KIŠNI DAN U DIVLJINI

supruga je slomila nogu pa sam svojoj kćeri već mjesec dana i mama i tata i ne stignem na neki višednevni izlet kakov napravim barem jednim zimi. ni zima ove godine nije neka zimska pa ne mogu reći niti da previše žalim za šetnjom po ovakvom blatnjavom vremenu.

no i takva zima je upravo idealna za upoznavanje bliže okolice koju ne stignem obići u prilici boljih i zanimljivijih izleta.
cijeli život hodam po medvednici ali najčešće idem na izlete u vršnu zonu pa prema istoku do ponikva i glavice. istočni dio medvednice kroz život sam rijerko posjećivao. tek nešto hodanja od vrha pa prema markuševcu i gorsko zrcalo.
za vikend smo bili kod frendova koji su HGSS-ovci i poznaju medvednicu ko svoje dvorište, uputili su me na lijepu šetnju od vidovca do doma na goršćici pa prema domu na lipi, kažu vrlo lijep put i dobra jednodnevna šetnja.

taj dan me kontaktirao i forumaš Kuzma pa sam mu u razgovoru spomenuo da planiram jednodnevni izlet i nabrzinu je pao dogovor.

jučer u rano jutro već oko 8 krenuli smo prema vidovcu. na početku uspona prema goršćici zaključili smo da ako cijeli put mislimo proći pješke da će nam trebati oko 7 sati hodanja a to nam ne ostavlja puno vremena pošto su dani kratki za uživanje u divljini.
odlučili smo do goršćice do koje bi trebali hodati oko sat i pol odvesti se autom.
parkirali smo se kod doma i pripremili opremu i karte, jer vani već dva dana pada dosadna kiša a mi ovaj kraj uopće ne poznamo.
u domu smo bili prvi gosti.





krećemo širokim makadamskim putem i ciljamo odvojak koji bi nas lijepom stazom po 700 metara visokom hrptu, nakon sat i pol hodanja, trebao dovesti do doma na lipi.



uskoro pronalazimo dobro označeni odvojak



vrijeme je baš slinavo a vidike koji su zimi bez vegetacije divni, jer se vidi i zagrebačka i zagorska strana, nama su potpuno zaklonjenji kišom i maglom



neobično je koliko je šuma još zelena



po hrptu gdje inače opstaju samo najsnažniji od vegetacije, stabla su ogromna i neobična







zbog izrazito istaknutog položaja i strmih obronaka ovaj hrpt štrči 700 metara u vis poput oštrice noža, pa su česti udari gromova koji desetkuju stoljetna stabla. velik broj ih je vidno pogođen munjom a cijela unutrašnjost i otkinuti komadi su pougljenjeni





takvi natruli komadi od vlage služe kao idealno stanište gljiva



fotka na jednom vidikovcu gdje u poljaku piše da je krasan pogled za opustit dušu. mi nismo vidjeli dalje od nosa.



staze su bile stvarno blatne a mještani su nas upozorili da jednu planiranu dionicu izostavimo jer je po ovakvom blatnom vremenu smrtonosna???

kada sam kretao na šetnju razmišljao sam koje gojze ponijeti i ponio sam dvoje ali izbor je pao na više od 5 godina stare idaho-ice. sva sreća da sam njih uzeo jer drugih novih bi mi bilo žao a i ove su stare odradile posao(ni kapi nisu propustile)









kada je iz blata i magle izniknuo putokaz vjersko religijskog sadržaja upitali smo se jesmo li na dobrome putu ili to sudbina iskušava nas nevjernike nudeći nam u bespuću slamku spasa, putokaz za mariju bistricu.(obratite pažnju na kuzminu "jezuš" facu)



drugi putokaz otklonio nam je svaku sumnju, još pola sata hoda do lipe.



odma smo veseli kroz blato odskakutali dalje prema čaju s rumom na koji smo se nabrusili.





