovoljna?

Da ti utažim radoznalost javi mi se na PP. Kada dođe vrijeme pozvati ću sve forumaše na tu regatu, a svim objašnjenjima i informacijama

bravo Olimp!
ja sam kandidat za ovogodišnju regatu

Tebi za informaciju, ali i drugida znaju:

Na regatu se može ići bez plovila. Mogu organizirati da 4 - 6 osoba dobiju drveni čamac kojim će ploviti i nakraju plovidbe će ga preuzeti neka od Turističjih zajednica u Međimurju.

Dakle avanturisti i ostali ljubitelji prirode polako razmišljajte o ovoj reati. Kotizacija je 50 € po osobi, traje 2 dana. Poželjno imati svoju kamp opremu ili batem vreć za spavanje jer organizator daje veliki zajednički šator na upotrebu.

Klope i pijače ima u izobilju, ali za međusobno čašćavanje poželjno da svatko ponešta ponese.

O ostalom kada dođe vrijeme