Krug po Turopolju

Ovaj vikend je bilo zbrčkano vrijeme, red kiše red sunca pa smo odlučili umjesto planinarenja malo se provozati i poslikati (za topo kartu) dvorce i kurije Turopolja.

Izabrali smo 6 lokacija na zamišljenoj ruti:
1. Dvorac Kušević-Plavšić
2. Stari grad Lukavec
3. Kurija Modić-Bedeković
4. Kurija Josipovića dvori
5. Kurija Alapić
6. Spomenik Krčka vrata
Ako bude vremena budemo na povratku još skočili do Andautonije u Šćitarjevu da vidimo kaj se napravilo u zadnjih par godina od kad smo zadnji put bili tamo.
Drvena kapela Sv. Barbare u velikoj Mlaki i kapela u Buševcu nam nažalost nisu bile na ruti pa to ostavljamo za neki drugi izlet.

I tako krenuli ranom zorom oko podneva do dvorca Kušević-Plavšić, međutim na putu klinci su skužili nogometno igralište s desne strane pa smo morali skrenuti i malo igrati nogač



Poigrali malo nogometa i propisno se zablatili ali neka, bar su klinci uživali a ja poslikao igralište i updejtao kartu.

Krenuli dalje prema dvorcu ali nažalost drek ... dvorac se ne vidi s ceste ... a nemre se do njega zbog ograde mrmlj...


Ajd bar vidjeli "Fiolićeve dvore" preko puta gdje su u neka druga vremena tulumarili Sanader i ondašnja ekipa - sada većinom u Remetincu.

Ništa,
idemo dalje prema drugoj lokaciji - Stari grad Lukavec u Lukavcu.

Nakon kratke vožnje došli do dvorca


i odmah vidjeli da je dvorac temeljito restauriran ... nova fasada je zbilja super!



Dvorac je i iznutra obnovljen ali nažalost zatvoren, ovo je slikano kroz puškarnicu.


Perivoj oko dvorca je relativno uređen


ali nažalost nema klupica za putnike namjernike tako da ručamo u autu


Idemo dalje, slijedeća postaja je Kurija Modić-Bedeković. Kurija je navodno nedavno uređena.


Nekdašnje štale

Nažalost jopet nema nikoga tako da ništa od ulaska u kuriju, šteta...

Malo lunjamo po imanju, okoliš je uređen ... trava pokošena i puno je voćaka samo što su jabuke još zelene...

Krećemo dalje prema kuriji Josipovića dvori ali avaj, opet prolazimo kraj nogometnog igralište i stajemo na još jednu partiju nogometa.

Ajd ovaj put bar nema blata

Puštam da nas GPS navodi i uz jedan obilazak dolazimo do kurije Josipovića dvori.


Nažalost vrijeme nije bilo naklonjeno kuriji i jedino kaj se sačuvalo je cigleni donji dio kurije, dok je drveno nadgrađe potpuno propalo - šteta!

Radimo pauzu i brstimo šljive i kupine kojih ima u izobilju istovremeno izbjegavajući hrpe osa koje su tu po istom poslu.

Vrijeme ide i već je skoro 17 sati pa krećemo dalje, slijedeća postaja kurija Alapić u Vukovini.
Nisam znao točnu lokaciju kurije, tako da je plan bio doći u "centar" Vukovine gdje ćemo putem naići na nekog lokalca da nas uputi do cilja.
Normalna ruta bi bila kao na slici


ali zašto imati terenca ako ne ideš poprek, tako da mi niti lijevo niti desno već ravno na put kroz  polje.
Žena me u čudu gleda kud vozim ali se ne buni ... previše


Put nije loš, jedino kaj sam zaboravio da je dan prije ljevala kiša pa ima dosta vode




Znate kak se veli, da bog pomaže hrabrima i ludima, tako i mi dolazimo u Vukovinu i odmah tu je kurija Alapić.


Kurija je u dobrom stanju, ali opet chiuso ...

tako da samo razgledavamo i fotkamo izvana i to je to.

I tako dolazimo do zadnje i najzaguljenije destinacije - Krčka vrata u šumi Turopoljski lug.
U pripremi izleta nigdje nisam našao niti približnu lokaciju tih vrata tako da je pala odluka da odemo do naselja Kuče i tamo nađemo nekoga tko će nas uputiti prema tim vratima.

