Orijentacija u prirodi

u divljini smo
(u dokumentarcima uvijek traze vodu i uvijek ih dovede do naselja)
a kaj ako vode nema?
po cemu se i kak orijenitrati kud krenuti? ne mislim na kompas i te stvari.....
zapravo mi tesko pojasniti kaj bi htjela pitati, mogu se samo nadati da me razumijete....
naci put do ljudi..eto to.a nemas pojma gdje si
koji su opce znakovi da je voda negdje u blizini nas, kako znati da je nece biti i da se je ne isplati traziti?

bilo gdje da se nađeš u prirodi ...
put do ljudi mora postojati...
pratiš okolinu svim osjetilima ...
pratiš tragove...tražiš staze ...puteljke...
gledaš sunce..ako je oblačno pratiš mahovinu na drveču...
moj osobni stav je da uvijek idem na sjever..
ako naiđeš na potok ..pratiš ga ..on uvijek se nekamo ulijeva ..
ako si na visini pravilo je da se spuštaš prema nižim terenima ...
ostavljaš uvijek znakove iza sebe...

Mislim da je vuk pisao o vodi i znakovima prisutnosti na drugom mijestu.Razumijem što pitaš, ali ne mogu sada odgovarati, polako se spremam spat.Jedino bih napomenuo, sljediti vodu ne mora nužno odvesti do naselja , već može i do pogibelji.Prošle/pretprošle godine je GSS spašavao sa Medvednice čovjeka koji je sljedeći jedan od potoka zašao u neku guduru iz koje nije mogao van, a potočić je odžuborio dalje...

na nekoj planini, kud god pogledas....planine na sve strane.......odluka kud krenuti?
zasto vuce prema sjeveru?
cii mi se vrlo vazno donjeti odluku kuda, jer krenemo li krivo, ili puno punooo duzim putem, manje su sanse za prezivjeti...
mahovina i te stvari nisu bitne sada....jer jos ne znamo kuda!
pustinja isto tako.....na sve strane nema niceg pametnog sto bi nan davalo znakove kuda krenuti prema ljudima.....ili mozda ima nekih znakova?

sume isto tako...okrenes se i samo suma i suma...


ti znakovi me zanimaju, ono sto PRETHODI donosenju odluke o nasem smjeru kretanja..
evo sad i mario napisal da voda nije uvijek spas

postoje li znakovi koji upucuju da bi mogli odrediti ispravan smjer?

Vjerujem Vatrice da bi se snasla bolje od mnogih cura koje znam
Meni je uvijek slika podrucja u glavi barem toliko da znam da je neko selo grad u nekom smjeru, sad treba naci samo strane svijeta i krenuti.
Na tom putu pitanje je samo koliko mogu izdrzati, hocu li naci vodu, zaklon, hranu, a negdje cu vec stici.

Ako nemas nikakvu predođbu gdje si, i onda mozes uspjeti samo treba krenuti u bilo kojem pravcu, vec ces naici na nesto mozda bi ti naselje u suprotnom pravcu bilo PUNO blize ali ipak si stigla negdje.

kao ja na mirogoj

A čuj, gdje je groblje, valjda je u blizini i naselje.Možeš na to gledati na način da si dospio zahvaljujući vlastitoj snalažljivosti do civilizacije.

dobro kaze mario, da bas i na groblje ..to bi bil pun pogodak!

Ako nemas nikakvu predođbu gdje si, i onda mozes uspjeti samo treba krenuti u bilo kojem pravcu, vec ces naici na nesto mozda bi ti naselje u suprotnom pravcu bilo PUNO blize ali ipak si stigla negdje.

neeeeeeeee u bilo kojem pravcu, to mi se ne cini dobro, mora postojati nesto sto bi na bilo koji nacin bil orijentir da negdje postoji blizi put, meni bome nije svejedno dal je duzi ili kraci put, posebno ne u uvjetima nemanja nicega sa sobom, vodu da ne spominjem, jos ako zamislimo nemoguce uvjete (recimo zima...mi preslabo obuceni, ili nedaj boze ranjeni, bolesni...itd itd..)...
radi mi paniku u glavi pomisao na imaginarnu situaciju:
odjednom si iz bilo kojih razloga na tocki A..i treba donjet odluku...

zapravo sto dulje o svemu razmisljam...sve mi se cini da je sve ipak najvise pitanje srece i sudbine....

vatrica je napisao/la: postoje li znakovi koji upucuju da bi mogli odrediti ispravan smjer?

