Bjesnoća

Evo želim saznati nešto više o bjesnoći, nego što daju informacije s interneta. Recite mi ako imate iskustva recite. Hvala

Nema direktno veze s psima, ali šta se tiče bjesnoće, prijatelj veterinar mi kaže da je oko 90% lisica koje lovci donesu u njihovu stanicu na testiranje pozitivno na bjesnoću. Znači, čuvajte sebe i svoje ljubimce od lisica u prirodi.

kod mene ima dosta lisica
prošle je godine lisica ušla u dvorište i napala psa.
naravno bila je bijesna
lisica dolazi u naselje i napada samo ako je bijesna ili jako gladna
u svakom slučaju pazite se

Ugriženo mjesto treba odmah oprati s sapunom i vodom.
Također po preporuci veterinara, kaže da to smanjuje za 99% mogućnost zaraze.

Ono što znam da mogućnost infekcije rapidno pada ako je ugriz kroz odjeću i ukoliko se mjesto tretira kako je malo drvo napisao.Također virus je veoma neotporan na vanjske uvjete, termolabilan je i u roku nekoliko sati nestaje.Meni su iz higijensko veterinarskog zavoda drugi dan došli po lisicu i po psa s kojim je bila u kontaktu i po mačke koje sam imao (8 velikih+leglo), ali kako je pas bio daleko iza u dvorištu zavezan samo su rekli da polijem benzinom mjesto gdje je lisica mrtva ležala i iskrvarila te to mjesto zapalim.Oni nisu ništa dezinficirali, jer nitko nije bio u dodiru, osim životinja koje su uspavali.Nisam imao toliko novaca za platiti smještaj dok ih prate.Iako je pas bio cijepljen.
Kod nas su najčešće zaražene lisice i jazavci,ali oboljevaju sve toplokrvne životinje , a valjalo bi znati da se mačka daleko lakše zarazi nego pas-one su sklonije lutanju.Zato već nekoliko godina cijepim i mačke.Ali ih više nemam toliko.

A lijek za ljude ne postoji? Znači ako me neka nepoznata beštija ugrize, i neznam je li zaražena da odmah sve to isperem i operem i steriliziram manje su šanse da nešto pokupim, pa barem i neku zarazu?

Mariobab što si sve životinje uspavao koje su bile u kontaktu?

ne ja, već higijensko vet.servis.a prvo pitanje?lijeka nema razvije li se bolest, odmah doktoru, dobije li se cjepivo dok traje inkubacija biti će OK.Koliko mi se čini jedan je slučaj , prije god-dvije u Kanadi, probali su novu metodu, stavili su djevojku u umjetnu komu i uz neke terapije je izlječili, ali ipak, nakon mnogih pokušaja taj je postupak uspiješno ponovljen samo još jednom.

Ufff...a koji su ljudski simptomi tih boleština? Imam neke malo razigrane pse u blizini koji stalno doleze meni u vrt, simpa su ali ih ne poznajem pa bolje da znam ako imaju sta.

antun je napisao/la:
lisica dolazi u naselje i napada samo ako je bijesna ili jako gladna
u svakom slučaju pazite se

Ovo je vrlo bitno pa da bude uočljivo. Čim lisica dođe u naselje vrlo vjerovatno da je bjesna, inače izbjegava naselja i ljude. Koliko se sječam bijesna lisica ima slabiji vid. Ove godine je lisica ušla u dedino dvorište te se sukobila sa hrabrim psom koji ju je nadjačao, ozljeđena lisica je kasnije upucana. Iako je pas bio cijepljen veterinar je rekao da bude u ograđenom 2-3 tjedna, tak se onda može vidjeti dali je zaražen. Nije bio zaražen =)

drago mi je za psa. Ima prije nekoliko godina da se jedna lisica nasla usred sušaka u rijeci...kao da na trg bana jelačića ušeta jedna

Neku noć je jedan kolega zgazil jednu mladu lisicu na Šestinama. Nikakvo čudo jer je gore na potezu Tuškanac, Pantovćak i Šestine puno šume koja im je stanište, a lovci nemaju pravo lova u gradu, pa su se namnožile. Na tom potezu skoro svaku noć, dok radim,vidim srndaća ili srnu s lanetom kako hodaju po cesti.

