Lutanja po Zrinskoj gori...

Pozdrav forumaši !

Nakon dužeg vremena neaktivnosti na forumu evo jedne reportaže sa mojih lutanja zadnja tri tjedna.
Nisam objavljivao ništa jer nisam imao čime slikati aktivnosti, ali dokopao sam se pametnog telefončića i uspio nešto poslikati.
Zašto nešto ?
Zato jer taj telefončić je ipak malo bolji telefon i nikako ne može zamijeniti brzinu, kvaliitetu i otpornost foto aparata.

Pa da krenem sa slikama...



sredinom 5. mj. 2013. krenula je mala ekipica planinara napraviti zgodnu turu po dijelu Zrinske gore. evo pogleda sa prijevoja, djeluje obečavajuće i primamljivo...



Auto smo ostavili pod zidinama stare utvrde Govozdansko, hrvatski Alamo, gdje su u Siječnju 1578. g svi branitelji, rudari i oni koju su se zatekli unutar utvrde umrli od gladi, iscrpljenosti, zime i naravno borbe. te su Turci pronašli samo smrznuta tijela... Nisu se htjeli predati , kako ne bi prošli kao žitelji Zrina....



Koze pod Gvozdanskom



Kuće unatoč ruševnom stanju zrače svojom ljepotom...



neke seljane već znamo, pa se uvijek popriča malo, ponudi se rakijica....
Ovaj čovijek je izgubio sina koji je nestao za vrijeme rata na Kosovu, gdje je išao kao novinar.
Saznao je kasnije da je nesretnik prodan za organe ili kako da to nazovem...



područje Gvozdanskog je bilo izvor prihoda za obitelj Zrinski.
rudnici olova i srebra su omogučavali ekonomski uspon, te su financirali obranu svojih posjeda i dugo odoljevali unatoč tome što je već sve palo u ruke Turaka.
Ovo je jedan od mnogobrojnih kopova koji su površinski i jasno se vide gdje su čak 500 god. poslje..



Panorama sa Malih rudina



tek kad sam došao doma sam skužio koju sam , za mene fantastičnu fotku okinuo i to mobitelom...



Nekada su ti vrhovi bili obrasli Borovima, koji su podlegli nametnicima, pticama i vjetru...



možda iz ove perspektive ne izgleda tako, ali ovo je sjajno mjesto za kampiranje i kavicu ili čaj uz izlazeće sunce..



putevi više ne postoje, samo vlake kojima je šumarija izvlačila drva...
treba dobar osjećaj za prostor kako bi se kretalo tim šumama..



vodu uvijek popijem bez sudržavanja, jer znam da je osim divljači nitko ne dotakne..



detalj sa riječice Stupnice



žubor vode me uvijek dodatno približi prirodi...



Putevi su zapušteni, ali je gušt hodati kroz visoku suhu travu...



Ikebana



Unatoč pustoši naišli smo na ovo idilično imanje kada smo pokušavali pronaći najbolji put prema vrhu



lokalci su uvijek susretljivi, mada treba neke informacije proanalizirati, odvagnuti u glavi i odlučiti se kamo poći, jer nisu uvijek u pravu...
Oni ne gledaju prirodu na način kao mi koji lutamo, njima je to sastavni dio života...



Poslje ovoga sam se pitao: " cekaj, pa jel taj čovijek uopće zna čitati kartu ?"
kad ima rakije , svatko zna



usred te divljine, nešto kultivirano, kao ovaj vrt je pravi užitak za vidjeti



Nema šanse da vas netko na putu ne pozove na rakijicu, to je jednostavno nemoguće.
čokančić mmmmmmmmmm!



gazda ove idilične kuće dio vremena provodi tu, a dio vremena u Zagrebu. Brada iz Dubrave



na putu se uvijek nađe neki pas koji će te pratiti..



Pogled prema Ljeskovcu i u daljini Pedlju



Nova vrsta Mente, na koju sam naišao putem, karakterizira ju jaka aroma i papreni okus, jedna od 40 ak vrsta...



odmor na vrhu...



panorama i čista uživancija uz šum vjetra..



radi se o Dikavcu, na kojem je i repetitor, put nije loš jer moraju doći oni koji repetitor i održavaju..



još pogleda..



pa još...
Mene to najviše oduševljava u brdima, taj pogled u prekrasnu daljinu..





