Epidemije

Gledamo na vijestima kako se događaju ružne stvari diljem svijeta. I zadovoljni smo što se to ne događama nama, neću reći da pomalo ne suosjećamo, ali zpravo smo indiferentni. I ta poplava na istoku Slavonije, dobro, pomoći ćemo, nazvati broj za pomoć, i tako.

I lako se zaboravi kako se i nama nešto događalo, kako smo bili na naslovnicama svih svjetskih medija.

Tako ćemo vjerojatno pogledati i ovu vijest, koju su vjerojatno i novinari malo napuhali, ali činjenica je da da se tamo nekomu nešto loše događa:

http://www.jutarnji.hr/hitno-upozorenje-lijecnika--opasni-se-virus-potpuno-oteo-kontroli--trebamo-pomoc--odmah--/1200858/

P.S. Ovaj dugi uvod nema neku svrhu, samo sam htio prenijeti vijest, a došla mi inspiracija. Jer, iskreno, ne možemo im baš puno ni pomoći, ali dobro je znati, pa ako se pojavi neka mogućnost da ipak nekome tamo pomogneš...

poljičanin je napisao/la:Tako ćemo vjerojatno pogledati i ovu vijest, koju su vjerojatno i novinari malo napuhali, ali činjenica je da da se tamo nekomu nešto loše događa:

http://www.jutarnji.hr/hitno-upozorenje-lijecnika--opasni-se-virus-potpuno-oteo-kontroli--trebamo-pomoc--odmah--/1200858/

P.S. Ovaj dugi uvod nema neku svrhu, samo sam htio prenijeti vijest, a došla mi inspiracija. Jer, iskreno, ne možemo im baš puno ni pomoći, ali dobro je znati, pa ako se pojavi neka mogućnost da ipak nekome tamo pomogneš...

Stalno se tako nešto dešava i jednostavno nisi u stanju ništa pomoći.
Nažalost od najobičnije gladi, nedostatka pitke vode i nedovoljne zdravstvene zaštite u tim zemljama umre daleko više ljudi nego od ebole.

Slažem se, riječ je trenutno o nekoliko stotina mrtvih, što je, uz dužno poštovanje prema ljudskom životu, smješna brojka u odnosu na ostale uzročnike smrti u tim krajevima. Samo, ovo je jedini uzrok smrti koji se može oteti svakoj kontroli i sa smrtnošću od gotovo 90% zaraženih postati tragedija epskih razmjera. Za sada je brzina reakcije na bolest do smrti od nekoliko dana glavni uzročnik što se ne širi brzo. Prijenosnici bolesti su majmuni, pa će to biti čisto afrički problem, ako se ne pojavi neki drugi prijenosnik (sumnja se na šišmiše, što će onda biti znatno opasnije). Lijek za ovu bolest ne postoji. Prostor na kojem bi trebalo uvesti karantenu je takav da je to nemoguće. Higijenske navike, ali i još više mogućnosti za održavanje higijene (u prvom redu voda), u tim krajevima ne zadovoljavaju ni minimalne standarde i pogoduju zarazi.

Ljudski život je, kao što to svi znamo, neprocjenjiv samo u Ustavima i sličnim papirima. U stvarnosti par stotina, tisuća ili miliona ne znače ništa. I tako nas je previše na ovoj planeti pa dok oni koji zaista vladaju svijetom ne odluče da je stanje alarmantno i da treba nešto poduzeti mi možemo gledati i plakati. Čak i da umre milijarda ljudi to bi samo gadno smrdilo ali što se tiče brojnosti populacije ne bi je nimalo ugrozilo, jer se i mi ljudi brzo množimo u dobrim uvjetima i u slučaju potrebe. Ne otimaju se bolesti kontroli nego smo se mi kao rasa umislili da smo moćniji od onog što nas je stvorilo. Na svaki naš lijek priroda stvori savršeniju bolest kao što na svaku bržu generaciju predatora usavrši i žrtvu kako se lanac ne bi poremetio. Osnovni problem je što baš mi u tom lancu želimo stvoriti najslabiju kariku.

Epidemije hemoragičnih vućica postoje od davnina, otkrivene su početkom dvadesetog stoljeća postoje dvije velike skupine virusa koji ih uzrokuju Filoviridae i Baunyaviridae, najpoznatija od njih je ebola koju uzrokuje Ebola virus (smrtnost je 40%). Malo ljudi zna za drugi iz porodice Filoviride virus Marburg virus koji je postao poznat 1967. godine sa epidemijama u Marburgu i Beogradu kada su iz laboratorija se proširili ugrizima makaki majmuna (smrtnost je bila oko 23%). Sve hemoragične vrućice rade stanje slično sepsi, dovode do oštećenje malih krvnih kapilara i sistemsko krvarenje iz svih otvora, unutarnje i vanjsko, trošenje faktora zgrušavanja, što dovodi do šoka, DIC-a, diseminirane intravaskularne koagulacije (odnosno tijelo stvara ugruške na mjestima gdje ne treba stvarajući trombe i embole i time dodatno pogoršavajući stanje). Također virus uništava jetru, a neki virusi bubrege dovodeći do hemolitičko-uremičnog sindorma, HUS-a (izuzetno teškog stanja s zatajenjem bubrega i raspadanjem eritrocita). Liječenja kao takvog nema. Infuzije, doze krvi i što je dosta važno svježe smrznuta plazma koja nadoknađuje izgubljene faktore zgrušavanja. Većina tih bolest je izolirana na subtropsku Afriku, zbog uske vezanosti sa nosiocima najčešće gore spomenutim majmunima. Izuzetno su zarazne bolesti zbog prenošenja putem krvi, ali ne toliko koliko ljudi misle. Epidemija velikih razmjera teško može nastat zbog teškoće same kliničke slike koja odmah ukazuje na hemoragičnu vrućicu, tako da se može na vrijeme zaustaviti širenje.
Zašto sam ovo sve pisao o posve nebitnoj bolesti od koje godišnje umire 400-600 ljudi u Africi. U hrvatskoj postoji jedan virus iz jedne skupine hemoragičnih vrućica. To je virus mišje groznice (Hanta virus podtipova Dobrava i Pumalaa) koji se svake godine ili svakih nekoliko godina jave u manjim epidemijama na području Gorskog Kotara i Ličke Plješivice, te po otocima naročito na Braču. Prijenosnici su poljski miševi i voluharice. Klinička slika varira od obične viroze do višestrukog zatajenja organa. Često je zatajenje bubrega s već prije spomenutim HUS sindromom gdje se pacijenta stavlja na dijalizu i održava ga se na životu dok virus se ne smiri u organizmu.
Epidemijski kapacitet nije velik, te se bolest javlja sporadično. Često se ne otkrije odmah zbog nespecifičnosti simptoma.