Malo je zastarila tema, al evo iskustva iz prve ruke. Radi se o ugrizu mačke lutalice.Nazva sam hitnu, al tamo su mi samo savjetovali temeljito pranje ugriženog mista sa sapunom i vodom i dali broj Zavoda za javno zdravstvo.Tamo su mi rekli da je bjesnoća smrtonosna bolest i da nema šale. Bez obzira bila mačka bijesna ili ne potrebno je primit 3 doze anti-tetanusa (odmah, nakon misec dana i nakon pola godine), a ako je moguće životinju uhvatit i promatrat 10-ak dana. Nakon toga razdoblja ako je sa životinjom sve u redu, nema potrebe za cjepivom protiv bjesnoće. To je razdoblje unutra kojega bi zaražena životinja tribala pokazat znakove bjesnoće (veterinar čak kaže i pet dana, ali se prakticira deset za svaki slučaj), a ako bi se i pokazala bijesnom nije kasno za čovika da tek tada primi cjepivo.
Životinja bi tribala bit u kavezu u veterinarskoj stanici, ali pošto nije bilo mista, improvizira sam kavez i deset dana promatra i vodio brigu o njoj.

Nakon deset dana zatočenik je izaša na slobodu i sada čini stalni postav mog dvorišta.

Evo i glavnog glumca:

Sliči mojoj zvijeri,čudo boja

Da, bjesnoća je realna opasnost kad smo vani.

Isto kao i momci gore potvrđujem da je čitav Zagreb prepun lisica (Maksimir, Sljeme, područje iznad Gajnica... itd). Imao sam nekoliko bliskih susreta s lisicama, na sreću, svaki su put na agresivan start prema njima i viku reagirale bijegom. No, susjed, par kuća niže od moje vikendice pod Sljemenom nije imao te sreće; upala mu lisica u dvorište (jer ima zečeve i kokoši)... rezime je bio 1. mrtva lisica, i mali milijun uspavanih životinja. Dezinfekcija dvorišta. Cjepljenje samo prva doza... ma ono, grdo.

Tako da stvarno je dobro znati ono za ispiranje rane čistom vodom i sapunom, time više što je virus termolabilan, znači ugrižen ud odmah pri povrtaku doma potopiti u podnošljivo vruću vodu.

TKO

Bjesnoća je apsolutno smrtonosna bolest, 100% smrtonosna za sve zaražene. Od nje obolijevaju sve toplokrvne životinje i čovjek. Ugrožene su sve domaće životinje (goveda, konji, ovce, koze, psi, mačke), a od divljih osobito su ugrožene lisice, kune, jazavci, različiti divlji biljojedi. Može se pojaviti i kod šišmiša, ali i ptica, doduše, iznimno rijetko.

Procjenjuje se kako od nje godišnje u svijetu umre oko 60 000 ljudi, uglavnom u Africi i Aziji (preko 90% smrtnih slučajeva). Cijepljenjem oko 20 000 000 ljudi spriječi se 350 000 smrti godišnje.

ŠTO

Makar nešto pozitivno s virusom bjesnoće je to što je veoma osjetljiv i brzo se inaktivira (inaktiviranje - dovodjenje u stanje neaktivnosti, ne i unštenja) različitim dezinficijensima na bazi klora, formalinom, fenolom, eterom i deterdžentima.
Izlaganje virusa sušenju, toplini (30 min pri 60° C, ali to značajno opada s porastom temperature, pa iznosi samo 3 min pri temperaturi od 80° C) ili sunčevoj svjetlosti (nakon 2 sata izloženosti, a kod ultraljubičaste svjetlosti nakon 5 minuta) uništavaju njegovu infekcioznost.

Međutim, otporan je na hladnoću: pri ledištu virus ostaje infektivan nekoliko tjedana, dok smrznut može ostati infektivan mjesecima.

KAKO

Bjesnoća je akutna, smrtonosna virusna bolest središnjeg živčanog sustava. Uzrokuje ju neurotropni RNK virus Lvssavirus Rhabdoviridae.