Dikavac je ostao daleko za nama i sad je ovo detalj prema Jugu , prema Bekama



prirodni buketić



umjetni slap u koritu potoka, koji služi za obranu od poplava, kako bi se razbila snaga vode.
Odmah mi je sinula ideja da je ovo dobro mjesto za absail



Detalj sa potoka



ovaj detalj me je podsjetio na kišne šume i poseban eko sustav koji postoji visoko u krošnjama drveća..



osvježenje i predah



selo Beke



detalj iz Beka



Bagremov cvijet u potoku



Eko centar Beke, Željko Utvić i njegova gospođa uređuju selo koji su pretvorili u centar i nude razne zanimljive sadržaje uz ostalo i rafting na Uni, kampiranje, kanjoning itd.

I to je bio kraj jednog lutanja od kojih 20 km. Čista uživancija sa prekrasnim vidicima i netaknutom prirodom, sirovom..

Sljedeću subotu nisam znao što bi pa sam opet odlučio posjetiti kraj u kojem sam bio tjedan dana prije , ali isključivo radi branja bilja. Pogledao sam prognozu i vidio da je za to područje predviđena kiša popodne.



Međutim to popodne je došlo u PODNE !
Brao sam bilje možda 10 min od vrha prema dolje i kad me oprala kiša ....



A ništa vratio sam se u kuću i osušio se pokraj tople peći u kuhinji, nešto prigrizao, popio toplg čaja i di ćeš bolje



Bio je 25. 5. Dan mladosti nekadašnji i mislio sam da će na kacigi biti petokraka, kad ono oznake novijeg datuma



Dok je kiša padala pronjuškao sam i pronašao nekoliko zanimljivih starih alata, između ostalog i ovaj neuništivi " toalet papir "( dobro treba oprati kada se rupe napune ali.... ) ovo od kukuruza,za one koji ne znaju !
Pa sam napravio jednu buschcraft instalaciju...



nešto malo Mente sam ubrao, da mi je bilo pola sata samo više, bilo bi mi srce na mjestu...



pažnju mi je privukao kamenolom i otišao sam izviditi kakvog bilja ima i kakve su mogućnosti za penjati se ili sputati po tim stijenama



pogled sa stijena



Za penjanje nikako nije jer nebi bilo sigurno, ali absail bi se mogao fino odraditi uz oprez od odrona ili odlomljenog kamenja



Kako mi je kiša pokvarila planove za branje bilja odlučio sam okušati sreću sa gljivama
Jedan od mostova u dolini Petrinjčice koja presjeca Zrinsku goru na dva dijela i kojom prolazi cesta oštećena teškim kamionima kojima se prevozi drvo



Zvao sam HAK to jutro i pitao da li je prohodna cesta, rekao je tip da je sve u redu!
Vraga je evo sad čak tri tjedna kasnije, cestari su tek stavili znak za zabranu prometa, brzi su,nema šta!



Ajde kakava takva utjeha, jedan jedini Vrganj na jednoj od lokacija na kojoj berem gljive



U povratku sam navratio do Nade, travarke da malo popričamo i dobio bilja za balkon uz uvijek zanimljive razgovore..
Pitam ja za ovu biljku, Srčanik, " Nado, gdje ga mogu naći ? "
Ona veli " U Sibiru Robi ! "



Evo kako je Nada uredila kućicu za psa



Došao sam doma i pripremio si klopu od onoga što sam pronašao



Varivo od Medvjeđeg luka, Medvjeđeg dlana, Vrganj, malo krumpira i pancete i super za završetak dana

Treći tjedan.

Imao sam par slobodnih dana, pogledao sam prognozu i bila je solidana, što drugo reći. Malo kiše nije strašno...
Odlučio sam potegnuti od Petrinje pa Zrinskom gorom i vratiti se natrag, računao sam na preko 120 km hodanja u 4 dana.



Kućica nedavno obnovljena za potrebe seoskog turizna. Lijepo!



