BUSHCRAFT KESTENIJADA SIZIF TEAMA 2012 Reportaža druženja

PJER je napisao/la:Hvala Sinke, konačno me je netko slikao da i ja nešto radim, ubiše me pjovokatori.....

zato se kengur zali da ga slikam sam kad sjedi

kad sam ja otvorio oči večina je ekipe odavno bila na nogama. muvaona po kampu.





pogled na spavaonu





pogled na ambijent i okolinu











vuk se dao na kurenje vatre koju je gorila održavao do ranih jutarnjih sati.







poglavica kočiz si misli "tko zna što budučnost nosi"

no ona vrlo bliska budučnos nosila je pribavljanje drva za vatru i za pripremu doručka.



kengur, friško upoznani tip koji me najviše oduševio na ovome druženju, se bacio na piljenje.

gorila na svoj uobičajeni posao cijepanje balvana. samo što je ovaj puta umjesto velog jožea u rukama imao primjereniji alat, veliku GB sjekiru od koje mu šake nisu poslije bile krvave.





jednom sam davno ustvrdio da onaj koji priča protiv ovoga alata i njegove vrijednosti ga najvjerovatnije nikada ni u ruke nije primio. upravo se to dogodilo i ovdje na susretu svi koji su njome radili bili su oduševljeni do te mjere da su tom velikom sjekirom, a ne nožem, rezali i trančirali piceka i zeca i to nakon što je sjekira već nekoliko dana radila puno teže cjepalačke poslove oko propreme kampa(sjekira nije bila moja)





nakon prikupljanja drva za iduća dva dana za grijanje i kuhanje svi smo se prije doručka dali na još malo gimnastike. glavnu je riječ imao maximma ala robin hood.

vješte ruke iskusnog streličara od početnika su u trenu stvarale precizne borce sposobne za pribavit si hranu u divljini.

























dok se večina nas napucavala u dolini oni vrijedniji pripremali su nam doručak.
goxon se bacio na mješenje tijesta za pogačice



a gorila i domaćin LUKSA bacili su se na kajganarenje u lijepo uređenoj bushcraft kuhinji









doručak je bio ukusan i primjereno obilan





popodne smo se podijelili u tri grupe. jedni idu na izvor po vodu, jedni u berbu kestenja, a treći će ostati u logoru kuhati ručak za sve ostale.



sebastijan i ja smo se opredijelili za kestenovu družinu iz više razloga: vode smo još imali dovoljno. volimo brati kestene a i doma smo obećali da čemo donijeti svatko po torbu kestena.

nastavak za tren

za ova tri dana izleta meteorolozi su predviđali vremensku sodomu i gomoru no nama je već drugi dan sjalo sunce. priroda uvijek nagradi one koji se odvaže.





kestenova družina kreće kroz prekrasne motive jeseni na lokaciju koja bi trebala biti krcata plodovima.









vidi se da je godina bila klimatski neuobičajena. početak je 11 mjeseca a u šumi su zbog kasnih jakih kiša i žedne vegetacije još prisutne sve boje od svjetlozelenih preko žutih pa sve do smeđih.







vidi se i da je financijska kriza u državi. čak su i ove oaze kestena daleko u šumi poharane. ispod gotovo svakog drveta pronalazimo prazne lupine. za nabrati dovoljno za sve sudionike trebalo se stvarno i pomučiti.
panonsky u akciji.



nije bilo druge nego si odrezati granu i razgrtati lišće kako bi došli do zabunom ostavljenih plodova. kod mene nečete nikada vidjeti da batoniram svojim omiljenim folderom ili da režem po keramičkom tanjuru ali to ne znači da ga svakodnevno ne koristim naprimjer za izradu štapa za berbu kostajna.





iz berbe smo se vratili taman kad i ekipa vodonoša







dok smo mi prikupili plodove naše berbe ekipa kuhara je ručak privodila kraju.

goxon je svojim sanrenmuom gulio i rezao krumpire a ostatak se dao na pečenje lepinja, ovaj puta sa primjesom češnjaka











iako je drva bilo dovoljno sebastijan je zagrizao u gorilin dio kolača cijepača balvana i nije prošao neopažen.









na red je došao gulaš II.



