Sljeme - rudnici grofa Cariona

Jučerašnji slobodni dan iskoristili za izlet na Sljeme i lociranje Francuskih rudnika.

Plan je bio slijedeći:
1. U 10:00 autobusom s Mihaljevca odvesti se do vrha Medvednice
2. S vrha Sljemena spustiti se po Crvenom spustu do krumpirišta i onda negdje nekako locirati rudnike
3. Od krumpirišta stazom 41 (makadamom) lagano se uspeti do Bistranskog sedla i PD Grafičara gdje ćemo odmarati/piti/klopati...
4. Spust u grad stazom 50 do Lukšića i autobusa u 18:40.

Eto nas pod vrhom, još svježi od uspona autobusom


Krećemo prema vrhu preko Činovničke livade i bivše gornje postaje žičare gdje ćemo potražiti prvi od pet geocacheva koji su na uz put.


Spuštamo se po Crvenom spustu


sladeći se šumskim jagodama


i uživajući u panorami na Zigorje


a nismo jedini


Na pola puta radimo kratku pauzu dok klinci traže još jedan cache, i eto nas na krumpirištu




E sad počinje tricky-part ... kako doći do Francuskih rudnika??
Naime,
prije "Snježne kraljice" postojala je kružna markirana staza 45 koja je obilazila valjda svih 5 kopova Francuskih rudnika.
Nažalost izgradnjom umjetnog jezera i ostalim radovima ta staza i cijeli taj dio je podosta zatrpan zemljom i više manje neprohodan

Od staza ostala je "živa" jedino staza 41 koja je danas dio Poučne staze Bistra, i to je ujedno i početna točka naše potrage za rudnicima grofa Cariona.


Staza bez pardona strmo silazi u šumu


i uskoro dolazimo do križanja gdje se nekad staza 45 odvajala lijevo prema rudnicima, a 41 desno prema lugarnici na Oštrici.
Od prošlog pokušaja znam da je 45-ica nakon 10-tak metara presječena potokom, pa idemo desno sve u nadi da dalje naprijed ipak postoji neka staza/stazica za rudnike.
Međutim ništa od toga i vraćamo se do prije spomenutog križanja.
Do tada je dio ekipa imao neugodan susret s osama i pada odluka da se svi, osim mene, vrate natrag na krumpirište, a ja ću pokušati onako popreko kroz šumu nabrzinu pronaći te rudnike.

Srećom da sam jutros obukao full opremu - gojze i duge vojne hlače jer je nastavak bio sve samo ne lak i brz ...

Elem,
krećem onom stazom 45 do potoka koji presijeca stazu


heh, dalje nastaviti mogu dolje uz/po potoku ali srećom preko potoka se nazire stara staza koja nastavlja dalje u šumu i hop-cup-nakalup preko vode i krećem dalje po stazi. Povremeno se vide stare markacije sve dok ne dolazim do nove prepreke


Ravno se nemere, pa skrećem ošto desno i dolje i dolazim do onog istog potoka od maloprije.


svako malo pogledavam na gps da ne odlutam u krivom smjeru, a gps kaže smjer ok - udaljenost 200-tinjak metara...
Odlučim malo pratiti potok , ali eto me do malog slapa ili kaskade.
Pošto nisam Bear Grills pa da se spuštam po slapiću, prelazim potok lijevo pa do drveta i onda na guzici se po zemlji spuštam dole.


Evo fotka slapa odozdola


Provjeram gps radi korekcije smjera i nastavljam dalje te s desne strane prolazim branu u nastajanju


I eto me opet do prepreke,
lijevo strmi usjek s potokom, desno usjek s vodicom, ravno se nemre jer je prestrmo ... ali čini mi se da preko potoka vidim nešto kao rupe od rudnika


Jedina varijanta za naprijed je desno po onom usjeku s vodicom pa kreće spust... malo po guzici malo na noge ...


i nakon još par ogrebotina eto me dole do potoka, gdje se perem od lišća i blata kaj sam pokupio na silasku


nakon toga slijedi oštar uspon na drugu stranu i eto me napokon, nakon 20 minuta, ispred Francuskih rudnika!


Dobro, barem ispred drugog rudnika.

Sry kaj je slika mutna.