Od klope sam uzeo ovaj komad slanine, nudlse, čokolade za kuhanje, brašno i germu. Ostalo ću naći po putu



Prva točka je Hrastovačka gora iznad Petrinje



Vidikovac prema Bačugi



pa 4. točka na mom putu, Babino brdo, odavde udaljeno 8 km zračne linije



prirodni kamenjar koji mi je zaokupio pažnju



Pogled prema usamljenom Hrastu, koji je 2. točka na mom putu i Tješnjaku, odnosno dolini Petrinjčice koja ovdje presjeca Hrastovačku goru



Oblaković vrelo i prva popuna vodom



Petrinjčica u Tješnjaku



Evo usamljenog Hrasta, moje druge točke na putu



Pokraj Hrasta je i vidikovac sa kojeg puca pogled na Hrastovicu i Petrinju



Sljedeća točka je bila stara utvrda Klinac grad u selu Klinac



stajao sam svakih sat vremena po par minuta i ovdje sam odlučio napraviti si kavicu uz prekrasan vidik koji ne mogu dočarati ovom lošom fotkom, ali se nadam da znate što je pjesnik htio reći



detlj sa puta, slikao sam i više ali neke jednostavno nisu dobro ispale, kao što rekoh nije mobitel foto aparat



i konačno nakon 20 ak kilometara hoda na svom prvom cilju, riječica Sunja



kad sam boje pogledao ovo mjesto, vidio sam da je puno naplavnog drveta, koje ću iskoristiti za vatru, a i pjesak je dobra podloga za spavanje, mekano je, pa sam odlučio tu noćiti



za izolaciju sam stavio Lopuhovog lista, u biti da ne zaprljam podlogu za spavanje i sve je bilo spremno za pola sata



kako sam hodao tako sam ubrao čajnog bilja a isto tako i samoniklog za hranu.
Pojeo sam, uživao uz čaj, čokoladu, knjigu i spavao na rate, kako već to ide..
Gledam zvjezdano nebo i razmišljam na koju stranu svijeta gledam, ne vidim iz korita rijeke previše jer su mi grane sužavale vidik...
Pridignem se i skužim da je točno ispred mene najsjajnija zvijezda zapravo Sjevernjača



Oko pola 6 je počela kiša i samo sam pogledao malo oblake i pokrio se kabanicom, međutim nakon sat vremena to tapkanje kiše je počelo živcirati i bilo je vrijeme za ustajanje. Što je najvažnije bilo je sve jače...
A ja konjina nisam napravio sklonište, vjerujući prognozi i DHMZ u i čemu sve ne



A ništa, skuhao sam čaj, zamjesio tijesto za kruh, pojeo i sam sebi govorio kako će to brzo stati...



nakon nekih 8 km hoda stao sam kod ove improvizirane štale za šumske konje, koji izvlače drva na ovaj tradicionalan način i malo se sklonio od kiše



I evo me pod starom utvrdom , Zrinom.
Kiša je padala od pola 6 pa do 11, i onda od 13 do 15. 30 za poluditi. Odlučio sam ostati tu, potpuno mokar i sve je bilo mokro, pa sam iskoristio vjetar i sunce da se osušim. Naravno i topli čaj da zagrijem promrzlu dušu i tijelo.
Slikao nisam ništa jer je to mobitelom nemoguća misija.



Evo sve se suši!
i prošetam ja malo okolo kad nailazi Nissanov terenac i u nemu tip nešto razgledava prema toj nadstrešnici , kad ono policajac iz Petrinje u lovu , profesionalana deformacija , mora on njuškati



popeo sam se do same utvrde koja je iznad



Sam grad Zrin je poprilično velik i igrao je važnu ulogu za obitelj Zrinski u kojem su stolovali...



Sam Zrin pao je u ruke Turaka vrlo brzo 20. 10. 1577. g. , a Gvozdansko tri mjeseca kasnije 13. 01. 1578.
Zrin je doživio tužnu sudbinu i za 2. svjetskog rata, ali o tome .....



