Jesu li nam osjetila sve zatupljenija?

Mir i tišina kao da plaše današnje generacije djece i mladih, jer promatrajući ih može se lako uočiti kako imaju stalnu potrebu za pretjeranim količinama vizualnih i zvučnih podražaja. Tipičnog tinejdžera danas se najčešće može vidjeti sa slušalicama u ušima iz kojih toliko trešti da jasno čujete riječi pjesme sa nekoliko metara. Kada nisu u pokretu i ne koriste svoje pametne telefone i tablete, onda su za kućnim računalom gdje peglaju igre-češće dečki, toliko audio-vizualno stimulirajuće da lako pomute granice stvarnosti i mašte. Otkuda potreba za tolikim podražajima?



    Odgovor nudi autor Tom Brown u svojoj knjizi Nature and survival for children. Naime, on tvrdi kako ljudska osjetila postaju sve zatupljenija s obzirom da nam više nisu nužna za preživljavanje. Jer u vrijeme dok je živio u lovačko-sakupljačkim plemenima, čovjek se oslanjao na  svoja osjetila da bi zadovoljio osnovne biološke potrebe. Naši daleki preci  imali su značajno izoštrenija osjetila, te su bili svjesniji svoje okoline, zapažali su pojave i promjene u prirodi kraj kojih bi današnji čovjek  i uz u veliki napor da nešto uoči samo prošao. Možda u pitanju i nisu nekakve značajnije strukturalne-anatomske promjene naših osjetilnih organa, nego samo gubljenje svjesnosti/budnosti za doživljavanje prirodnog okruženja. Kao rezultat toga vjerojatno se i prag podražaja naših osjetila znatno povećao. Kao što i ovisnik o drogama postupno mora povećavati doze da bi postigao isti učinak, tako i današnja djeca i mladež zahtijevaju sve intenzivnije, žešće i snažnije oblike aktivnosti kako bi stimulirali svoja zatupljena osjetila. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo kada bi doveli malobrojne članove preostalih primitivnih plemena iz Amazone na veliki party elektronske glazbe? Vjerojatno bi bili prestravljeni-ili bi pak pali u nesvijest od tolike buke i svjetlosnih efekata, ako ne već  od supstanci koje se podrazumijevaju na takvim događajima .

   Izlaganjem djece prirodi, tišini, mirnijim aktivnostima, vjerojatno se može umanjiti ovaj problem. Odite u prirodu, ne morate planirati nikakve posebne aktivnosti, ne trebate se brinuti što ćete raditi. Samo budite tamo, sjednite, promatrajte i osluškujte… Naučit ćete puno više o svijetu oko sebe i o sebi samima nego li mislite. Možda ćete po prvi puta nakon dugo vremena čuti sami sebe…



članak kopiran sa moje fb stranice https://www.facebook.com/habilis.survival

Dodao bih ovome i jednu zanimljivost iz knjige Saxtona Popea-Hunting with bow and arrow-naime, Pope je jako puno vremena provodio uz indijanca plemena Yana-Ishija, naročito u lovu, proučavajući način i tehnike Ishijevog lova. Pope tvrdi kako je Ishi  mogao nanjušiti životinje koje su lovili-jelena, pume ili lisice, te je često upravo po mirisu znao da su prisutne u blizini.

Još davno Sokrat je upozaravao na sličan problem.

Pismenost.




.

Ljudska osjetila jesu zatupljenija u usporedbi sa životinjama i ljudskim pretcima. Ali ljepota ljudskog tijela i mozga je u tome da se prilagođava. Neko vrijeme bez tolikog senzornog zasićenja (bez gradske buke, muzike, toliko jakih mirisa i svjetla) i cijeli organizam se prilagodi "čitanju" puno slabijih signala.
Druga priča je sa pretjeranom bukom i sličnim stvarima kad dolazi do trajnog oštećenja (npr, moj tata je sa 40 godina prigluh, ne osjeti skoro nikakve mirise i osjeti jako začinjenu hranu najviše zbog rada na Petrokemiji i 20-ak godina sa 2-3 kutije cigareta dnevno)