Orijentacija u prirodi

Ako se avion sruši teško da ćeš uopće preživjeti, a da kojim slučajem i preživiš biti ćeš skoro sigurno u takvom stanju da si nećeš moći puno pomoći znala kako ili ne, a i spasioci će vjerojatno vrlo brzo stići na mjesto pada. U pravilu, u realnom životu svakodnevice izgubimo se kad prijeđemo crtu koja razdvaja poznato od nepoznatog, i više se ne znamo na nju vratiti. Tako si se i ti izgubila u onoj šumi. Do jedne točke si znala gdje si, prešla si je, nastavila dalje, nisi markirala put povratka do poznatog (bilo mentalnom skicom, bilo papirnom skicom, bilo fizičkim oznakama na terenu, a sve prema objektivnim mogućnostima situacije i kako sam prije napisao, vlastitim sposobnostima), i najednom si se našla izgubljena. Počela si markirati kad si već bila izgubljena i to ne da osiguraš povratak već da spriječiš vrtnju u krug i uzaludno prolaženje uvijek istim, pogrešnim putovima. I to je u određenim situacijama rješenje, (to se inače zove «rješavanje labirinta»), ali je zakašnjelo jer si već izgubljen, a cilj je ne biti izgubljen.

Ma u stvari ima puno caka. Ali je najvaznije da te cake postanu istinktivne... gledanje naokolo, "biljezenje" nekih predmeta, GLEDANJE UNAZAD (od kuda smo dosli) itd.. markiranje puta se radi u NAZAD.. tj.. odlucim da postavim marker, okrenem se odakle sam dosao i postavim marker da bude vidljiv u povratku.
a sve to moze postati instinktivno i normalno samo sa praksom. To se moze non stop vjezbati... cak i u gradu.

ovo mi postaje sve zanimljivije područje...
ima nas sve više i svi razmišljamo na svoj način...
svi postovi su usmjereni na" izgubio sam se želim se vratiti u civilizaciju"
idem planirano na izlet obilježio si budem put i tako se najlakše vratim...
da ..točno je to...

to bi bilo jako dobro uvježbavati...
nedaj bože da se dogodi neka nesreča i treba se vračati po pomoć
zatim opet na lice mjesta...
danas jest tehnologija napredna...
ali može i zatajiti...

objekti po kojima bi se trebali orjentiradi trebaju biti vidljivi , čvrsti i postojani...
da nebi došao neko i jednostavno to uklonio neznajuči o čemu se radi...
životinje također mogu uništiti znakove...
ili da nam vjetar ili kiša znakove ne izbriše...
na to treba obratiti pažnju...

Slažem se Damire! Unazad, to je osnov markacije, ali je još bolje ako postavimo takav marker koji će biti uočljiv u što većem krugu, 360 stupnjeva bi bilo idealno, ako ne ide, onda što veći opseg uočljivosti. Slažem se i stim da se može vježbati svugdje, pa čak i u nepoznatom gradu ili nepoznatom dijelu grada.
Dobro si Vuče opisao kakvi trebaju biti markeri i na što treba obratiti pažnju prilikom njihovog postavljanja. A razmak između markera treba biti prilagođen vlastitim sposobnostima uočavanja, jer se često dogodi da iako mislimo da ćemo u povratku lako naći slijedeći kojeg smo postavili, postavili smo ga predaleko ili neprikladno i ne možemo ga pronaći, kao da nam je netko prekinuo Arijadninu nit pa zaglavimo u labirintu i možemo se samo moliti da ne naletimo na kakvog Minotaura.