Doletili su oblaci i začas se spustio pljusak, sva sreća što sam imao kabanicu, ali hlače su mi začas bile mokre.
Ova duga me je razveselila, a bile su čak dvije, vrlo intenzivne..



detalj iz sela Zrin



Pa tipično imanje za taj kraj sa svim pratečim objektima, vršilicom i zastavinim kombijem! Kakva romantika



Vrijeme je bilo loše, kiša je rosila stalno i nisam mogao fotkati ništa.
U selu Gorička naletio sam na Đuru i malo smo popričali, naravno da je jedna od tema bila i Vukovi i kako je izgubio 15 ovaca pretprošle godine, pa sam saznao za arheološko nalazište iz Rimskog doba..
I čovjek me pozvao kod sebe u kuću.
On i supruga sami, djeca u Srbiji, ovce, pčele, život na selu
Popričali smo, počastili me rakijom, kavom , narezalo se buđole, slanine, tanjur variva
Pasalo mi ko budali šamar
I zagrijalo mi dušu, onako stvarno toplo ljudski



Nako pauze krenuo sam dalje i pažnju mi je zaokupila ova lijepa kuća i okidao sam...



Volim tu tradicionalnu arhitekturu i ovo nije jedina takva kuća koju sam vidio, susreo..
Bilo ih je na stotine i svaka lijepa na svoj način, posebno su impresivni zeleni vrtovi oko kuća...



putevi kojima sam prolazio su uglavnom ceste, koje su zapuštene i onih koji su na karti ucrtani kao šumski, poljskih nema, jer nema ni ljudi, tabani su pekli...



Još jedan detalj tipičnog sela na Banovini



Dok sam se divio ovom vidiku, začuo sam glasove.
Okrenuo sam se i vidio dvije žene na ganjku ( trijem, balkon tipičan za ove drvene kuće na katu ).
Pozdravio sam ih i dobio poziv za kavu!
Razmišaljao sam si hoću, neću, jer bi mi moglo srce stati od tolike kave, pa dvije sam popio prije sat vremena, a osjetljiv sam na kofein ako pretjeram.
Ma, rekao sam sam sebi jednom se živi !



i evo me u dvorištu, divio sam se vrtu kalo je lijep i kakav pogled puca..



evo me i na ganjku, divim se kako žena ima prekrasan pogled iz svoje kuće i koje je ovo mjesto..
Rekla je da ga ne bi mjenjala za ništa, niti ja...
opet se spustila kiša , pa sam pričekao dok ne stane i krenuo dalje prema Pedalj gradu



i evo me po prvi puta na ovoj utvrdi, zapuštenoj i skrivenoj od očiju..
Pedalj grad



pogled sa Pedlja prema Osječenici



ostatci zidina Pedalj grada



Nakon Pedlja krenuo sam dalje, ali nebo nije izgledalo obečavajuće..
Prečica za koju sam mislio da postoji, ne postoji više, tako da sam morao tabanati po cesti, prošao sam već 25 km....
Ova biljka mi je pomagala na mom putu koju sam jeo sirovu i u čaju. Suručika, sada obilno cvate po livadama, a zanimljivo je kod nje da je prirodni Aspirin ili Andol.
Dakle protiv bolova, bolova u mišićima i stimulas je kod tjelesnih napora.



Odlučio sam zbog vremena da je dosta i mislio stopirati, međutim tri sata nitko autom nije prošao, sreo sam samo nekoliko stada ovaca na asfaltnoj cesti

Stigavši na Čavić brdo, odnosno prijevoj javio sam se prijatelju da ću hodati još sat vremena i ako mi ne stane nitko, budem prenoćio u šumi.
Inače s njim sam bio u kontaktu, da zna gdje sam u slučaju da mi se nešto desi.

Pitao me da li hoću da dođe po mene?
Potvrdio sam.
Krenuo u susret njemu i hodao još 6 km.
razveselio sam se kada sam vidio farove jedinog auta koji je tuda prošao zadnja 4 sata. Kiša je padala kao luda i opet sam bio potpuno mokar, u tjeku hodanja znao sam da više ne trebam štediti bateriju na mobitelu, raspalio sam Balaševićev koncert, a kisa je padala....

Taj dan sam opičio 48 km...
U autu me je čekao sendvič, dva kolača i topli čaj, bio sam na izmaku snaga.
Zato i je tu Bear jer sam odustao i vratio se doma, što je bila mudrija odluka nego mokar čamiti u šumi.

Pina, Igore od srca hvala




Napravio sam tortu iz zahvalnosti koju smo pojeli jučer uz dogodovštine sa ove avanture. ( doduše sebi sam ostavio pola )

To je to!

Prejako, svaka cast na volji za dizanje tolikih slika i samoj reportazi!!