Ako nema znakova koji upućuju na ljudsku prisutnost na tom području, a ti si odlučila napustiti mjesto na kojem se nalaziš, krenuti ćeš putem koji ti se čini najlakši i najsigurniji. To ti je sva mudrost.
Nemoj se ozlijediti, jer onda osim što si izgubljen možeš stvarno zaglibiti.
Zato uvijek kad dođe do odlukeo o odlasku, a svaki pravac ti izgleda jednako točan kao i bilo koji drugi biraš najlakšši i najsigurniji.

Zato uvijek kad dođe do odlukeo o odlasku, a svaki pravac ti izgleda jednako točan kao i bilo koji drugi biraš najlakšši i najsigurniji

da da daaaaa, to je vjerojatno to!!!! to mi se svida i zvuci mi logicno, kak se nisam sama toga sjetila, bila sam tak zaokupirana u glavi nekim znakovima, da sam skroz zaboravila na zdravu logiku!!!!

Kada se izgubimo to još ne znači da smo u opasnosti, ali ako se ubrzo ne vratimo na pravi put tada situacija postaje ozbiljnija (možemo promrznuti, povrijediti se, ugroziti zdravlje). Najprije ćemo staloženo analizirati uvjete u kojima se nalazimo. Treba razmisliti što nas ugrožava, na kakve opasnosti možemo naići, te kakva pomagala imamo na raspolaganju. Ostani na mjestu gdje si se izgubio i ugrij se. Ne znate koliko će situacija trajati. Pokušajte se smiriti i sagledati situaciju. Pokušajte nekoga kontaktirati. Vaša grupa (ako ste bili u grupi) shvatit će (prije ili kasnije) da vas nema, pa će vas potražiti.

Ako smo izgubljeni zajedno s grupom, analiziramo sposobnost svakog pojedinca i na osnovi toga izaberemo vođu. To treba biti spontano. Važno je da vodstvo preuzme najiskusniji i najodlučniji kako bi odmah poduzeo nužne mjere protiv svake opasnosti i spriječio paniku i strah.

Ukoliko smo se potpuno izgubili, trebalo bi pokušati odrediti vlastiti položaj s obzirom na točke koje su nam poznate, npr. početak i kraj hodnje, karakterističan reljefni oblik, markantni put, vidikovac ili pozicija s koje se vidi unaokolo dovoljno daleko (pri tome se ne preporuča penjanje na stablo ili slične akrobacije zbog mogućnosti ozljeđivanja što bi moglo biti fatalno). Trebamo pokušati otkriti u kojem pravcu leži najbliže naseljeno mjesto ili cesta. Prema jednom od poznatih načina odredimo sjever i odredimo pravac kretanja. Kad odredimo pravac kretanja treba poronaći neki orijentir u tom smjeru (neki istaknuti nepomični objekt). Dok idemo dobro pazimo da se tog pravca i držimo. Ako se ne krećemo u krug za nekoliko sati ćemo u svakom dijelu Hrvatske doći do nekog naseljenog mjesta. Treba pokušati sići u dolinu i držati se puta i komunikacija (i kolski putovi će nas dovesti do nekog naselja).

Ovaj dio teksta sam izvukao s mog predavanja o osnovama orijentacije. Cijela ta priča je dosta opsežna zato što treba uključiti sve okolnosti u kojima se čovjek može naći. Ne postoji neka šablona, ali postoji puno savjeta koji mogu dobro doći.

mariobab je napisao/la:Mislim da je vuk pisao o vodi i znakovima prisutnosti na drugom mijestu.Razumijem što pitaš, ali ne mogu sada odgovarati, polako se spremam spat.Jedino bih napomenuo, sljediti vodu ne mora nužno odvesti do naselja , već može i do pogibelji.Prošle/pretprošle godine je GSS spašavao sa Medvednice čovjeka koji je sljedeći jedan od potoka zašao u neku guduru iz koje nije mogao van, a potočić je odžuborio dalje...