blizina marije bistričke i dubuko u šumu priža svoje krake pa svako malo pred našim očima niču iz magle neki križevi i ukazanja.





blizu smo doma na lipi a gojze blatne kao da smo orali i kopali, sva sreća bilo je još zaostalog snijega.











nakon čišćenja snijegom bili smo glanc ko za crkvu



očito blizina svetišta na neke jako djeluje a Kuzmu je skroz uzelo



uspio sam ga otrgnuti iz transa spomenom na čaj s rumom u sad već nedalekom planinarskom domu.





prvi puta u životu da mi je u čaju bilo pre malo ruma(Gorilin utjecaj)

zamaglila nam se oprema a nije ni čudo kada je vani cijelo vreme bilo slinavo.

na šetnji smo se dogovorili da čemo stati i zapaliti vatru na povratku. plan je bio da iz doma krenemo natrag prema goršćici i da na jedinom koliko toliko ravnom dijelu napravimo jurišni bivak (cijeli je dan kišilo) i da malo guštamo u tišini i divljini.
Kuzma si je dao zadatak pronaći komad breze za napraviti žlicu novim morinim drvodjeljnim nožem koji je nedavno kupio.
breza više voli ravnicu i kažem mu, teško ćemo je ovdje naći.
no sam dom lipa je na jednoj zaravni i u daljini kroz žbunje ugledali smo nekoliko stabala koja su se bjelila. izvrsno jer i kora breze će nam dobro doći za paljenje vatre, a ja sam se zarekao da ću po ovako hladnom i vlažnom vremenu vatru zapaliti firesteelom.









za žlicu nismo rezali granu živog drveta nego je kuzma otpilio komad već prije odrezanog komada breze koji je kao štrčak virio iz korjena.









nadam se da će ovaj komad breze za koji dan ovdje na forumu osvanuti kao tutorijal za izradu žlice



krenuli smo dalje a u stopu nas je pratio super dobar i pristojan pes, stalno bi čulio uši i njuškao i jurcao za nečime, ali svako toliko bi se vratio i provjerio idemo li još uvijek istom rutom



još jedna miserija na ovome putu bila je kako sam ju nazvao alea slomljenih grančica.

cijelo vrijeme putem su bile potrgani vrhovi grana na visini od metar i pol. kao da je bager prolebdio ali svaka je granćica bila savinuta, strgana u drugu stranu, kuzma je pomislio neka živina. pošto su bile potrgane samo uz ljudske staze meni su na pameti kao krivci za ovo bile najveće životinje koje hodaju medvednicom a to već 200 godina nisu medvjedi nego ljudi.







na pola puta do auta smo se udaljili od pješačke staze i pronašli ravno mjesto u zavjetrini gdje ćemo zapaliti vatru.



kako je i dalje kiša neumorno škrapala ferinovu pončo kabanicu(imali smo ih dvije ali ja svoju nisam koristio) razapeli smo kao šatorsko krilo. trebalo nam je osigurati i da vatru lakše upalimo da nam se ne smoći gorivi materjal.



zadnje sam vrijeme prodao sve noževe koje sam imao a od fiksnih mi je ostao samo tor i mali idun kojega nisam ponio. tako sam na ovome izletu prvi puta za ozbiljno koristio tora i to za sve i svašta no najprije za pripremu vatre







vrećica je tu kako sitno drveno paperje ne bi navuklo vlagu iz mokrog lišća.
sjeckalo se cijepalo i batoniralo.







zapravo toru ne treba baton, dovoljno je zamahnuti i deblo se pretvara u trešće





obečao sam si da ću vatru zapaliti firesteelom ali sam shvatio da sam zaboravio svoj firesteel. stvar spašava EDC. u njemu je uvijek exotacov mali hi tech firesteel oko kojega je i ovdje na forumu bilo puno polemike a po njemu su pljuvali uglavnom oni koji ga osim na youtubeu nisu nikada ni vidjeli. eto prilike za provjerit vrijedi li on u ovakvim "mokrim" situacijama.