Odlično Luksa.....

Nema reportaže neko vrijeme a onda.....raskoš!

Drago mi je vidjeti ovoliko slika Banovine jer je to prekrasan kraj (usput i moj zavičaj)....

Ona slika koju si nazvao Ikebana....za one koji ne znaju to je Iris ili perunika, hrvatski nacionalni cvijet.

Drago mi je da si spomenuo Gvozdansko jer se o njemu malo zna u javnosti (a trebalo bi)-bitno da svi znamo za Alamo i Little Big Horn
...predlažem da se malo progugla a ja ću nabaciti par crtica:

Opsada je počela 3. listopada 1577. godine. Za razliku od prethodnih, bila je znatno bolje pripremljena.
Turske snage od 10 tisuća utaborile su se zajedno s vlaškim četama podno grada. Hrvatske su snage bile odsječene od slobodnog dijela Hrvatskog Kraljevstva. Logistika je bila u očajnom stanju. Pomoć u ljudstvu nije nikako stigla tijekom opsade, niti u hrani, dok su zalihe bile sve potrošene. Te osjetljive informacije znao je turski osvajač.
Ferhad-paša nastupio je suprotno dotadašnjem načinu ratovanja. Nije čekao proljetnu sezonu, kad bi narasla trava kojom se hranilo konje i vučnu stoku, odnosno nije se je povukao zbog zime kada više nije bilo hrane za životinje i kad su se se vojske obično povlačile u zimovnike sve do novog proljeća. Odlučio je po svaku cijenu zauzeti Gvozdansko, što je zateklo branitelje koji nisu bili spremni za zimsku opsadu.
Zima je bila iznimno hladna. Od hladnoće u gvozdanskim šumama drveće je pucalo od hladnoće, a konji na otvorenom su ugibali od studeni.
Ferhad-paša je na Božić 25. prosinca 1577. uputio braniteljima ponudu da se predaju. Nakon što je odbijena, osmanske snage topovima tuku tvrđavu, znatno prorijedivši braniteljske redove. Posada je i nadalje odbijala turske ultimatume. Zbog nedostatka hrane, prisiljeni su bili jesti pse-čuvare.
9. siječnja 1578. posada je ostala sasvim bez hrane, jer su Turci strijelama ubacili otrovano meso i njime otrovali posljednja dva psa. Pozvao je posadu neka se preda, no odbili su odgovorivši da će radije umrijeti nego se sramno predati.
U zapisima stoji: "Kad je pristigla glavnina osmanske vojske Ferhat-paša poslao je izaslanika do gradskih zidina s ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 sata napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom Hrvatske, a ni pomoć ni hrana nisu stizali do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takvim okolnostima grad predati. No i u noći na treći dan opsade iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli. Te noći 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvjestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu."
Sljedeća tri dana organizirao je tri velika juriša kojima je pokušao zauzeti Gvozdansko, no neuspješno. Ta tri dana žestokih borba preživjelo je još samo tridesetak branitelja, koji su ostali bez strjeljiva. Tijekom noći ugasile su se sve vatre u gradu i više se nije čulo ni glasa. Misleći kako je posrijedi ratna varka Ferhad-beg odgodio je napad do zore. 13. siječnja osmanske su snage izvršile topničku pripremu te krenule u juriš. No s druge strane paljbe nije bilo. Provalili su vrata tvrđave, ne naišavši na otpor, i ostali su osupnuti prizorom.[2] Zatekli su grad pun ruševina u kojem su bila na svojim borbenim položajima mrtva tijela smrznutih branitelja izmučenih glađu i mrazom koji su svjesno pošli u smrt.U gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni strjeljiva, ni ogrjeva.
Prizor je potresao osmanskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovijedio dovesti katoličkog svećenika da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti.
Osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 dukata danka godišnje za obranu.
Hrvatske snage
Onodobne kronike daju ove podatke: utvrdu Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Damjana Doktorovića, Juraja Gvozdanovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Tih 250 seljaka bili su najvećim dijelom rudari iz podgrađa Jame, te nešto haramija, stalni tvrđavski stražari i kranjski puškari. Na drugoj strani našla se vojska od 10.000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.

po neznam koji put upoznajem ljepotu banovine uz luksinu reportažu.
hvala i Pulsu na ovoj crtici iz bogate hrvatske povijesti

Bravo majstore..odlična reportaža..

