Zelena pupavka (Amanita phalloides)

NAJOTROVNIJA GLJIVA, SMRTNO OTROVNA I SIROVA I KUHANA I SUŠENA

Zelena pupavka (Amanita phalloides) jedna je od najotrovnijih gljiva široko rasprostranjena po Europi i izaziva trovanja faloidinskog tipa, to jest onih sa smrtonosnim posljedicama, kod djece u 100% slučajeva. Izaziva oštećenja jetre i prestanak rada bubrega izazvanim djelovanjem veoma opasnih otrova amatoksina i alfa amanitin.
Izuzetno je toksična i odgovorna je za većinu smrtonosnih otrovanja gljivom. Procijenjeno je da je 30 grama (1 oz) zelene pupavke dovoljno da izazove smrt čovjeka. 2006. godine u Poljskoj se otrovala obitelj od 3 člana, od kojih se dvoje izvuklo sa potrebnom transplantacijom jetre. Strogo se predlaže da se potencijalne zelena pupavka ne stavlja u košaru s drugim jestivim gljivama i da se izbjegava međusobno dodirivanje.
Za zelenu pupavku su neki izjavili da ima dobar, ugodan okus. Zbog toga što se prvi znaci otrovanja vide tek nakon 8 do 27 sati čini ju posebno opasno, simptomi se vide kad su već svi interni organi oštećeni, a često i nepovratno. Prvi simptomi su gastrointestinalne (probavni sustav) prirode, uključuju bolove nadutosti, proljev i povraćanje što vodi do dehidracije.Ovi prvi simptomi nestaju nakon dva do tri dana nakon uzimanja. Nakon toga se javljaju simptomi ozbiljnijeg oštećenja povezanog sa jetrom: žutica, proljev, delirij, napadi tremora (drhtanje) i koma zbog naglog otkazivanja jetre i encefalopatije uzrokovane akumulacijom toksina u krvi koji su se tamo našli zbog normalnog procesa jetra.

RASPROSTRANJENOST

Raste u svim šumama, ali pretežno ispod listopadnog drveća, od ranog ljeta do jeseni.

OPIS

Klobuk širine do 15 cm, najprije zvonast ili jajolik, zatim konveksan i napokon otvoren.Boja je više ili manje zelena, maslinastozelena, ponekad žutozelen, sivozelen ili smeđozelen. Vrlo rijetko s bijelim krpicama, ali na donjim slikama možete vidjeti kako je jedan primjerak gotovo cijeli prekriven bijelim ostatkom ovoja. To znači da su odstupanja uvijek moguća i zato maksimalan oprez. Za kišnih dana klobuk bude malo ljepljiv, a inače je gol i gladak. Gotovo uvijek s tamnijim zrakastim prugama na kožici klobuka. Rub klobuka gladak. Listići bijele boje, ponekad sa zelenom nijansom, slobodni ili jedva pričvršćeni za stručak, gusti, meki, široki, zaokruženih krajeva, različite duljine. Stručak visine do 11 cm, prema klobuku tanji, bjelkast s mramorastim zelenkastim ili smeđim crtežom, to su prilegnute dlačice koje stvaraju poprečno valovite pruge, vrlo rijetko kada je gladak i bijel, ali je moguće. Najprije pun, zatim šupalj. U gornjem dijelu je opnast, bijel ili zelenožućkast viseći istrgani vjenčić (krpasti rub), koji kod starijih gljiva ubrzo potpuno nestane. Stručak je na dnu jako gomoljasto zadebljan i tek malo srašten s opnastim bijelim ili iznutra često zelenkastim odmaknutim ovojem. Meso je bijelo, pod kožicom klobuka zelenožućkasto, na zraku ne mijenja boju. Miris neodređen i nenapadan, neki kažu po suhoj djetelini, a kasnije neugodan.

Svaka eventualna zamjena je kobna, a laik je može zamijeniti sa nizom gljiva. Posebno je opasno i treba obratiti veliki oprez pri branju mladih pečurki ( PO MENI LAKO SE ZAMJENI ZA SUNČANICU ).


Postoji još bijeli oblik zelene pupavke (amanita phalloides var. alba) koja je u početku bijele boje, a kako spore počinju sazrijevati, na sredini klobuka se pojavljuje jedva vidljiva nijansa maslinastozelenkaste boje. Stručak i svi dijelovi plodišta ostaju bijeli. Radi toga brojni autori govore da se radi o bijeloj pupavki.

Ispred gore navedenuh vrsta je Cortinarius orellanus (crvenjača), mada su i ove smrtonosne.Pocinje djelovati nakon 20 dana .Kleopatra je trovala svoje ljubavnike sa prahom te gljive.

Zeleni, pohvalno... drago mi je da je jos netko odlucio malo poraditi i na ovom zaboravljenom djelu foruma....:migg:
Kod opisa Suncanica gljivari navode da se moze zamjeniti sa Z. pupavkom

Ja sam ih dosta vidio u Maksimiru...čak i kod prvih grmića u zološkom vrtu u Zagrebu.

Evo još zelene pupavke u tri faze



i sunčanica