Druid je napisao/la:Ako se avion sruši teško da ćeš uopće preživjeti, a da kojim slučajem i preživiš biti ćeš skoro sigurno u takvom stanju da si nećeš moći puno pomoći znala kako ili ne, a i spasioci će vjerojatno vrlo brzo stići na mjesto pada. U pravilu, u realnom životu svakodnevice izgubimo se kad prijeđemo crtu koja razdvaja poznato od nepoznatog, i više se ne znamo na nju vratiti. Tako si se i ti izgubila u onoj šumi. Do jedne točke si znala gdje si, prešla si je, nastavila dalje, nisi markirala put povratka do poznatog (bilo mentalnom skicom, bilo papirnom skicom, bilo fizičkim oznakama na terenu, a sve prema objektivnim mogućnostima situacije i kako sam prije napisao, vlastitim sposobnostima), i najednom si se našla izgubljena. Počela si markirati kad si već bila izgubljena i to ne da osiguraš povratak već da spriječiš vrtnju u krug i uzaludno prolaženje uvijek istim, pogrešnim putovima. I to je u određenim situacijama rješenje, (to se inače zove «rješavanje labirinta»), ali je zakašnjelo jer si već izgubljen, a cilj je ne biti izgubljen.

e sad...lako je nakon bitke biti general:)
danas bi bila pametnija, isto tako i svi oni koji su u zivotu negdje zaglibili, na greskama se uci, srecom pa se moze ponovno nauciti, za neke su greske kobne pa popravni nemaju.

malo ljudi hoda svijetom sa mislju: necu da se izgubim, velika vecina ih ide ko muha bez glave, vama ovdje je to normalno, meni tada nije bilo....

ima tu jos nesto zasto su ljudi poprilicno nemarni u tim stvarima..
OSLANJANJE na druge...navika oslanjanja na druge....posebno kad su zene u pitanju
ja to znam po sebi...idem nekuda i oslonim se na nekog ko je s menom, a ja se prepustim..o bilo cemu da je rijec i onda kad se nadem sama u slicnoj situaciji...idem po inerciji da bu neko drugi mislil na mene i za mene

ovo je vrlo tesko priznati i malo zena ce to rado priznati, ali u principu je tako, to nam je tako valjda i u genima
i onda kad se u nekoj cudnoj situaciji nades sam...e onda frka i panika

Plan - pa napravis plan kako dalje postupati. Plan ima pocetak razvijanje i kraj. Ne ono " idem pa cemo vidjeti sta ce se desiti" tako planiraju muhe.

ja sam muha i dalje rekla bih

Vatrice, zahvaljujem ti na pomoći oko slike!
Kažu da je muškarcima bolje razvijen centar za prostornu orijentaciju nego ženama, a da razlog za to leži u našoj davnoj prošlosti, kada su muškarci odlazili u lov i bili su prisiljeni kretati se kroz nepoznata područja i pronalaziti put natrag, dok su žene ostajale u pećinama, (kasnije u drugim nastambama) i brinule se za ognjišta, pa jednostavno nisu, uporabom poticale razvoj takvih sposobnosti, što je kroz tisuće godina već prešlo na genetsku razinu.
Nisam sexsist, ali moguće je da u ovom ima nečeg, a tu se onda uklapa i tvoje mišljenje da se žene "instinktivno" u ovakvim stvarima i situacijama oslanjaju na druge, (pogotovo muškarce), iako u konkretnoj situaciji taj muškarac možda uopće nema pojma ni gdje je, ni gdje ide ni gdje će završiti i žena koja je uz njega bi moguće puno bolje obavila zadaću orijentacije i pronalaženja puta.

sasvim je u redu razgovarati na taj nacin, nema to veze sa sexizmom, razlike postoje i razuman zreli covjek ce ih uvazavati..

iako u konkretnoj situaciji taj muškarac možda uopće nema pojma ni gdje je, ni gdje ide ni gdje će završiti i žena koja je uz njega bi moguće puno bolje obavila zadaću orijentacije i pronalaženja puta.