Odlične slike Luksa, predivna priroda, svaka čast
Suručica( Filipendula ulmaria Maxim) je predivna biljka.Raste po svim livadama i do 2m visine.Cvate tokom ljeta.Cvijetovi se koriste za lječenje mokračnih puteva. Podzemni djelovi biljke sadrže treslovine, te se koriste protiv proljeva i krvarenja.Koristi se kao čijek za dišne organe, gripu,reumu, srčane bolesti i bolesti bubrega. Sadrži još i glikozid gauterin i nešto malo salicila.

Kul, predivna priroda...

Luksa, predivna priroda, slika puno, trebalo je neko vrijeme da ih sve pogledam!
Bravo, odlično sve , lijepo je za vidjeti sve što si podijelio sa nama !

Hvala Ti Luksa.
Predivna priroda, odlične slike, malo poduke iz biologije i povijesti.
Svaka čast.

Pre bi reako da je masina od mobilnog,a ne malo bolji.Ima prelepih fotografija.A tek prica.U ovu si ubacio od svacega pomalo.I lepih i manje lepih stvari.Pravi si reditelj.Svak cast.

antun je napisao/la:Odlične slike Luksa, predivna priroda, svaka čast
Suručica( Filipendula ulmaria Maxim) je predivna biljka.Raste po svim livadama i do 2m visine.Cvate tokom ljeta.Cvijetovi se koriste za lječenje mokračnih puteva. Podzemni djelovi biljke sadrže treslovine, te se koriste protiv proljeva i krvarenja.Koristi se kao čijek za dišne organe, gripu,reumu, srčane bolesti i bolesti bubrega. Sadrži još i glikozid gauterin i nešto malo salicila.

nije to Suručica ili Končara, ona raste kasnije, Suručika sadrži salicil adehid koji se u organizmu razlaze na salicilnu kiselinu, koliko znam i prirodni je aspirin.
Suručica raste na vlažnom, a Suručika na livadama

Šmrcao sam onaj dan kad sam došao do Zrina, boljele su me noge, ramena, bio sam iscrpljen, nakon dvije ture čaja, ujutro sam bio kao novi! Dakle radi!
Ili je placebo

I hvala na informacijama svima, ali ono što napišem i provjerim, ono što ne napišem, trenutno ne želim. sve ostalo je " umjetnička sloboda "

zlatko1 je napisao/la:Pre bi reako da je masina od mobilnog,a ne malo bolji.Ima prelepih fotografija.A tek prica.U ovu si ubacio od svacega pomalo.I lepih i manje lepih stvari.Pravi si reditelj.Svak cast.

Ma mobitel je mrak, HI tech ali za suho vrijeme i dok ga upališ zbog štednje baterije, diže se kao kompjuter, po kiši ga nikao ne možeš paliti, još se zamagli staklo na objektivu, dakle vlaga se uvukla, ali okinuo je lijepih fotki
Moj Canon je bio zakon!

I nastojim napraviti priču, opisati ukratko što se događalo i da bude poučno.
i prvi i osnovni cilj, da nekoga povučem da krene...

hvala

Još da spomenem....super mi je onaj dio gdje je zaredalo da te mještani nude rakijom (ne čudim se-to je naš mentalitet)........skoro da mogu namirišati....prava banijska šljiva odležala 10 godina u dudovom buretu.....

Bravo, uživanje je pratiti ovakvu priču uz divne fotogfafije. Za svaku pohvalu

meni je najiteresntnije da su to pravoslavci, ljudi koji su prošli svoj križ
i koji te ljudskošću i toplinom općine.....
koji su napustili svoja ognjišta i opet se vratili i žive, vole tu svoju zemlju, svoj dom
koji su zadovoljni malim stvarima...
to me je najviše dirnulo na mojem putu..

Banovina pruža mir!

Luksin put rakije. lijepa reportaža i drago mi je da nisi stao puno pozdrava iz Likastana!

Da je Luksa dva puta u pravu mogu potvrditi iz svojega iskustva ....
nedavno sam prošao Banijska sela i pio kavu kod pravoslavaca.

