Sljeme - Lipa v3

Predzadnji vikend ljetnih praznika bio je k'o stvoren za još jedan izlet na Sljeme.
Vremenska prognoza za ZG je bila vruće, do 35 stupnjeva, pa smo odlučili zgibati na Sleme.

Pošto smo u petak bili u Westgate-u, a jučer u Vrbovcu na danima "Kaj su jeli naši stari", odlučili smo se na lakšu varijantu pentranja - uspon do doma na Lipi - po trećoj (laganica) varijanti.
Osnovni plan je bio autobusom 262 do Planine Donje i onda najkraćim putem do doma, međutim nedjeljom je veza skoro pa nikakva, naime bus iz Dubca ide u 7:50 i onda tek u 12:00.
Tako da smo prešli na plan "B":
krenuti iz Dubrave u 10:25 autobusom 209 - Gornje Čučerje do predzadnje stanice u naselju Sruki.
Nastaviti markiranom stazom 28, proći kraj lovačkog doma i dalje slijediti 1/28-icu skroz do doma na Lipi - sve skupa 4757m.


Na Lipi bi onda odmarali, ručali, klinci se igrali, a pošto u domu nema pitke vode dopunili bi zalihe vode na izvoru Rumlec kod Ročićeve sjenokoše.

Za spust natrag imali smo u planu dvije varijante:
1. Ako djeca budu umorna - spust stazom 31 u Planinu Donju na bus 262 u 17:25 za Dubec - dužina spusta 2314m.

Slaba točka plana je što bus ide u 17:25 a slijedeći tek u 20:10 (!), tako da, ako se odlučimo za ovu varijantu moramo jako paziti da ne promašimo bus u 17:25...
2. Dulja varijanta spusta preko kapelice Marije Snježne natrag u Čučerje Gornje po stazi 29 do zadnje stanice busa 209, gdje imamo vezu za Dubravu svakih pola sata.
Dužina spusta 5324m.


I tako krenuli iz Dubrave s pola sata zakašnjenja, u 10:55, izašli na predzadnjoj stanici u Srukima te nastavili stazom 28


Kroz naselje se krećemo bez problema zahvaljujući jasnim markacijama


Napuštamo naselje i nakon 700-tinjak metara dolazimo do izvora pitke vode gdje planiramo malu pauzicu i eventualnu nadopunu vode ... međutim ćorak ... izvor je presušio


U ovako ranom stadiju puta voda nije problem, ali pali se lampica alarma jer slična bi situaciju mogla biti i na izvoru Rumlec...  Ništa, idemo dalje ...

Kasno ljeto - rana jesen mi je jedno od najljepših razdoblja pošto hrane ima na svakom koraku

tako da se usput sladimo kupinama, jabukama, drenkom, a čak smo naišli i na grm borovica !

Uspon nije težak, ali nas je, zbor kasnog polaska,  uhvatila vrućina pa su klinci malo nervozni i žedni k'o graba, uglavnom dosta sporo napredujemo uz česte česte pauze.

Jedno 600-tinjak metara od onog izvora izbijamo na hrbat i asfaltiranu cestu koju pratimo do lovačkog doma.
Sunce prlji u potiljak, ali je zato vidik za dušu




usput prolazimo kraj zbilja prekrasnih vikendica


evo jedne di bi se mam preselio


Ekipa nadire po asfaltu


I eto nas napokon na kraju asfalta i lovačkog doma maštovitog imena Vepar


Kod lovačkog doma susrećemo dva dečka kako se spremaju odtegliti auto koji se jučer zapalio, malo popričamo kak se to zgodilo i lijepo nastavimo putem desno, usput berući kupine


I nakon jedno 400-tinjam metara shvatim da mi je put postao nepoznat (!) Naime već smo išli tim putem na Lipu prošle godine tak da bi mi okoliš trebao biti poznat.
Zastanemo da provjerim GPS i zbilja - krivo smo skrenuli kod doma ... desno umjesto lijevo ...

Nažalost na početku puta nisam postavio aktivnu rutu na Lipu jer eto znamo put, a i jedna dionica mi je bila nedefinirana pa sam ostavio GPS da mi samo snima trag ... tako da me nije upozorio kad smo skrenuli s puta.

Eto još jedno upozorenje, ovaj puta vrlo jeftino, da cijelo vrijeme treba biti koncentriran na put, makar ga već prošao, jer u planini se vrlo lako izgubiti!

