Alpe 2010

slideshow: http://picasaweb.google.com/extremesurvive.com/ALPSTRACKER#slideshow

Talijanske Alpe, na granici sa Francuskom, stara kuca u odavno napustenom selu, daleko od civilizacije, bez vode, pripremljenog ogrjeva i komotnosti, tamo gdje vrijeme zastaje i namece svoj novi tok zivota iz davnina.
Nova je prica nedavnog iskustva koje rado dijelim sa vama.

Gdje?
Valle d'Aosta, autonomna regija na sjeveru Italije, u kutu francuskih i svicarskih Alpa. Regija koja se u zadnjih par desetljeca razvila iz iskljucivo tezacke stocarske pokrajne (gdje su njeni stanovnici tesko zivjeli i ne bi li prezivijeli tokom cijele zime spavali u stalama sa kravama, pekli jednom godisnje crni ko kamen tvrdi kruh i radili od jutra do sutra) u modernu regiju gdje svaki njen stanovnik ima nevjerojatne povlastice kao godisnje cca.1000 Eura besplatnih bonova benzina, besplatno jako kvalitetno zdravstvo, besplatan javni prijevoz na tel. poziv... i mnostvo drugih "neshvacenih" nasem podneblju, samo zato jer ista regija svojim statutom autonomnosti zadrzava vlastita sredstva od turizma a ista posteno i kvalitetno ulaze u svoj danji razvoj. Valle d'Aosta je danas vodeca regija u turizmu Europe, proizvodnje elektricne energije iz prirodnih resursa, ekologije i u valorizaciji vlastite tradicije poput obicaja, umjetnosti rezbarenja i vlastitog jedinstvenog dijalekta "Patua", regija koja postaje snom zivljenja vecine stanovnika Italije.


Sto?
Nasa ideja bila je isprobati ono sto je nekad bila svakodnevnica zivljenja a uz to odmoriti mozak daleko od modernog svijeta provevsi tako 8 dana daleko od ubrzane civilizacije, okruzeni bjelinom Alpa.
Jedina citava stara kuca u napustenom selu u kojoj smo boravili nalazila se na kojih 1700 mt. nadmorske visine, srednja temperatura okruzenja bila je - 10 °C, po noci je silazila i na - 20°C a kucu je u pocetku bilo tesko zagrijati na vise od kojih 6 °C uz pomoc gizene peci. Nije bilo vode, ogrijeva i kanalizacije a struja se nije koristila. Spavalo se uvijek na kojih 0°C.

Prioriteti su bili ogrjev, traganje za srusenim stablima i do kilometar udaljenim od kuce te njihovo tegljenje i rezanje sjekirom (jedinim alatom) ...jedan starac iz prvog nastanjenog sela u nizini rekao mi je da se drvom grije tri puta, kada ga rezes, teglis i palis i STVARNO se uvelike slazem sa njime, uz to topljenje snijega radi vode bila je svakodnevica.

Zanimljivo je da u tim hladnim uvjetima nije bilo vremena za bolest, smrcanje i kihanje postali su nepoznanicom, a potreba za toplom odjecom sve manja.
Nase tijelo je nevjerojatno, njegova prilagodba stvarno nema limita.

Svako jutro u nasem tragu stojao je novi otisak traga sive lisice koja je tako lukavo izbjegavala nepotrebno mocenje sapa, tu je bila i vjeverica koja je svaki dan presla isti put u potrazi za hranom, te po koji mis i zec. Visoko gore stacionirao je mr. orao, jedini opstao u cijeloj toj nizini i lovio ove frajere dole ne bi li prehranio svoje potomke...

Iskustvo iz davnina koje ce zasigurno ostati u mom sjecanju.

Ima predobrih slika!

Zavidim ti na ovoj izolaciji od ljudi!

I šta si napravio onoj jadnoj divokozi?

Opet te glad uhvatila!

Dobro da je Iva ostala čitava!

Ona sa otiscima ptice u snjegu je luda slika!

Divota. Kako ste saznali za tu kucu, placa li se sta?

bio si na pravome mjestu da se odmoriš....
uspio si sve povezati u jednu lijepu priču..
i doživjeti sa ekipom još jedno novo iskustvo...

a sad na posao ..šefe... =)

Pa ti covjece nikad na miru, a?
Predobre slike - kao i uvijek.
Vidim da za neke "off-road" im totalno drugo znacenje. Neki to gledaju da se maknu malo u blato, neki da idu preko srusenih stabala, a ti... ti ides preko planina i to zrakom
Svaka cast, zavidim ti da nemas pojma koliko.

ti si superman

Hvala... Luksa stvarno ovoga puta nisam bio ja, to je onaj sivonja i njegova banda lisica ja sam samo posudio rog prije nego li jadnoj divokozi (rupicapra) ne raznesu kosti po planini. Surov je zivot na Alpama, jedna mlada divokoza izolirana iz stada najvjerojatnije radi slabosti ili bolesti posluziti ce zasigurno mnogima. U pocetku kada sam je spazio nadao sam se tragovima vukova, jer po pricanju starosjedioca vratili su se u taj predio Alpa nakon mnogo mnogo godina.
Odmorio sam i previse Vuce, tesko mi se uklopiti natrag u ovu realnost.
Kuca je u privatnome vlasnistvu p.strumf, poznajem te ljude ali u toj regiji ima izobilje besplatnih planinarskih sklonista otvorenih tijekom cijele godine.
Stoney, barem da se radilo o mojem air off roadu ...to je bila ekipa ekstremnih skijasa iz Francuke koji placaju kojih 300 € po glavi da ih helic odvede na obliznji vrh gdje se onda prepustaju pravim snjeznim radostima

Mozda super hik ...Strider (bas me zanima tko ce ti biti babica iduci put...hahaha)

LUKSA je napisao/la:Ima predobrih slika!

Zavidim ti na ovoj izolaciji od ljudi!

I šta si napravio onoj jadnoj divokozi?

Opet te glad uhvatila!

Dobro da je Iva ostala čitava!

Ona sa otiscima ptice u snjegu je luda slika!

Lijepo opisana pustolovina i prekrasne fotke, bravo!

Bo.ris je napisao/la:
Mozda super hik ...Strider (bas me zanima tko ce ti biti babica iduci put...hahaha)

Ovaj put radim ulaz

Momci svaka cast slike prejake a okolina jos bolja sve pohvale