i to je istina da bi zena mozda bolje odradila zadacu, ali u ovom momentu opet dolazi do neceg sto je jos uvijek usadeno u genima:
malo koji muskarac ce u toj situaciji prihvatiti da zena zna bolje:)vecina bi ih isla po svome pa makar krivo bilo:)))))
sad budite vi muski sasvim iskreni pa i priznajte to
ali i ne morate, ja znam da je tako:))
(govorimo o muskima koji nemaju ovo znaje kao vi ovdje imate i koje ne zanima ta tematika)

uglavnom,....treba se desiti KLIK u glavi da covjek svati i pocne razmisljati po sistemu da si sam mora pomoci, nesto te treba navesti na to....pretpostavljam da se taj klik cesce mora desiti nama, vama je vecinom vec usaden to smo apsolvirali

e vidis..ovaj forum sa ovim ljudima ovdje je moj osobni KLIK
rekla bi da sad vec uveliko napredujem, prije sam se cudila kad bi rekli da odbacena konzerva ili neko drugo smece moze necemu posluziti, sada mi to vec normalni nacin razmisljanja..
mozda nije dobro reci normalni nego neka druga rijec koju ne nazalim, recimo kada damir napisal GLEDANJE UNAZAD...nekad bi ja pitala: a zasto?
sada vise ne moram pitati, sada procitam i razumijem puno vise toga nego prije, sada mi je smijesna moja neopreznost od prije, smijesna s jedne strane a s druge sam sretna sam do sada nisam upala u koji vecu nevolju u toj mojoj potrebi za lutanjem i istrazivanjem neceg sto mi privuce paznju

Slažem se s tobom glede većine muškaraca, (ali ipak nisu svi takvi).
Ja sam vrlo kratko na ovom forumu, pa nisam siguran, ali moguće si ti jedina žena ovdje?

pa glec ovak ti je to
i da i ne )
nisam jedina, aktivna je i wolflady...koliko sam svatila nju osobno ne zanima bas previse ova tematika, ali je ovdje i velika je podrska, da sam musko pusu bi joj dala zbog toga

onda ima jos jedna zena, koja se javi tu i tamo, punooo premalo
pa ima djevojka od 14 godina(mislim tako nekako)
pa ima registriranih jos...ali su se samo registrirale i javile i nema ih dalje


tako da mozda ja i jesam jedina zena kao zena ovdje koja je bas zagriznuta za te teme

ali muskici su prekrasni, prezivjeli su prvi nalet mojih naivnih pitanja
te na beskrajno mnogo pitanja strpljivo davali odgovore, treba im dici spomenik

Mi živi, a ti bi nama spomenik dizala. Tragedija grčkih razmjera.

nemas pojma
sto ce ti spomenik dok si mrtvi?
ja vama dok ste zivi

Živima se ne dižu spomenici jer još imaju vremena usrati razloge zbog kojih su zaslužili spomenik.

Ako se u sumi osecate kao kod kuce,kako se mozete izgubiti?
Ako imate potrebna znanja,verujete u sebe,kako mozete paniciti?
Osnovno je da treba vise vremena provoditi u prirodi,oprezno i u skladu sa svojim sposobnostima se upustati u avanturu.Korak po korak.
Neiskusni ne treba da idu sami,vec sa drustvom,ali iskusnim.
Treba u svakom momentu da vas vodi razum,a ne masta i emocije.
Svaki izlazak iz okvira sopstvenih sposobnosti donosi potencijalne rizike.

Ako se u sumi osecate kao kod kuce,kako se mozete izgubiti?
Ako imate potrebna znanja,verujete u sebe,kako mozete paniciti?

evo sad njega a lijepo smo rekli da svi nemaju ta znanja, kad se izgube

malo drvo je napisao/la:Živima se ne dižu spomenici jer još imaju vremena usrati razloge zbog kojih su zaslužili spomenik.

glec malo drvo kad si vec uporan pa nas budu opet spotali zbog spamanja

ako se kaze da bi nekom digel spomenik, onda bi to uradil zbog proslo svrsenih radnji koje zasluzuju taj spomenik, sto ce biti nakon dizanja spomenika vise nije bitno
ili drugacije da ti pojasnim, netko dobije nobelovu nagradu u medicini , nakon te nagrade drugi neuspjesni radovi vise nisu bitni. nagrada je dobivena za ucinjeni rad, jel razumijes ili ti mene samo provociras?