ja sam taman šefljom zagrabio odličan zečiji batak





na tren logor je utihnuo a čulo se samo mljackanje









za kraj sam si izgrindao i jednu roštilj kobasu



nastavak za tren

nakon obilnog slanog ručka pofalilo nam je hladne pive pa se većina odlučila prošetati do 40tak minuta udaljenog doma(naziv doma napišem sutra, sad po mraku mi se ne da tražiti skripta di mi to piše)
taman je i kiša počela padati.









klizavim blatnjavim putem po mraku stižemo do doma.



iako sam se ja nadao da je dom otvoren ali on ne samo da je otvoren nego je zbog neke fešte toliko krcat da smo na šanku naručili cugu i sjeli vani na otvorenom. sva sreća da je i kiša stala.





prepoznatljiv amblem ukrašava prostoriju, znak da smo ovdje dobrodošli.







razgledavamo prostorije novoizgrađenog doma. sve je lijepo čisto i uredno. lijepo mjesto za proslavit novu godinu i slično.









dio ekipe ostaje na fešti a nas nekoliko se vrača u špilju.



ono što je do prije sat vremena bila hrpa napiljenih drva, zbog koje su naši auti bili parkirani na suprotnoj strani ceste i zbog koje smo mi na početku priče zalutali, sad je tek mala hrpica od samo nekoliko cjepanica. teško da je to netko legalno išao po ovakvom mraku i kiši odvozit. mislimo da se tu radilo o akciji zdrpi i zbriši.



koristimo višak vremena i pauzu od kiše i penjemo se na čeku.





šuma je ovdje pusta i mračna



nakon još 15 minuta hoda po izrazito skliskom blatu i lišću natopljenom kišom, često se i po troje pridržavajući za ruke, što zbog kiše što zbog viška pive, stižemo nadomak našeg brloga.







prije spavanja došao je red i na kestenje





LUKSA nam je pokazao jednostavniji način pečenja kestena karakterističan za ovaj kraj, bez zarezivanja lupine. kesteni se samo bace na užareni lim na vatri otvorenog plamena a ne žara. kada se tako peku bitno je da se konstantno mješaju da ne izgore. oni od vručine pucaju i potpuno se otvaraju ne treba ih niti čistiti kasnije













sutra kraj i ispravak tipfelera, vi se slobodno ubacite s komentarima.

u rane sam jutarnje sate, nemam pojma koliko je bilo, po glasovima prepoznao goxona i LUKSU dok su se vračali iz doma vidno raspoloženi. ulaz u špilju je bio vrlo strm i nije ga jednostavno priječi ni za dana a kamo li po totalnom mraku po jakoj kiši kada se zemlja pretvori u žitko blato. nije ga lako prijeći i popeti se do ulaza pogotovo kad si na drageru vrlo visoko na skali . upravo su se sve te nedaće dogodile našim momcima koji su se bespomoćno pokušavali uspeti do ulaza i mekog kreveta.

taman bi im na obzoru vidjeli čeone lampe pa bi ih gravitacija potegnula natrag u podnožje. iako su oni, naročito goxon vodili pravu bitku oko tog uspona nama je to iz vreča za spavanje bilo šaljivo. za kratko se čulo pi..ka ti mate..ina pa brije bi se na K2 popeo nego do ulaza u ovu prokletu pećinu. ako sad ne uspijem ostat ću spavati tu dolje u blatu vapio je goxon.
prvi je pobjedu izborio i do vrha se popeo LUKSA. u nakoliko pokušaja uspio je uhvatiti i pomoći i kolegi goxonu(nekoliko su puta zajedno završili u blatu) koji je umijesto u blatu ipak spavao u moglo bi se reći krevetu sa svojom urnom.





u jutarnjim je satima u špilji vladala poprilična gužva jer su sve ekipe bile demotivirane jakom kišom i skliskim terenom za izlazak na neke outdoor pješaćke egzibicije.





kad nije bilo za šetnju bacili smo se na pripremu hrane za obilan doručak







tragovi od nočašnjeg klizavog uspona



napetost i avantura zbliže ljude



ožiljci od nočnog uspona



ovo sam morao okinuti i flešom





Panonsky mi već skoro dvie godine priča o pečenim jabukama punjenim medom. ovaj je puta za sve odlučio napraviti upravo taj desert





prste da poližeš.