Evo i samog ulaza u rudnik koji je nažalost skroz zatrpan


Pošto je prošlo već pola sata od kada smo se razdvojili, a treba se nekako vratiti tj. popesti natrag gore do krumpirišta, odlučio sam ne tražiti ostala četiri ulaza. To ostavljamo za neko buduće vrijeme kad ponovo urede pristupne staze i same ulaze u rudnike.

E sad se treba vratiti natrag gore, a staze ni ...


Da skratim priču,
popeo sam se natrag gore onak poprek ... do bivše staze 45 ... i onda odpuzao do krumpirišta na odmor da nađem opet srce, pluća, slezenu ...

Ovako je sve to zabilježila Maggie


Krećemo dalje prema Grafičaru, laganim usponom po makadamu


usput brsteći maline


i tako sve do odmorišta i livade na Bistranskom sedlu


gdje napokon radimo veliku pauzu za ručak.

... I otpoče ručak čaroban, bajni. I mi i djeca od masti sjajni. Jelo za jelom samo se niže ...
Čvarci, špek, šunka, čajna kobasica, kuhana jaja, domaće crne masline, kajmak, sir za mazanje, ribice u maslinovom ulju, paprika, luk...
Niže se ručak jednosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

I tako dok mi klopamo prvo jedni a onda još jedni ljudi dolaze do nas i pitaju kako do Risnjaka ?!
Ja si mislim što pitaju za Risnjak kad je tu odmah Grafičar? A kad tamo ispada da je Grafičar zatvoren zbog godišnjih odmora!!
WTF?! Jedan od najpopularnijih domova na Sljemenu je ZATVOREN usred ljetne sezone zbog godišnjih domora (!)
Toliko o turističkoj orijentaciji naše mile Hrvatske ....

Uglavnom zbog toga i mi mijenjamo prvotni plan, te umjesto Grafičara idemo do Risnjaka i pive.
Put je kratak ( cca 1700m) i ugodan


i opet usput brstimo kupine

kojih ima u izobilju!

I eto nas kod odmorišta


i livade Falat


i još malo i eto nas kod planinarskog doma imenom Risnjak


Dopunjavamo elektrolite, ovaj puta crnim Tomislavom i rezanom žujom pošto nema Velebitskog

Dom radi, ali s pola snage, iako je tek 17 sati kuhinja je već zatvorena ( i oprana ), a i izbor piće je više nego skroman...

Piva je popijena, djeca su se malo poigrala i vrijeme je za spust u grad.
Još dopunjavamo zalihe vode - koja je BTW bljak okusa, onako po metalu i krećemo prema dolje markiranom stazom broj 9


imamo oko 4 km laganog spusta do Mikulića i autobusa,


niz put nema ničega vrijednog spomena.

I eto nas na kod asfalta u Mikulićima


kojim nastavljamo do glavne ceste i okretišta autobusne linije 127 ( Mikulići-Talani) gdje u 19:10 krećemo prema Črnomercu i dalje kući.

Sve skupa propješačili smo više od 12km, većinom nizbrdo tak da klinci nisu preumorni.

Odlicna reportaza kolega

Svaka čast, ovo se zove reportaža!

Hvala lijepo!

ovo je bilo odlično...

Jako lijepo! Htio bi se vratiti na rudnike, drugi je kao što si i vidio potpuno zatrpan, treći je potopljen a prvi je također zatrpan ali se može ući kroz rupu 40x40cm. Prošle godine sam je proširivao s prijateljima ali teško je bez krampa jer ima stijena. Unutra se nataložila glina po podu pa je na jednom mjestu pod vodom i ljepljivim blatom al mi smo išli do kraja (najbolji izbor gumene čizme) Nema se baš što za vidit, jednostavan hodnik bez podgrada, stijene su dolomiti i vrlo čvrste tako da nema opasnosti od urušavanja osim u jednom dijelu gdje je ispucala zona zbog rasjedanja, po meni jedino vrijedno sto se unutra moze vidit uz neke mineralizacije, ali dosta ljudi to nije znimljivo.. Volio bi kad bi se moglo nać ljudi da se organizira otkop tog ulaza, treba rjesit 4-5 kubika ispred ulaza, ali to je čas posla za 5-6 ljudi Zašto da se ne spasi barem jedan od tih rudnika.. E da, četvrti rudnik je na skroz nekom drugom mjestu nije pokraj ova tri :/