GLADUŠ ILITI ŽLICA ZA SARME i dodane priča i slike o izletu

No, dakle. Duugo se premišljah da li podijeliti iskustvo izrade prve drvene žlice (žlice, ne kuhače  ), pripremao sam se i odustajao od posta, no ipak, pobijedila je velikodušna  želja za dijeljenjem iskustva. Žlica se radi svojega slučajnog izgleda i neciljane veličine, te okolnosti u kojima je nastala naziva „Gladuš“, starorgčki naziv: „Gladus“, a podomače: „žlica za sarme“:

Izrada je vršena sa sjekirom, velikim fixnim "BezimenimGadom" i malim opakim preklopnim nožem, „Svežderom“. Vicov SwissT nije sudjelovao u izradi, već se kočio za pasom he he.
Najgrublji radovi su odrađeni žutom pošasti, grubi radovi fixnim, a većina detalja i finih radova u vidljivo preciznoj izradi urađeni su opakim „Svežderom“. Uz sve noževe koje imam i kojima se naširoko hvalim, najveći dio najgorih poslova odradi moj stari „Svežder“ i ustvari je to nož koji je prošao sito i rešeto, pravi avanturista među noževima. Najviše sam ga koristio u svemu jer mi ga je najmanje žao, a ispada da je jedini od kojega se ne odvajam he he. Bh, dosta hvalospjeva nožu, idemo dalje vezano uz themu.

Kako je već rečeno, zadnji fini radovi su dijelom odrađeni sa fixnim, a većinom sa „Svežderom“, Zna on biti fin i nježan, pravi zavodnik.










Završna varijanta:


Struganje i glađenje je vršeno sa opakim "Svežderom" i "šmirgl-papirom"

„Gladuš“ je načinjen za velike muže, dešnjake, stoga je i namjerno urezan olakšani pristup hrani koja bi se nalazila ugrabljena…






I upotrebni startni stav:


A u završnici, "Gladuš" je našao svoje mjesto u kuhinji, gdje i pripada


Okolnosti u kojima je „Gladuš“ izrađen nisu nimalo naivne i jednostavne za objasniti,  zbivalo se sve u zadnjim danima kolovoza tekuće godine, u divljini guste šume slavonske posavine  ... O tome ću kada skupim još malo vremena i pregorim tremu objavljivanja, pa i zgotovim slike za potkrepljivanje priče... a,  otom-potom

@Dux: očekujem sliku gladuša u akciji protiv sarme

e to se zove multi žlica... moš koristit umjesto kuhače i šefle, moš koristit kao žlicu, a moš i kod prijetelja koristit umjesto lopate na mješalici za beton!

He he he isčitavam neskrivenu podršku za slijedeće drvene poduhvate  Hvala, hvala hvala:) 

Goxx, biti će i to, ali u nastavcima he he he

možda bi se trebao zvati sarmuš

kengur32 je napisao/la:e to se zove multi žlica... moš koristit umjesto kuhače i šefle, moš koristit kao žlicu, a moš i kod prijetelja koristit umjesto lopate na mješalici za beton!

A u slučaju općeg potopa dobro će doći i na improviziranoj splavi ili čamcu.
Sve u svemu, ovo je MULTI-TOOL a ne tamo neki viktorinoks!!

Prije svega, ispričavam se što nakon dugo vremena nastavljam ovu temu, odnosno samo sam se nadovezao jer su usko povezane priča o Gladušu iliti multi-tool Sarmušu i ovaj mali izlet u prirodu.
Dugo vremena mi je trebalo da nabavim slike pošto su fotografije uništene od strane NHB (NHB - neindentificirano hodajuće biće).

Tko nema baš puno vremena neka ne čita, jer će ovo biti poduža reportaža. Isto tako osobe slabih živaca i srca, neka ne čitaju jer im spoznaja događaja iz teksta može nauditi…
Također, maloljetne osobe ne bi trebale čitati dalje od ovoga posta jer ima scena koje im mogu mahnito raspaliti maštu. Ili bar neka kažu da nisu gledali slike.

Dalje, u priči o izletu se pojavljuje malo poznato i samozatajno biće, znano po imenu čiji spomen ledi krv u žilama i vodu u čuturama, a to je strašni Slavonikvač (engl. Slavoniquatch, Bigk Slavoot ili sl.), narodno značenje: ogromni dlakavi opaki nepoznati i goropadni stvor šuma slavonske ravni koji u najnovije doba voli plašiti nevine i naivne izletnike u prirodu, zakvačiti se za njihovu hranu u kampu i zdimiti s njom.