i dok smo svi u zaklonu špilje guštali u razno raznim delicijama vani je pljuštala kiša.





koja se kako je bilo i najavljeno pretvorila u sniježnu mećavu, prvu ove godine.
gorila se pita kako fotkati snijeg koji pada.



pa ovako, bitno je da je iza neka tamnija podloga i da expozicija bude malo duža. sve to normalno bez fleša.





jutarnja je temperatura bila 8 stupnjeva, obzirom da je prije dva dana bilo 25 nama se činilo kao da je danas -10.



dokaz da priče o panonskom moru nisu tek pusta naklapanja. bili smo na oko 350 metara nadmorske visine.



jedna čoporativna za kraj. zapravo dvije





na rastanku sada bitno lakši bez obilnih rezervi hrane i cuge svi smo ponijeli i nešto od zajedničke opreme koju je SIZIF TEAM u nekoliko dana dopremio do lokacije susreta. zbog kiše i susnježice bilo je prilično škakljivo tako natovaren hodati pa je i na povratku bilo vratolomija.












za kraj zahvala "SIZIF TEAMU" na lijepom dobro organiziranom druženju. hrane i sadržaja nije nedostajalo(gulaši su bili odlični) a i vrijeme je ispalu puno bolje nego je bilo najavljeno.
sviđa mi se ovakvo unaprijed sadržajem nepredodređeno druženje bez fiksnog plana i rasporeda. ne mislim da bi sva trebala biti takva ali mi je drago da je ovo bilo upravo takvo. bilo mi je odlično sresti prijatelje poput PJERA s kojim već godinu dana nikako da se sretnem. sebastijan još i danas prepričava anegdote s ovoga susreta.

priroda se pokazala baš u jesenskom bogatstvu, i sunca i kiše i snijega i jesenjih plodova jabuka i kestena, veselim se novome susretu.

za kraj fotka stalka za za poklonjeni suvenir koji smo se dogovorili da će svatko napraviti. meni je ovakav zapeo za oko no teško bi mi ga bilo dopremit i instalirat u dnevnu sobu pa neka me tamo čeka do idućeg susreta.





KRAJ

Jako lijepo Navi!
Odlična priča, fotke, uživio sam se ....

potpuno se slažem s gospodinom Robertom deLuxom!

lijepe su fotke zato jer su ambijent i ekopa bili odlični.
neke sam fotke ponovio, neke koje su imali i drugi forumaši ali tako da cijeli događaj bude na jednom mjestu jer neke ranije postavljene slike su bile nekako bljedunjave i mutne.

sve u svemu LUKSA pohvale tebi i teamu na trudu i lijepom nam ispunjenom vikendu. razmišljam si da slučajno nisam bio s vama onda bi eventualno jedan od ta tri dana proveo u nekoj šetnji po recimo medvednici a ostala bi dva dana tipkao po kompjuteru, na forumu ili u montaži tako da mi je ovo bilo baš odlično.

da je bilo lijepše vrijeme onda bi dobra alternativa bila da dnevni boravak bude u špilji a spavaone da budu dolje gdje smo pucali s lukovima i strijelama. ovako je u špilji bio osječaj kao na brodu. veselim se doći i idući puta. možda u proljeće ako se sjećaš razgovarali smo da bi me podučio malo o vrstama našeg bilja, nejgovom prepoznavanju i upotrebi. jednom kada ćeš biti tamo na dva tri dana pa dođem i ja.

Dogovor vrijedi!

Sa zadovoljstvom!

I ne bih se složio za spavanje, ovo je prljavo, dosta nas je bilo i neke stvari nisam ni sam znao, a to da u onaj dio dio di su bili Vuk, Panonsky i Dravman ide dim, jer do sada nitko nije spavao tamo.
Prašnjavo je, ali to je dio doživljaja, da se spava dolje nije to to.
Tu dobiješ osjećaj sigurnosti koji ti pruža spilja, da nas je manje bilo bi toplije jer bi se ložilo.
Uglavnom sasvim je drugačije biti tamo solo i u grupi, kad si solo doživljaj je potpun.