A druga je stvar biljka koju opisuje u svojoj reportaži.
Forum posjećuje ,a da mi to nismo ni svjesni , ekipa koja neke stvari prati bolje nego mi sami ..zato da forum održi kvalitetu postova treba obračati pažnju na svaki detalj.
Ovakve kvalitetne reportaže to zaslužuju ..

Biljka koju je luksa slikao i dao opis je FILIPENDULA VULGARIS

Kod mene raste na livadama uz rijeku Plitvicu ...



Antunova suručica ili FILIPENDULA ULMARIA je brijestolisna končara
Razlika između te dvije biljke je u listovima ...

Brijestolisna končara kod mene raste uz Dravu...
Biljke su srodne zato i imaju isti početni latinski naziv...



U nekim starijim knjigama dolazi do zamjene tih biljaka ...

prekrasne slike i opisi
odlična reportaža

Bravo, dokaz da veteran foruma nije još za mirovinu.

osim što je jedno vrijeme bio bez taktičko- tehničkog sredstva za rad

Prelijepe slike...baš me razveselilo čitanje ove reportaže....za svaku pohvalu kolega!!

mirDaK je napisao/la:Bravo, dokaz da veteran foruma nije još za mirovinu.

osim što je jedno vrijeme bio bez taktičko- tehničkog sredstva za rad

kakvo spavanje, nema spavanja i odmora kod hiperaktivaca

Radi se itekao!

svaka čast buraz! uvijek me tvoje reportaže razvesee

svaka čast na prehodanom putu i popijenim rakijama, ono prvo možda bi ja jedvite jade uspio proći ali na zadatku s rakijama sigurno bi pokleknuo

sad dalje bez zezanja, super izleti i fotke su stvarno odlične, kako su s moba to mi je još nevjerovatnije. iako ne sumnjam da ti nije bilo lako danima hodati i kisnuti ali kapa do poda za postavljanje toliko fotki da bi mi mogli u njima uživati. teško to može cijeniti onaj tko i sam nije probao barem slično. jer hodanje ma koliko got bilo naporno je gušt ,a to kasnije kliktati po taststuri kako bi drugima prenio barem dio osjećaja koji takvo lutanje pruža e to je bome muka.

super mi je dvorište one bake travarice.

Wow Luksa, ovo je definitivno jedna od boljih reportaža na forumu u zadnje vrijeme. Svega tu ima, od bilja, opisa značajki jednoga kraja i njegovih žitelja, pa do povijesti Hrvatskog naroda od osmanlija do partizana, survival momenata na fizičkoj rezervi i još dosta toga... Baš sam s guštom pijuckao topli kakao i lagano scroll-ao reportažu. clap clap

Neobičan sklop raznih prikazanih i opisanih znanja i vještina, nisam nigdje vidio tako nešto. Par ovakvih reportaža i eto materijala za jedinstvenu knjigu, proživljenu prije nego li je napisana. Užitak je ovo čitati, zaista.

luksa bi li mogao na karti iscrtati kuda si išao?

pa ono... nije loše, nije loše!

Zanimljiva ruta. Lijep prikaz svog zavicaja. Ovi susreti sa lokalnim ljudima su me podsjetili na mog profesora iz osnovne koji nam je govorio:"Kartu citaj, al seljaka pitaj". Misleci pri tome na to kako su starosjedioci uvjek bolje informiraniji zbog njihovog nacina zivota i iskustva.

Hvala na komplimentima

Navi me je najbolje skužio jer sam reportažu radio od 9 ujutro do 4 popodne.
Odmarao sam se od hodanja pa ajde , ali ipak puno posla.
Volim raditi reportaže jer mi pričinjavaju zadovoljstvo, daju mi poticaj da okinem dobre fotke.
Fotke su OK, ali bilo je još toliko stvari za uslikati kojih mi je žao što nisu tu zbog sporosti i neotpornosti spravice s kojom sam slikao.

Kroz reportaže se najbolje mogu izraziti i zato nisam puno pisao po forumu.

U biti uživam u svemu što sam radio, zovem to slatka patnja.

svaka ti čast! nemam kaj dodat, kolege su ti već sve rekli!
nisam pojma imao da tu ima toliko starih gradova/ruševina... fascinantno...
Živio drug Luksa!