Idemo na priču:

Naime, krajem kolovoza još uvijek tekućeg ljeta gospodnjeg, moj šogi je dobio poziv svojega frenda za par dana ribičije i druženja u prirodi. Šogi je pitao dali bih išao žnjimi, što nisam mogao nikako odbiti, mada od sveg ribičkog pribora imam samo pribor iz proširenog survival kita (par udica, najlon i nešto olova  )…
E, sad, slijedi obrazloženje što sam tako dugo pribavljao slike, te zbog čega nema fotografija… a kako sam zaista imao želju podijeliti sa cijenjenim auditorijem ovaj doživljaj, oprostit ćete mi kvalitetu slika:
Kod šogijevog frenda smo došli u srijedu pred večer, pa kako to već biva brzo je zanoćilo, doslovno rano leglo i još brže je i nesmiljeno svanulo. Onako mamurni i pospani baš i nismo uranili, a u toj svoj gunguli nisam napunio svoj mobitel, pa je ubrzo isti bio van ikakve funkcije, a kamoli fotografiranja. Šogi je svoj mobitel ostavio doma iz svojih čudnovatokljunaških principa, frendov mobitel nema fotoaparat, njegovog budućeg zeta Specka ne zanima fotografiranje, te je u ovjekovječivanje događaja ostalo samo na Njoj, sestri šogijevog frenda i njenom fotoaparatu. I zaista je za svaku pohvalu bila njena ažurnost i poduzetnost u tom smislu. Fotografirala je ama baš baš sve što se fotografirati dalo. Od nas na putu, postavljanju logora, pecanju, bilju pa sve do leptira u bijegu…
Ali sudba nije dala da se njena nadarenost  objavi na ovom forumu…   
Dakle, napokon, nakon ručka krećemo. Vozimo se malo cestom, skrećemo na neki makadam, vozimo se kroz šumu a kakvim drugim doli šumskim putem, te ostavljamo aute kod neke dugo ne korištene lovačke čeke. Vadimo svu opremu i potrebite stvari iz automobila i krećemo pješice kroz šumu.

Isprike stisnuh krivi gumb...


Nakon nekih cca dva km probijanja kroz šumsku šikaru i visoku travu, dolazimo do kanala Strug. Na pogodnom mjestu podižemo logor, ustvari, On i Ona su podigli šator, Frend je razvukao svoj hamok, ja sam planirao podići sklonište od granja, cerade i šatorskog krila, ali nisam. Šogi je samo spustio vreću na pod i to je bilo to. Aha, rasčistili smo teren, prikupili drva (suhog drveća i palih grana ima u izobilju), napravili smo ložište za logorsku vatru, od debljih grana napravili nešto kao stol za odlaganje opreme, dovukli deblje drveće za sjedalice i tako… Kako je već padala večer, šogi i frend su zabacili štapove, skuhali smo kavu i čaj, narezali domaće slavonske kobase i slaninu te otvorili pive što smo ponijeli sa sobom pa se posvetili  starom dobrom običaju povratka alkohola prirodi…
On i Ona su se brzo povukli u šator, dosta poslije i ja sam malko prilegao, a šogi i frend su iako okorjeli pobornici malo prihvaćenog pokreta „Povratimo alkohol prirodi“, otišli dalje pecati.



U jutro sam našao svoj ranac odvučen 5-7 metara dalje od mjesta gdje sam ga ostavio, Šogiju je nešto odnijelo cipelu u grmlje (gdje ju je iz nepoznatih razloga i ostavilo he he), sve u svemu skoro ništa nije bilo na svojemu mjestu. Mislio sam da je to djelo Frendovog psa, ali Specko je tvrdio da je pas dobar dio noći lajao i onda ušao njima u šator… on je čuo da se nešto kreće po logoru, mislio je da je to netko od nas, a bio je preumoran da izlazi van… Unatoč svemu tome, slijedeći dan je započeo i nastavio u revijalnom tonu. Specko je stalno nešto išao Njoj pokazati negdje dalje u šumi, Šogi i Frend su pecali, čak sam i ja doprinio ulovu za ručak…



Nešto poslije sam sa Frendovim psom po imenu Ćuko (odaziva se i na: Žućo, Beštijo, Nevoljo i sl.) krenuo u istraživanje okolice i skitanje šumom, te istraživanje mogućnosti Buš-nebuš krafta...



Naišao sam na mnoštvo poznatog jestivog bilja, vidio tragove i rovotine divljih svinja i srna (od njih samo tragove he he), vidio čaplje, rode, divlje patke, ježa, zmije (bjelouške), žabe… Specko je inače isto lovac i potvrdio da je ovdje izrazito bogato lovište s divljači, uz navedene ima i jelena, lisice, čaglja, divljih gusaka.
Popodne je Specko dobio telefonski poziv od svojeg nadređenog, te nas je morao ostaviti same i napuštene. On je othrlio prema svojemu zadatku, a mi smo ostali… Ponovilo se nešto slično od druženja uz logorsku vatru kao i prošle večeri, samo što sam ovaj puta prethodno i ja okačio svoj ranac na drvo, a Šogi nije niti izuvao cipele he he. Ona je, tja, spavala sama u šatoru, ustvari, Ćuko joj je pravio društvu i ona se u jutro zaklinjala da joj je nešto pokušalo ući u šator, ali da se Ćuko hrabro lajući iz šatora ispriječio… Utješili smo ju da je to možda bio samo noćni štakor u ophodnji, na što nas je ona stručno poslala u jedno mjesto…
Dan se nastavio već uobičajeno. Malo ribičije, šala i pošalica, uređenje logorišta i priprema hrane. Ona je dragovoljno preuzela na sebe čišćenje i pripremu ribe, Šogi i Frend se nisu micali od svojih štapova a Ćuko i ja smo se posvetili daljnjem obilasku okolice. Uz sada već uobičajene tragove, gljive i biljke, naišao sam na napuštene i zapuštene ali bogate voćnjake.