Glavni izvor zaraze u RH je lisica, ali najviše oboljelih se zarazi preko pasa i mačaka.

Prijenos bolesti vrši se izravnim kontaktom s inficiranom životinjom (ali i čovjekom!!!), a kontakt može biti ugriz, ogrebotina, kontakt sa slinom (recimo lizanjem kućnih ljubimaca). Ovo je osobito opasno jer slina može biti zarazna i dva tjedna prije nego što se pojave prvi simptomi bolesti kod zaraženog sisavca.

Virus bjesnoće napada i postepeno razara živčani sustav, pa do smrti dolazi zbog paralize dijafragme i mišica koji sudjeluju u disanju (međurebrenih, trbušnih i drugih).



ZAŠTO

Bolest središnjeg živčanog sustava se počinje indicirati simptomima temperature iznad 38,3° C, s glavoboljom, proljevom, povraćanjem, suhim kašljem, bolovima u trbušnoj šupljini, razdražljivošću.

U slijedećem stadiju, za većinu oboljelih počinju osjeti trnaca, bockanja, subjektivne utrnulosti te osjete hladnoće i vrućine, dolazi do nenormalnog nakupljanja tekućine u unutarstaničnim i međustaničnim prostorima i tjelesnim šupljinama, zbog čega mišići postaju vlažni i nabreknu, javlja se drhtanje tkiva oko ugriza.

U završnoj fazi dolazi do disfunkcije moždanog debla koji se najočitije manifestira u hidrofobiji – paničnom strahu od vode (ovo je najvažniji simptom koji upućuje na bjesnoću), recimo, pri pokušaju pijenja vode (ovo se javlja samo kod ljudi, ne i kod životinja, zabilježen je i slučaj da je bijesna lisica preplivala Dunav u blizini Vukovara), kasnije se javlja i aerofobija i preosjetljivost na svjetlo.

Bolest je užasna, hidrofobija i aerofobija:
https://www.youtube.com/watch?v=OtiytblJzQc
https://www.youtube.com/watch?v=EAUBGRpyq2c

Slijedeća faza je koma, pa smrt. (Jedva da su poznati slučajevi izlječenja, globalno je poznato manje od 10 takvih slučajeva, odnosno paralitičkog oblika bolesti, dok za furiozni oblik bolesti nije poznato da je preživio itko.)

KADA

Inkubacija može trajati od tjedan dana do godine dana, iako se načelno drži da traje od 1 do 3 mjeseca, što u prvom redu ovisi o količini i virulenciji virusa koji je dospio u organizam, dimenzijama ugriza, odnosno ozljede, koliki je put virus morao prijeći do središnjeg živčanog sustava, ali i o otpornosti napadnutog organizma.

U RH nije česta zaraza bjesnoćom, posljednji slučaj je bio krajem rata, a prije toga pred raspad bivše države, međutim izgleda da su ta dva slučaja zaraza nije nastala u RH, pa se po različitim stručnim stranicama, spominje, kao posljednji domicilni slučaj, oboljeli i preminuli iz 1964. Što, dakako, ne smije umanjiti našu percepciju opasnost od ove bolesti.
.
GDJE

Bjesnoća je jako rasprostranjena bolest, tamo gdje živi čovjek, ima i bjesnoće, iznimke su neki izolirani prostori, kao što su naši otoci.

Posebno je opasna urbana bjesnoća, koje, na sreću, u RH nema

S ČIM , S KIM

NEMA POZNATOG LIJEKA ZA LIJEČENJE BJESNOĆE KOD ČOVJEKA!!!

Liječenje se provodi simptomatsko što podrazumijeva sve mjere intenzivnog liječenja, a osobito umjetnu respiraciju.

Ono što je za nas članove foruma osobito važno je slijedeće: što poduzeti ako se zlo dogodi?

Pretpostavimo da će to biti ugriz: ranu dobro, dobro isprati sapunicom, ali u mlazu vode, nikako u vodi iz posude, a tim postupkom nastojimo ukloniti zaraženu slinu ili sekret čime smanjujemo količinu virusa oko rane, pa ovim postupkom uz dosta sapuna, osobito u slučaju površinske rane, smanjujemo vjerojatnost infekcije na 10%.