najprije je trebalo dobro pripremiti brezovu koru koja je bila svježa i potpuno mokra no iskru mora uhvatiti.







ovako izgleda pripremljena kora, nastrugana prašina koja hvata iskru i malo deblja vlakna koja odma hvataju plamen



upalio sam iz trećeg poteza, iskra ovog štapića je najbolja koju sam koristio, i ja bi da je deblji i duži ali ovakav je odličan za survival i nepredviđene situacije u kakvoj smo bili(nepredviđene jer sam zaboravio svoj kineski firesteel)

dok sam ja palio vatru kuzma se bacio na pribavljanje drva, cijepao je i pilio i ubrzo smo imali rezervu za pečenje, huhanje i grijanje za cijeli dan







drva i vatru smo imali, trebalo je samo još nabaviti štapove za pečenje kobasa. kako su kobase bile pivske tanke i štapovi su trebali biti filigranski napravljeni.











ovaj izlet mi je bio provjera tora za iduće ozbiljnije avanture, po sjećanju sam znao da mi je trailmaster 13 godina odrađivao apsolitno sve zadaće na terenu od filetiranja do obaranja stabala(doslovno) pretpostavio sam da će i tor biti dorastao zadatku. da je dobar chooper to sam odavno znao, zanimalo me koliko je upotrebljiv za sitnije poslove.









vatra je gorila, sve je bilo spremno, još samo ultimativni izazov za svaku moju oštricu "grindanje kobasa"







finalni rezultatje tu pa sami prosudite je li položio







ako ste onog crnog pesa zaboravili on nas nije. cijelo je vrijeme jurcao oko logora i nešto kopao poput bagera ali čim je zamirišala hrana evo njega.
iznenadilo me koliko je pristojan i poslušan bio. kuzma je rekao "pa mene moj vlastiti nije nikada ovako slušao" . nikakvo cviljenje samo je stajao i gledao nas. normalno da smo mu na kraju dali barem četvrtinu hrane koju smo nosili.







mogli smo si doma napraviti sendviće ali ovako, iako nam je uzelo više od 3 sata vremena, bio je neopisiv gušt.
puno je komforu doprinjela dobro inprovizirana streha protiv kiše i suha klupa na kojij smo sjedili

polako nas je počeo hvatati mrak. spakirali smo se i krenuli prema goršćici









na povratku smo se još zastali poigrati s jednom jelom, no o tome pod jednom drugom temom



noćnu šetnju iskoristio sam za test jedne svjetiljke friško pristigle u moj EDC o kojoj ću također pod jednom drugom temom no već sad mogu reći da radi fantastično.











po potpunom mraku stižemo do automobila i zaključujemo da nam je pametna odluka bila što smo se dovezli do goršćice. ne bi nam se dalo sad još 2 sata hodati do civilizacije po ovako slinavom vremenu. da moramo hodali bi ali mi smo u prirodu išli guštati.



KRAJ, svi komentari dobrodošli.

Mala škola svega :-) ugodno proveden dan u svakom slučaju

Lijepo ste se proveli, šteta samo zbog vremena jer bilo bi lijepih slika iz ptitode

NAVIGATOR je napisao/la:na šetnji smo se dogovorili da čemo stati i zapaliti vatru na povratku. plan je bio da iz doma krenemo natrag prema goršćici i da na jedinom koliko toliko ravnom dijelu napravimo jurišni bivak (cijeli je dan kišilo) i da malo guštamo u tišini i divljini.

Po svemu viđenom bio je to, bez obzira na vrijeme lijepo proveden dan u prirodi. Jedna od prvih stvari koje su me dojmile je Tor jer je zbilja nož. I ostalo sve odlično od nadstrešnice, vatre, klope, putovanja i da ne zaboravim dobrog psa koji vam je po slikama pravio društvo cijelim putem.

