Hodanje u krug

Institute for Biological Cybernetics in Tuebingen, Germany, proveo je istraživanje u kojem je sudjelovalo 9 ispitanika od kojih je 6 eksperiment provodilo u nekoj njemačkoj šumi, a 3 u Sahari. Zadatak je bio da se ispitanici trude hodati ravno, dok su njihovo kretanje pratili preko GPS-a, pokazalo se da su 4 ispitanika koje je zahvatilo oblačno vrijeme u šumi i 1 koji je hodao kroz pustinju po noći, bez vidljivog mjeseca hodali po kružnici, ostali su hodali prilično ravno jer su imali vidljivo sunce ili mjesec pa su se mogli orijentirati.

Također su opovrgnuli jednu teoriju prema kojoj se ljudi kreću kružno jer im je često jedna noga kraća ili snažnija od druge čime se jače odupire od tla i čini korak malo dužim od suprotne noge. Naime ustanovili su da se ljudi ne kreću po nekakvom stalnom obrascu, nego nasumično. Nekada u lijevo, nekada u desno ili cik-cak...

http://news.nationalgeographic.com/news/2009/08/090820-walk-in-circles-video-ap.html

http://news.discovery.com/human/walking-circles.html

Znači ubuduće kompas ili gps u ruke i udri ravno. (u nuždi posluži još puno toga kao orijentir)

to sam vidio u jednom filmu, ne mogu se sad sjetiti kako se zvao... ima logike s obzirom da je u ljudi uvijek jedan ekstremitet dominantniji, tj veći, jači od drugoga...

Zanimljivo, jel postoji kakav dokumentarac ili video o tome gore?

daka je napisao/la:Zanimljivo, jel postoji kakav dokumentarac ili video o tome gore?

Ne bih znao, vjerojatno se to spominje u nekakvim dokumentarcima o preživljavanju, ali da je cijeli posvećen samo toj temi, to ne vjerujem.

Teoriju krace-duze odnosno slabije-jace noge moze svako sam potvrditi ili opovrgnuti.
Odi na neku veliku povrsinu (livada,nogometni teren, prazan parking) stavi povez na oci i pokusaj doci ravno do unaprjed odredjene tocke. Naravno nek s tobom bude neko ko ce paziti na tebe. I nakon par pokusaja vidjeces da li ides uvjek kruzno u istom snjeru, ravno ili cik-cak.

Malo mi je cudno  je da ovisi o zivotu i smrti al osobno (po noci ) nebi hodao po sumi,po pustinji takodjer se nebi pomaknuo :::moje misljenje:::

Em dižeš temu staru skoro 4 godine em se do sad nisi ni udostojio predstaviti.
Ispravi to a onda kreni sa čitanjem foruma a ne pokretanjem već postojećih tema.

Kad već nisam prisiljen ležati u krevetu da barem nešto kuckam.
Što se tiče lutanja i hodanja u krug moglo bi se toliko pisati dok se ne potroši tipkovnica. Jednostavno rečeno takav oblik kretanja znači u pravilu izgubiti se. Svaki iskusni planinar potvrdit će vam da je barem jednom falio križanje pa je bilo vraćanja, traženja... od ekipe koja manta po Velebitu, onih koji idu penjati smjerove, a od ceste do litice ima hodati, mnogo križanja i tako dalje. Dobra karta, kompas i poznavanje topografije su veoma važni ali ne i najvažniji. Kad se nađeš na nepoznatoj stazi, a svako nekoliko račvanje ako nemaš vidljivog orjentira što u takvim prilikama zna biti i ako ne znaš točno koliko je cilj daleko pomaže jedino iskustvo, priprema, čelična koncentracija da ne zaboraviš koliko koraka si izbrojio, šesto čulo da procijeniš je li igla kompasa predugo pokazuje da si van azimuta (a te igle kompasa na uskim i vijugavim stazama plešu da je strahota) i za te stvari u džepu imaš GPS. Tu je bitno samo da imaš označenu točku do koje trebaš doći. Naravno da je poželjna i karta ali koliko god pokušavao i htio zalutati tu je neumoljiva strelica na GPSu koja pokazuje gdje trebaš ići. Nije važno hoćeš li otići mirisati planinsko cvijeće ili obilaziti neku grdu stijenu, faliti križanje on je uvijek tu da ti kaže kuda ideš u odnosu gdje bi trebao ići. Ako već nosite GPS poželjno je imati i komplet rezervnih baterija da ne bi bilo nismo znali ali i to spada pod temu pripreme.
Najveći protivnici GPS su vulkanske erupcije ili slične prilike pa nemaš signala, da si u nekom uskom kanjonu i naravno, da se pokvari GPS.
Karte i kompas se koriste da bi se izbjeglo gorenavedeno, da se snalaziš pomoću svojih vijuga umjesto da te GPS vodi za rukicu i u slačaju da vlasnici satelita iznenada odluče uvesti neku SA grešku. Mnogi sigurno ne znaju da je ne baš tako davno GPS imao točnost od 100m koja je smanjena na 50m i na kraju je (mislim) Clinton svečano objavio da je US Goverment odlučio da su globalne prilike takve da se SA može ukinuti i preciznost ovisi samo o mogućnostima uređaja. Do tada su samo vojni imali preciznost koja je bila ispod 10m. Obzirom da je GPS pustio duboke korijene širom svijeta mogućnost da vlasnici satelita uvedu SA (namjernu grešku poznatu samo njima) je minimalna jer bi štete bile nemjerljive ne samo drugima nego i onima u njihovoj zemlji od praćenja tereta do prometa koji u iznenađujuće velikom broju ide po GPSu gdje ne računam običnu raju koja putuje autom i bulji u GPS nego mnogo ozbiljnije stvari gdje bi u opasnost došlo dosta milijardi dolara, sudara svih vrsta, nasukavanja, devastacije okoliša itd
Nema broda koji ne plovi po GPSu (osim Marka Pola) pa se oceani prelaze s najvećom mogućom točnošću koja omogućuje isto tako najveću uštedu goriva i najkraće vrijeme putovanja što spada među najvažnije stvari za vlasnike brodova i tereta, a ni posadama brodova nije mrsko jer ukucaju rutu, trznu autopilot i postaju promatrači. U pomorskim školama postoji predmet koji se zove Navigacija i nije baš omiljen, dugo se uči, naporno vježba, obilno koristi matematika iako pomažu kalkulatori ali tu su karte, redalice, korištenje i osnove održavanja brodskog kompasa koji je podosta kompleksniji od onih mališana koje obično nosimo u ruci tako da budući nautičari moraju mnogo toga znati i služiti se s tim. Obzirom da je GPS prisutan na svakom brodu u više komada, od službenih pa do onih koje imaju članovi posade. Obično kapetan broda ima svoj office u kojem su već priključci za antene i senzore kojekakve tehnike uključujući i GPS pa na dalekim putovanjima nema potrebe izlaziti na most osim u slučaju da oni gore naprave neku svinjariju da se malo izviče na njih. Uglavnom je situacija takva da se vještine naučene u školi zaboravljaju ako se ne koriste i da krepa GPS kao navigacija mnogo brodova bi se vrtilo u krug dok ne bi vidjeli da nešto nije u redu, a i kad bi vidjeli trebalo bi obnavljati davna znanja što nije ni lako ni tako brzo da profunkcionira u potrebnom vremenu. Naravno da se bez GPSa može kao što se moglo i bez aviona, automobila, vlakova samo što bi krugovi koje bi pravili bili veći i dugotrajniji.