Tu završavaju naše mogućnosti, pa stoga što žurnije treba kontaktirati liječnika, a oni će dalje blagom otopinom vodikovog peroksida ispirati ranu i staviti odgovarajuće obloge, sama rana se obično kirurški ne tretira, vjerojatno ćete dobiti i nekakve antibiotike. Provesti će se i cijepljenje protiv bjesnoće i cijepiti ćete se protiv tetanusa, ali sve te mjere i onako nama nisu važne, provodi ih onaj tko je za takve postupke i obučen.

Ako su poduzete sve potrebne mjere unutar 48 sati od kontakta, gotovo je 100% vjerojatnost da ćete biti izliječeni. Ako je riječ o kućnim ljubimcima, a sumnja se na bjesnoću, oni se stavljaju pod nadzor veterinara do mjesec dana.

Mjere predostrožnosti:
• Izolirati životinje od ljudi ili cijepljenjem ili onemogućavanjem kontakta
• Cijepljenje divljih životinja bacanjem mamaka u priodu (u slučaju da dođete u vezu sa sadržajem mamka,obvezatno oprati ruke, osobito u slučaju kada ste u kontaktu sluznice ili rane s mamkom, potražiti liječničku pomoć)
• Fizičkim istrebljivanjem glavnih nositelja zaraze u prirodi
• Cijepljenjem ljudi koji rade u žarištima zaraze

Za slučaj da naiđete na mamak za oralno cijepljenje divljih zivotinja u prirodi:
http://www.zzjzzv.hr/?task=group&gid=30&aid=117

Kod bijesnih životinja javlja se grč vratnih i zdrijelnih mišica, koji sudjeluju u gutanju, koji onda uzrokuje vidljivu salivacija (lučenje sline), i to tek u kasnijoj fazi klinički manifestirane bjesnoće, prije toga je nema, pa priča koju smo slušali još od osnovne škole, kako bijesna životinja ima pojačanu salivaciju ne odgovara potpuno istini, radi se o uobičajenoj, ili čak smanjenoj salivaciji, samo se ta količina pljuvačke ne guta zbog grca mišića.

Vrlo važna indicija koja mora usmjeriti našu sumnju prema bjesnoći kod domaćih životinja biljojeda (ovca, konj, govedo, pa i svinja) agresivnost je prema psima.

Naime, zbog otkazivanja pojedinih razina živčanog sustava, raspada se dio kore velikog mozga koji upravlja sviješću životinje što u prvom redu utječe na ponašanje: skrivanje u tamna mjesta, potištenost, povlačenjem u sebe, neodzivanjem na poziv vlasnika. Međutim, taj postupak raspada živčanog sustava nije brz, i potreban je otkaza većih dijelova sustava da bi se potpuno prekinulo svjesno ponašanje. Kako vrijeme protječe, situacija je sve gora i dio mozga koji upravlja sviješću gubi sve više kontrole i dolaze do izražaja niža središta ponašanja koja o psu znaju da je riječ o predatoru. Odnos prema predatoru je: ili se bori ili bježi, pa će dolaziti do obiju reakcija, kako su životinje najčešće zatvorene, onda će nama upasti u oči ona: bori se.
(Ovo je karakteristično i za divlje biljojede, ali te ćemo reakcije jako rijetko vidjeti, a ako ih i vidimo, smatrati ćemo ih za normalne.)

Kod lisica, kao dominantnog nositelja bolesti RH, odvija se identičan proces kao i opisani u prethodnom postu. Zbog istih procesa gube svijest o tome da je čovjek potencijalna opasnost, odnosno gube strah od ljudi.

Isti taj mehanizam kod pasa utječe da nestaje svjesna kontrola ponašanja, ne prepoznaju vlasnika i imaju nakanu grizenja svakoga ko uđe u granice njegove percepcije. Zapravo, iracionalni strah je taj motor koji ga tjera na agresivnost jer ne funkcionira normalna svijest i ne može realno procijeniti situaciju oko sebe, ali isto tako bijesna životinja vas neće pratiti s nakanom napada, nego samo želi da se udaljite od nje.