Ili mi se čini zbog kuta snimanja ili je to lampa koja radi na CR 123A

Pes je ostao gore ?

u zadnje vrijeme uvijek palim vatru kada je mokro i hladno na najlonskoj vrećici ako ju imam. sprećava upijanje vlage s mokrog tla. najprije sam za to koristio aluminijsku foliju jer kakti manje šteti, ali alumini je izvrstan vodić topline i ohladi jezgru vatre kad je najpotrebnije da bude topla, na samome početku. iz tog razloga koristim vrećicu koja već sva izgori do trena kad jelo ide na vatru.

PJER
da bilo je stvarno loša vidljivost tako da imam još nekih 20tak fotki okoline ali sve su iste magla i drveće, tako da ih nisam sve stavljao. mislim da se iz ovih nekoliko vidi ambijent u kojemu smo bili.

Hombre
lampa je na CR123 bateriju, jedan prilično exkluzivan model nakucam pod jednom drugom temom.

ivo
pas je bio fantastičan, na kraju kada smo došli do auta htjeo je s nama u auto i jedva smo ga zadržali vani. kada smo krenuli blatnjavom cestom prema dolje cijelo je vrijeme trčao ispred auta.
već sam jednom tako spasio psa i imao ga 15 godina, nisam mogao opet no nije mi bilo svejedno, duša od pesa. čak mi je palo na pamet da je neka lovačka pasmina prema ponašanju. pes je oko nas kada smo se ulogorili iskopao jame po pola metra dubine u zemlji. nevjerovatno pristojan pes.
kada se na putu ispred nas kada smo već išli autom, našao jedan čovijek također sa psom tek je onda naš četveronožni poznanik posustao.
neobićno je to što smo na izletu sreli još ljudi sa psima i svi su hodali sa ničijim pesima, dakle s psima koji nisu njihovi nego su ih sreli putem. nadam se i rastao sam se od crne njuške u uvjerenju da je to pas iz obližnjeg sela ili nekog planinarskog doma u blizini i da se ne radi ipak o napuštenim ili zalutalim kućnim ljubimcima.

Lijepo proveden dan unatoč šugavom vremenu...

Živo me zanima test baterijske lampe- odavno sam bacio oko na nju (ali ne na titan verziju) jedino me kopka onaj magnet- kako on funkcionira sa ostalim tehnikalijama koje se nose po džepovima (tipa usb, kartice, itd.) tj. da li ih može oštetiti.

pa kod titanske verzije uz ostale prednosti osim samog titana je i ta da se taj magnetić da izvaditi što je za mene bila ključna opcija i što sam odma i učinio zbog magnetnih traka na koje snimam a koje bi se od ovako jakog magneta sigurno oštetile ali i zbog smanjenja težine same svjetiljke.

Prekrasna šetnja (bez obzira na vrijeme) sa prekrasnom opremom

Sorry na spamanju teme- pričekat ću recenziju- ali ako sam te dobro razumio na titanskoj se magnet može izvaditi a na aluminijskoj ne?

da

ok, hvala na informaciji. iskreno, još nisam načisto da li bi uopće tu ili i3... razlika u cijeni je znatna, pogotovo za titanijski model.
Ali ok, kako rekoh pričekat ću recenziju da ova tema ne nastavi u krivom smjeru....

edit: krivo sam napisao ne I3 nego I1

Pohvale za Osječko pivo

volim osječko.
ma svako je pivo dobro uz kobasu sa žara ako je fino ohlađeno.

Kuzma i ja zaključili smo da je to jedina prednost ovakvog vremena što je cuga taman temperature i nema opasnosti da se zagrije ili zaledi.

Kao i uvijek Navijeva reportaža profesionalno i besprijekorno urađena
Ružno vrijeme ali izlet odličan!

tog Tora se ne bi ni Rambo posramio.

elvin
drago mi je da ti se sviđa, nije to bila neka luda avantura više bijeg na rub divljine zbog predaha od novogodišnje gužve.