Pa rekao sam kako takvi treba da postupaju.Mislim da je korektan savet da se krecu u drustvu iskusnijih,te da ne prelaze granice svojih sposobnosti.I da se upustaju dalje u skladu
sa rastom sposobnosti i samopouzdanja.
To ti je istovetno sa detetom koje uci da hoda.U pocetku se drzi za zid,oprezno gazi,a tek kada nauci i stekne sigurnost,usudi se i da potrci.

slazem se

ali sad gledaj...mnogo puta i oni iskusni se izgube i zaglave negdje
sto s njima? zasto se njima to desilo?
ajde de meni, tada sam jos bila stvarno neuka u tim pitanjima, ali zaista ima dosta primjera kada se to desi onima od kojih se to ne ocekuje

Iz nekog razloga je popustio oprez.
Covek cesto ode da se opusti u sumi jer ima problema.U takvim situacijama ne treba lutati mnogo,vec boraviti na poznatom mirnom mestu.
Problem zaokupi paznju,te i ne primetimo da smo otisli dalje od uobicajenog,a i lose utice na moc rasudjivanja jer smo rastrzani mislima.
Znaci da u sumu moramo ici da bi uzivali,a ne da bezimo od problema.To je samo jedan od razloga,stanje psihe.

vidis..mnogo ljudi napravi upravo to...bjeze od problema, i ja to radim, i volim to raditi, u sumi vrlo cesto rijesim brdo svojih problema jer ih iz nekog razloga odjednom vidim iz drugog kuta i rjesenje se nametne samo od sebe...u sumi kao da su svi problemi....ili nestvarni ili umanjeni i ne vise tako jako zivotno bitni...
tako da ja potpuno razumijem ljude koji koriste sumu kao mjesto za opustanje od problema
slazem se da tada treba birati mjesta koja su nam poznata

ma gledaj kako god okrenes ili razmisljas....uvijek je bilo ljudi koji se izgube iz bilo kojih razloga, da se poslije vecina zbog svoje nepromisljenosti tuce po glavi....vjerojatno da..
no tak je u zivotu, ma tko nije uradil neku glupost?

Posto je tema orijentacija,evo nekih interesantnih nacina za oredjivanje strana sveta:
Zemljopisna orijentacija pomoću Sunca
Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomoću Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom.

Kod ovog načina sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu kazaljku sata u prema Sunca. Simetrala kuta što ga čini brojka 12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam pravac juga. Ovdje moramo samo pripaziti da kod uvođenja ljetnog vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.
Zemljopisna orijentacija pomoću zvijezda
Pronađemo prvo Velika kola i Mala kola (Veliki medvjed i Mali medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim kolima čine točke pravca kojeg (zamišljeno) produžimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj način treba biti Sjevernjača. Sjevernjača se nalazi na ˝repu˝ Malih kola. U praksi se Velika kola dobro vide, dok se Mala kola vide slabije, ali se Sjevernjača vidi dobro. Oko Sjevernjače nema zvijezda koje svijetle tim intezitetom. Ponekad će nam Velika kola biti prenisko, pa ih nećemo moći vidjeti. Tada pokušamo pronaći sazviježđe Kasiopeje za provjeru točnosti određivanja Sjevernjače. Po zimi će nam Sjevernjača biti prenisko da bi je vidjeli. Tada ćemo koristiti sazviježđe Orion.
Kod Oriona princip je nešto drugačiji (kao što se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne računamo uzvišenja. Točka u kojoj se spaja zamišljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga.
Zemljopisna orijentacija pomoću mjeseca
Kod orijentacije pomoću Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec. Tako nastaju mjesečeve mjene: prva i zadnja četvrt, pun mjesec (uštap) i mlađak.
Mlađak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati pomoću Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi kao i kod orijentacije pomoću Sunca i sata. Kod prve i zadnje četvrtine princip je nešto drugačiji. Tu je Mjesec za 90° zamaknut od Sunca. Tako je u ponoć kod prve četvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje četvrtine na istoku.
Kod orijentacije pomoću Mjeseca i sata princip je sličan kao i kod orijentacije pomoću Sunca i sata, samo se uzima brojka 6 umjesto brojke 12.
Prilikom orijentacije pomoću Mjeseca i sata malu kazaljku sata okrenemo, držeći sat vodoravno, u smjeru Mjeseca. Simetrala tog pravca i broja 6 na satu pokazuje nam smjer juga.
[b] =)

