U SJEĆANJE NA DRAŽENA PETROVIĆA

neplanirano sam na poslu u petak primio sms sa pozivom grupe biciklista entuzijasta okupljenih oko imana BK Pedalinac da im se pridružim u hvalevrijednom pohodu, posjetu groba našeg proslavljenog nesretno preminulog košarkaša Dražena Petrovića.
općenito sam mišljenja da se u Hrvatskoj premalo sjetimo tog izvanrednog sportaša i drago mi je da se to promijenilo, makar tek sada na 20. obljetnicu od kako Dražen više nije s nama(ove su godine svi mediji posvetili zasluženo velik prostor tom košarkaškom divu).

nekolicina pedalinaca i ja kao njihov gost i simpatizer, okupili smo se ispred Draženova doma preko puta Tehničkog muzeja.
ispraćeni škljocanjem fotoaparata, nekoliko novinskih agencija, laganom vožnjom biciklima uputili smo se kroz grad prema Mirogoju.









neki smo bili odjenuti u draženove dresove pa smo tako u kretanju kroz grad bili prepoznatljivi kao i svrha našeg pedaliranja.







neobičan detalj, pjena u jednoj od fontana na trgu ispred HNB-a



iako je iniciator cijelog događaja bio svojevrsni Barba no on se zbog učestalih pljuskova i nesreće od dvije izbušene gume u pokušaju dolaska na događaj koji je sam osmislio, na kraju se ipak nije pojavio, pa je vodstvo događaja preuzeo Mladen Gaćeša sa svojom kćeri.
Mladen, poznati hrvatski biciklist-avanturist bio je veliki Draženov prijatelj pa je uz ostale relikvije u njegovoj zbirci završio i Draženov bicikl na kojemu je prije 30 godina Dražen trenirao, rogova crvena specijalka.





i nakon 30 godina bila je dovoljno funkcionalana da u našem društvu i uz priličnu uzbrdicu stigne do ulaza Mirogoja.





















kako je te večeri bila i tekma sa škotima nismo propustili priliku i u dobrom sportskom se duhu fotkali s jednim, a bilo ih je taj dan doslovce svuda pa eto jedan i na Mirogoju.

i dok je većina bicikala ostala na primjerenoj udaljenosti od groblja jedan, Draženov, zasluženo je postavljen uz sam grob.
ovdje su "pedalinci" upalili 20 svijeća u svojoj službenoj narančastoj bolji.



















uz ostalo, Mladenova kćer je nosila kapu koju je osobno veliki Jordan dao Draženu na proglašenu na olimpijskim igrama u Barceloni, a koju je Dražen poklonio Mladenovom sinu kada se nedugo zatim rodio.



kao i većina iskoristio sam priliku fotkat se pored Draženova groba i okrenut pedale njegova bicikla.







na kraju svi smo mi od krvi i mesa. divimo se pojednincima koji su uspjeli u nećem većem, svojevrsni su nam uzori, ljudski bogovi. jedan od takvih za mene je bio i Dražen Petrović.
drago mi je da sam imao priliku i čast još jednom se s Pedalincima prisjetiti crtica iz svoga djetinjstva i odrastanja tijekom kojega se često s televizora ili radija čulo Draženovo ime. njemu smo na kraju u veselju i nazdravili. u nadi da će i Barba s početka ove priče ubuduće biti bolje sreće pa da ćemo sve to i iduće godine ponoviti.

na kraju i javna isprika mom prijatelju forumašu Glocku čiji mobitel poziv pedalirajuči na ovaj skup po jakom pljusku nisam čuo pa se nismo uspjeli vidjeti.

Eeee.....veliki Dražen...neprežaljeni Dražen....

Sjećam se koliko smo bili pogođeni tom tragedijom, ni danas nam nije svejedno....

Pitam se što je ta generacija još mogla napraviti....i kako bi nam danas izgledala košarka...........

Zgodno i hvalevrijedno!
posebno me oduševio podatak o Draženovoj specki!

u to vrijeme 80tih godina u jugi je takva specka bila prava pila od bicikla.
ja sam imao istu takvu samo zlatne boje i moja je imala 10 brzina, Draženova 5, sigurno je imao i puno više snage u nogama pa mu niže brzine nisu bile ni potrebne.

zanimljivo je da i sada nakon 30 godina da je na tome biciklu bilo dovoljno samo napumpati gume i njime se pouzdano uputiti u gradsku vožnju i na uzbrdice.

i ja srebrini... poklonio ga frendu prije puno godina, mislim da je još na životu..

moju zlatnu, kada sam ja ušićario puno lakšu favoritku s gipiemme dijelovima, je nasljedio moj otac.
uz nešto prepravki zlatni ROG senior vozi i danas, tata njime dnevno zna okrenuti i više od 100km.

jači od seniora bili su maraton i professional,između puno specki i ja sam gazio 5 brzinskog seniora s ravnim governalom,bez rogova.

Moj jedini bicikl i danas je Maraton iz '84.

Dražen... neprežaljeni virtuoz. Dobro je netko prije napisao: s njim bi danas naša košarka nešto značila... Svaka čast Kukoču i Rađi, ali Dražen je bio zamašnjak naše repke!

Mladen Gaćeša je čovjek prema kojem gajim istinsko divljenje. Između ostalih poduhvata, on i suputnik Marko Mitić su biciklima otputovali na otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu 2008., prešavši 12000 km u 120 dana. Blog s Mladenovim putnim izvještajma je još uvijek u mojim fejvoritsima i rado ih nanovo pročitam. Navi, iako ne poznam Mladena, prenesi mu moje pozdrave kad ga ponovo sretneš.

Drobny
vjerujem da je i sam Mladen vidio tvoj pozdrav jer sam mu poslao link na ovu kratku reportažu ali ako nije pozdravim ga!

Zaboravio sam napomenuti da živim u ulici Dražena Petrovića

@Drobny,
može link na taj blog?

Naravno.
http://www.pedalinac.com.ba/04.aspx