Petrova gora zimi

Vidim da slabo ima reportaža u zadnje vrijeme, ja ne mirujem , ali nemam posebno dobrih slika kad je sve bijelo, pa mi teško neki detalj zapne za oko, odnosno pod tolikim snijegom sve je isto.

Ovaj puta sam odlučio " prošetati " Petrovom gorom , koja je nama pionirsko- omladinskim generacijama bila obavezno odredište za školske izlete.Udaljenost od Petrinje je oko 60 km, kao i do centra Zagreba.

Imao sam slobodan dan i odlučio sam se malo ispuhati i uživati u prirodi, a posebno me veseli tolika količina snijega, kojeg nije bilo godinama!



počinjem sa slikom Hrastovičke gore i sela Cepeliš , do vrha je potrebno iz centra Petrinje cca 2,5 h, samo da vidite kako izgleda ovaj kraj zimi, par dana prije bili smo na šetnji do vrha koji je 415 m n/m



Krenu sam za Glinu, Topusko a cilj mi je bio Vojnić, međutim za ljepšeg vremena se kod kafića na lokaciji Biljeg može preko sela Ključar skratiti put za 10 km , vidio sam da je cesta prohodna i poveselio se


međutim na križanju u selu Ključar, iznenađenje, dalje se može samo lancima, stavio sam na lijevi kotač i nisam pričvrstio lanac kopčom , zatim na desni i evo ti Golfa II, pa sam se morao pomaknuti i sve ispočetka, trebalo mi je oko 25 min



sa optimizmom sam nastavio, auto je lijepo išao a ja uživao, međutim kad sam došao do zadnjih kuća vidio sam tragove okretanja nekog vozila i dalje nema, snijeg je 40- 50 cm, saznao sam da je ekipa iz Elektre bila, jedva se okrenuo, te ipak morao preko Vojnića



cesta od Vojnića prema lovačkoj kući Muljava je bila super s obzirom na količine snijega



par sto metara prije Muljave postoji ranč sa konjima koji su mi izmamili osmjeh na lice jer sam sa tim životinjama proveo dobar dio djetinjstva



Pogled na lovačku kuću Muljava, lijepo mjesto za obiteljski izlet, lovcima za smještaj. U povratku mi je domačica pokazala neke sobe, koje su pristojno uređene , naravno ima lovačkih specijaliteta, jednom sam jeo odreske vepra u umaku od borovnica sa žgancima ( palentom ) i naravno da je dobro!



mostić na potoku ali zanimljivost je da su sa desne strane potoka nekoliko meta za streličare ( dakle ekipa sa foruma koja voli lukove ) a iza ove ograde je nešto kao streljana, imate " makete " medvjeda i nekakve bodove i to se onda , pretpostavljam gađa lukom i strijelom, radi se o 3D strelištu( sjetio se ja )



Potočić zimi, prekrasan prizor ali moj aparat nije baš najbolji za fotografiranje zimi a nemam vremena istraživati kao bi to poboljšao



desno izvan kadra treba prijeći potok i krenuti uzbrdo, za Mali i Veliki Velebit, da dobro ste čuli ima Velebita i tu na Petrovoj gori !



Neopisiv je osjećaj zadovoljstva kad znaš da na početku puta možeš zagaziti do ruba čizama u hladan potočić a da neće promočiti!
Jupi!



detalj sa potoka



pa malo u blato i led, KOJI GUŠT!
Kao što vidite nisam nosio gamašne niti krplje jer su čizme visoke a planinarske hlače imaju gumu, neki dan sam propao kroz led iznad koljena i nije mi promočilo ništa!



rijetko kad sam sebe slikam ali samo sam htio pokazati kolika je dubina snijega i kakav je svaki korak, odnosno koliko visoko treba dizati nogu!



Odlično mjesto ( uz malo posla ) za sklonište, korijen je na sjevernoj strani tako da nas štiti od vjetra ( vrh brda ), suhog drveta ima dovoljno za vatru.
Mislio sam nešto napraviti , ali nisam imao vremena dovoljno a isto sam izgubio u dolasku. Trebalo je nastaviti dalje i vratiti se za dana.



Evo me na Malom Velebitu trebalo mi je oko 40 min, po putokazu za normalnog vremena treba 30 min hoda, dakle nije bilo velike razlike kroz ovaj duboki snijeg



sviježi trag srne



Svježi tragovi konja!ha,ha!



Pavlinski samostan iz 14.st. u obnovi



I evo me pred spomenikom , on bi trebao biti tamo negdje uz rub drveća ali se ne vidi, nakon 2,5 h hoda, u normalnim uvjetima max. 1,5 h, cca. 3,5 km.



na manje od 100 m a spomenik se jedva nazire



i evo ga ! moram priznati da sam umro do tu, sam sam to tražio , htio sam se ispucati



malo unutrašnjosti, spomenika, stepenice su od mramora i sklizave su a posebno u silasku, za nuždu unutra ima drva za vatru koliko hoćeš, ali napominjem da je trebalo!



i za kraj tragovi srnjaka 30 sec. nakon njegovog prelaska preko ceste, interesantan prizor kako po ovako dubokom snijegu ta životinja u elegantnim skokovima savladava prepreke, odnosno bježi od čovijeka, nisam ga stigao uslikati jer je to bio trenutak! nažalost!

Sreo sam i dvije srne kako jedu ali kako su dobro kamuflirane teško je u šumi razaznati o čemu se radi, dok sam izvadio aparat najušile su me i pobjegle , ali lijepi susret u svakom slučaju, još je tu bilo nekakvih ptičica i čulo se kako na nekim mjestima djetlić radi i to je sve od životinjskih aktivnosti.

Sve u svemu za 6,5 km sam savladavao 4,5 h, iscrpio se potpuno ali slatko kad sam sjeo u kuću i naručio kuhano vino!

Nije neka survival priča ali je priča čovjeka koji je uživao u preljepom prirodnom , zimskom ambijentu!
Da nisu samo teme noževi!

Pozdrav!

Odlicna reportaza i slike, kao i uvijek.

Nabijate mi komplekse sto nemogu/neidem na snijeg
Samo tako, svaka cast =)

Stari ajde za drugi put cemo se dogovorit da idemo skupa.ja sam toliko puta htio nekud otic ali nedam mi se samom da ga hebes.

ova veljača se ne šali ..
sve puno snijega...
super da si bio gore...
pravi je osječaj ..

Bio sam tamo proslo proljece. Ako je lijepo vrijeme dobro je imati dalekozor.
Zanimljivo je vidjet partizansku bolnicu, pa kraljev grob...