gladovanje vs količina kalorija niža od bazalnog metabolizma

Nedavno sam naišao na zanimljivu tvrdnju M.Kochanskog u njegovoj novoj knjizi. Naime, on tvrdi kako u slučaju kada se hranom ne može zadovoljiti količina kalorija za zadovoljenje bazalnog metabolizma (1100 to 1700 kcal), bolje piti samo vodu nego se nastaviti tako hraniti.

On to objašnjava drugačijim omjerom trošenja masti i proteina u jednom i drugom slučaju, gdje će u slučaju unosa hrane kalorijske vrijednosti niže od bazalnog metabolizma osoba umrijeti barem za 25% kraće vrijeme zbog degradacije proteina iz tijela.. Također, navodi kako odrasla osoba od 65 kg koja gladuje, može živjeti barem 6 tjedana bez nepovratnih posljedica..

evo i originalni navod:

Kod:

"In attempting to live off the land, it is more preferable to only drink water, than to eat less than the minimum number of calories required each day. In not meeting the basal metabolic rate, which may be from 1100 to 1700 calories per day, there is such a disproportionate use of protein reserves in comparison to fat reserves that one may die of protein depletion in at least a quarter of the time as compared to fasting. In fasting there is a more balanced use of proteins and fats so that a healthy person of normal weight of 65 kilograms will not begin to suffer any irreversible deficiencies for at least six weeks."

"Fasting usually brings on greater clarity of thought and improved recall that assists in making plans and decisions. In a true fasting state, within two to six days your energy reserves become available to be used at a more normal rate of expenditure. You may not feel like it, but you can now exert yourself to the point of expending four to five thousand calories per day. On a diet that is less than your basic metabolic rate you may collapse from exhaustion. If you are going to walk out, you will do better in a fasting state"

Sve ovo zvuči vrlo kontroverzno i kontraintuitivno...Jer nekakva ljudska logika nalaže da u situacijama nedostatka hrane jedemo ma koliko to malo bilo...

Detaljnije informacije za objašnjenje ove teze tražio sam  u par knjiga i radova o fiziologiji, uspio sam pronaći nekakve tragove odgovora, tako da ću ukratko izložiti svoje viđenje..

Naše stanice iz unešenih makronutrijenata (proteini,masti, ugljikohidrati) koriste glukozu i masne kiseline kao gorivo, određena količina kalorija iz tog goriva potrebna je za bazalni metabolizam (naše tjelesne funkcije koje se odvijaju i kada mirujemo), te ukoliko se ta količina ne unosi duže vremena mora doći do nekakvog disbalansa. Proteoliza i proteosinteza tijekom zadovoljenja metaboličkih potreba čine ravnotežu te održavaju mišićnu masu više-manje u istom stanju. Ako se kalorijski minimum bazalnog metabolizma ne zadovolji, narušava se proteinski ekvilibrij te će katabolizam prevladati i vremenom će i mišićna masa početi opadati...

Tijekom prva 3-4 dana gladovanja tijelo će potrošiti sve zalihe glikogena(pohranjena glukoza u jetri i mišićima-oko 500g u odrasle osobe) te će glukozu sintetizirati iz mišića, zbog povećanog metabolizma proteina u prvih nekoliko dana, BMR (Basal metabolic rate) će porasti (1) - nije objašnjeno zašto je to tako, ali našao sam u (2) da metabolizam proteina stvara najveći termički učinak, podiže bazalni metabolizam za čak 20-30%, dok masti npr samo do 5%. Drugim riječima, za probavu proteina potreban je znatno veći angažman probavnog sustava nego li za masti i ugljikohidrate. Nakon 3-4 dana BMR počinje opadati, nakon mjesec dana može pasti čak do 30%.


U prva 72 sata gladovanja dolazi do najveće degradacije proteina iz mišićja (3)
Na grafikonu ispod (prva linija sa kvadratićima, TUN-total urine nitrogen) prikazuje razinu dušika u urinu tijekom gladovanja. Dušik je indikator razine metaboliziranja proteina.



Nakon tog perioda dolazi do smanjenja katabolizma proteina i glukoneogeneze kao odgovor na adaptaciju mozga i ostalih tkiva na korištenje ketonskih tijela kao alternativnog goriva nastalog metaboliziranjem masnih zaliha. (mislim da je ovo ključna informacija)

Zanimljivo je spomenuti informaciju kako u stanju stresa tijelo luči veće količine inzulina koji je inhibitor ketogeneze, te samim time tijelo u stresnim situacijama ne može ući u "štedni mod" funkcioniranja, tada će se glukoza dobivati katabolizmom mišića..Dakle osoba koja gladuje i pri tome je izložena velikoj količina stresa puno će prije gubiti mišićnu masu.

Treba još dosta toga shvatiti, ali nakon svega, Morsova tvrdnja se više i ne čini toliko besmislena, jer ako se povremeno unosi po malo hrane, vjerojatno se tijelu ne dopušta prelazak na "štedni mod" -korištenje masnih zaliha tj. ketona, jer se malim obrocima tijelu daje informacije kako još uvijek nije toliko kritično da se prebaci na alternativno gorivo-štedni način rada-a na takvom kalorijskom "minimalcu" zapravo se najviše proteina koristi, čime se ubrzava i pad čovjekovih sposobnosti za rad..

Treba spomenuti kako se Mors u knjizi  poziva na nekakva istriživanja koja su radili šveđani 50-ih i 60-ih godina, uglavnom, skupina ispitanika je hodala 300 milja-znači svaki dan oko 30, bez ikakvog unosa hrane, sokova ili mikronutrijenata-samo voda. Nakon toga su detaljno medicinski pregledani  i nisu utvrđeni nikakvi zdravstveni problemi.. 10 godina kasnije skoro isti eksperiment,ali sada su smjeli konzumirati i malu količinu soka, također, nikakve posljedice nisu zabilježene (4)

1. Song & Thomas (2007). Dynamics of starvation in humans
2. Gropper & Smith (2008). Advanced Nutrition and Human Metabolism
3. Owen et al. (1998). Protein, fat, and carbohydrate requirements during starvation: anaplerosis and cataplerosis.
4. Airola (1970). Health Secrets from Europe