Ako se spava dolje onda ima drugih mjesta za spavanje po okolici, kužiš ne!

i ja bi u prepoznavanje bilja, ako smijem

Za tebe je dosta da znaš šljivu prepoznat...

meni drago da znaš marimahunu prepoznat...

od one sam šljive skoro oslijepio više se ne dam nagovorit.

primjetih da si dosta dugo spavao

Navi: Ha čuj, do nedavno ti je i piva bila mrska a sad dolaziš na druženje sa 3L vina, 2L pive i još dereš po ljutoj šljivi...

Ne znam, ako mene pitaš taman si na dobrom putu da postaneš pravo muško i pridružiš se kolegi Goxxonu u K2 teamu...

Evo i par slika od mene...

Vesela klapa...



Veseli difuzor...



Spavanac dok jutarnji ranoranioci u miru uživaju u kavi prije navale...



Kuhinja...



Ulov...



Panonskyjeve medene jabuke pečene u žaru...









Fosil, a nije Ivo...



Navi je od komada grane istesao mali wakizashi za svoju kćerkicu, čak je i tsubu napravio. Svaka čast!



Ipak znam i ja slikat snijeg (iako se slabo vidi)...



Znatiželja...





Kolega Goxxon na odru prije spaljivanja (urna je već spremna)...



I za kraj...

hvala ti na divnoj sahrani

9 života ima mačak svak'
nemoš se beštije riješiti sam tak
noć je crna,strmina k'o Sljeme
Goxxon kune,Navi se iz sna prene...

a, što radi Gorila?

Gorila je cijelo vrijeme fin...ta, cura mu je prisutna!

Sad sam skužil da još nisam ništ napisal o kestenijadi
Druženje je bilo baš posebno i nezaboravno,nisam još spal u špilji.Opet sam vidio meni drage prijatelje.Baš mi je drago da sam konačno upoznao kengura jedino mi žao da nisam imao prilike družiti se sa njegovim psima,al bit će nadam se još prilika.
Hvala Luksi,Kenguru i Maxsini što su nas ugostili na prekrasnoj lokaciji.
Ne sjećam se kad sam se toliko nasmijal kao na ovom druženju,a od rakije sam skoro i ja oslijepil.

super fotke, super druženje , sve pohvale =)

Gorila pa nemogu vjerovati da nemaš ni jednu mutnu sliku!

Odlične su ti! a ova sa Goxom, jebenica!

jedna mu je mutna, ona s jabukama, ali bez obzira na to fotke su odlične

Navigatorova reportaža je potpuna...nema se baš puno za dodati
Da se ne ponavlja priča , samo da slikovno još upotpunim .. izabrao sam svojih dvadesetak slika i to je to ...sve na jednom mjestu .

pohvale SIZIF timu na organizaciji druženja, uvjeren sam da i druge godine kestenijada bude uvrštena u kalendar okupljanja

svojih slika nemam pa ču uživati gledajuči vaše reportaže

najviše me dojmila kestenova šuma , stvarno nigdje u lijepoj našoj nisam vidio toliko na jednom kupu

uuu Vuče krasne slike, sad tvoj foto rad još više cijenim kad znam s kakvim fotićem radiš. ja osobno nikada ne stignem post. prod obraditi fotke, takve su kakve su. od tvojih mi je najviše zapela za oko upravo ova zadnja, a i kesteni su mi krasni.

kad sam kod kestena jedna zahvala LUKSI. do danas sam se u životu napekao kestena(svi ih doma volimo klopati a ja ih volim brati) no uvijek bi mi bila muka isusova rezati ih prije pečenja. prva je pohvala LUKSI jer me naučio kako se peku kesteni bez rezanja a da budu još finiji i da ih je još lakše ljuštiti nego kad su narezani. druga zahvala ide majstoru luka i strijele Maximi koji mi je napomenuo da ako želim da kesteni budu slatkasti kao nakon mraza da ih stavim na sat vremena u duboko smrzavanje prije pečenja. eto upravo sam ispekao dvije ture kestena nabranih u dvorištu SIZIF TEAMA pekao sam ih bez rezanja a prije pečenja sam ih stavio na dva sata u duboko smrzavanje. kesteni su bili fantastični, slatkasti, puno ukusniji nego na susretu. mislim da mnogim vještinama vezanim uz divljinu kroz godine iskustva baratam nadprosječno, no oduševi me kada o opčenitim jednostavnim stvarima naučim nešto toliko bolje od uobičajenog kao što sam na ovome izletu naučio o pečenju kestena. sizifovzi respect!