Pratiti vodu, najčešće potok ne znači ući u njegovo korito i hodati 2 cm od vode. Vodu je lako pratiti i iz pristojne udaljenosti (dovoljno je i nekoliko metara) zbog zvuka, karakterističnih biljaka koje se nalaze uz nju... Dakle potrebno je pratiti njen smjer nizvodno. Svaki potok se u nešto ulijeva, a svaka voda VODI do civilizacije. I sama riječ kaže.

to bi bilo to, vrlo korisne informacije! hvala lipa momci!
jos bi samo da cujem zasto bi Vuk uvijek na sjever?

U Hrvatskoj, a i u Europi to uglavnom vrijedi, mislim pratiti vodu , napisao sam onaj primjer samo zato što treba paziti i upozoriti na sve što se može desiti, a kako vatrica misli zaglaviti tamo gdje je najgore, recimo prateći neke rijeke po Sibiru ili neke na Aljasci, mogao bi čovjeka neugodno iznenaditi, kad recimo umjesto McDonnaldsa ugleda sleđeni ocean.

pa da, tu dileme nema, moja voda bi sasvim sigurno zavrsila u oceanu

mislim da bi najgore od svega bilo kaj nemam laptopa, kaj nebrem otvoriti forum i kaj vas ne bi mogla traziti savjeta....pa da vas onda vidim na djelu....vjerujem da bi svak imal drugaciju ideju koji pravac da odabreem i kaje tragove da sljedim

ova recenica mi neda mira otkako sam ju procitala u Zileovom postu:

Trebamo pokušati otkriti u kojem pravcu leži najbliže naseljeno mjesto ili cesta

pa to ja cijelo vrijeme i pitam...treba pokusati, pa da..treba pokusati...kojim pokusajima to je pitanje na koje nema odgvoora

To ti ide metodom pokušaja i pogrešaka. Ma zezam se. Čim ti se otvori vidik, a nekad i prije možeš ugledat nešto što bi moglo asocirati na puteljak ili smjer prema civilizaciji. Pokušati je ključna riječ jer bez pokušaja ništa. A metoda ti je slijedeća. Hodaš i gledaš.

prvo i osnovno pravilo ....koje ne piše u priručniku
smiriti se ...udahnuti ...samome sebi reči ..
čovječe to je samo kušnja mojih sposobnosti ...
tad zažmiriti i početi osluškivati zvukove iz daljine..
lavež pasa ..zvukovi motora ..radnje koje obavlja čovijek ..
pucnji..čuju se kilometrima daleko...
ako mi ne čujemo ..možda če neko nas čuti..
dajmo od sebe jaki žvižduk ili jaki glasni help...
u takvim situacijama zaboravimo na sramotu ...
možda baš u tim trenucima je neko blizu da nas spasi...
ako nemamo znanja i polako nas lovi panika...
sve dalje bit če sve teža situacija ...


ljudi koji čitaju priručnike a nemaju praktično iskustvo ...
tek nešto znaju...

imam jedan primjer...
moj znanac beruči kestene ..
zalutao je u šumi ..tek nakon dva je dana izašao na sasvim drugom kraju ...
što se dogodilo..
zaokupljen pračenjem kestena na tlu izgubio je smisao orjentacije ...
zašto...jer se orjentirao prema poznatim objektima koji su mu iz pamčenja nestali ...
koja je bila njegova greška ...
vjerojatno je i imao nešto alkohola ...a i panika ga je obuzela ..
on je krenuo u jednom pravcu ..
misleči da on to zna ..prošao je tuda stoput..
tad je pogrešio ...
uhvatila ga je noć...a i jesenja kiša ...
za ono prvo bilo je prekasno ...
da je osluškivao na vrijeme..
da je viknuo ili zvao nekoga ..
spasio bi se ...
ali bila bi to sramota za njega ...
on je rađe izabrao lutanje po kiši ...
kad priroda okrene situaciju ...
orjentacije iz priručnika padaju u drugi plan ...

Da vuče lijepo napisano, ljudi trebaju cijelo vrijeme biti svjesni svega oko sebe i gdje su i obraćati pozornost.Kao i tvoj prijatelj i moja mama je prije nekih 15 god zalutala berući sa ujakom gljive.Bilo ih je toliko da uopće nisu obraćali pažnju ni na što drugo.Na kraju su se našli sa hrpom gljiva na nepoznatom mjestu za koje pojma nisu imali kako su dospjeli.Pa su ostavili gljive i cijelo popodne i večer bauljali po Plešivici dok na kraju nisu uspjeli izaći do nekih kuća.