I bi tako,
u Kučama kod kafića haltamo gospođu koja živi preko puta i ona nas ljubazno uputi glavnom cestom prema kraju naselja pa preko drvenog mosta ( uz napomenu da je most drveni ali da se može autom preko njega ) i dalje do zatvora Turopolje i onda još dalje i tam su u šumi ta vrata...
Zahvaljujemo na uputama i krećemo prema zatvoru kojeg imam ucrtanog u karti.

Prvo dolazimo i prelazimo preko tog drvenog mosta - max. nosivost 7.5T


i vozimo prema zatvoru Turopolje, s tim da malo prije zatvora fotkamo lovačku kuću iliti Lugarnicu Čardak


E sad, dolazimo do rešta ali nema nikakvog znaka za Krčka vrata pa nema druge nego odlazim do ulaza u zatvor pitati za put. Srećom gospodin na ulazu zna za vrata i kaže samo vozite dalje u šumu i doći ćete do Krčkih vrata.
Zahvaljujem i krećemo dalje u šumu usput silazeći s asfalta na makadam.


Makadam je dobar, ravan i bez puno rupa tak da šibamo barem 30 na sat
Okolo nas samo šuma hrasta kitnjaka i rojevi komaraca.

I tako prolaze kilometri a ono nigdje vrata ... pratim kartu i sve je ok, cesta i povremeni odvojci lijevo desno su ucrtani tak da prašimo dalje nadajući se da smo na pravom putu.
Napokon u daljini spazim biciklistu koji nam dolazi u susret i zaustavljam gospodina.

I krene priča,
dobar dan dobar dan, dali znate gdje su tu Krčka vrata ... Krčka vrata ?! Nikad čuo! A što je to?
"Pa to su vam ono neka vrata na cesti ... Rijedak primjer spomenika ljudskom radu" spremno kažem ja, međutim gospodin nikad čuo za to, kaže jedino dalje naprijed je križ na križanju puteva ...

Ništa,
zahvaljujem na pomoći i nastavljamo, mi dalje u šumu a biker natrag prema zatvoru i civilizaciji

Nakon 4km dolazimo do križa na križanju puteva


Desno put vodi prema naselju Peščenica a lijevo prema naselju Selce ali nažalost Selečki most je zbog dotrajalosti proglašen neispravnim i opasnim za sav promet.

Nastavljamo naprijed i uskoro nailazimo na gospodu koji vade drva. Srećom znaju za vrata i kažu samo naprijed i doći ćete do njih...

Kasnije srećemo još jednog gospodina u autu koji potvrđuje da su vrata još malo naprijed.
Ovaj put se sjetim pitati kamo/kako dalje/natrag i kaže gospodin da nema dalje već jedino natrag kako smo došli.
Zahvaljujemo i nastavljamo dalje... i napokon vidimo u daljini nešto na putu ...
3.6km od onog križa, a ukupno oko 8km od zatvora.

Prilazimo i da, napokon ta-taaa evo Krčkih vrata!



Evo što vodič kaže o vratima:
" Izvorno drvena vrata podignuta su 1779. u znak sjećanja na veliko krčenje šuma zbog dobivanja obadivog zemljišta. Nakon stradanja u poplavi 1914., nova betonska vrata sagrađena su 1916. Sastoje se od dva bogato ukrašena stupa položena na piramidlane baze te povezana kasetiranim gređem u koji je umetnuta replika drvene spolije s latinskim natpisima. Rijedak primjerak spomenika ljudskom radu."

Što zbog rojeva komaraca koji nas vide kao nenadani nedjeljni obrok što zbog toga što je već prošlo 18h, kratko razgledavamo sama vrata i brišemo nazad u auto.
Pošto je cesta preuska za polukružno okretanje, vozim u rikverc 400-tinjak metara do prvog odvojka gdje se okrećemo i krećemo doma istim putem kojim smo došli.

Sve skupa zanimljiva vožnja po kraju gdje do sada nismo baš bili "doma", ukupne duljine oko 90km.
Naravno najzanimljiviji dio je bio traženje Krčkih vrata

Pregled cijelog puta