Savanski čovjek

Razliku adaptiranosti ljudske fiziologije pri ekstremnoj hladnoći i vrućini ukratko je sažeo Vilhjalmur Stefansson, kanadski arktički istraživač i etnolog: “Ono što činimo pri ekstremnoj vrućini i hladnoći u suštini se razlikuje po tome što vrućinu izdržavamo a od hladnoće se štitimo”.



Čovjek ima izuzetno dobro razvijene fiziološke obrambene mehanizme od vrućine, a naročito je dobro prilagođen za dugotrajnu i umjereno intenzivnu aktivnost po suhom zraku i visokim temperaturama. Zapravo, rijetko koji sisavac je bolje prilagođen.Naši preci su evoluirali u afričkim savanama gdje su prosječne temperature između 35-40°C, te spomenuti atmosferski uvjeti nisu naročit problem našem organizmu. Neka primitivna plemena znala su iskoristiti te prednosti u svrhu vlastitog preživljavanja tako što su lovili veće sisavce poput antilopa na način da su trčali za preplašenom životinjom dok ona ne kolabira, nakon čega bi je lovac kopljem dokrajčio. Ovakav način lova iziskivao je i veliku vještinu čitanja i praćenja tragova životinje u vrlo kratkom vremenu, odnosno tijekom trčanja, kako bi se životinja što prije pronašla i natjerala u bijeg prije nego li uspije pronaći hlad ispustiti tjelesnu temperaturu.



Neka od plemena koja su lovila ili još uvijek love na ovaj način su pleme Tarahumara u Meksiku, Paiutes i Navajo u JZ SAD-u, Australski Aboridžini i !Xo San u Kalahariju.Tradicija !Xo San plemena nalaže da svaki odrasli muškarac mora ubiti odraslu mušku i žensku antilopu na spomenuti način. Ožiljci na podlakticama, na lijevoj za mušku i desnoj ruci za ubijenu žensku antilopu označavaju prijelaz u svijet odraslih.

Dr.Louis Liebenberg 1985. godine je započeo istraživati lov plemena !Xo San. Otkrio je kako uspjeh lova uvelike ovisi o podnevnoj temperaturi. Zbog toga lovci moraju čekati sredinu jutra kako bi temperatura porasla preko 40°C. Pri nižim temperaturama antilope mogu trčati preko 6 sati bez znatnijeg umora, ali na visokim temperaturama, superiorna ljudska fiziologija koja omogućava trčanje preko 4 sata pri ekstremnim temperaturama uz održavanje sigurne tjelesne temperature ide lovcima u korist.

Liebenberg je pratio te istražio nekoliko lovova plemena !Xo San. Neki podaci koje je dobio su slijedeći: duljina trajanja lova od 2-6 sati, na temperaturama zraka od 32-42°C, prijeđene udaljenosti od 17-35 km, brzina trčanja od 4-10 km/h.

Zabilježen je slučaj !Xo San lovca Karohe Langwane koji je trčao 6 sati na temperaturi između 40-46°C. Prešao je udaljenost od oko 40 km , po vrlo zahtjevnoj površini. Ukupno je pri tome popio samo oko 1L tekućine. Unatoč tomu, nije umro od dehidracije ili toplinskog udara, niti je pokazivao ozbiljnije simptome, osim žeđi.

Uspravan, dvonožni hod čovjeka vrlo je bitan faktor za izdržavanje velikih vrućina. Time se uvelike smanjuje izložena površina tijela koju grije sunčeva svjetlost. Također, na taj se način tijelo podiže u nešto hladniju mikroklimu gdje je jače strujanje zraka, što pak omogućava bolje hlađenje putem konvekcije. Bipedalizam je našim precima omogućio lov i sakupljanje hrane u savanama po najvećim podnevnim vrućinama, dok bi za to vrijeme opasni četveronožni predatori poput lava i leoparda mirovali u hladu zbog inferiorne termoregulacije koja uključuje i nemogućnost hlađenja tijela znojenjem. Vrlo malo sisavaca ima mogućnost znojenja, neki od njih su konj, magarac, deva, babun i neke od velikih afričkih antilopa. Nijedan sisavac nema tako veliku mogućnost znojenja kao čovjek (usporedba: čovjek 500g/m2/h, konj 100g/m2/h, deva 250g/m2/h).