Ja se baš ne osjećam često izgubljenim, nekako uvijek memoriram gdje idem i gdje sam bio, ali neko ima bolji smisao za orijentaciju neko ne, ali zato treba biti realan u procijenama mogućnosti.
A da ne pogodim odmah put, desi se, pretprošle zime sam lutao tu nedaleko od doma, bila je takva magla da je vidljivost bila nekoliko metara, gusta šikara i sve je isto, ne možeš čak niti odrediti neki pravac, a žena zove hoću li doći na ručak, rado kada bih znao kako.I ništa, da ne radim budalu od sebe, zapalio sam vatru, skuhao kavu, a onda je uskoro u daljini zatrubio vlak na prijelazu, u trenu sam znao gdje sam, samo mi je to trebalo, jedna čvrsta točka.Oni su već poručali, ali brzo sam bio doma.

promaknulo mi je pitanje ..
vatrica me pitala zašto uvijek biram za pravac sjever...
ako postoje drugi uvjeti...
biram pravac koji mi je sa najmanjim poteškočama ...
ali ako zbog razno raznih razloga moram odlučiti kamo...
idem na sjever...

sva vlaga na sjevernoj strani se najdulje zadržava..
to znači da je lakše nači vodu ...
drveča su sa sjeverne strane grublja i obrasla mahovinom...
najlakše za orjentirati ...
sjeverniji su krajevi gušče naseljeni...
veča je mogučnost naiči na tragove čovjeka ...
post pišem za kontinentalno naše područje...
za ostala prostranstva ...more...planine...
morao bi se prilagođavati pojavama u prirodi
i raspoloživim sredstvima za orjentiranje...

hahaha slatko

i ja sam bila izgubljena u zelendvorskoj sumi i da uhvatila me panika jer sam u sumu usla kad je bilo vrijeme lova i nije mi bila ugodna pomisao na zalutali metak, zalutala sam s autom punim djece
pjeske bi nasla izlaz, ali su me odjednom svi putevi iz sume vodili do visokog kukuruza, ono vidis siroki put ali ne vidis sto je na njegovom kraju...noc se vec polako spustala i tak panika je bila prisutna, nije mi se bas ostavljalo auto i pjeske islo jer nisam znala love li i nocu, tako da smo u autu bili ipak bolje sigurni,bas bi lovcima bila na kraj pameti da nocu sumom luta zena sa coporom djece... nakon odredenog vremena sam skuzila da se vrtim autom po istim putevima, u toj sumu sve neke staze cetverokutne, onda sam na puteve poslagala hrpice kamencica radi orijentira...da ne duljim....nisam nasla put...odlucila sam pregaziti kukuruz, izmedu kukuruza i sume je bil uski puteljcic, nikako dovoljan za voznju autom, bilo je to tesko prebijanje, malo sam i auto ogulila, kotaci su bili toliko natrpani blatom da se jedva kretal no izbili smo van na sasvim desetoj strani, nisam ni tada znala gdje sam kad sam se ceste dokopala...uglavno ne volim tu sumu i ne bi vise isla tamo..
koji vrag mi opce bil da smo usli? pa cesta je bila siroka da se bez problema mimoidu dva auta, bilo je lijepo....bil je doduse i neki natpis na pocetku...nesto da traje sezona lova, potreban oprez, tako nesto.....
sve sam ja to zanemarila, mislila uci samo malo u sumu i onda malo simo malo tamo i eto....


napisala sam ovo cisto kontra vasim upisima kada ste/ili su se... uspjeli izvuci, i napisala sam to za samu sebe....danas vise takvu ludost ne bih uradila, danas znam da bi morala ako nista a onda barem obracati paznju kuda se krecem, da ne spominjem upozorenje u lovu kojeg sam tada zanemarila kao da je pisalo nesto sasvim bezazleno
napisala sam to i da se vidi kako nesmotreni mogu biti ljudi() i sto ih zapravo dovodi u losu situaciju