Ništa, okrećemo se i vraćamo prema lovačkom domu i malo prije samog doma skrećemo desno i nakon kratkog uspona dolazimo na pravi put i skretanje prema Lipi


Radimo kratku pauzu


Slijedi standardni uspon prema Lipi po stazi M/28 i kasnije samo po M dolazimo do račvanja kraćeg-težeg i duljeg-lakšeg puta. Treba napomenuti da taj znak više ne postoji pošto na tom mjestu sijeku šumu, ali mi smo znali da je to tu, a i imamo na GPS-u.

Pošto smo se već popeli po toj duljoj-lakšoj varijanti, koja po mojem mišljenju i nije nešto lakša ali je zato duplo dulja, ovaj puta izabiremo kraću-težu varijantu jer klinci su već podosta nervozni.
I to se pokazalo kao dobar izbor, uspon nije pretežak ali je zato dosta kraći i eto nas pod domom


Okupiramo stol u hladu i kreće klopa

Naravno dopunjavamo elektrolite Velebitskim, i djeca litrom Jamničke.

E sad,
pošto smo krenuli s pola sata zakašnjena a i uspon je zbog vrućine bio "na guranje" te smo još i krivo skrenuli, došli smo do Lipe tek oko 14:30.
Ručak, ovo ono i eto već je bilo 15:30, a još treba ići po vodu na izvor Rumlec koji je oko 1.8km od doma. Znači 1.8km do izvora, napuniti vodu i 1.8km natrag i onda još stići u 17:25 na bus u Planinu Donju.
To mi se sve više činilo kao Mission Impossible ... ali ajde bumo vidli ...

Pošto smo biti u cajtnotu, da ubrzamo stvar, išao sam samo ja po vodu. I ispalo je 20 minuta do izvora, a kad tamo izvor ovaj puta nije bio izvor nego više curak tak da sam barem 20-tak minuta punio 3L vode, i još 20 minuta natrag i eto već je 16:30.

Samo 55 minuta za spust do Planine Donje i busa u 17:25, a ako ga promašimo čeka nas skoro tri sata čekanja do idućeg, a još i trebamo spremiti sve stvari, a i klinci su danas malo spori ...
Danas nisam bio spreman za takav rizik, a i nismo htjeli juriti bez veze i stvarati sad neki pritisak na djecu.

I tako nakon kratkog vijećanja odlučujemo se na drugu dulju varijantu spusta preko kapelica Marije Snježne do Čučerja gdje busevi ipak voze češće.
BTW, dok sam išao po vodu usput sam provjerio di je taj odvojak prema kapelici ( i da li je u GPS na pravom mjestu ), tek toliko da budemo sigurni.

I tako kreće silazak hrvata u Čučerje, dolazimo do odvojka na stazu 29


U početku je silazak malo strmiji, ali zato šuma izgleda onako vilinski sa zrakama sunca koje se probijaju kroz krošnje

Prva asocijacija je svima "Gospodar prstenova"

Kasnije se nagib smanjuje tako da djeca hodaju bez problema. Pošto je već prošlo 17:00 sati i vrućina je popustila tako da su klinci oke.


Uskoro dolazimo do kapelica Marije Sniježne


gdje radimo zadnju pauzu uz piškote i štrudle.


Kaj se tiče piškota,
svima koji idete s djecom u planine od srca preporučujem da ponesete piškote!
Ovi naši ih naprosto obožavaju, a težina je nikakva tako da ih oni sami mogu nositi bez problema. Plus kaj nemaju nikakve kreme tako da im vrućina, za razliku od raznih čokolada uopće ne smeta.
Mi uzmemo onaj veliki pakung u kojem su četiri manja paketa i sve smažu

Nastavljamo sa spustom po solidnom putu


i eto nas kod prvih kuća u Čučerju


i okretišta autobusa 209 u Čučerju Gornjem

gdje nakom 15 minuta dolazi bus i mi u 19:00 odlazimo za Dubravu.
Dok čekamo bus djeca su popila zadnju vodu koju smo imali, tako da smo danas sve skupa popili čak 14 litara tekućine ( 12L vode + 1L Jamince + 2 pive ) što najbolje ilustrira koliko je bilo vruće.
Što se hodanja tiče, ukupno smo propješačili oko 13.5 km.

Trag cijelog puta s tim da su mi baterije crkle pred kraj spusta tak da smo alternativnim putem došli do busa.