Tvrdnja da sunce izlazi na istoku a zalazi na zapadu samo je djelomočno točna jer to vrijedi u tjednima oko proljetne i jesenske ravnodnevnice.
Sat koji je opisan u jednom od postova mnogo je točnija metoda.
Pomoću mjeseca vam je ovako pun mjesec je oko 18,00 na istoku oko ponoći na jugu i u 6 ujutro na zapadu.
Mlađak je oko 18,00 na jugu,ponoć na zapadu,podne na istoku.
Oltar pravoslavne crkve je obično okrenut prema istoku katolički prema zapadu.
Minaret džamije obično je na južnoj strani a ulaz na sjevernoj.
Stara kršćanska groblja se prostir u smijeru istok zapad a muslimanski grob ima nadgrobnu ploču na južnoj strani groba.
Sve te znakove treba uzeti s manjom rezervom a iskustvom se mogu vrlo točno odrediti strane svijeta.

Ima i određivanje strana svijeta s namagnetiziranom žicom ako nemamo kompas.Za to vam treba jedna igla list malo vode i magnet.Igla se namagnetizira i postavi na list koji pliva u malo vode.Nepogriješivo će se okrenuti u smjeru sjever-jug.To nosim sa sobom čak i kad imam kompas.Smatram da u novčanik svako može spremiti jedan mali magnet iz ormara a iglu i ovako ne smijete zaboraviti doma kad idete u prirodu.

a ima i one stare: kartu čitaj - seljaka pitaj :bog:

Kad idem negdje gdje nisam bio, prvo nabavim kartu (1:25000). Kartu dobro proučim, napravim plan kretanja. Raspored bitnih orijentira se trudim napamet naučiti (raspored vrhova, gdje je potok, naselje itd.). Tako se može dogoditi da izgubim marku, ali u pravilu znam smjer kud treba ići.

Kod nas me je na nekim planinama više strah mina... Priije dvije godine sam bio na Čvrsnici - kraj srpnja. U noći je sastavio grad veličine oraha da se sve zabijelilo... To nije bio problem, problem je bila gusta magla koja se nije dizala, a dio kojim sam se trebao nastaviti je miniran (zapravo, razminirana je staza i 4-5 metara lijevo i desno od puta)... Tako sam bio planirao ostati još jedan dan (vode imao dovoljno, a i nešto hrane) jer bi bila glupost lutanje po magli...
Na sreću (ili nesreću!) naletio je jedan lokalni planinar koji toaj dio pozna jako dobro pa smo zajedno sišli...

Mahovina uvjek raste na sjeveru

A kako češ molinte pomoču njih odrediti smjer

Po panjevima: godovi (prsteni koji pokazuju godišnje naslage pri rastu drveta) uži su (gušći su) na sjevernoj, a širi na južnoj strani panja.

Orijenacija u prirodi bez kompasa

Zokac je napisao/la:A kako češ molinte pomoču njih odrediti smjer

Hmmm, kao da si bio skeptičan kada si postavio to pitanje - u najmanju ruku...
Nahualli ti je lijepo u jednoj rečenici opisala ono što je ljudima trebalo stoljeća da uoće, a i dan danas je to nažalost slabo znana stvar...
Imam osjećaj da ljudi teško poimaju činjenicu kako im priroda puno toga govori - dobro, treba to od nekud čuti, pročitati, vidjeti... ali kada se jednom otisneš u prirodu "naoružan" tim spoznajava, vidiš kako u stvari djeluješ u sinergiji sa njom... sve je odjednom jasnije... ljepše...

U ovom linku kojeg sam stavila ima o mogućnostima orijentacije u prirodi, onako lijepo sve na jednom mjestu.
Odatle i sažeta informacija vezana za godove.
Za mahovinu kažu
Na sjevernoj strani stabla su, u pravilu, jače obrasla mahovinom nego na južnoj.
Bolje je ako promatrate više drveća, a ne samo jedno, jer se teže pogriješi

ma daj šališ se, pa skoro u svakoj šumi više manje barem kod nas imaš neki panj!