Ponio sam nešto jabuka i svojim suizletnicima, a na povratku prema logoru sam odlučio pokušati napraviti drvenu žlicu od jedne deblje grančice koju je polomio vjetar… I to su okolnosti nastanka i početak izrade „Gladuša“ iliti multi-tool „Sarmuša“.



Taman sam bio pri kraju grube obrade žličice, kada se prolomio užasnik (to vam je užasni krik od kojega se ledi krv u žilama i paralizira cijelo tijelu navirući grozomorne i strahotne misli a goni srce da se spusti nisko dole sve do peta …)
Pohrlio sam do logora i imao što vidjeti. Ustvari nisam imao ništa za vidjeti, već mi je Ona panično objasnila da je jedna, njoj nepoznata zvijer, očito neka grozna neman, izjurila iz šume, drsko ju pogledala u oči dok je ona, upravo osvježena, kretala prema vrećici u kojoj je prije 10-ak minuta donijela netom upecanu ribu… Nehajno ju je odložila na panj, i u istu je ostavila svoj foto aparat (sa svim fotkama koje je načinila kao i posljednjom, što ju je baš fotografirao Šogi, dok mu je pozirala pored vode, a da bi mogla pokazati Specku kasnije…). Dakle, ta grozna neman ju je pogledala u oči, prišla ribi i na brzinu zgrabila cijelu vrećicu sa ribom i fotoaparatom i pobjegla u šumu praćena njenim užasnikom…



Naravno da je odmah nazvala svojega dragog, staloženo i smireno mu rekla sve i pozvala ga da smjesta dođe bez obzira na sve, a koji je kao pravi zabrinuti vitez stigao gotovo u hipu, već za tri sata otprilike, u društvu svojeg prijatelja, lovca po imenu Luka…



Kada im je mirno i detaljno prepričala cijelu zgodu, Luka je šmrcnuo i rekao da je to sigurno bio obični Slavonikvač ili samo mlada lisica, pa smo na inzistiranje i nevjericu Njenu krenuli tragom u šumu, te uskoro uz masu tragova pronašli i njen fotoaparat u nikadvišeupotrebljivom stanju…



Tja. Zato nemam fotki da ovo sve zdokumentiram i detaljno sprezentiram…

Kako je završilo? Ona, On i Luka sa svim psima osim Ćuke su nas promptno napustili, mi smo ostali na kanalu do sutradan, kada smo oko podneva raspremili i pospremili logorište, pokupili smeće i uputili se autima… Na večer smo Šogi i ja stigli natrag u Zagreb i to je to. Eto. To je cijela saga oko nastanka „Gladuša“ iliti multi-tool „Sarmuša“.

 

Meni je ovo odlično Pogotovo "slike"!

to si ti crtao??? svaka cast

Hvala, hvala, drago mi je da vam se sviđa    

Ispalo je super........što je fotić stradao.....


Čestitke na slikama i trudu....a priča ima duha!

he he, hvala Pulše   

ja oduševljen! pre pre dobro, osvježenje kao pivica na +35 u hladu .. moj naklon

Zlica je odlicna, ali slike tj crtezi auuu stari moj, pa prva liga je ovo, svaka cast na ovim uradcima, gust je gledat ih, pravo osvijezenje nakon silnih slika sa izleta

Hvala narode, drago mi je da vam se sviđa   
Dao sam si, eto, silom prilika, malo truda   

I onda sad nek se neko žali da mu se ne da postavljati slike na forum. Čovječe svaka čast za trud i talenat. Umro sam na šestu sliku.

We want moar!!!! Predobro!!!

Pravo osvježenje. Super crteži   

Hvala, počašćen sam vašom pažnjom   , stvar je jednostavna, volim crtati mada ne stignem uvijek, a kako sam obezfotografljen he he, jedini način da ispunim svoje htijenje pa podijelim doživljaj i moje viđenje istog s vama   Hvala   

To sve kaj si sad napisal si mogao i nacrtati...

Ha ha   stvarno sam mogao

Hahahaha jako mi se sviđa i prića a najviše slike sve je super odlično svaka čast.

dobra, skoro ko od Dik Prenekija

Ha ha   hvala svima

A gdje je Ivo u priči?

Ivo? Gospon Ivo?

Pije pivo?

Nije li Ivo onaj kolega lovac, ekspert na tom području?

@Dux: stvarno originalno, nadam se da ćeš u budućnosti češće objavljivati svoje kamp priče
@Bilo: jeste, onaj samoprozvani kvazi lovac iz miješanog regionalnog braka.

 Hvala gox Čim bude štogod zanimljivo i ne uobičajeno, budem svakako pogotovo kada zakaže moby ili nestane fotić