TOR je bog!!!

performanse trailmastera u exkluzivnoj nehrđajućoj varijanti.
skroz je zanimljivo da njegova inače glatka ručka od kožnih kolutića, s neke egzotične sjevernjačke živine, u mokrim hladnim uvjetima postane hrapava i lijepi se za dlan. iznenadilo me.
kad sam došao doma malo sam ju melemom namazao da još malo potamni.

nožem sam oduševljen kao niti jednim do sada, ali ima i minus koji nije skroz beznačajan, dosta ga je teško jednom rukom vratiti u futrolu za pojasom.
možda će se s vremenom kožna futrola malo rzraditi jer je skroz nova.

čini se da je tor prošao glatko sve testove do rezanja kruha. onda se na sljedećim fotografijama (a posebno kod rezanja sira) vidi na par mjesta chipping na oštrici... to je užas!!! daj ga odmah prodaj (mislim da je 370 kn sa poštanskim dadžbinama i više nego fer cijena!)
btw: pravi "hrvatski izlet" prema radićevoj izjavi - osim kaj se niste gubili!
najs, dječaki!

ručku ti rade od kože beba tuljana, zato ti se lijepi za dlan

sgt bear je napisao/la:btw: pravi "hrvatski izlet" prema radićevoj izjavi - osim kaj se niste gubili!

Tko se uz pomoć Garmina 60 CSx i karte ugrađene u njega uspije izgubiti taj će se izgubiti i u vlastitoj kući

stg
za 370kn + poštarina evo šaljem odma samo javi adresu
bio je jedan nedavno na prodaju mislim da mu je cijena bila koju kunu viša

goxxon
ahaaa u tome je kvaka!!??
ozbiljno znam da sam čitao o tome koju kožu koriste za ručke NL fallkove serije ali me se nije primilo, neka egzotična sjevernjačka živina je

Hombre
istina ali garmin je bio tu samo radi kontrole koliko okvirno do kuda trebamo, ali u slučaju da smo zaflaksali bio bi od koristi.

jednom sam se ko klinac izgubio podno horvatovih stuba na sljemenu, nije mi bilo svejedno.

uu =)
odlične grindane kobase, to je najvažnije, super proveden kišni dan
lepo blato hehehehe

evo ,ja danas bio danas po snijegu

tor je zakon, kad imaš njega , ne trebaš nikaj drugo.

NAVIGATOR je napisao/la:duša od pesa. čak mi je palo na pamet da je neka lovačka pasmina prema ponašanju.

..čistokrvni avlijaner, pogodan za lov svih vrsta kokoši.!


..super izletić, šteta što je magla al i to ima neku draž...
Što se noža tiče-prebolesno izgleda, pogotovo na slikama di radiš neke finije radove...za moj ukus je malo prevelik, radije bi jednog Odina koji je 5 cm manji ili Njorda koji je 10 cm manji..pogotovo za ovako "civilizirane" izlete...

Mije slažem se
da sam išao samo hodati onda bi nosio fallkovog iduna ali smo unaprijed već znali da ćemo ložiti vatru a onda mi je potpuno svejedno idem li na 1-2 ili 3 dana jer mi za cijepanje treba neki veći, močniji alat(a cilj mi je i bio isprobati tora za buduće ozbiljnije izlete)

Evo da se i ja javim obzirom da sam sudjelovao.
Prvo Navi da pohvalim trud za lijepo složenu priču koja definitivno dočarava ugođaj kakav je bio. Iako je dogovor za izlet sasvim slučajno i neplanirao pao odlično je ispalo.

Hombre - da smo se i izgubili ne bi ni znali, gdje god se okreneš isto izgleda, magla i drveće

Što se Tora tiče, bio je skoro na razini Fox-ovog kukrija

Kuzma e jesi se raspisao u komentaru, ništa zato Kuzma je dao svoj obol ovom izletu u fotografiranju, hodanju, piljenju cijepanju i jedenju kobasica

Super proveden dan i super reportaza! Navi i Kuzma svaka cast!
Meni je Lipa zakon i tamo sam proveo jako lijepe trenutke....