Bijeg od kuće

Ja malo stao s pisanjem, jednostavno, nisam u onim danima kad baš imam volju za pisanje i humor ali ću uskoro završiti ovu priču...

Nema frke, strpljivo isčekujem

Lupus di je nastavak? baš sam se uživio!

Super priča! Mogao bi ti i neke memoare napisati...
Samo daj još, sad si nas sve navukao na svoje avanture.

Ma, budem, nastavit ću, moram nešto važnije riješit pa sam malo u bedu...
...sorry...

Došao malo sebi, izišao iz depre pa ću i nastaviti s pričom...
...ma to su samo osobne faze s kojim se čovjek mora suočiti...
...prebrodit.

Mi smo sigurno plutali u čamcu, mrkli mrak, tu i tamo pozdrav kapetana remorkera dugo i zaglušljućuće zvuk brodske sirene.Mi smo se čas smrzavali čak preznojavali, stvarno nismo znali kud plovi ovaj čamac još do Crvenke nakako ali dalje....
...gladni, pili smo tu i tamo vodu iz kanala i povraćali je, uskoro smo dobili i proljev, što nebi bilo problem da ismo u čamcu. Jutro smo dočekali drhteći ispred neke trske nasukani na drezgu (podvodno bilje), ništa, morali smo se ili osukat ili preplivat do obale.

Poslje Crvenke aletili smo na prvu ustavu, u tu aščamac nije mogao dalje, popeli smo se po ustavi gore gdje nas je zatekao čuvar ustave koji je puni i praznio ustavu...
-Je'lte, derai,odklem vi?
Mi u plač,kao nas stariji momcipotjerali mi pobjegli a čamac i eto doplutali...
-A oklem!?
-Iz Sivca!!_oboje u glas
-A vi ste ti Sivčani koje traćže, hm idem javit miliciji...
-Nemojte čiko, nemojte miliciju, biti ćemo dobri! počeli se derat i plakat, u to vrijeme je milicija bila bauk, gora od vještica, babaroga i tko zna kojih bajkama su nas strašila, tad kad je milicija izišla iz stanice svi smo se sklanjali u kuće. Čak jednom dvoje-troje djece polupala stakla a kućama kroz cijeli stari Sivac, kad je došla milicija na uviđaj mi djeca smo se srivali po štalama, svinjcima i tavanima, nikad nismo znali hoće nas uhapsit i staviti verige i držati u podrumu punu štakora. No čuvar je pozvao policiju dok smo mi se uredno izmjenjivali na poljskom wc-u. Došli su s fićom, posjeli nas na zadnji zic i nešto psovali, prijetili, jedan je imao onaj ogromni toki-voki i prai as kao u stilu:
-Što ema narodna vlast drugo negu bezoobraznu dečurliju skuplat po kanalu, samo plačite drugi put će te pendrekom, sad će te u zatvor... (itd)
U stanici,oa hladoća,mimorali a wc ali nitko nepita, nakraju se Boban usudio pitat, pa smo se razmjenivali dok nnije došla socijalna radnica, onda smo joj mi ljepo objsnili da nas stariji derani potjerali na čamac. Odvela nas u neko dječije prihvatilište gdje smo preoćili i gdje nas doktorka pregledali, imamo li uši, smo zdravi i najpre svega nahranila salamom. Uf, tad jest salamu, to je bila privilegija, dala nam neke tablete, vrućeg čaja, baš bajno ali trebalo se vratit kući, toga nas strah...

Doveo nas drugi socijalni radnik kući, dada sjedi u kutu kuće, onako zlokoban:
-Stevka, vratio se unuk!
Socijalni radnik neštoobjašjava tetki, oko mene moje sestrične, jesam dobro, e da sam znao da će taj igrokaz uskoro završit kad ode socijalni radnik, jel me tetka izlupala po guzici, uhhh. Najgore bilo što sam nakon mjesec dana opet dobio batina i od starog, naime, došao stari iz švabije, ja bio sav sretan, potrčao mu u susret od veselja, umjesto zagrljaja a stari uhvatio za ruku i udri s nekom tankom šibom po guzici, vičući:
-Oš' bježat iz kuće, evo ti na, evo ti na, ti ćeš bježat od kuće!!!
Mogu reć da se od tog dana baš nisam više radovao dolasku ćaće iz švabije.

Tako, sutra dan, sreli se Mile, Boban i ja:
M: -Ja nisam mogao pobeć...
J: -Lažeš, ti si nas izdao!
B: -A ko bi drugi!
M: -Nisam, nikad vas nebi odao!
B: -Jesi!
Onda se iz dvorišta prolomio glas moje tetke Robert, Mile u kuću! Bone idi kući!
Nismo baš nikad rijeli dali nas je izdao ili ne, ali smo prešutno znali da je on izdao.

No nakon par dana, sve se zaboravilo, tetka nas počela puštat kupat na kanal, a Boban i ja smo uvjek išli to ljeto a suprotno mjesto nego gdje je on išao. o tu smo malo i zaebali, sjedio neki čiča pokraj dućana, na onoj homlici i ispijao čokančić rakije, prolazimo Boba i ja, kad će čiča:
-Čiji ste vi derani...
-Ja od Rinka...
-Ja od Vojića...
a čiča će:
-E dobro da ste rekli, da znam čiji su me Terzani napali!

Od tad smo slavili nadimcima od slonova do Čita a i prisjeo nnam Tarzan. Jer kad smo došli kući deda odmah priupito:
-Đe si Tarzane, majmune jedan!
No nije me tuko već se od srca nasmijao i ispričao ukućanima kako smo pecaroša isprepadali, igrali se vije s njim a još izvukli kraći dio štapa po guzici od čiče. Moja tetka je negodovala ali ja se skrio iza djedovih leđa a on kao moj pravi zaštitnik, smijući se prepričavo cijeli događaj...
...ma mante se deco ćorava posla, dobio je batina i više neg je zaslužio, no Radoslav (taj čiča) priča da je bogario najviše zbog ribe nego i taj mi Radosla i onako nije sedio...

No dalje se i nema što pisat, izišli smoživi koliko toliko zdravi i od kuće nisam više bježao dok nisam došao u Sopot u Zagreb, e to već spada u urbano preživljavanje jer sam tad bježaoi lutao po Zagrebu.

svaka cast

sve pohvale, svaka cast.