Meni se nekoliko puta desilo da sam upao u lov, točnije oni su došli nakon mene, ili loviti ili ubijati "štetočine", lijepo je da kod tebe stave obavijest, kod mene uz lovce još uvijek lovi tko što i kada hoće.
Ali vratimo se na temu, na žalost, u Hrvatskoj još uvijek ima ovakvih pokazatelja da si nadomak civilizacije, ili bolje da kažem naseljenog mjesta, sigurno je neko naselje u blizini, jer nitko neće trošiti puno nafte i voziti smeće baš daleko od kuće.

pa zelendvorska suma ti je bila titova, taj natrpis je valjda jos od onda ostal, tam su njemu namjestali ..kako se prica..divljac..pa ih je tito kak ti bez po muke ustrijelil...ne bi se u to mjesati htjela

vis kak je to, svako zlo za neko dobro, ti ljudi koji bacaju smece...fuj ih bilo bezobraznih i nekulturnih, ali sad zamisli da se izgubimo i nademo nesto od smeca koje nam bi posluzilo, bili bi presretni i zahvljivali onom tko ga odbacil :bog:
vidi madrac na slici..prva liga

Svi ovi savijeti su Ok, nebih znao sta dodati. Ali Vatrice, za tvoje pitanje ne postoji odgovor. Ti hoces nauciti orijenaciju a izgubila si se zbog ponasanja. Trebas vise raditi na ponasanju nego na tehnici.
Mario se izgubio pa sjedi i kuha kavu... a ti mislis napustati ISPRAVNO i sigurno vozilo (i jos vuci djecu sa sobom) i lutati pjeske po sumi. Razmisli malo o tome...

Sigla si autom po sirokom putu a izlazis kroz kukuruz po blatu... sta ti nije to nekako cudno?
Zatrpali ljudi put iza tebe?

Nemoj sad baciti sve to kokoskama... ozbiljno i duboko razmisli i suoci se sa Vatricom koja je u tebi i koja postaje vodeca kad se Vatrica sa foruma usere od straha i nekamo kidne.
kad se useres reci sama sebi S T O P!! S T O P !

Stop -. pa stani
Thing - pa razmisli... dobro razmisli... skuhaj si kavicu ...ne ne ti kuhaj kamilicu
Observe - pa malo pogledas situaciju sa razlicitih kutova
Plan - pa napravis plan kako dalje postupati. Plan ima pocetak razvijanje i kraj. Ne ono " idem pa cemo vidjeti sta ce se desiti" tako planiraju muhe.

I sad pogledaj koliko sam truda tu ulozio.... sad znam i kako ofarbati slova.hehehehehehehe

glec....ne citas pazljivo...ja sam rekla....da nije bilo pametno izlaziti iz auta, nije mi to bilo ni na kraj pameti, upravo zbog lovaca..
nadalje saam isto tak rekla da se opasno pocela spustati noc...da sam skuzila da se vrtimo po stazama u krug, pa sam naslagala kamencice....radi orijenira da znam prosla sam tuda ili ne
i kad je postalo preopasno da dalje tragam za putevima izasla sam u kukuruz
isto tako, pisem da sam postupila neoprezno, zanemarila znakove upozorenja..itd itd....
napisala sam to ponajvise zbog sebe same, da upamtim zauvijek da i jedna mala nesmotrenost moze dovesti do poteskoca srecom po mene ovaj puta to nije bilo nesto po zivot opasnog iako je mozda i moglo biti
no sad sam "veca" i "pametnija", na greskama se uci

a onda izvini. Ako mi oprostis... smanjit cu ti porciju survival spageta =)

naravno da ti oprasam, pak sam ja dobra, a budi dobari ti i zaboravi na te spagete, osim toga ja nejdem u gorski kotar, tak da ono.... nemam straha