Vuk , naša umjetnička duša je ipak objavio slike u temi! Ma svaka čast!
I fakat odlične slike uvijek izvlači iz to aparata, a nema objektiv!

Kad sam vidio sliku na onoj stijeni Panonsky, Jura i Vuk, koju zovem Oltar, pala mi je na pamet ideja " Oltar Banovine " ha,ha,ha

Ljudi samo treba dobra volja i ima lokacija na Banovini koliko hoćete i kad hoćete.

Hvala vama na lijepim riječima i da ste bili zadovoljni gostoljubljivošću banijaca i onih koji će to tek postati! ( trudim se , zar ne )

I da hvala Igoru što je osigurao taj gornji dio kotla za pečenje ( i cijeli kotao koji nije imalo smisla nositi dolje ) Kestena, jer je ideja i bila da se pokaže autentičan način pečenja kestena.

Kao prvo peče se tako jer kestenove šume ima, uz Karlovačku županiju najviše u Hrvatskoj , a time i kestenovog ploda.
Tko bih stigao zarezivati svaki kesten , što svakom prvo padne na pamet.
Ovdje se ljudi za vrijeme kada ima kestena druže, peku ih, pijuckaju mošt ili drugo, te sam takvu ideju imao i objasnio drugim članovima Sizif tima. To ste upravo i doživjeli, baš kako treba biti.
Krasno je kada zaživi ideja , a zauzvrat imaš dobru povratnu informaciju!
Zagrepčan pa ide njima pokazivati kako se peče
I Kiki nemoj misliti da se hvalim, znaš da sam brutalno iskren!

uz kestene je večeras išlo i crno vino iz vlastite proizvodnje. ove će godine biti fantastično.
zapravo još ga 9 dana dijeli da postane vino. dakle večeras je u kombinaciji bio kostanj pucavec i mošt rejzanec.

Ni ja nemam svojih fotki pa uživam ljudi u vašim fotkama koje dijelite s nama!Hvala vam!

Da se pohvalim-ja sam fotkao Vuka i ekipu na "oltaru" s Vukovim fotićem.

Vrijeme nas je poslužilo-sreća prati hrabre-i nek bude žao onima koji su odustali zbog loše prognoze.

Imali smo u planu više radionica ali meteo uvjeti i špiljski(veseli) duh nas je odveo u drugom smjeru.Špilja je bila knap ali zato smo svi bili na hrpi,bez grupica i to je dalo određenu draž druženju uz vatru.
Mene su već u nedjelju trbušnjaci boljeli od smijanja!
Subotnja potraga za izvorom je bila dosta neizvjesna,zanimljiva i zabavna ali pojedinosti znamo samo Bobo,Gorila,Pjer i ja!hehehe
Ove "cake" s kestenima su samo prepisivanje od starih(pametnih)ljudi-samo instant mraz(u škrinji)je novija narodna umotvorina.Zato je super da susrete održavamo u različitim dijelovima Hr.
@Navi-svaka čast što nećaka vodiš na ovakve susrete-mislim da malo klinaca ima priliku tako doživjeti prirodu!Nadam se da mu je bilo zanimljivo.Već je dobio i forumski nick-Minigator ali ne treba još "visiti"na forumu kao mi "starci"!Ima vremena.
Hvala Kenguru(Kikiju) što je onako "podmuklo",iza leđa nabavio,gravirao pa poklonio More Classic članovima Sizif team-a!!

I za kraj sve pohvale glavnom kuharu Luksi-gulaš,omlet pa PERKET(ispravno ime zadnjeg jela)su bili odlični!!A šećer na kraju-Panonsky,kapa dolje-one jabuke s medom su odličan desert u divljini!

sad kad sve ovo čitam ovak, oče mi se ić nazad!