Dosta toga je rečeno o ovoj temi, ali treba još dodati da situacija u kojoj bi se našao a da uopće nemaš pojma gdje si i kako si tamo došao je u biti nerealna i teško zamisliva. Jedino kad bi te izbacili iz aviona, zatvorenih očiju, a da ne znaš ni odakle si krenuo ni koliko si dugo letio ni u kom smjeru. Takve hipotetske situacije nisu životne i raspravljanje o njima nije previše svrhovito. U prvom redu ne treba se svjesno ni nesvjesno dovesti u situaciju da se izgubiš. Pravilna priprema to sprječava. Ako se ipak uputiš u kraj koji ti nije poznat, i nisi pripremio put, treba uvijek imati na umu mogućnost da se uistinu izgubiš, (naročito u šumi, i općenito u području i/ili vremenskim uvjetima u kojem se teško orijentirati), i na svaki način osigurati prepoznavanje puta povratka do točke u kojoj još nisi bio izgubljen. To je ključ, (sažeto, kao neko pravilo - izgubljen si prema naprijed ali ne i prema natrag, što znači da u biti i nisi izgubljen). Treba imati u vidu i to, da je orijentacija, pronalaženje puta, uočavanje markacija i od sebe ostavljenih oznaka i tragova u cilju povratka, u biti vještina, koja se, kao i svaka druga, može vježbom poboljšati, ali isto tako osobno je uvjetovana, odnosno netko za to ima veći a netko manji "talent", pa treba poznavati sebe i vlastite mogućnosti i njima sa prilagoditi.

lijepo post druide!

Dosta toga je rečeno o ovoj temi, ali treba još dodati da situacija u kojoj bi se našao a da uopće nemaš pojma gdje si i kako si tamo došao je u biti nerealna i teško zamisliva

kako kome =) ja ju lako zamislim

Jedino kad bi te izbacili iz aviona, zatvorenih očiju, a da ne znaš ni odakle si krenuo ni koliko si dugo letio ni u kom smjeru

mnogo ljudi spava tokom leta, ja to ne mogu, jer ne bi voljela da me uhvati nepremnu neka nevolja u avionu
ali cinjenica da mnogi spavaju, citaju, zlabraju, igraju se s djecom...ono..neopterecen lete
to sto znaju rutu leta...ne pomaze punu u slucaju da se strovale
osim toga..tesko da ce avion samo tako u trenu eksplodirat, da covjek sam sebi veli:
"aha..vis moram zapamtiti da sad letimo iznad toga i toga"

kad zapocne kalvarija (nedo boze nikome) boris se za opstanak iz sekunde u sekundu, prvo molis boga da sve ipak prode u redu, a ako ne prode, probat ces zauzeti najbolji polozaj za " prizemljenje"... u tom trenutku je bitno prezivjet....GDJE ces zavrsiti..mislim da ne igra ulogu...glavno da zavrsis i to ziv


takve hipotetske situacije su itekako zivotne, carter letovi koji nam pruzaju mogucnost da za jako malo novaca odletimo na razne strane svijeta
evo ti primjer tajlanda...za cirka 2000 kuna si tamo tjedan dana, ukljucena avionska karta, to ti je jeftinije od jadrana

ja sam u letjela u berlin dvije godine za redom za ravnih 300 kuna sa aerodromskim taksama
jednom sam letjela vecinu vremena u oblacima okruzena munjama, da je bilo fora..je, da je bilo adrenalina..je, ali vjeruj mi nisam pojma imala gdje sam, a imala sam otvorene oci:)


sa ostalim se slazem da treba paziti

Ako se avion sruši teško da ćeš uopće preživjeti, a da kojim slučajem i preživiš biti ćeš skoro sigurno u takvom stanju da si nećeš moći puno pomoći znala kako ili ne, a i spasioci će vjerojatno vrlo brzo stići na mjesto pada. U pravilu, u realnom životu svakodnevice izgubimo se kad prijeđemo crtu koja razdvaja poznato od nepoznatog, i više se ne znamo na nju vratiti. Tako si se i ti izgubila u onoj šumi. Do jedne točke si znala gdje si, prešla si je, nastavila dalje, nisi markirala put povratka do poznatog (bilo mentalnom skicom, bilo papirnom skicom, bilo fizičkim oznakama na terenu, a sve prema objektivnim mogućnostima situacije i kako sam prije napisao, vlastitim sposobnostima), i najednom si se našla izgubljena. Počela si markirati kad si već bila izgubljena i to ne da osiguraš povratak već da spriječiš vrtnju u krug i uzaludno prolaženje uvijek istim, pogrešnim putovima. I to je u određenim situacijama rješenje, (to se inače zove «rješavanje labirinta»), ali je zakašnjelo jer si već izgubljen, a cilj je ne biti izgubljen.